Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-252/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČK, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog ČK protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov- 148/2026-9 od 14. svibnja 2026., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ČK kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja Kov-148/2026-9 od 14. svibnja 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131 st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnov i iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog ČK, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a KZ/11 i drugih.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ČK putem branitelja po službenoj dužnosti Zorana Vidovića, odvjetnika, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (pravilno: povrede kaznenog zakona), s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu ukine rješenje i isto preinači u smislu žalbenih razloga, ukidanjem istražnog zatvora i određivanjem mjera opreza iz čl. 98. st. 1. i 2. toč. 1., 3. i 4. ZKP/08.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-301/2026-3 od
21. svibnja 2026. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da okrivljenik u žalbi uvodno istaknute žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, tako da je riječ samo o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom podnesene žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.
6. Okrivljenik prvenstveno nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti.
6.1. Pritom valja primijetiti da je za postojanje osnovane sumnje u okrivljenikovo počinjenje inkriminiranih kaznenih djela u ovom stadiju kaznenog postupka prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru dovoljno da taj temeljni zakonski uvjet za primjenu istražnog zatvora, kako ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, proizlazi iz iskaza žrtve DK, okrivljenikove bivše izvanbračne supruge, koja ga izravno tereti za terećena kaznena djela, s time da su njeni navodi dodatno potkrijepljeni fotografijama koje je predala u spis te onima sačinjenim prilikom očevida na njezinom tijelu dana 19. ožujka 2026., kao i medicinskom dokumentacijom u kojoj su utvrđene ozljede koje je zadobila kritične zgode.
6.2. Okrivljenik u žalbi u bitnome ponavlja svoju obranu u kojoj negira kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, te sugerira da se iskaz žrtve, za razliku od njegove obrane, ukazuje kao nevjerodostojan dokaz, u svezi čega valja primijetiti da se sudovi u ovoj fazi postupka u situaciji kada odlučuju o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u ocjenu vjerodostojnosti i dokazne snage izvora saznanja ili dokaza, jer je to u isključivoj ingerenciji raspravnog suda.
7. Isto tako okrivljenik nije u pravu kada u žalbi osporava postojanje istražno- zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a s bitnom tvrdnjom da ne postoje osobite okolnosti koje bi upućivale na postojanje opasnosti od ponavljanja djela, pri čemu posebno ističe da se odselio s dosadašnje adrese i vratio u [adresa] na svoju raniju adresu, gdje će nastavi živjeti bez daljnjih kontakata i približavanja žrtvi, nastavljajući se brinuti i privređivati za svoju mldb. djecu.
7.1. Naime, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da iz podataka u spisu proizlazi da je žalitelj do sada već tri puta bio pravomoćno kazneno osuđivan, između ostalog i za istovrsna kaznena djela (tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 2. KZ/11) i to na štetu iste žrtve, tako da je riječ o specijalnom povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetna kazna zatvora očito nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela.
7.2. Imajući uz to dodatno u vidu da iz do sada pribavljenih dokaza i podataka u spisu na razini osnovane sumnje proizlazi da se okrivljenik dulje vremena nasilno ponašao prema žrtvi, i to kako verbalno tako i fizički, kao i da se ista boji za svoj život i sigurnost, a što sve i po stavu ovog žalbenog suda upućuje na viši stupanj kriminalne volje i bezobzirnosti okrivljenika u protupravnom postupanju prema žrtvi, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, u pravu kada zaključuje da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi isti mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela.
8. Polazeći od prirode i brojnosti prethodno navedenih okolnosti, prvostupanjski sud je ujedno, a suprotno žalbenim navodima, pravilno zaključio da je radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela protiv okrivljenika nužno produljiti istražni zatvor, naročito kada se ima u vidu njegova upornost u činjenju kaznenih djela s elementima nasilja na štetu žrtve unatoč izdržanoj kazni zatvora, te činjenica da se konkretnom slučaju osnovano sumnjiči za čak pet novih nasilnih delikata na štetu iste žrtve.
8.1. Slijedom navedenog, a suprotno žalitelju, i po stavu ovog žalbenog suda doista nije realno očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom, osobito kada se ima na umu da je predmetna kaznena djela za koja se osnovano sumnjiči u ovom predmetu počinio vrlo brzo nakon otpuštanja s neuvjetovanog dijela ranije zatvorske kazne.
9. Slijedom svega navedenog žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud time što je protiv njega produljio istražni zatvor povrijedio načelo razmjernosti propisano u čl. 4. ZKP/08.
10. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke