Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-139/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, sutkinje Lane Putrić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Dugi Rat, OIB: 70748151333, Dugi Rat, Poljička cesta 133, koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gordana Vuković i Krešimir Vuković, Omiš, protiv tuženika Grada Omiša, OIB: 49299622160, Omiš, Trg kralja Tomislava 5, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P- 3750/2018-63 od 5. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3750/2018-63 od 5. prosinca 2024. u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Utvrđuje se naprema tuženiku da je tužitelj vlasnik geometrijski odijeljenog, realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] uređeno zemljište 448 m2 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je na skici vještva u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića na čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina] od 28. rujna 2019., 14. prosinca 2019., 19. veljače 2020. i 24. lipnja 2020., označen kao lik A-B-F-G-H-I-M-N- A u površini od 424 m2 i geometrijski odijeljenog, realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] uređeno zemljište 245 m2 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je na skici vještva u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića na čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina] od 28. rujna 2019., 14. prosinca 2019., 19. veljače 2020. i 24. lipnja 2020., označen kao lik B-C-D-E-F-B u površini od 138 m2.

2. Tužitelj se ovlašćuje na temelju ove presude zahtijevati izradu, ovjeru i provedbu parcelacijskog elaborata u katastru nekretnina za k. o. [katastarska općina] (DGU, Područni ured Split, Ispostava za katastar nekretnina Omiš) kojim će se geometrijski odijeljeni, realni dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] uređeno zemljište 448 m2 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je na skici vještva u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića na čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina] od 28. rujna 2019., 14. prosinca 2019., 19. veljače 2020. i 24. lipnja 2020., označen kao lik A-B-F-G-H-I-M-N- A u površini od 424 m2 i geometrijski odijeljeni, realni dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] uređeno zemljište 245 m2 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je na skici vještva u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića na čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina] od 28. rujna 2019., 14. prosinca 2019., 19. veljače 2020. i 24. lipnja 2020., označen kao lik B-C-D-E-F-B u površini od 138 m2, parcelirati u samostalne nekretnine.

3. Tužitelj je ovlašten po pravomoćnosti ove presude, a na temelju iste presude i parcelacijskog elaborata iz točke 2. ovog tužbenog zahtjeva zatražiti uknjižbu prava vlasništva i na novoformiranim nekretninama koje će nastati parcelacijom geometrijski odijeljenog, realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] uređeno zemljište 448 m2 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je na skici vještva u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića na čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina] od 28. rujna 2019., 14. prosinca 2019., 19. veljače 2020. i 24. lipnja 2020., označen kao lik A-B-F-G-H-I-M-N-A u površini od 424 m2 i parcelacijom geometrijski odijeljenog, realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] uređeno zemljište 245 m2 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je na skici vještva u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića na čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina] od 28. rujna 2019., 14. prosinca 2019., 19. veljače 2020. i 24. lipnja 2020., označen kao lik B-C-D-E-F-B u površini od 138 m2.

4. Tuženik je dužan u roku od 8 dana naknaditi parnični trošak tužitelju, uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. st.avak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje na taj iznos teku od presuđenja sve do isplate".

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.875,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 5. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 3.750,00 eura zahtjev se odbija kao neosnovan.“

2. Navedenu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. U postupku nije sporno da je tuženi Grad Omiš upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina kčbr. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Tužiteljica u ovome postupku tvrdi da je dosjelošću stek la pravo vlasništva fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja kolni i pješački put s Jadranske magistrale do javne plaže (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), smještene zapadno od Autokampa Galeb. Tužiteljica navodi da je predmetni kolni i pješački put preko utuženih nekretnina uredila i održava u suglasnosti sa zainteresiranim mještanima [adresa] te ist i drži u neprekinutom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu preko 20 godina, tj. od samog osnutka Općine Dugi Rat 1993.

7. Radi identifikacije nekretnine sud je održao uviđaj na licu mjesta te je sudski vještak geodet identificirao prijepor i utvrdio kako predmet spora predstavlja put (u sjevernom djelu betoniran, u južnom dijelu makadam), kojim se pristupa od državne ceste D8 do plaže. Predmetni put je u naravi sa sjeverne strane omeđen cestovnim pojasom, s istočne strane betonskim zidom, s južne strane granicom prema katastarskoj čestici [katastarska čestica], dok je sa zapadne strane omeđen parkirnim stupićima. Predmetni put na skici vještva je pokazan od strane stranaka u postupku te je u skici vještva šrafiran plavom bojom, položen na dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ukupna površina puta iznosi 596 m2. Na skici vještva prikazane su i sudske međe u crvenoj boji. S obzirom na sudske međe predmetni put položen je u svom istočnom dijelu preko dijela zemljišnoknjižne čestice 3197/1 k. o. [katastarska općina] (tijelo označeno slovima B, C, D, E, F, B) u površini od 138 m2, u svom zapadnom dijelu položen je preko dijela zemljišnoknjižne čestice 2875/2 k. o. [katastarska općina] (tijelo označeno slovima A, B, F, G, ... M, N, A) u površini od 458 m2. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Barbalića od 16. prosinca 2019. proizlazi kako je u vještvu prikazan prostor južno od lika označenog točkama A, B, C, ... M, N, A, a u naravi područje s istoka omeđeno betonskim zidićem, sa zapada ogradom kampa Galeb, južno do granice pomorskog dobra. S istočne strane – linija L-K (uređeno korito), sa zapadne strane – linija G-H (ograda kampa Galeb) i s južne strane linija H-I-J, koja predstavlja granicu zemljišnoknjižnih čestica 2875/2 i 3227/1, sve k. o. [katastarska općina] koja ne egzistira na terenu te je preuzeta iz grafičkog dijela operata. Uvidom u službene evidencije zk odjela Omiš, razvidno je da zemljišnoknjižna čestica 3227/1 k. o. [katastarska općina] predstavlja pomorsko dobro upisano u zk. ul. [broj ZK uloška]. Iz očitovanja sudskog vještaka Ivana Barbalića od 24. lipnja 2020. proizlazi kako je granica pomorskog dobra utvrđena sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama te je ista i prikazana u vještvu i dopuni vještva. Tijelo označeno točkama K-L- M-I-J predstavlja dio katastarske čestice [katastarska čestica], odnosno dio zemljišnoknjižne čbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Stanje u katastru i zemljišnim knigama nije usklađeno za prije navedene čestice. Granica pomorskog dobra ide grafičkom linijom J-I-H. Nije se mogao očitovati kada je ta granica pomorskog dobra upisana u zemljišnu knjigu, ali je naglasio da se bazirao na povjerenju u zemljišne knjige. Iz očitovanja sudskog vještaka Ivana Barbalića od 19. veljače 2021. proizlazi kako površina lika označenog točkama K-L-M-I-J-K iznosi 34 m2, a površina lika označenog točkama A-B-F-G-H-I-M-N-A iznosi 424 m2.

8. Iz provedenih dokaza, a posebno iz dopisa načelnika Općine Dugi Rat Klasa: 022- 05/16-01/28, Ur. broj: 2155/02-02-16-1 od 12. veljače 2016. prvostupanjski sud zaključuje da korištenjem fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], tužiteljica nije stekla pravo vlasništva.

9. Naime, sud prvog stupnja ukazuje da iz dopisa načelnika Općine Dugi Rat L:

022-05/16-01/28, Ur. broj: 2155/02-02-16-1 od 12. veljače 2016. proizlazi da se tužiteljica istim obraća gradonačelniku Grada Omiša potaknuta potrebama mještana područja Duće Dočine za definiranjem i uređenjem kolnog puta preko katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te se istom obraća sa prijedlogom za planiranjem i uređenjem istog čime bi se omogućio normalan pješački i kolni pristup do plaže smještene zapadno od auto kampa Galeb. Naime, do navedene plaže ne postoji uređeni legalni put već se kao pristup koristi zemljište označeno kao dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Radi se o zemljanom pristupu neodgovarajućem za eventualnu potrebnu pristupa vozila žurnih službi. Pod uređenjem smatraju izravnanje udarnih jama i grbina na budućem kolniku, zatim betoniranje ili asfaltiranje samog kolnika i postavljanje instalacije i elemenata javne rasvjete duž samog puta. Kako se radi o zemljištu koje je na "spornom području" u smislu granica između Grada Omiša i Općine Dugi Rat ovim traže suglasnost od Grada Omiša za uređenje dok bi samo uređenje financirala Općina Dugi Rat i zainteresirani mještani. Naglašavaju da ovim ne žele mijenjati vlasničko ni posjedovno stanje nad navedenim zemljištem nego je cilj dobiti kolni pristup do plaže koji će kao takav i kroz Prostorno plansku dokumentaciju biti evidentiran.

10. Također, prvostupanjski sud zaključuje da je pogrešna tvrdnja da je tuženik samoinicijativno uklonio predmetne stupiće te da se ne smatra vlasnikom istočno od ograde kampa Galeb. Da se navedeni put nalazi na području pod upravom tuženika dokazuje i skica sa web portala www.geoportal.dgu.hr, a iz koje je razvidno da se crta koja predstavlja granicu prostornih jedinica Dugi Rat – Omiš (označena crvenom bojom) nalazi na lijevoj strani od predmetnog puta, što znači da se predmetni put prostire na nekretninama u vlasništvu Grada Omiša, odnosno tuženika.

11. Stoga, na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke sa stjecanje prava vlasništva dosjelošću, propisane odredbom članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17.; u nastavku: ZVDSP), kojom je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema odredbi stavka 2. cit. članka, samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed stvari zakonit stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja dok je odredbom stavka 3. propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, prema odredbi stavka 4. cit. članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošlo je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. Međutim, po mišljenju prvostupanjskog suda posjed tužiteljice nije pošten jer je znala da joj ne pripada pravo na posjed.

12. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

13. U žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 18. st. 5. ZVDSP te da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Na žalbene navode treba reći da je navedena zakonska presumpcija oborena te da je na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud pravilno primijenio čl. 18. st. 3. ZVDSP kojom je propisano da je p

osjed pošten samo ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

14. U odnosu na navode tužiteljice kojim apsostrofira da je tuženik uklonio metalne stupiće i rampe nakon pokretanja postupka zbog smetanja postupka pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Psp-146/2018 treba reći da je prvostupanjski sud čitanjem spisa utvrdio:

- da je tužitelj Općina Dugi Rat podnijela tužbu 10. kolovoza 2018. protiv tuženika Grada Omiša, radi smetanja posjeda na zapadnom, realno određenom dijelu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] (stari broj čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] u površini od 557 m2 na način da je tuženik dao nalog na temelju kojeg su od strane treće osobe postavljeni željezni stupići visine 0,80 m i promjena 0,01 m2 te podizna metalna rampa s ključem, koji primjerak ključa nije predan tužitelju, a kojim opisanim postupanjem je tuženik bespravno tužitelju oduzeo posjed

- da je 12. studenog 2019. zaprimljen podnesak kojim tužitelj povlači tužbu jer je na očevidu lica mjesta nesporno utvrđeno da je tuženik uklonio metalne stupiće i podiznu metalnu rampu te je time u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja

- da je 5. prosinca 2019. zaprimljen podnesak tuženika u kojem navodi kako nisu točni navodi tužitelja iz podneska od 12. studenog 2019. jer tuženik nije imao nikakvog razloga da udovoljava tužbenom zahtjevu budući je isti vlasnik i posjednik nekretnine koja je predmet ovog postupka

- da je 24. prosinca 2019. sud donio rješenje kojim je utvrdio da je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari te mu naložio da isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna. U obrazloženju rješenja se navodi kako sud u postupku nije mogao nedvojbeno utvrditi da je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja i uklonio rampu i stupiće opisane u tužbi, budući da isto ne proizlazi iz navoda tuženika, a to se nije moglo utvrditi niti prilikom uviđaja na licu mjesta, niti tijekom postupka, niti u tom smislu postoji kakav izvedeni relevantan dokaz. U kompletnoj situaciji tužba je povučena nakon što na licu mjesta nije zatečena rampa ni stupići, a ne nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, jer za to ne postoji dokaz. Kako tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja kako to ima u vidu citirana odredba članka 158. stavak 2. ZPP -a, to je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnični trošak.

15. Također treba reći da je u smislu čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete , stoga nema utjecaja na ovaj postupak utvrđenja prava vlasništva.

16. Na žalbene navode kako prvostupanjski sud pogrešno tumači dopis tužiteljice 022- 05/16-01/28, Ur. broj: 2155/02-02-16-1 od 12. veljače 2016. treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2019. pod brojem Su-IV-56/19-2 prihvaćeno slijedeće shvaćanje: Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. Obzirom da je tužiteljica 12. veljače 2016. uputila tuženiku zamolbu za uređenje predmetnog puta koji bi financirala Općina Dugi Rat i zainteresirani mještani, ali je naglašeno da time ne žele mijenjati vlasničko ni posjedovno stanje nad navedenim zemljištem to u trenutku podnošenja tužbe 10. kolovoza 2018. nisu bile ispunjene tražene pretpostavke kvalitete posjeda – samostalan i pošten posjed.

17. Zaključno, na žalbeni navod tužiteljice kako je posjed u katastru evidentiran na zajedničkog prednika tužiteljice i tuženika – društveno vlasništvo korisnik Općina Omiš

– a da su granice sporne još od razdruživanja, te da se tuženik ne može pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, treba reći da je predmet ovog postupka stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a da prema shvaćanju ovog suda, za stjecanje prava vlasništva nekretnine na jedan od originarnih načina, po samom zakonu - dosjelošću, u svakom je slučaju, neovisno je li riječ o redovnoj dosjelosti ili izvanrednoj, potreban samostalan posjed određene kvalitete, i to barem pošten ili savjestan posjed jer nepošten odnosno nesavjestan posjed ne može biti osnova za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, kako u smislu odredbi čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 159. ZVDSP, pa i u okolnostima kada taj posjed ima sve druge kvalitete potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Dakle, stjecanje prava vlasništva dosjelošću, neovisno o dugotrajnosti posjeda, ne može se utvrditi bez prethodnog utvrđenja postojanja posjeda potrebne kvalitete u smislu propisa koji su se primjenjivali u trenutku tog stjecanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 257/2024- 2 od 5. ožujka 2024.).

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Varaždinu, 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer