Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-982/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Saneli Kontin Miklin, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić iz Križevaca, protiv tuženika OTP Banka d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Slunjskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj: P-145/2025-15 od 8. srpnja 2025., dana 27. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se uvažava, te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj: P-145/2025-15 od 8. srpnja 2025., preinačuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke, na način da se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju pored dosuđenog iznosa od 1.924,18 EUR, daljnji iznos troškova postupka od 701,11 EUR, sa zateznom kamatom od 27. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 737,08 EUR) žalba tužitelja odbija kao neosnovana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 61,25 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 251,25 EUR) zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

III. Točka I. izreke i dosuđujući dio točke II. izreke prvostupanjske presude nisu predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 1.451,12 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.924,18 EUR sa zateznim kamatama od 8. srpnja 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke) pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da naloži tuženiku da mu naknadi cjelokupno zatraženi trošak u iznosu od 3.362,37 EUR, kao i trošak sastavljanja žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, cijeneći da je tužitelj u parnici (obzirom na presudu i rješenje istoga suda poslovni broj: P-458/2021-46 od 19. prosinca 2023., presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-134/2024-2 od 18. prosinca 2024., te predmetnu presudu) uspio u omjeru od 80%, a tuženik u omjeru od 20%, slijedom čega tužitelju pripada pravo na naknadu 60% svih potrebnih troškova, pobliže navedenih u točki 14.2. obrazloženja pobijane presude, za koje radnje i izdatke je tužitelju dosuđen ukupni iznos od 1.924,18 EUR. Tužitelju nije priznat trošak preliminarnog vještačenja, dok mu je za sastavljanje podneska od 3. veljače 2023. priznato pravo na 100,00 EUR, a za sastavljanje žalbe od 3. siječnja 2024. pravo na 125,00 EUR.

6. U žalbi tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešnog odredio uspjeh stranaka u parnici, jer je u pogledu osnove uspio u cijelosti, te u pogledu visine u omjeru od 80%, pa njegov cjelokupni uspjeh iznosi 90%, dok uspjeh tuženika iznosi 10%. No, bez obzira na to, da nije bilo potrebe obračunavati uspjeh stranaka u sporu jer se radi o potrošačkom sporu, u kojem ima pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti, dok bi odmjeravanje troškova prema uspjehu narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka i donesena odluka o trošku bila bi prekomjerni teret za potrošača, koji nije dao povod za parnicu. Nadalje, ističe da mu je troškove vještačenja i pristojbi, kao nužne za vođenje postupka i presuđenje, trebalo priznati u cijelosti. Također, navodi da nije jasno zašto mu je na ime troška sastavljanja žalbe protiv presude priznato 125,00 EUR, umjesto zatraženih 250,00 EUR, kao i na ime sastavljanja podneska od 3. veljače 2023. 100,00 EUR, umjesto zatraženih 200,00 EUR.

7. Ispitujući pobijanu odluku o troškovima postupka sukladno žalbenim navodima tužitelja, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi ista bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tužitelj, obzirom da sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, pa je moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost. Osim toga, nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Prije svega tužitelju valja odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno o troškovima postupka odlučivao u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, a odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž- 4659/&2024-2 od 13. svibnja 2025. na koju se tužitelj poziva u konkretnom slučaju nije primjenjiva, niti je primjena odredbe o djelomičnom uspjehu u postupku narušila pravičnu ravnotežu između interesa stranaka, odnosno rezultirala odvraćanjem tužitelja od ostvarivanja svojih prava u sudskom postupku. Konačno, pravni stavovi jednog županijskog suda nisu obvezujući za drugi županijski sud.

9. Međutim, u pravu je tužitelj kada navodi da je prvostupanjski sud uspjeh stranaka u parnici pogrešno obračunao, jer imajući u vidu kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u sporu obzirom na sve odluke donesene tijekom postupka, sukladno kojima je tužitelj s osnovom - zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i tzv. ulaznoj naknadi uspio u cijelosti, tj. u omjeru od 100%, te s visinom u omjeru od 80%, njegov ukupni uspjeh iskaziv je sa 90%, a uspjeh tuženika sa 10%. Kada se od postotka uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tuženika, proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 80%.

10. Također, osnovan je žalbeni navod tužitelja da mu je troškove vještačenja kao nužne za vođenje postupka i presuđenje, trebalo priznati u cije losti, jer se radi o izdacima koji se ne dosuđuju razmjerno uspjehu u sporu.

11. Za razliku od toga, trošak sudske pristojbe na tužbu u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjev, dosuđuje se razmjerno uspjehu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Rev-1312/2024-2 od 15. listopada 2024.).

12. Također, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da mu za sastavljanje žalbe protiv presude pripada pravo na zatraženih 250,00 EUR, te za sastavljanje podneska od 3. veljače 2023. pravo na zatraženih 200,00 EUR. Naime, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (dalje: VPS) obzirom na dio presude kojeg je tužitelj osporio žalbom od 3. siječnja 2024. i u odnosu na istog uspio, pri čemu se kao mjerodavna VPS uzima vrijednosti zahtjeva za isplatu, što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim primjerice u odlukama Rev 1811/2016-2 od 29. rujna 2020., Rev 1605/2017-3 od 2. veljače 2021. i Rev 1927/2017-2 od 18. siječnja 2022., sukladno kojem se deklaratorni zahtjev istaknut uz zahtjev za činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se tada vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva za činidbu, tužitelju bi uz pravilnu primjenu Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastavljanje navedene žalbe pripadalo pravo na 25 bodova. Jednako tako, za sastavljanje podneska od 3. veljače 2023 . kojim je uređen tužbeni zahtjev, pa se prema ocjeni ovog suda ne radi o obrazloženom podnesku, tužitelju sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife pripada pravo na 25 bodova. Dakle, radi se i o nižim iznosima troškova zastupanja tužitelja od onih koje mu je priznao prvostupanjski sud, no ovdje valja ukazati na odredbu čl. 374. ZPP-a sukladno kojoj drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu.

13. Stoga, prihvaćajući po prvostupanjskom sudu pravilno ocijenjene potrebne troškove zastupanja tužitelja s PDV-om od 25% navedene u točki 14.2. obrazloženja pobijane presude, a imajući u vidu uspjeh tužitelja u parnici i sukladno istom pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 80%, tužitelju je na ime troškova zastupanja i troška sudske pristojbe na tužbu valjalo dosuditi iznos od 2.326,66 EUR, te istom pribrojiti troškove vještačenja u iznosu od 298,63 EUR, na koji način je dobiven ukupni iznos troškova tužitelja od 2.625,29 EUR. Kako je istome pobijanom odlukom dosuđen iznos troškova postupka od 1.924,18 EUR, valjalo je primjenjujući odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažiti njegovu žalbu i na ime troškova postupka dosuditi mu daljnji iznos od 701,11 EUR, a u odnosu na preostali dio troškova (u iznosu od 737,08 EUR) žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

14. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom u omjeru od 49%, dosuđen mu je razmjerni dio troška sastavljanja žalbe protiv rješenja s PDV-om (za što mu sukladno Tbr. 10. toč. 4. Tarife pripada pravo na 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., i to obzirom na VPS u žalbenom postupku koji iznosi 1.438,19 EUR) u iznosu od 61,25 EUR, dok je za iznos od 251,25 EUR zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

15. Točka I. izreke i dosuđujući dio točke II. izreke prvostupanjske presude nisu pobijani žalbom, pa nisu bili predmetom žalbenog postupka.

Varaždin, 27. svibnja 2026.

Sudac

Snježana Šaško