Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-545/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MINOA AUTOMOBILI d.o.o., OIB 03117563014, Sisak, Zagrebačka ulica 13, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik iz Siska, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB 5554578788, Zagreb, Vončinina 3, radi isplate, u povodu žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-291/2022-12 od 28. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika uvažava te se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-291/2022-12 od 28. prosinca 2023.:

- potvrđuje u točkama II. i III. izreke

- preinačuje u točki I. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.083,96 EUR sa zakonskim zateznim kamama od 26. rujna 2022. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.083,96 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. rujna 2022. pa do isplate, točkom II. Izreke odbijen je tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 1.083,96 EUR, dok je točkom III. sud riješio da svaka strana snosi svoj parnični trošak.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju i tužitelj i tuženik, i to tužitelj u točkama II. i III. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik u točki I. iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud presudu preinači i u cijelosti dosudi tužitelju zatraženi iznos i naknadu troška, dok tuženik predlaže da ju drugostupanjski sud preinači na način da tužbeni zahtjev odbije, podredno oboje predlažu da ju drugostupanjski sud presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

5. Predmet spora je naknada imovinske štete na vozilu tužitelja koja je nastala zbog otvaranja zračnih jastuka vozača i suvozača.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, čitanjem svih pisanih isprava, saslušanjem svjedoka AD u svrhu dokazivanja, te provedenim prometnim vještačenjem, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da tužitelj u tužbi tvrdi da se 5. lipnja 2021. u [adresa] u [adresa] (državna cesta D30) dogodila nezgoda kada je vozač osobnog automobila Opel Corsa reg. oznaka [registarska oznaka], vlasništvo tužitelja, naletio na neoznačenu i nezaštićenu šahtu na kolniku, uslijed čega je došlo do otvaranja zračnih jastuka vozača i suvozača;

- da tuženik nije sporio svoju pasivnu legitimaciju;

- da iz iskaza svjedoka AD (vozača vozila tužitelja) proizlazi da je vozio brzinom od 25-30 km/h, da je bila ponoć te ispred njega kolona vozila i mrak, uslijed čega je udario u šahtu koja je bila izdignuta za 10 cm iznad asfalta;

- da je tužitelj kod istog prvostupanjskog suda pod brojem R1-52/2021 pokrenuo postupak osiguranja dokaza gdje je proveden očevid i prometno vještačenje;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka ABC, kojemu stranke nisu prigovarale, proizlazi da mehanizam oštećivanja vozila proizlazi iz potvrde policije, s obzirom da je u vrijeme očevida oko šahte bilo položen novi sloj asfalta, a vozilo tužitelja već je bilo popravljeno, pa na navedeni način vještak utvrđuje da je kolnik tada bio propao ispod razine metalne šahte za cca 7 cm, kao i da je na vozilu tužitelja došlo do aktiviranja prednjih zračnih jastuka;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da, ukoliko se vozač automobila na konkretnom mjestu štetnog događaja kretao brzinom 30-50 km/h, radi se o promjeni brzine u realnim uvjetima od 3 km/h, koja je promjena brzine ostvarena naletom na šahtu bila višestruko manja od granične, pa kritične zgode nisu bili ispunjeni uvjeti za aktiviranje prednjih zračnih jastuka na vozilu tužitelja jer se zračni jastuci otvaraju pri trenutnim promjenama brzine od oko 24 km/h (a ovdje je promjena brzine bila 3 km/h), slijedom čega pri ovim uvjetima nije moglo doći do aktiviranja zračnih jastuka;

- da iz usmenog odgovora vještaka, na pitanje kako i gdje je moglo doći do aktiviranja zračnih jastuka, proizlazi da je to moglo biti pri uvjetima veće brzine i na nekom drugom mjestu, dok je ovo mjesto moglo biti mjesto gdje su se otvorili zračni jastuci samo pod puno većom brzinom, odnosno pri brzini od oko 80 km/h;

- da visinu štete vještak utvrđuje u skladu s ponudom ovlaštenog servisa Rudman, prema kojem je predviđena zamjena instrument ploče te senzora i upravljačke jedinice zračnih jastuka, koja iznosi 4.335,84 EUR bez PDV-a, a 5.419,80 EUR s PDV-om.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev uz obrazloženje:

- da sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka AD u odnosu na brzinu kretanja (25-30 km/h) i na visinu razlike između šahte i asfalta (10 cm), jer se u tom dijelu iskaz toga svjedoka razlikuje od iskaza vještaka i potvrde policije;

- da je CD s fotografijama dostavljen u predmetu R1-52/202 prazan, na što je vještak skrenuo pozornost u nalazu i mišljenju, pri čemu nitko od stranaka nije predložio da se isti ponovno zatraži od policije;

- da je do štetnog događaja došlo naletom vozača na šahtu, no vozač u tom trenutku zasigurno nije vozio 25-30 km /h, već je vozio 80 km/h;

- da je vozač automobila trebao obratiti pojačanu pažnju i voziti prilagođenom brzinom, te imajući u vidu da je vještak naveo kako do štetnog događaja ne bi došlo da je svjedok doista i upravljao vozilom brzinom 25-30 km/h, već da je upravljao brzinom od 80 km/h koja zasigurno nije primjerena na mjestu događaja, sud smatra da je vozač automobila svojim postupanjem doprinio štetnom događaju u omjeru od 80%;

- da je navedena šahta bila nezaštićena i neoznačena, a tuženik, osim što je to osporavao, nije niti jednim dokazom dokazao suprotno, pa je na njemu doprinos nastanku štete u omjeru od 20%;

- da je vještak procijenio štetu na iznos od 5.419,80 EUR, pa imajući u vidu da je doprinos tužitelja sud ocijenio s 80%, to je tužitelju s osnova naknade imovinske štete dosuđen razmjerni iznos od 1.083,96 EUR sa zateznim kamatama od utuženja.

- da je u odnosu na osnov i visinu tužitelj uspio sa 20%, a tuženik sa 80%, pa nakon što se prebiju njihovi uspjesi u sporu tuženik bi imao pravo na 60% nastalog troška , međutim kako tuženik nije imao trošak postupka, to sud odlučuje da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

8. Tužitelj u podnesenoj žalbi smatra da je pogrešna odluka suda u pogledu podijeljene odgovornosti, kao i zaključak da je vozač vozio oko 80 km/h, a koja činjenica nije niti na jedan način utvrđena, pri čemu nema osnove da se iskazu svjedoka ne pokloni vjera. Ukazuje da se radi o kolniku koji je dugačak cca 100 m i da se na istome ne može razviti brzina 80 km/h. Smatra nezakonitom i odluku o trošku jer je sud svakako trebao tužitelju barem priznati troškove sastava prijedloga za osiguranje dokaza, sastav tužbe, sudske pristojbe i troškove prometnog vještačenja, jer su to bili nužni troškovi koje je tužitelji imao.

9. Tuženik u žalbi u bitnom također prvenstveno ističe da je pogrešan zaključak suda kako je brzina kretanja vozača oštećenoga vozila prilikom naleta na uzdignutu šahtu na kolniku predmetne ceste iznosila 80 km/h, jer je vještak u svom očitovanju samo odgovorio na hipotetsko pitanje pri kojoj brzini bi se u danim okolnostima moglo očekivati aktiviranje sigurnosnih zračnih jastuka u vozilu, a nije rekao da se tom brzinom vozilo doista tamo i kretalo. Tuženik (kao i tužitelj) žalbom ukazuje da iz očevida na licu mjesta proizlazi da se radi o sporednoj, spojnoj, jednosmjernoj gradskoj ulici, gdje i u najboljim okolnostima, a pogotovo vozilom tuženika, objektivno nije moguće proći brzinom od preko 80 km/h. Protivi se ocjeni prvostupanjskog suda u pogledu iskaza svjedoka AD te navodi da smatra da bi logičan bio zaključak, ukoliko naslovni sud smatra da je svjedok AD lagao, da se predmetna šteta aktivacijom sigurnosnih zračnih jastuka u vozilu dogodila uslijed neispravnosti samog sigurnosnog sustava automobila, odnosno da se isto dogodilo na nekom drugom mjestu.

10. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

11. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.

12. Međutim, prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju provedenog prometnog vještačenja, kojemu stranke nisu prigovarale a koji nalaz je i sam prvostupanjski sud prihvatio kao stručan i obrazložen, izveo nepravilan zaključak o postojanju odgovornosti tuženika za naknadu štete, pa posljedično tome i o postojanju podijeljene odgovornosti, što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, primjenom odredbe čl. 373. a st. 1. i 2. ZPP-a postoje uvjeti za preinaku prvostupanjske presude jer bitne činjenice među strankama nisu bile sporne, a i moguće ih je utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza u spisu.

13. U tom smislu prvenstveno valja ukazati na nekoliko, među strankama u bitnom nespornih činjenica, od kojih izravno ovisi odluka o zahtjevu tužitelja, odnosno o odgovornosti tuženika, čija je pasivna legitimacija bila nesporna. Prvenstveno, tužitelj je već uz tužbu dostavio vještački nalaz sačinjen u postupku osiguranja dokaza iz kojeg proizlazi da kritične zgode nisu bili ispunjeni uvjeti za aktiviranje prednjih zračnih jastuka na vozilu tužitelja jer se ti zračni jastuci otvaraju pri trenutnim promjenama brzine od oko 24 km/h, dok je ovdje promjena brzine bila 3 km/h, a navedeni zaključak vještak je temeljio na utvrđenom stanju, izgledu i konfiguraciji prometnice utvrđenom na očevidu, te na temelju potvrde MUP-a, PU Sisačko-moslavačke, PP Petrinja od 16. lipnja 2021. Dakle, prvostupanjski sud, koji je prihvatio nalaz vještaka, kao što su ga prihvatile parnične stranke, nije imao osnova zaključiti da je brzina tužitelja na mjestu štetnog događaja iznosila 80 km/h, pa niti u tome nalaziti tužiteljev doprinos, jer ta brzina baš niti iz jednog segmenta dokaznog postupka ne proizlazi . To što je vještak prilikom usmenog očitovanja na hipotetsko pitanje suda kako i gdje je moglo doći do aktiviranja zračnih jastuka, odgovorio da je to moglo biti pri uvjetima veće brzine i na nekom drugom mjestu, odnosno da je ovo mjesto moglo biti mjesto događaja gdje su se otvorili zračni jastuci, ali pod brzinom od oko 80 km/h, ne znači da je vještak rekao da je svjedok AD tom brzinom i vozio, niti da se štetni događaj dogodio naletom na predmetnu šahtu, jer se radilo o odgovoru vještaka na hipotetsko pitanje.

14. Nadalje, i tužitelj i tuženik su ne samo tijekom prvostupanjskog postupka , već i u podnesenim žalbama, ukazivali na činjenicu da se radi o sporednoj, spojnoj i jednosmjernoj gradskoj ulici dužine stotinjak metara, gdje objektivno nakon skretanja u istu nije niti moguće razviti brzinu od preko 80 km/h, pa je i u tom smislu zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj upravo tom brzinom vozio, a koji je izveden na temelju odgovora vještaka na hipotetski postavljeno pitanje, potpuno pogrešan. Takav pogrešan zaključak potvrđuje i iskaz svjedoka AD (vozača vozila tužitelja) koji iskazuje da je vozio u koloni, a koji iskaz i prvostupanjski sud u tom dijelu prihvaća (iz obrazloženja presude proizlazi da ga ne prihvaća samo u pogledu brzine kretanja i visine šahte od 10 cm), iz čega je jasno da se ta navodna kolona u ponoć nije mogla kretati brzinom od 80 km/sat, sporednom spojnom i jednosmjernom gradskom ulicom dužine stotinjak metara. Konačno i vještak je u nalazu i mišljenju izveo zaključak da kritične zgode nisu bili ispunjeni uvjeti za aktiviranje prednjih zračnih jastuka na vozilu tužitelja, pri čemu prvostupanjski sud u presudi navodi da nalaz prihvaća, ali taj zaključak bez valjanog obrazloženja potpuno zanemaruje.

15. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud trebao prihvatiti nalaz i mišljenje prometnog vještaka isključivo u onom dijelu koji je utemeljen na stvarnim podacima s očevidom utvrđenog stanja, na izgledu i konfiguraciji prometnice te na temelju potvrde MUP-a, PU Sisačko-moslavačke, PP Petrinja od 16. lipnja 2021., a u kojem je vještak zaključio da kritične zgode nisu bili ispunjeni uvjeti za aktiviranje prednjih zračnih jastuka na vozilu tužitelja, jer se isti otvaraju pri trenutnim promjenama brzine od oko 24 km/h, a ovdje je promjena brzine bila 3 km/h. Iz navedenog proizlazi zaključak da se šteta na način i na mjestu kako to tvrdi tužitelj nije dogodila, a da li je do otvaranja zračnih jastuka došlo na nekom drugom mjestu, pod znatno većom brzinom kretanja (od barem 80 km/h kako to odgovara vještak) ili je razlog bila njihova neispravnost (kako to tuženik navodi u žalbi), za odluku o tužbenom zahtjevu nije bitno.

16. Odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo je stoga donijeti primjenom odredbe čl. 219. ZPP-a te ovaj drugostupanjski sud zaključuje da šteta koja je nastala tužitelju nije prouzročena radnjom tuženika u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti.

17. Slijedom navedenog, a kako je prvostupanjski sud već dio zahtjeva odbio, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a točku II. izreke (odbijajući dio) potvrditi, dok je odluku iz točke I. izreke valjalo po žalbi tuženika preinačiti sukladno odredbi čl. 373. a st. 1. i 2. ZPP-a na način da je i tužbeni zahtjev u dosuđujućem dijelu odbijen.

18. Kako tužitelj nije uspio u sporu to isti nema pravo na naknadu troška sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je njegova žalba protiv odluke o trošku neosnovana , dok tuženik pak nije bio zastupan po punomoćniku odvjetniku i nije postavio zahtjev za naknadu troška, pa je rješenje iz točke III. Izreke prvostupanjske presude o tome da svaka stranka snosi svoj parnični trošak valjalo potvrditi.

U Varaždinu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer