REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-616/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja GRUPPO EFFE d.o.o. Matulji, Popovićev put 2, OIB: 91582628698, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pranjić, odvjetnik u Rijeci, Verdijeva 9, protiv tuženika SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. Ičići, Bana Ivana Mažuranića 7, OIB: 16184289901, kojeg zastupa punomoćnik Samir Ilijazi, odvjetnik u Rijeci, Pomerio 9, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Filipa Markovića iz Malog Lošinja od dana 4. travnja 2025. pod poslovnim brojem Ovrv-5211/2025 kojim je tuženiku SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. Ičići, Bana Ivana Mažuranića 7, OIB: 16184289901 , naloženo isplatiti tužitelju GRUPPO EFFE d.o.o. Matulji, Popovićev put 2, OIB: 91582628698 , iznos od 7.612,04 eura (sedam tisuća šesto dvanaest eura i četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,65 eura (trideset i sedam eura i šezdeset i pet centi), u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. Ičići, Bana Ivana Mažuranića 7, OIB: 16184289901, naknaditi tužitelju GRUPPO EFFE d.o.o. Matulji, Popovićev put 2, OIB: 91582628698, trošak parničnog postupka u iznosu od 747,57 eura (sedamsto četrdeset i sedam eura i pedeset i sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja GRUPPO EFFE d.o.o., Popovićev put 2, Matulji, OIB: 91582628698 prema tuženiku SINANOVIĆ-FASADE d.o.o., Bana Ivana Mažuranića 7, Ičići, OIB: 16184289901, u iznosu od 7.612,04 eura sa zateznim kamatama koje teku od 2. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

p r e t h o d n a m j e r a

zabranom bankama kod kojih tuženik ima otvorene bankovne račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II. Prethodnu mjeru provesti će Financijska agencija.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena prethodna mjera ne smije se prenijeti s računa tuženika dok prethodna mjera traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Prethodna mjera trajati će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvje ta za ovrhu osigurane tražbine.

VI. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu prethodne mjere.

VII. Troškove provedbe mjere osiguranja dužan je snositi tužitelj neposredno FINI.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Filipa Markovića iz Malog Lošinja, poslovni broj Ovrv-5211/2025 od 4. travnja 2025., naloženo je tuženiku namiriti tužiteljevu tražbinu u iznosu od 7.612,04 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Istim rješenjem naloženo je tuženiku namiriti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,65 eura, također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom .

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor pobijajući predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti. Tuženik je osporio tužiteljevu tražbinu navodeći kako tužitelj nije specificirao usluge koje je sukladno postignutom dogovoru trebao obaviti za tuženika. Naveo je kako je pravovremeno prigovorio tužitelju te je zatražio da se računi storniraju. Osim toga, zatražio je i izvješće o uslugama koje je tužitelj obavio za tuženika, a koje mu tužitelj nije dostavio. Predložio je da sud stavi izvan snage rješenje o ovrsi i ukine provedene radnje, te da postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv- 191/2025-3 od 9. lipnja 2025., stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet nakon pravomoćnosti ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom

4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka, podneskom od 16. siječnja 2026., pojasnio pravnu i činjeničnu osnovu svoje tražbine. Osporio je tuženikove navode iz prigovora. Istaknuo je kako tužitelj ima dospjelo nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 7.612,04 eura koje se odnosi na cijene alata/opreme te zakupnine za dva stroja. Pojasnio je kako je tužitelj društvo osnovano radi obavljanja, među ostalim, i djelatnosti iznajmljivanja strojeva i opreme, kao i radi vršenja popravka i održavanja radnih strojeva i opreme. Tuženik je od tužitelja naručio i preuzeo opremu/alat čiju cijenu do danas nije podmirio, niti je platio tužitelju ugovorenu zakupninu za dva stroja koja je u određenom periodu koristio. Tuženik je od tužitelja 2. veljače 2024. preuzeo 15 komada cinčane ograde za gradilište što proizlazi iz otpremnice broj 10112 od 2. veljače 2024. te računa 232-GF-91 koji glasi na ukupni iznos od 746,63 eura. Nadalje, mini bager Komatsu PC55MR-5, broj šasije F60521, tuženik je imao u zakupu u trajanju od mjesec i 4 dana jer je preuzet 8. veljače 2024. temeljem Ugovora o zakupu opreme od istoga dana i vraćen 13. ožujka 2024., sukladno potvrdi-priznanici (revers) o preuzimanju/povratu. Mini bager CAT305E2, broj šasije [broj šasije], tuženik je imao u zakupu 13 dana te je taj stroj preuzet 12. ožujka 2024. temeljem Ugovora o zakupu opreme od 11. ožujka 2024. i vraćen 25. ožujka 2024. sukladno potvrdi (reversu) o preuzimanju/povratu. Tužitelj je naveo i kako je tuženik od njega naručivao masti i ručne mazalice koje predstavljaju potrošnu robu koju je tuženik naručivao kako bi strojevi mogli funkcionirati. Dakle, tuženik je u veljači i ožujku 2024. preuzimao strojeve od tužitelja u zakup koje bi potom koristio u određenom razdoblju, a za što je bio dužan isplatiti tužitelju zakupninu koja se formirala ovisno o periodu korištenja, sve sukladno pripadajućim Ugovorima. Osim zakupa strojeva, tuženik je naručivao i određenu opremu/alat od tužitelja čiju cijenu nije podmirio. Tuženik nije nikada osporio račune, niti je tražio storniranje utuženih računa. Tužitelj je ukazao na SMS komunikaciju između stranaka iz koje proizlazi da je tuženik svjestan svog dugovanja. Međutim, tuženik do danas nije podmirio predmetno potraživanje, slijedom čega je tužitelj pokrenuo ovaj postupak. Podneskom od 16. siječnja 2026. tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere radi osiguranja predmetne novčane tražbine, pozivajući se na odredbu čl. 501.a Zakona o parničnom postupku.

5. Sud je proveo dokaze uvidom u isprave u spisu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Osnovan je i prijedlog za određivanje prethodne mjere.

7. Tužitelj od tuženika potražuje utuženi iznos na ime kupoprodajne cijene za opremu i alat kojeg je isporučivao tuženiku te na ime zakupnine za strojeve (mini bagere) koje je tuženik uzimao od tužitelja u zakup. Dakle, tužiteljeva tražbina proizlazi iz ugovora o kupoprodaji i ugovora o zakupu pokretnina i temelji se na odredbama čl. 376. i čl. 519. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23;dalje: ZOO).

8. Tužitelj je podneskom od 16. siječnja 2026. pojasnio pravnu i činjeničnu osnovu svoje tražbine te je dostavio isprave kojima je potkrijepio svoje navode o postojanju poslovnog odnosa među strankama - kupoprodaji i zakupu određene opreme i alata. U prilog svojih navoda tužitelj je dostavio knjigovodstvenu karticu iz koje proizlazi tražbina prema tuženiku u ukupnom iznosu od 7.612,04 eura, potvrde (reverse) o preuzimanju opreme i alata, otpremnicu, radni nalog, Ugovor o zakupu opreme - mini bagera CAT 305 E2 od 11. ožujka 2024. i Ugovor o zakupu opreme - mini bagera KOMATSU PC55MR-5 od 8. veljače 2024., račun broj 232-GF-91 za cinčanu ogradu u ukupnom iznosu od 746,63 eura, račun broj 1039-GF-91 kojim su obuhvaćeni špica za mini bager, mast za čekiće, mast „multi purpose“, ručna mazalica i sjekač i kojim je obračunata usluga najma za prethodno navedena dva bagera prema Ugovorima o najmu sklopljenim među strankama u ukupnom iznosu od 6.865,41 eura. Tužitelj je dostavio i pisanu prepisku među strankama vođenu putem sms poruka iz koje proizlazi da tužitelj tuženika poziva na plaćanje, kao i poruku tužitelja poslanu tuženiku putem elektronske pošte kojom mu šalje knjigovodstvenu karticu. Tuženik nije osporio tužiteljeve činjenične navode o postojanju tražbine prema tuženiku, niti je osporio vjerodostojnost dokumentacije dostavljene uz podnesak. Naime, nakon primitka tužiteljevog podneska od 16. siječnja 2026., na ročištu održanom 11. veljače 2026. , stranke su suglasno predložile njegovu odgodu radi pokušaja mirnog rješenja spora, dok na slijedeće ročište tuženik nije pristupio, niti je na bilo koji način osporio tužiteljeve navode i isprave kojima dokazuje postojanje svoje tražbine. Pored navedenog, iz dopisa Porezne uprave od 9. ožujka 2026. vidljivo je da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima iz čega proizlazi da je u ovoj pravnoj stvari ostvarena i presumpcija iz čl. 221. b st. 1. ZPP-a. Naime, prema navedenoj odredbi, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Dakle, u ovoj pravnoj stvari ostvarena je (oboriva) presumpcija postojanja tužiteljeve tražbine. Iz navedenog proizlazi da je na tuženiku bio teret dokazivanja osnovanosti osporavanja te tražbine. Međutim, tuženik nije osporavao činjenice i dokaze na kojima je tužitelj utemeljio svoju tražbinu niti je predlagao dokaze kojima bi tu tražbinu osporio.

9. Slijedom navedenog, a kako tužiteljeva tražbina proizlazi iz njegovih neosporenih navoda i priloženih isprava te uvažavajući okolnost prema kojoj tuženik činjenice iznesene od strane tužitelja te dostavljene isprave nije osporavao kao i postojanje neoborene presumpcije iz čl. 221. b st. 1. ZPP-a, ovaj sud je primjenom citirane odredbe te odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji i zakupu, da je tužitelj tuženiku isporučio robu navedenu u računima broj 232-GF-91 i broj 1039-GF-91 i dao u zakup strojeve (mini bagere), a tuženik mu za to nije platio cijenu i zakupninu. Zato je primjenom odredbe čl. 376. i 519. ZOO-a presuđeno kao u točki I. izreke.

10. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. S obzirom na uspjeh u sporu tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od po 200,00 eura za sastav podneska od 16. siječnja 2026. (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te za pristup ročištu od 5. svibnja 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), iznos od 100,00 eura za pristup ročištu od 11. veljače 2026. (Tbr. 9. t. 5. Tarife), pripadajući PDV u visini od 125,00 eura (Tbr. 42. Tarife) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 122,57 eura sukladno Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), odnosno ukupno 747,57 eura. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke presude. O zakonskim zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a. O troškovima ovršnog postupka sud je odlučio u točki I. izreke presude, primjenom odredbe čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku – „Narodne novine“ broj 9/21 i 18/22).

11. U odnosu na prijedlog za određivanje prethodne mjere napominje se da je odredbom čl. 501. a ZPP-a propisano da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Dakle, da bi se ispunile pretpostavke za određivanje prethodne mjere prema prethodno citiranoj odredbi ZPP-a dovoljno je da je predlagatelj postojanje svoje tražbine učinio vjerojatnim (a ne i izvjesnim), odnosno da ne postoji veća vjerojatnost da će protivnik osiguranja uspjeti u sporu. S obzirom na to da je predlagatelj uspio sa svojim tužbenim zahtjevom u ovom postupku, ispunjene su pretpostavke iz citirane odredbe čl. 501. a ZPP-a za određivanje prethodne mjere. Zato je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Rijeci 27. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.