Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1397/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja US, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Suzani Alač, odvjetnici u Makarskoj, protiv I. tuženika Dobrovoljnog vatrogasnog društva Gradac, OIB: [osobni identifikacijski broj], Konopljike 2, Gradac i II. tuženika Općine Gradac, OIB: [osobni identifikacijski broj], Stjepana Radića 3, Gradac, zastupanih po punomoćnici Katarini Šentija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić d.o.o. iz Zagreba, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: Psp - 13/2023-56 od 4. rujna 2025., dana 27. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u cijelosti potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: Psp-13/2023-56 od 4. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tuženik pod 1) Dobrovoljno vatrogasno društvo Gradac, OIB: [osobni identifikacijski broj], uz znanje i odobrenje tuženika pod 2) Općine Gradac, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetali i onemogućili zadnji mirni posjed tužitelja na dijelu čestice zemlje [katastarska čestica] u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 63 m2, koji dio je na Skici stalnog sudskog vještaka Perice Puljića u postupku P-2952/2018 od 1. veljače 2019. prikazan i označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-A, koja skica čini sastavni dio ovog rješenja, na način da je tuženik pod 1) dana 31. svibnja i 1. lipnja 2023. godine, zauzeo tri od četiri parkirna mjesta tužitelja, čime je onemogućio tužitelja u korištenju ovih parkirnih mjesta, pa mu se nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni vatrogasna vozila s navedenog dijela ove nekretnine, te mu se ubuduće pod prijetnjom novčane kazne zabranjuje ovakvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Dužni su tuženici solidarno platiti tužitelju sve troškove ovog parničnog postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II/ Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere koji glasi: „Nalaže se tuženiku Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Gradac da u roku od 24 sata po primitku ovog rješenja o privremenoj mjeri s dijela čestice zemlje [katastarska čestica] u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 63 m2, koji dio je prikazan na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića, žutom bojom i slovima A-B-C-D-E, koja skica čini sastavni dio ovog rješenja, ukloni sva parkirana vatrogasna vozila, te da tužitelju omogući nesmetan posjed ovog zemljišta, sve pod prijetnjom novčane kazne od 10.000,00 EUR koja će se za slučaj neizvršenja ove privremene mjere od tuženika naplatiti i izreći mu stroža kazna.

Ukoliko tuženici ne postupe po nalogu suda iz st. I. ovog rješenja o p rivremenoj mjeri ili pak postupe suprotno, Općinski sud u Makarskoj će uz izricanje novčane kazne iz st. I., provesti ovu privremenu mjeru uz asistenciju djelatnika PP Makarska. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka zbog smetanja posjeda.

Protiv ovog rješenja o određivanju privremene mjere nije dopuštena posebna žalba.“ III/ Dužan je tužitelj u roku 15 dana naknaditi tuženicima pod 1) i 2), troškove parničnog postupka u iznosu od 2.337,50 EUR, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja odluke pa do isp late, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev kao i prijedlog za određivanje privremene mjere, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili žalbene navode tužitelja i predložili odbiti žalbu kao neosnovanu, te im dosuditi troškove sastavljanja odgovora na žalbu s pripadajućom zateznom kamatom.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 63 m2, koji je u skici sudskog vještaka Perice Puljića u postupku Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj: P-2952/2018 od 1. veljače 2019., prikazan i označen žutom bojom i slovima A-B- C-D-E-A, na kojem da je I. tuženik uz znanje i odobrenje II. tuženika 31. svibnja i 1. lipnja 2023. zauzeo tri od četiri parkirna mjesta tužitelja, čime ga je onemogućio u njihovom korištenju.

5.1. Svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama da je sporni dio navedene nekretnine koristio kao parking svojih vozila, te da je prije desetak godina na istom postavio četiri metalna rubnika radi onemogućavanja drugima da koriste to zemljište za parking i na ogradnom južnom zidu napisao „privatni parking“, međutim, tuženici da su utuženih zgoda zajednički i dogovorno izvršili čin smetanja posjeda, na način da su zauzeli navedeni prostor, na koji je I. tuženik parkirao tri vatrogasna vozila.

5.2. Tuženik Općina Gradac istaknula je prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da ju se ne može povezati s radnjom parkiranja vatrogasnih vozila , a osim toga, oba tuženika istaknula su prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, navodeći da isti ne izvršava nikakvu faktičnu vlast na navedenoj nekretnini , koja u naravi predstavlja prilaz zgradi u kojoj se u prizemlju nalazi vatrogasni dom, a na prvom katu Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, te je u posjedu I. tuženika i Doma zdravlja, pa tužitelj u odnosu na tu nekretninu ne uživa pravo na zaštitu posjeda.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u spise Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Psp-67/2019 i P-2928/2019, te priložene isprave, kao i uviđajem, saslušanjem svjedoka, tužitelja i zakonskog zastupnika I. tuženika ŽS, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, te u posjedovnom listu 769 k. o. [katastarska općina] kao posjed Doma zdravlja Ploče

- da je tužitelj protiv tuženika radi smetanja posjeda predme tnog dijela nekretnine i ranije vodio postupak kod Općinskog suda u Makarskoj, u spisu poslovni broj: Psp- 67/2019, u kojem je pravomoćno (rješenjem od 17. rujna 2019.) utvrđeno da su tuženici smetali njegov zadnji mirni posjed na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 63 m2, na način da su tijekom mjeseca lipnja 2018. uklonili četiri metalna rubnika (rampe) za obilježavanje parkinga, te je tuženik DVD Gradac tijekom mjeseca lipnja 2018. na južnom dijelu nekretnine od kvadratne cijevi montirao četiri stalka za tendu u obliku metalne konstrukcije nadstrešnice, pa je tuženicima naloženo da uspostave ranije posjedovno stanje, na način da ponovno postave četiri metalna rubnika (rampe) na mjesto gdje su se nalazili ranije, te da tuženik DVD Gradac s južnog dijela nekretnine ukloni četiri metalna stakla za tendu, uz zabranu takvog i sličnog smetanja posjeda tužitelja ubuduće

- da tuženici unutar paricijskog roka nisu postupili u skladu s navedenim rješenjem poslovni broj: Psp-67/2019 od 17. rujna 2019.

- da je tužitelj zatražio provedbu navedenog rješenja u ovršnom postupku, međutim, nakon proteka prekluzivnog roka od trideset dana propisanog odredbom čl. 444. Zakona o parničnom postupku, pa je prijedlog za ovrhu od 26. lipnja 2023. odbačen (rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj: Ovr- 323/2023-5 od 8. siječnja 2024.)

- da je uviđajem na licu mjesta 15. travnja 2024. utvrđeno da se na nekretnini i dalje nalazi metalna konstrukcija nadstrešnice (tenda), koju tuženici sukladno nalogu iz rješenja poslovni broj: Psp-67/2019 od 17. rujna 2019. nisu uklonili i uspostavili ranije stanje

- da tužitelj u svom iskazu osporava da bi se do 1. lipnja 2023. na predmetnoj nekretnini parkirala službena vozila DVD-a, dok je z.z. tuženika ŽS naveo da DVD ima suglasnost za korištenje predmetne nekretnine na kojoj parkiraju službena vozila DVD-a, koja su parkirali i nakon donošenja navedenog rješenja o smetanju posjeda

- da iskazi svjedoka HS, AS, IS i VS u cijelosti potvrđuju navode tuženika, time da je i svjedok CS naveo da su odrinu kojom je natkriven parking postavili vatrogasci, te ju nisu uklonili sukladno sudskoj odluci, a osim toga posljednje dvije godine parkiraju na ovoj nekretnini, dok iz iskaza njegove supruge - svjedokinje BS proizlazi da vatrogasci nisu zauzimali sva parkirna mjesta već samo jedno, kombijem kojeg bi ostavljali dan-dva, time da je i supruga tužitelja - svjedokinja ŠS u svom iskazu navela da cijelu zimu na predmetnoj nekretnini parkiraju vatrogasci i njihovi djelatnici koji tu ostavljaju svoja privatna vozila, a osim toga čitavo vrijeme da je parkiran kombi vatrogasaca

- da nisu prihvaćeni istinitim i uvjerljivim iskazi svjedoka NS (zakupoprimac tužiteljevog prostora) koji je naveo da nije vidio parkirano vatrogasno vozilo niti vozilo vatrogasaca, te svjedoka USL koji je naveo da su tužitelj i njegova obitelj neometano koristili predmetnu nekretninu do 1. lipnja 2023., kada su počeli problemi s vatrogascima koji su postavili stupiće, tendu i tu parkirali vozilo

- da se obavijesti o počinjenom prekršaju i pozivi na plaćanje kazne za počinjeni prekršaj (zbog nepridržavanja zabrane izražene postavljenim prometnim znakom ) koje je u spis dostavio tužitelj odnose na razdoblje nakon utuženog čina smetanja , pa nisu od značaja za utvrđivanje činjenice posljednjeg mirnog posjeda prije čina smetanja

- da izvedeni dokazi govore u prilog kontinuiteta posjeda I. tuženika i nakon pravomoćno okončanog postupka smetanja posjeda, obzirom da je nastavio s korištenjem i posjedom spornog dijela nekretnine, na način da na istom parkira službena vozila i vozila djelatnika I. tuženika, te nije uklonio metalnu konstrukciju nadstrešnice koju je prethodno postavio

- da je posjed I. tuženika postao „miran“, te je nastavljen i nadalje, na način da je trajao i neposredno prije utuženog čina smetanja.

7. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud prije svega cijeni da tužitelj nije dokazao da bi tuženici temeljem navedenog rješenja o smetanju posjeda i naloga za uspostavu ranijeg stanja prestali posjedovati predmetnu nekretninu, kao ni da bi u konkretnom slučaju zajedno i dogovorno izvršili utuženi čin smetanja. Osim toga, cijeni da tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe, jer iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je posljednji mirni posjednik spornog dijela nekretnine, koji bi uživao pravo na zaštitu posjeda u smislu odredbe čl. 21. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a). Stoga da nisu ostvarene zakonske pretpostavke propisane čl. 22. st. 1. istog Zakona za pružanje posjedovne zaštite tužitelju, pa je tužbeni zahtjev odbijen. Jednako tako, na temelju odredaba čl. 346. i 347. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ-a) odbijen je prijedlog za određivanje predložene privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja, jer isti nije dokazao temeljnu pretpostavku za određivanje privremene mjere, i to vjerojatnost postojanja tražbine.

8. U žalbi tužitelj osporava stajalište prvostupanjskog suda da se posjed tuženika „umirio“, te da to proizlazi iz iskaza svjedoka, pa čak i njegovog iskaza i iskaza njegove supruge, te da je postao „zakonit“, odnosno da je stekao zakonom propisanu kvalitetu. Navodi da su svi svjedoci koji nisu zaposlenici tuženika ili na drugi način s njima povezani iskazivali jasno i nedvosmisleno, između ostalog, da je nakon donošenja rješenja o smetanju posjeda Psp-67/2019 isključivo on koristio taj parking, kako osobno, tako i njegova supruga i drugi kojima je to dopustio. Ističe da ovršni postupak nije pokrenuo jer ga tuženici od jeseni 2019. do 1. lipnja 2023. nikada nisu ometali niti uznemiravali u ostvarivanju potpunih prava na korištenje predmetnog parkinga. Osporava i odluku o odbijanju prijedloga za određivanju privremene mjere, navodeći da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi propisani uvjeti da se ista odredi.

9. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitujući na takav način pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

11. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Prema odredbama čl. 21. i 22. ZVDSP-a pravo na posjedovnu zaštitu pripada posljednjem mirnom posjedniku, te sud ovu zaštitu pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, ne upuštajući se u pitanje prava na posjed niti pravne osnove posjeda. Prema odredbi čl. 21. st. 2. ZVDSP-a i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Posjed postaje miran kad osobi od koje je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja prestane pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (čl. 18. st. 2. ZVDSP-a). Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

13. Na temelju izvedenih dokaza pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao odlučnu okolnost koja se odnosi na posjed predmeta spora, i to da je neposredno prije utuženog čina smetanja bio posljednji mirni posjednik spornog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14. Naime, iako je među strankama nesporno da je u postupku Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Psp-67/2019 pravomoćno utvrđeno smetanje posjeda na štetu tužitelja tijekom lipnja 2018., iz izvedenih dokaza proizlazi da tuženici po donošenju navedene odluke nisu uspostavili ranije posjedovno stanje, budući da nisu postavili četiri metalna rubnika (rampe) za obilježavanje parkinga i uklonili metalnu konstrukciju nadstrešnice, koja i dalje postoji, što je utvrđeno uviđajem provedenim u ovom postupku, pa je u tom pogledu posjed tuženika postao miran.

15. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud na temelju prosuđivanja svih relevantnih dokaza, a ne samo (kako to tužitelj neosnovano navodi u žalbi) iskaza svjedoka predloženih po tuženicima, utvrdio da je I. tuženik i nakon donošenja rješenja u predmetu Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Psp-67/2019 nastavio koristiti predmetni dio nekretnine za parkiranje službenih vozila i vozila svojih djelatnika, odnosno da nije prestao izvršavati faktičnu vlast na spornom prostoru.

16. Takva utvrđenja proizlaze iz suglasnih iskaza svjedoka HS, AS, IS i VS, na čiju vjerodostojnost upućuju navodi svjedoka CS, BS i ŠS, na osnovu kojih se također može zaključiti da su vatrogasna vozila kontinuirano parkirana na spornom dijelu predmetne nekretnine, koji je osim toga obilježen prometnim znakom zabrane zaustavljanja i parkiranja uz izuzetak „osim vozila vatrogasaca“, a koji prometni znak se na zapadnom ogradnom zidu spornog dijela zemljišta nalazio i vrijeme predmetnog, navodno počinjenog smetanja posjeda (što proizlazi iz zapisnika Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom u spisu poslovni broj: P-2928/2019 sastavljenom 1. lipnja 2023., te fotografija sa str. 57-59 tog spisa).

17. Stoga se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi tužitelja kojima ustraje u tvrdnji da je isključivo on koristio taj parking, kao i navodi kojima preocjenjuju izvedene dokaze i iznosi vlastitu, no pogrešnu ocjenu dokaza, koja nema realnu podlogu u činjeničnoj građi u spisu i koja ne dovodi u sumnju pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda. Naime, navedenu tvrdnju tužitelja demantiraju iskazi većine saslušanih svjedoka, time da i svjedoci čije saslušanje je osobno predložio iskazuju o parkiranju vatrogasnih vozila na spornoj površini u vremenu koje je prethodilo utuženom činu smetanja.

18. Kako tužitelj nije dokazao činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik spornog dijela predmetne nekretnine, neodlučne su okolnosti koja se tiču eventualnog čina smetanja, pa u tom smislu i žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na radnje smetanja posjeda nisu od odlučnog značenja i ne zahtijevaju ocjenu ovog drugostupanjskog suda.

19. Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 21. i 22. ZVDSP-a, kao i odredbu čl. 221.a ZPP-a, te odbio tužbeni zahtjev.

20. Jednako tako, pravilno je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, budući da tužitelj, kako to osnovano navodi prvostupanjski sud, nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine, kao osnovne pretpostavke iz odredbe čl. 346. OZ-a.

21. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporava odluku o troškovima postupka u svezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, kao i žalbeni navodi o priznavanju troškova ročišta odgođenih zbog nedolaska zakonskih zastupnika tuženika, jer se radi o ročištima 11. studenog 2024. i 14. ožujka 2025. za koja tuženicima, prema sadržaju točke 76. obrazloženja pobijanog rješenja, nije ni priznat trošak zastupanja po punomoćniku. Preostali dio odluke o troškovima tužitelj ne osporava nikakvim konkretnim razlozima, pa kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

22. Kako žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi pobijano rješenje.

23. Tuženicima nije priznat trošak sastavljanja odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 27. svibnja 2026.

Sudac

Snježana Šaško