Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-636/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Doma zdravlja Sisačko-moslavačke županije, Sisak, Kralja Tomislava 1, OIB: 86277572218, kojeg zastupa punomoćnica Matea Begić, odvjetnica iz Siska, S. i A. Radića 12, protiv tuženika RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnika Matea Begić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, Tome Blažeka 3, radi naknade štete, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn- 225/2018-45 od 7. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-225/2018-45 od 7. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24.892,48 EUR sa zateznom kamatom od 14. srpnja 2018. pa do isplate dok je točkom II. naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.746,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14
– Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne Novine“ broj 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
– „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka
- dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i tuženiku dosudi trošak postupka. Tuženik traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj, u istoj u bitnom smatra da je presuda prvostupanjskoga suda osnovana na zakonu i pravno utemeljena, te da ne postoje povrede na koje se žalba poziva, pa predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsku presudu potvrditi.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati troškove specijalizacije i naknadu nakon završetka specijalizacije, a s obzirom na među strankama nespornu činjenicu da je tužitelj Ugovorom o specijalizaciji iz medicine rada i športa od 11. ožujka 2013. financirao tuženikovu specijalizaciju, dok je nakon završetka te specijalizacije tuženik 14. srpnja 2011. izvanrednim otkazom otkazao Ugovor o radu s tužiteljem.
6. Međupresudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-225/18-10 od 18. listopada 2019., koja je postala pravomoćna 12. srpnja 2022. kada je Županijski sud u Zagrebu presudom Gž-4968/2019-3 odbio tuženikovu žalbu i istu potvrdio, utvrđeno je da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastale tužitelju te je da obvezan isplatiti tužitelju troškove specijalizacije i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu neodrađene ugovorene obveze rada nakon završetka specijalizacije.
7. Prvostupanjski sud stoga u nastavku postupka, nakon provedenog financijskog vještačenja, na koje stranke nisu stavljale prigovora, pobijanom presudom nalaže tuženiku isplatu tužitelju iznosa od 24.892,48 EUR sa zateznom kamatom od 14. srpnja 2018. i to temeljem obveze utvrđene pravomoćnom međupresudom istoga suda poslovni broj Pn-225/18-10 od 18. listopada 2019.
8. Tuženik u podnesenoj žalbi djelomično ponavlja žalbene navode iznesene u žalbu protiv međupresude od 18. listopada 2019. Uz to dodaje i da je primao plaću koju sada kroz obračun proračunskih osnovica mora vratiti tužitelju, iako ih je sve odradio, pa smatra da je odredba Ugovora o specijalizaciji u tom dijelu ništetna, jer je suprotna Ustavu i pravu na plaćeni rad. Ističe da bi mogao prihvatiti da mora vratiti stvarne troškove specijalizacije, no rad koji je odradio za tužitelja trebao bi mu biti plaćen. Kako je Presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-782/2023-2 od 08. studenog 2023. revizija tuženika odbijena, a na koju odluku je podnesena Ustavna tužba o kojoj još nije riješeno, žalitelj smatra da mu je postupanjem Vrhovnog suda RH, a prije toga postupanjem Županijskog suda u Zagrebu i Općinskog suda u Sisku, te konačno i pobijanom odlukom, povrijeđeno više ustavnih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. i čl. 55. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da sud u pobijanoj presudi nije objasnio ni pravno argumentirao radi čega smatra da je žalitelj dužan isplatiti troškove specijalizacije, pa žalbom ponavlja i sve žalbene navode za koje smatra da su se sudska tijela oglušila u prethodnom žalbenom postupku.
9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama.
11. Prije svega valja istaknuti da u ovom predmetu tužitelj nije postavio zahtjev za povratom svih plaća isplaćenih tuženiku za vrijeme provedeno na specijalizaciji (kakvih predmeta je također bilo pred hrvatskim sudovima). Naime, 31. listopada 2018. (u vrijeme donošenja međupresude) bio je donesen Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 100/18., 125/19., 147/20., 119/22. i 156/22.; u daljnjem tekstu: ZoZZ/18), kojim su normirana prava i obveze liječnika specijalizanta i zdravstvene ustanove koja ga je uputila na specijalizaciju, za razliku od ranijeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne Novine“ 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 12/12., 35/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/12., 82/13. i 22/14 . - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske te 137/14. -dalje ZoZZ/08) koji takvu odredbu nije sadržavao. Tim dakle noveliranim ZoZZ/18 u čl. 191. precizno je navedeno što sve predstavlja troškove specijalizacije, kakve su obveze ustanove javnog zdravstva u kojoj specijalist uz suglasnost ministra zasnuje radni odnos uz prethodno otkazivanje ugovora o radu s ustanovom koja ga je uputila na specijalizaciju, te kakve su obveze specijaliste koji bez suglasnosti ministra raskine ugovor o radu sa zdravstvenom ustanovom koja ga je uputila na specijalizaciju na temelju ugovora o specijalizaciji i koja mu je isplaćivala plaću na temelju ugovora o radu. Pritom, ZoZZ/18 kao trošak specijalizacije ne navodi bruto ni neto plaću liječnika specijalizanta, a onog specijalista koji bez suglasnosti ministra zdravstva raskine ugovor o radu obvezuje na plaćanje jedne proračunske osnovice za svaki neizvršeni mjesec ugovorenog rada nakon završetka specijalizacije, upravo kako je međupresudom i utvrđeno. Nadalje, stajalište da se bruto plaća ne može podvesti pod troškove specijalizacije iznijeto je još u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015 i dr. od 11. srpnja 2017. i u odluci broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023.
12. U tom smislu žalbeni navodi tuženika da je odradio sve plaće koje je primio, nisu od odlučnog značaja, jer takav zahtjev, ponavlja se, nije bio predmetom postupka.
13. Pritom se visina zahtjeva temelji na troškovima specijalizacije i naknade u iznosu od jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u RH po mjesecu neodrađene ugovorne obveze rada nakon završetka specijalizacije , a sukladno Aneksu II. Ugovora o specijalizaciji od 16. svibnja 2017., sve kako je to naveo i izračunao vještak u nalazu i mišljenju, te konstatirao prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, što je i sukladno odredbi čl. 191. ZoZZ/08, pa je neosnovan i žalbeni navod da sud u pobijanoj presudi nije objasnio ni pravno argumentirao radi čega smatra da je žalitelj dužan isplatiti troškove specijalizacije.
14. Kako je, ponavlja se, međupresuda istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pn- 225/18-10 od 18. listopada 2019 postala pravomoćna dana 12. srpnja 2022., kada je Županijski sud u Zagrebu presudom Gž-4968/2019-3 odbio tuženikovu žalbu, te kako su u njezinoj izreci (koja i stječe svojstvo pravomoćnosti) jasno naveden i kriteriji i način obračuna utužene naknade štete, kasnije samo brojčano izražene provedenim vještačenjem, to preostali žalbeni navodi tuženika, koji su u biti ponovljeni iz ranije žalbe i revizije, više nisu od odlučnog značaja, niti se u ovom stadiju žalbenog postupka mogu iznositi i preispitivati, pa ih ni ovaj drugostupanjski sud nije uzeo u obzir sukladno odredbi čl. 375. st. 1 ZPP-a.
15. Slijedom navedenog uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.
16. Obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, to je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).
17. Tužitelju nije dosuđen trošak vezan sa podnošenje odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).
U Varaždinu 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
