Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-47/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mirni Ryvola, odvjetnici iz Požege, protiv tuženika ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Nepehal, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi uzdržavanja, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-297/2025-20 od 18. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-297/2025-20 od 18. ožujka 2026. pod točkom I. izreke u odnosu na isplatu razlike uzdržavanja tužitelja u iznosu od 50,00 EURA -a za studeni 2025. te plaćanja uzdržavanja u iznosu od 100,00 EUR-a mjesečno počevši od 1. prosinca 2025. pa nadalje s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom.

II. U nepobijanom dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da plaća tužitelju na ime uzdržavanja počevši od 1. prosinca 2025. iznos od 150,00 EUR-a mjesečno s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama, te u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke i u odnosu na odluku o troškovima pod točkom III. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

III. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da plati razliku uzdržavanja tužitelju u iznosu od 50,00 EUR-a za studeni 2025., te plaćati uzdržavanje u iznosu od 250,00 EUR-a mjesečno od 1. prosinca 2025. pa nadalje, tako da dospjele iznose uzdržavanja plati odjednom, a dospijevajuće do 20. u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom kao u izreci, dok je pod točkom II. izreke odbijen tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva na ime uzdržavanja u iznosu od 69,00 EUR-a mjesečno. Ujedno je pod točkom III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu u odnosu na točku I. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud ukine odluku u pobijanom dijelu te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj star 20 godina, da je redoviti student Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu, gdje redovito izvršava svoje obaveze. Osim toga nije sporno da stanuje u studentskom domu i da trošak smještaja iznosi 116,00 EUR-a mjesečno i da troškovi hrane iznose oko 200,00 EUR-a mjesečno, a uključujući i ostale troškove u svezi odijevanja, prijevoza i higijenskih potrepština , te cijeneći da tužitelj mora pratiti standard roditelja koji su obveznici plaćanja njegovog uzdržavanja u vrijeme kada se uzdržavanje određuje, sud smatra da je za uzdržavanje tužitelja potrebno oko 600,00 EUR-a mjesečno pozivom na odredbe čl. 307, 311. i 313. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ).

6. Kako su prema odredbi čl. 290. ObZ-a roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima i ukoliko dijete uredno ispunjava svoje obaveze, najdulje do navršene 26. godine djeteta , prvostupanjski sud navodi, pozivajući se na odredbu čl. 290. i 316. istog Zakona, a utvrđujući da tužitelj prima stipendiju od Županije požeško-slavonske u iznosu od 130,00 EUR-a mjesečno, a taj iznos nije dovoljan za uzdržavanje tužitelja, da su preostali iznos od 470,00 EUR-a mjesečno dužni osigurati roditelji tužitelja sukladno svojim mogućnostima.

7. Polazeći od činjenice da je tuženik priznao tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 150,00 EUR-a mjesečno, s time da je u svom iskazu naveo da može plaćati i do 200,00 EUR-a mjesečno, dok je utvrđeno da je tuženik u listopadu 2025. primio plaću u iznosu od 1.088,15 EUR-a i u studenom 1.095,30 EUR-a, te da nema drugih dohodaka i primitaka, a da je obvezan uzdržavati još dvoje mlt. djece i to tužiteljevog brata Z koji je star 17 godina i učenik je 3. razreda Tehničke škole u Požegi i Č starog 7 godina koji je učenik 1. razreda osnovne škole u [adresa], a da je tužitelj svojim radom preko studentske udruge u 2025. zaradio iznos između 200,00-250,00 EUR-a mjesečno i na taj način djelomično pokriva troškove svog uzdržavanja sukladno odredbi čl. 307. st. 2. ObZ-a, sud cijeni da tuženik kao otac tužitelja može doprinositi za njegovo uzdržavanje iznos od 250,00 EUR-a mjesečno te da time neće ugroziti egzistenciju drugih osoba koje je dužan uzdržavati, niti vlastitu egzistenciju, slijedom čega je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučeno primjenom odredbi čl. 290., 306., 307., 316. i 317. ObZ-a.

8. Osim toga, kako majka tužitelja trenutno prima nadoknadu plaće, jer koristi pravo na dopust zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju i ta naknada iznos od 803,43 EUR-a mjesečno, a tužitelj tvrdi kako mu ista pomaže u uzdržavanju na način da mu daje novac koji dobije od svojih roditelja, sud cijeni da ista može doprinositi za uzdržavanje tužitelja novčani iznos od 50,00 EUR-a mjesečno i da time neće ugroziti egzistenciju osoba koje je dužna po zakonu uzdržavati, niti svoju egzistenciju, s obrazloženjem da je doprinos majke utvrđen u znatno manjem iznosu od doprinosa oca, zato što ista tužitelja pomaže u uzdržavanju i na drugi način jer mu osim navedenog kupuje sve što mu je potrebno, a ima manja primanja od oca tužitelja.

9. U žalbi tuženik prije svega ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o njegovim mogućnostima da doprinosi na ime uzdržavanja tužitelja mjesečno 250,00 EUR-a, a da je sud pogriješio i o mogućnostima drugog roditelja. Brani tezu da tužitelj na ime nužnih troškova potroši 450,00 EUR -a mjesečno, a ukazuje da iznos stipendije ne troši nego stavlja sa strane kao oblik štednje, pa da kada se isti iznos odbije od tužiteljevih potreba da ispada da on treba oko tristotinjak eura na ime nužnih izdataka, a kako mu za uzdržavanje pomažu majka i njezini roditelji tako da mu šalju navedeni iznos, tuženik smatra da pobijana odluka ima smisla samo u dijelu da se istog obveže na obvezu uzdržavanja od 150,00 EUR - a mjesečno, jer je to u skladu s njegovim financijskim mogućnostima obzirom da nema drugih prihoda osim plaće od koje on treba živjeti i uzdržavati drugu djecu. Ukazuje da je sud marginalizirao i tužiteljeve mogućnosti da sam doprinosi za svoje uzdržavanje čime je pogrešno primijenio odredbu čl. 307. st. 2. ObZ-a, slijedom čega da nije činjenice odlučne za predmet spora utvrdio sveobuhvatnom ocjenom svih po strankama predloženim i provedenim dokazima na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), posebno naglašavajući primjenu odredbe čl. 316. st. 2. ObZ-a u kojem je propisano da su oba roditelja svaki prema svojim mogućnostima dužni plaćati za punoljetno dijete koje se redovno školuje, navodeći da nema mogućnosti za povećanjem zarade pa bi čitav njegov dohodak bio opterećen tako da ne bi imao od čega živjeti.

10. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, valja istači da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a jer je sud zakonito na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio koje će činjenice uzeti kao dokazane. Osim toga, primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Nadalje, u odnosu na ostale žalbene navode, a primjenjujući odredbu čl. 316. st. 1. ObZ-a iz kojeg proizlazi da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima dužna plaćati uzdržavanje za dijete, ako dijete ne stanuje s njima i ako se ni jedno od njih svakodnevno ne skrbi o djetetu, a nije sporno da tužitelj ne živi s roditeljima već u Varaždinu, gdje se redovito školuje, u odnosu na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbu čl. 290. st. 1. ObZ-a kad je donio pobijanu odluku.

12. Stoga, kako tužitelj prima stipendiju u iznosu od 130,00 EUR-a, a tuženik tijekom postupka, suprotno žalbenim navodima, nije dokazao da ista iznosi 150,00 EUR-a, koji iznos je pravilno prvostupanjski sud cijenio kao prihod tužitelja, iako isti tijekom postupka navodi da taj iznos trenutno štedi za daljnje školovanje, dok mu dio troškova uzdržavanja pokriva majka kojoj novac daju njeni roditelji, te mu kupuje potrepštine koje su mu potrebne u svakodnevnom životu, cijeneći da je tužitelj svjestan činjenice da mora i sam nešto doprinijeti za svoje uzdržavanje pa povremeno radi uz studiranje i tako samo djelomično pokriva sredstava za vlastito uzdržavanje, koji prihod nije izvjestan u budućnosti, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud kod odluke o uzdržavanju zanemario mogućnosti tuženika.

13. Naime, kako tuženik prima plaću nešto preko 1.000,00 EUR-a, te ima mogućnosti otplaćivati kredit od 250,00 EUR-a mjesečno, a sam tvrdi tijekom postupka i ne osporava ni u žalbi obvezu uzdržavanja u iznosu od 150,00 EUR-a, navodeći prilikom saslušanja da bi mogao plaćati i do 200,00 EUR-a mjesečno na ime uzdržavanja tužitelja, pa kraj činjenice da je tuženik tužitelju na ime uzdržavanja uplatio na ime uzdržavanja u lipnju, listopadu i studenom 2025. po 200,00 EUR-a za svaki mjesec, a nesporno je da ima obvezu uzdržavanja još dvoje maloljetne djece, za koju trenutno ne plaća nikakav novčani iznos na ime uzdržavanja već im kupuje potrepštine koje im trebaju, a majka tužitelja prima nadoknadu plaće u iznosu od 803,43 EUR -a te živi s braćom tužitelja u zajedničkom kućanstvu, dok je tuženik u dobi od 49 godina, zdrav i radno sposoban, ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud dosudio tuženiku da na ime uzdržavanja plaća tužitelju iznos od 250,00 EUR-a mjesečno, dok će dio troškova podmirivati majka tužitelja koja to i čini prema svojim mogućnostima.

14. Stoga, kako su svi žalbeni navodi tuženika ocijenjeni neosnovanim, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi prvostupanjsku presudu za osporavani iznos uzdržavanja od 100,00 EUR-a mjesečno, dok je u nepobijanom dijelu navedena presuda ostala ne izmijenjena.

15. Kako tuženik nije uspio s žalbom, troškovi iste nisu mu dosuđeni.

U Varaždinu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović