Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-5/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate , rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5753/18 od 4. studenog 2024., 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Uvaženjem žalbe tuženice preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5753/18 od 4. studenog 2024. i sudi:

1.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I./ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska - Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreba, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276 da tužitelju ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati iznos od 1.507,69 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na iznos od:

- 34,77 eura od 16.11.2013. godine pa do isplate,

- 88,29 eura od 16.01.2014. godine pa do isplate,

- 14,9 eura od 16.02.2014. godine pa do isplate,

- 16,32 eura od 16.04.2014. godine pa do isplate,

- 62,51 eura od 16.05.2014. godine pa do isplate,

- 19,23 eura od 16.06.2014. godine pa do isplate,

- 103,28 eura od 16.07.2014. godine pa do isplate,

- 148,63 eura od 16.09.2014. godine pa do isplate,

- 9,24 eura od 16.11.2014. godine pa do isplate,

- 71,72 eura od 16.12.2014. godine pa do isplate,

- 18,49 eura od 16.01.2015. godine pa do isplate,

- 16,9 eura od 16.02.2015. godine pa do isplate,

- 14,49 eura od 16.04.2015. godine pa do isplate,

- 19,32 eura od 16.05.2015. godine pa do isplate,

- 75,91 eura od 16.06.2015. godine pa do isplate,

- 33,81 eura od 16.07.2015. godine pa do isplate,

- 118,93 eura od 16.09.2015. godine pa do isplate,

- 19,4 eura od 16.11.2015. godine pa do isplate,

- 18,56 eura od 16.01.2016. godine pa do isplate,

11,18 eura od 16.02.2016. godine pa do isplate,

- 21,41 eura od 16.04.2016. godine pa do isplate,

- 21,34 eura od 16.06.2016. godine pa do isplate,

- 75,47 eura od 16.08.2016. godine pa do isplate,

- 170,96 eura od 16.09.2016. godine pa do isplate,

- 21,44 eura od 16.12.2016. godine pa do isplate,

- 21,86 eura od 16.02.2017. godine pa do isplate,

- 31,37 eura od 16.04.2017. godine pa do isplate,

- 3,01 eura od 16.05.2017. godine pa do isplate,

- 7,84 eura od 16.06.2017. godine pa do isplate,

- 60,12 eura od 16.07.2017. godine pa do isplate,

- 93,3 eura od 16.08.2017. godine pa do isplate,

- 17,6 eura od 16.09.2017. godine pa do isplate,

- 38,88 eura od 16.01.2018. godine pa do isplate,

- 8,19 eura od 16.02.2018. godine pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.07.2015., od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.315,44 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Tužitelj je dužan u roku od 15 dana tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 562,40 eur, dok se s preostalim dijelom zahtjeva radi naknade troškova postupka tuženica odbija kao neosnovanim.“

2. Tužitelj je dužan u roku od 15 dana tuženici naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 232,26 eur.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici da na ime prekovremenog rada isplati tužitelju iznos od 1.507,69 eur bruto sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to specificirano u točki I. izreke te parničnim troškom od 1.315,44 eur sa zateznom kamatom. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tuženice radi naknade troškova postupka.

2. Protiv presude žalbu podnosi tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. - dalje ZPP) uz prijedlog da pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije a podredno ukine.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu budući tuženica nije dostavila vjerodostojnu dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi na koje se razdoblje odnose „preplate“ prekovremenih sati.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženica ne konkretizira koja bi to apsolutno bitna povreda bila ostvarena, pa je ovaj sud odlučujući u okviru razloga na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP utvrdio kako ni jedna od tih povreda nije ostvarena, pa je presudu moguće ispitati.

6. Jednako tako, sve činjenice odlučne za presuđenje utvrđene su, iako je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa usvojio tužbeni zahtjev umjesto da ga je pravilno odbio.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate razlike plaće osnovom prekovremenih sati odrađenih u razdoblju od 16. studenog 2013. do 16. veljače 2018. u bruto iznosu od 1.507,69 eur.

8. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tužene kao državni službenik u Ministarstvu pravosuđa, ..., na radnom mjestu ovlaštene službene osobe. Bila je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno jesu li tužitelju za utuženo razdoblje isplaćene plaće za sve ostvarene prekovremene sate rada.

9. Prvostupanjski sud u presudi citira odredbe čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08., 89/12., 104/13. i 112/17.; dalje: KU) o načinu organiziranja rada za određivanje punog mjesečnog fonda sati, načinu obračuna mjesečnog fonda ukoliko radnik odradi manje sati, te o načinu obračuna prekovremenih sati rada kada radnik radi u turnusu. Na temelju tih propisa i tumačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je poslodavac dužan organizirati rad na način da djelatnik odradi najmanje puni mjesečni fond radnih sati. Ako djelatnik odradi manje sati od mjesečnog fonda sati, poslodavac je dužan isplatiti djelatniku punu plaću koja se u takvim uvjetima mora evidentirati i računati kao "nadopuna satnice", a prekovremeni rad radnika koji radi u turnusu dobije se na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada odbije njegov mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s osam sati. U redovni mjesečni fonda sati ne ulaze blagdani, ni neradni dani subota i nedjelja. Prekovremeni rad se djelatniku koji radi u turnusu obračunava mjesečno, neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom, ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu, ne plaća se posebna naknada plaće za rad blagdanom ili na neradni dan određen zakonom, ako ne radi na taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom odnosno neradnim danom u visini od 50%, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati.

9. U primjeni gore citiranih odredbi prvostupanjski utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao pravosudni policajac u Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, ..., na radnom mjestu ovlaštene službene osobe, dakle kao državni službenik,

- da je u utuženom razdoblju tužitelj radio i prekovremeno, dok iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da u utuženom razdoblju nije koristio slobodne dane osim jednog u siječnju 2014.)

- da za prekovremene sate rada državni službenici imaju pravo na uvećanje plaće ili korištenje slobodnih dana

-da je sudski vještaka Petra Blašković sačinila nalaz u dvije varijante (sukladno tvrdnjama stranaka)

-u prvoj je varijanti sadržanoj u osnovnom nalazu dan izračun prekovremenih sati bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca čime je dobiven neisplaćeni iznos prekovremenih sati od 1.507,69 eur bruto sukladno čemu je tužbeni zahtjev postavljen

- u drugoj je varijanti sadržanoj u dopunskom nalazu dan izračun uz uračunavanje više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca iz čega bi proizlazilo da je tužitelju s osnova prekovremenog rada isplaćeno 149,03 kn/19,78 eur više (list 413 spisa) odnosno da nema dugovanja po osnovi prekovremenog rada

10. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti primjenom prve varijante izračuna financijsko-knjigovodstvenog vještaka, dakle bez uračunavanja „preplata“ obrazlažući kako prihvaća mišljenje sudskog vještaka iz osnovnog nalaza u kojem je vještak izrazio stajalište kako u situaciji kada tuženik nije dostavio zamolbe ili rješenja o korištenju slobodnih dana odnosno druge uredne i vjerodostojne isprave iz kojih bi se moglo utvrditi na koje se prekovremene sate i na koje se razdoblje odnose „preplate“ kako iste sud nije mogao uzeti u obzir.

11. I u ovoj je žalbenoj fazi postupka ostalo sporno predstavljaju li „preplate“ odnosno plaćanje prekovremenog rada iz prethodnog razdoblja ispunjenje obveze poslodavca.

12. Sud prvog stupnja nije na ovo pitanje dao negativan odgovor, međutim zaključio je kako isprave koje je dostavila tuženica ne govore u prilog njezinoj tvrdnji jer nisu vjerodostojne. Prije svega je za reći kako navedeno predstavlja pravno pitanje i mišljenje vještaka financijske struke o vjerodostojnosti evidencije prisutnosti na radu nije relevantno kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja. Tuženica je uz odgovor na tužbu, dakle prije zaključenja prethodnog postupka dostavila evidenciju plaćenih sati rada koju je vodila za tužitelja (list 27 spisa), platne liste, analitičku karticu evidencije plaća i primanja za utuženo razdoblje (list 89 do 113) , Tablice u kojima je obračunavan rad u turnusima kako redovni, tako i prekovremeni rad (list 114 do 174 spisa). Tijekom postupka tužitelj je ustvrdio da je „tuženica vodila evidencije po svom nahođenju“ da bi opravdala tvrdnju o plaćanju. Ovakva općenita tvrdnja tužitelja bez konkretiziranja koje bi to nepravilnosti tuženičinih evidencija postojale i u čemu bi se sastojale, bez predlaganja dokaza kojima bi se osporila vjerodostojnost evidencija, te pored sadržaja evidencija iz kojih je razvidno da su detaljno vođene u odnosu osobu tužitelja i sate provedene na radu, nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da bi se radilo o nevjerodostojnim ispravama. Protivno stajalištu suda prvog stupnja i stajalištu tužitelja, iz tih isprava proizlazi da su vođene uredno, nije utvrđeno da bi iz bilo kojeg razloga bile neispravne ili s netočnim podacima, pa pored činjenice da nije propisan oblik ili forma vođenja evidencija te vrste, potpuno je pogrešno stajalište da bi se radilo o nevjerodostojnim ispravama. Nedostatak zamolbe ili rješenja o korištenju slobodnih dana nije okolnost koja bi govorila u prilog usvajanju tužbenog zahtjeva kako to sud prvog stupnja smatra, pored činjenice da tužitelj tijekom utuženog razdoblja nije koristio slobodne dane, pa takvih isprava niti može biti.

13. Imajući u vidu da iz narečenih evidencija proizlazi kako je prekovremeni rad ostvaren u utuženom razdoblju plaćan sa zakašnjenjem (bilo da se pridodavao prekovremenim satima iz tog mjeseca, bilo da se plaćao u mjesecu kada nisu ostvareni prekovremeni sati), te da iz druge varijante sadržane u dopunskom nalazu vještaka proizlazi kako opisanim plaćanjem tuženica ne duguje tužitelju naknadu za prekovremeni rad (koji je i preplatila za 19,78 eur), valjalo je zaključiti kako tužbeni zahtjev nije osnovan. Ovdje nije odlučno pitanje ima li tuženica pravo isplaćivati plaću na ovakav način, već je li ispunila svoju obvezu unatoč tome što je plaćala sa zakašnjenjem. Iz druge varijante nalaza vještaka proizlazi kako je tuženica ispunila obvezu plaćanja prekovremenog rada, pa tužitelj ne može osnovano zahtijevati da mu se isti rad dvostruko plati. Imao bi pravo na zatezne kamate zbog zakašnjenja u plaćanju ali takav zahtjev nije postavljen.

14. Imajući u vidu da je sud prvog stupnja ocjenjujući vjerodostojnost evidencija izveo nepravilan zaključak o opstojnosti novčane obveze tuženice osnovom prekovremenog rada i na tim je činjenicama utemeljio presudu, valjalo je uvaženjem žalbe tuženice u primijeni odredbe čl. 373. st. 2. ZPP žalbu tuženice uvažiti i pobijanu presudu preinačiti kao u izreci ove presude.

15. Kraj preinake presude o glavnoj stvari valjalo je tuženici prema odredbi čl. 154. st. 1 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) dosuditi troškove parničnog postupka sve u okviru troškovnika. Tako je tuženici za sastav odgovora na tužbu, te za pristup na ročišta od 2. listopada 2019. i 23. listopada 2024., za svaku radnju priznato po 75 bodova. Za sastav običnog podneska od 10. listopad 2023. priznato je 18,7 bodova, te za pristup na ročište od 2. travnja 2019. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima priznato je 37,5 bodova. Ukupni trošak prvostupanjskog postupka iznosi 562,40 eur, pa je prema odredbi čl. 166. u svezi sa čl. 380. st. 3. ZPP u tom dijelu presuda preinačena i tuženici dosuđen trošak. Za sastav žalbe priznato je zatraženih 232,26 eur jer je taj iznos sukladan Tbr. 10/1 Odvjetničke tarife.

U Rijeci 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar