Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-261/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih GC i EC, zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 1. u vezi s čl. 36. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenih GC i EC protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kovm-37/2026-10 od 15. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalbe okrivljenih GC i EC odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. u vezi s čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenih GC i EC produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, a koji se okrivljenicima računa od dana lišenja slobode od 7. ožujka 2026., i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo optužnicu protiv okrivljenih GC i EC, radi kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. u svezi s čl. 36. st. 2. KZ/11, te protiv okrivljenog GC i radi kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žale se okrivljeni ZC i EC.
2.1. Okrivljeni ZC se žali putem braniteljice odvjetnice Mihaele Carović Rukavina „zbog svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.
2.2. Okrivljeni EC se žali osobno i putem braniteljice odvjetnice Ane Čopor zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zbog podudarnosti i komplementarnosti podnesenih žalbi iste će biti razmotrene kao jedna žalba.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalbe okrivljenih GC i EC nisu osnovane.
5. Nisu u pravu okrivljenici kada osporavaju utvrđenje postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo razbojništva za koje se terete, okrivljeni ZC s tvrdnjom da kad bi imali namjeru otuđiti bicikl žrtvi da onda sigurno ne bi ostavili drugi bicikl, već bi odveli sva tri bicikla, a okrivljeni EC s bitnom tvrdnjom da prema žrtvi nije primijenio nikakvu silu ili prijetnju, niti je otuđio bilo kakvu stvar od žrtve, što proizlazi kako iz obrana, tako i iz snimke video nadzora.
6. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio, te s valjanim razlozima obrazložio utvrđenje postojanja osnovane sumnje da su okrivljenici u supočiniteljstvu počinili kazneno djelo razbojništva na štetu žrtve ČC (okrivljeni ZC u žalbi ne osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio i kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju), koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud. Tako sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da prije svega iz snimki video nadzora, čiji sadržaj se navodi u pobijanom rješenju, ali i iz iskaza žrtve ČC, te djelomično obrana okrivljenika (fizički napad okrivljenog GC na žrtvu, te uzimanje bicikla žrtvi), proizlazi potrebiti stupanj vjerojatnosti da su okrivljenici zajednički i dogovorno na štetu ČC počinili kazneno djelo razbojništva na način kako im je to stavljeno na teret u optužnici, s podijeljenim ulogama, a kako je to i obrazloženo pod točkom 8.10. pobijanog rješenja, zbog čega se žalitelji u tom dijelu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuju na razloge navedene u pobijanom rješenju. Posebno što se tiče žalbenih navoda okrivljenog EC, istome valja ukazati da je njegovo sudioništvo u zajedničkom počinjenju kaznenog djela razbojništva sa okrivljenim GC opisano u činjeničnom opisu djela podignute optužnice, te bez obzira što nije uporabio silu protiv žrtve, radnje za koje se tereti i s kojima je na razini osnovane sumnje sudjelovao u počinjenju tog kaznenog djela su i prema ocjeni ovog suda supočiniteljske radnje, u okviru zajedničkog i dogovornog počinjenja kaznenog djela razbojništva.
7. Što se tiče utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08, okrivljeni ZC u podnesenoj žalbi ne osporava navedeno utvrđenje, već samo zaključak i ocjenu suda prvog stupnja o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora radi preveniranja navedene opasnosti, dok okrivljeni EC osporava navedeno utvrđenje s bitnom tvrdnjom da je kazne zatvora na koje je ranije osuđivan izdržao, da je uspješno rehabilitiran, što proizlazi iz činjenice da je zaposlen i financijski skrbi i svojoj majci, zbog čega ne postoji opasnost od ponavljanja djela. Također osporava zaključak o potrebi primjene mjere istražnog zatvora s tvrdnjom da bi se sa mjerom opreza iteracijska opasnost mogla prevenirati, posebno imajući u vidu dosadašnji boravak u istražnom zatvoru.
8. Što se tiče utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti u odnosu na okrivljenog GC, a koje utvrđenje se žalbom ne pobija, valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u pobijanom rješenju, te se okrivljeni ZC u tom dijelu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na razloge navedene u pobijanom rješenju (točka 11.). Nadalje, suprotno žalbenim navodima okrivljenog EC, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i s valjanim razlozima obrazložio utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti u odnosu na navedenog okrivljenika (točka 12.). Naime, okrivljenikova ranija višestruka kaznena osuđivanost za kaznena djela protiv imovine, te zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju u smislu kako je to navedeno u pobijanom rješenju, ukazuje na njegovu sklonost i upornost u činjenju kaznenih djela prije svega protiv imovine, ali i teških kaznenih djela s elementima nasilja. S obzirom da je unatoč navedenoj osuđivanosti na razini osnovane sumnje počinio kazneno djelo razbojništva koje kazneno djelo je također kazneno djelo protiv imovine s elementima nasilja, proizlazi da ga ranija osuđivanost nije odvratila od ponovnog počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv. Stoga suprotno njegovim žalbenim navodima i prema ocjeni ovog suda postoji realna bojazan da bi boravkom na slobodi mogao nastaviti sa činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.
9. Uzimajući u obzir u pobijanom rješenju navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv okrivljenih potrebno produljiti istražni zatvor jer nije realno za očekivati da bi se sa blažim mjerama koje se sugeriraju žalbama mogla postići ista svrha. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti narušeno načelo razmjernosti imajući u vidu okrivljenikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (od 7. ožujka 2026.) te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko budu proglašeni krivima.
10. Zbog navedenih razloga žalbe okrivljenika nisu osnovane, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirna Mavriček
