Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj Gž-1422/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Miliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-197/2018-37 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-197/2018-37 od 11. srpnja 2025. u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

»1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-4146/2017 od 15. studenoga 2017. godine.

2. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude zatraži i ishodi brisanje predmetnog rješenja o ovrsi naslovnog suda pod poslovnim brojem Ovr- 4146/2017 od 15. studenoga 2017. godine iz očevidnika o redoslijedu naplate osnova za plaćanje kod FINA-e.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena.«

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi u ovršnom predmetu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-4146/2017, te zahtjev da se tužitelj ovlasti da na temelju presude donesene u ovom postupku zatraži i ishodi brisanje predmetnog rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda iz očevidnika o redoslijedu naplate osnova za plaćanje kod FINA-e.

6. Sud prvog stupnja je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-331/02 od 9. srpnja 2004. u tom postupku tuženiku LI naloženo da tužitelju KI isplati iznos od 18.650,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno naznačene iznose, te naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.570,25 kn, u roku od 15 dana, te da je navedena presuda postala pravomoćna donošenjem presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-5585/04 od 25. travnja 2005. kojom su odbijene žalbe stranaka te je potvrđena prvostupanjska presuda

- da je u predmetu Ovr-4146/2017 na temelju navedene presude doneseno rješenje o ovrsi od 10. listopada 2017. kojim je određena predložena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika,

- da je tužitelj kao ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi u kojoj je istaknuo žalbeni razlog iz čl. 50. st. 11.Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ) odnosno prigovor zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom,

- da je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-4146/17 od 15. studenoga 2017. upućen ovršenik, u ovom predmetu tužitelj, da roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, u ovom predmetu tuženika, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi prostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr -4146/2017 od 10. listopada 2017. zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč.11. OZ

- da je u tom postupku ovršenik, a u ovom postupku tužitelj u ostavljenom roku pokrenuo parnicu protiv ovrhovoditelja, u ovom predmetu tuženika, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr-4146/2017 od 10. listopada 2017.

- da je tuženik u ovoj parnici, kao ovrhovoditelj, vodio već dva ovršna postupka i to ovršni postupak Ovrv-2486/06 u kojem je doneseno i postalo pravomoćno rješenje o ovrsi kojim je određena pljenidba, procjenom, oduzimanjem i povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju te prodajom osobnog automobila u vlasništvu ovršenika, reg. oznake [registarska oznaka], koji ovršni postupak nakon pokušaja pljenidbe automobila ovršenika u tri navrata nije uspio, prvi put iz razloga jer je ovršenik pobjegao sa autom dok su sud i policija čekali ispred kuće ovršenika, da bi isti bio obustavljen 20. travnja 2010. na temelju odredbe čl. 14. st. 2. OZ, jer ovrhovoditelj nije predujmio troškove izlaska službene osobe u ostavljenom roku, pri čemu treba istaknuti da je ista službena osoba zatražila izuzeće iz predmeta jer se bojala za svoju sigurnost

- da je u drugom ovršnom predmetu broj Ovr-3433/2011 ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Spli tu, poslovni broj IP-331/02 od 9. srpnja 2004. ishodio rješenje o ovrsi od 5. srpnja 2011. kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, a nakon što je FINA obavijestila sud o nemogućnosti izvršenja zbog nedostatka novčanih sredstava na računu ovršenika, a ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca dana od dostave obavijesti nije predložilo izmjenu sredstava i predmeta ovrhe, ovrha je obustavljena na temelju čl. 67. st. 2. OZ.

7. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja ocjenjuje da nije osnovan prigovor zastare na koji se poziva tužitelj jer da je odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili naplatom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i za one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, ali da se u smislu čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pri čemu se suprotno tvrdnjama tužitelja ne može smatrati da nije nastupio prekid zastare u smislu čl. 242. ZOO jer po mišljenju prvostupanjskog suda ovrhovoditelj nije odustao od radnji koje je poduzeo niti je njegov zahtjev odbačen ili odbijen.

8. Zaključno, ovršni postupak Ovr-3433/2011 pokrenut je 1. srpnja 2011., dakle unutar zastarnog roka od 10 godina od pravomoćnosti presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-331/02. Prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenje o obustavi Ovr- 3433/11 od 1. travnja 2015., doneseno u predmetu Ovr-3433/2011, postalo pravomoćno 31. prosinca 2015., nakon čega počinje teći novi zastarni rok od 10 godina, i zastara nastupa s istekom 31. prosinca 2025.

9. Kako je prijedlog za ovrhu u ovom predmetu podnesen 28. rujna 2017., to je razvidno da je isti podnesen unutar zastarnog roka od 10 godina, pa je zaključak prvostupanjskog suda da prigovor zastare nije osnovan.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja koji upućuju da bi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava niti je izreka presude proturječna obrazloženju presude.

11. Isto tako ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

12. U žalbi tužitelj paušalno navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 7., 8., 219., 220. i 221.a ZPP te da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje pritom ne konkretizira niti jednim navodom u čemu bi se sastojale navedene povrede. Stoga navedeni žalbeni navodi tužitelja ne utječu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane suda prvog stupnja, a posebno ne na činjenicu da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

13. Naime, tužitelj u žalbi ponavlja navode iznesene tijekom postupka kako vođenjem ovršnih postupaka Ovr-2486/06 i Ovr-3433/11 nije došlo do prekida zastare iz članka 241. ZOO. Ističe da navedeni ovršni predmeti nisu okončani nikakvim meritornim odlukama nego da su pravomoćno okončani rješenjima o obustavi, u kojoj situaciji nikako nije moglo doći do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO.

14. Međutim, treba reći da u predmetu Ovr-3433/11 tuženik, kao ovrhovoditelj, nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, njegov ovršni prijedlog nije bio odbačen ili odbijen, niti je doneseno rješenje o ovrsi bilo ukinuto odnosno poništeno, u kojem slučaju bi se mogla primijeniti odredba čl. 242. ZOO, već je rješenje o obustavi doneseno iz razloga jer ovrha nije bila moguća odnosno nije se mogla provesti iz razloga jer na strani ovršenika, ovdje tužitelja, nije bilo novčanih sredstava na kojima bi se mogla provesti ovrha, dakle pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u smislu čl. 241. ZOO došlo do prekida zastare. Dakle, kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-670/2021 od 26. siječnja 2022.).

15. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u cijelosti potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st.1. ZPP).

U Varaždinu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer