REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1673/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku u Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćniku LN, Damiru Salahoviću i Ivici Čosiću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja EN, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Ivice Ćosića, odvjetnika, dana 27. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Tuženik Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, dužan je platiti tužitelju ŽN, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 556,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.08.2024. godine do isplate te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 762,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.05.2026. godine, kao dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 794,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 07.08.2024. godine do isplate.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi kako se dana 26.08.2021. dogodila prometna nezgoda u Zagrebu, koju je uzrokovao osiguranik tuženika, na način da je svojim vozilom naletio na vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj ŽN, a vozilo krivca za gore opisanu prometnu nezgodu bilo je obvezno osigurano policom od auto odgovornosti kod tuženika. Tužitelj dalje navodi da je u opisanoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, da je zatražio liječničku pomoć, da mu je konstatirana: distensio mm paravertebralies reg. Colli, radi čega mu je postavljen Shantzov ovratnik te da je nadalje proveo liječenje po uputama liječnik. Radi ozlijeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći tužitelj je trpio intenzivne i dugotrajne boli, pretrpio je kako primarni tako i sekundarni strah, a nakon završenog liječenja morati će ulagati i pojačane napore u životu i radu, iz čega proizlazi da je zbog ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Također, navodi da mu je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć. Tužitelj, zaključno navodi da se zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku obratio tuženiku 25.07.2024., a primitak kojeg je tuženik potvrdio dopisom od 07.08.2024. te od tog dana tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu.

2. Slijedom navedenog tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužitelj od tuženika traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć u ukupnom iznosu od 1.350,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.08.2024. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju tuženika, nastanak štetnog događaja te odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Spori jedino visinu štete. U podnesku od 27.01.2026. godine tuženik navodi kako smatra da je tužitelj zadobio beznačajnu tjelesnu povredu te da okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u smislu čl.1100 Zakona o obveznim odnosima. U daljnjem tijeku postupka tj. na ročištu održanom 13.04.2026. godine tuženik je učinio nespornim utuženi tijek zatezne kamate od 07.08.2024. godine do isplate. U konačnici tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja, u podnesku od 14.01.2026. godine, postavio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje:

1. naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to:

- po kriteriju pretrpljenih bolova iznos od 300,00 EUR i

- po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 200,00 EUR te

2. naknadu imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 56,00 EUR,

odnosno ukupnu naknadu štete u iznosu od 556,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.08.2024. godine do isplate, sve uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

5. Sud ističe kako se tuženik podneskom od 27.01.2026. godine protivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja od 14.01.2026. godine, kojeg je tuženik zapirimo 22.01.2026. godine. Naime podneskom od 14.01.2026. godine tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na iznos od 556,00 EUR (sukladno nalazu i mišljenju medicinskog vještaka), dakle, snizivši ga sa početno utuženih 1.350,00 EUR, a sniženje tužbenog zahtjeva se prema čl. 193. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) smatra djelomičnim povlačenjem tužbe. Kako je, dakle, tužitelj djelomično povukao svoju tužbu za iznos od 794,00 EUR te kako je to učinio nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, to mu je za djelomično povlačenje tužbe, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a bio potreban pristanak tuženika koji je izostao. Navedeni stav ovog suda sukladan je pravnom shvaćanju zauzetom od strane Vrhovnog suda RH na Trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 26.4.2021. godine, pod brojem SU-IV-16/21.

6. Obzirom da je izostao pristanak tuženika na djelomično povlačenje tužbe to je sud ovom presudom odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva iz tužbe u iznosu od 1.350,00 EUR.

7. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: odštetni zahtjev od 25.07.2024. godine, obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 07.08.2024. godine, medicinsku dokumentaciju tužitelja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću – kirurgu te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost te zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

10. Sporno je je li tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio beznačajnu tjelesnu povredu koja ne opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade u smislu čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

11. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem, dok tužitelj nije saslušan jer su se punomoćnici stranaka na ročištu za glavnu raspravu održanom 13.04.2026. godine suglasili da se tužitelj ne saslušava na okolnost pretrpljene štete u predmetnom štetnom događaju te da sud istu cijeni na temelju dokumentacije u spisu i provedenog medicinskog vještačenja.

12. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 09.11.2025. godine, medicinski vještak kirurg dr. Jakša Filipović naveo je kako je izvršio uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu i pregledao tužitelja te je utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu povredu vrata. Nadalje, medicinski vještak je utvrdio da je po ozljeđivanju tužitelj pregledan u KB Sveti Duh dana 28.08.2021. tj. dva dana nakon štetnog događaja, kada se navode glavobolje, bol u križima i nespecifične tegobe s vidom. RTG je bez prijeloma, preporuka za ovratnik, analgetik i mirovanje te za nastavak liječenja po liječniku obiteljske medicine. Također, vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je trzajna ozljeda vrata koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogla nastati u dinamici predmetnog ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa predmetnim štetnim događajem.

13. Medicinski vještak je utvrdio da po završenom liječenju kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice, a što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja i nalaza dijagnostičke obrade.

14. Nadalje, medicinski vještak je utvrdio da je uslijed trzajne ozljede vrata zadobivene u predmetnom štetnom događaju tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 5 dana –kumulativno.

15. Također, vještak je utvrdio da je uslijed trzajne ozljede vrata zadobivene u predmetnom štetnom događaju tužitelj trpio primarni strah, koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, a koji strah jačeg intenziteta je tužitelj trpio 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju od 5 dana - kumulativno.

16. Vještak je, dalje, utvrdio kako je tužitelju, zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2h dnevno kroz 7 dana kumulativno, kao i da je liječenje tužitelja završeno kroz 10 dana od ozljeđivanja.

17. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka.

18. Sud prihvaća pisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka kirurga jer je isti izrađen savjesno, objektivno, u skladu s pravilima medicinske znanosti i vještine, bez proturječnosti, na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja kao i kliničkog pregleda tužitelja od strane vještaka, a sud smatra da upravo klinički pregled tužitelja po vještaku ukazuje na zdravstveno stanje tužitelja nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, a u prilog objektivnosti provedenog medicinskog vještačenja govori i činjenica da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka.

19. Na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka te na temelju medicinske dokumentacije tužitelja, ovaj sud je utvrdio da je uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju odnosno zadobivene trzajne ozljede vrata, povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Naime u smislu odredbe čl. 19. ZOO-a pravo osobnosti svake osobe je pravo na zdravlje, a do povrede tog prava dolazi kada je osoba bez svoje krivnje obvezna odlaziti u zdravstvene ustanove i liječiti se te kada uslijed ozljeđivanja osoba trpi, fizičke boli i strah, a što se u konkretnom slučaju desilo tužitelju, uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Pri tome ovaj sud ističe kako smatra da nije riječ o beznačajnoj povredi tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, jer je tužitelj uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju trpio fizičke boli različitog intenziteta u ukupnom trajanju od 9 dana, a u istom tom trajanju i strah različitog intenziteta, što nije neznatno trajanje straha i fizičkih boli, a uz navedeno bio je podvrgnut i RTG snimanju te je morao nositi Santzov ovratnik.

20. Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je stoga, radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, raspravljao i utvrđivao činjenice: fizičke bolove i strah, koje su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

21. Cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih boli, duljinu liječenja, vrstu zadobivene ozljede, činjenicu da je zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelj liječen na hitnom prijemu KB Sveti Duh u Zagrebu, da je podvrgnut RTG snimanju, da je morao nositi Shanzov ovratnik, a što su sve neugodnosti pri liječenju, cijeneći intenzitet i trajanje straha, situaciju iz koje je strah potekao, činjenicu da je tužitelj trpio kako strah u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, a također, i strah uslijed tjelesnog ozljeđivanja i strah za ishod liječenja, ovaj sud smatra primjerenom novčanom naknadom na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha) iznos od 500,00 EUR. Pri tome sud ističe da je pri odmjeravanju pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, sud vodio računa i o promjeni (povećanju) orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine neimovinske štete koji su usvojeni na II. sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5.3.2020. i 15.6.2020. godine, a koji izmijenjeni kriteriji se primjenjuju od dana prihvaćanja tj. 15.6.2020. godine, na svim stupnjevima sudovanja.

22. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć.

23. Tužitelju pripada pravo na tuđu pomoć i onda kada mu je ta tuđa pomoć pružana besplatno, što je u konkretnom predmetu slučaj.

24. Naime, na ročištu održanom 09.12.2024. godine, punomoćnici stranaka učinili su nespornim da su tuđu pomoć nakon predmetne prometne nesreće tužitelju pružali ukućani te su se suglasili da se tužitelj ne saslušava na okolnost pružene tuđe pomoći, a na ročištu održanom 13.04.2026. godine učinili su nespornim cijenu jednog sata tuđe pomoći u iznosu od 4,00 EUR.

25. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 14 sati. Kada se utvrđeni broj sati tuđe pomoći pomnoži sa nespornom cijenom jednog sata tuđe pomoći od 4,00 EUR, dobiva se iznos od 56,00 EUR, koji iznos ovaj sud, na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a, smatra primjerenim na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć.

26. Dakle, tužitelju pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 500,00 EUR i naknada imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 56,00 EUR, odnosno ukupna naknada štete (neimovinske i imovinske) u iznosu od 556,00 EUR, koji iznos ovaj sud dosuđuje u točki I izreke ove presude, dok je u točki II izreke tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 794,00 EUR (do u tužbi zatraženih 1.350,00 EUR), s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 07.08.2024. do isplate.

27. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, kao i na temelju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 dalje: ZOOP), koji je u ovoj pravnoj stvari lex specialis.

28. Među strankama nije sporno da se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom u mirnom postupku, a isto proizlazi i iz odštetnog zahtjeva od 25.07.2024. godine koji je e- mailom dostavljen tuženiku (list 5-7 spisa) te tuženikove obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva od 07.08.2024. godine (list 4 spisa) kojom tuženik obavještava tužitelja o primitku njegovog odštetnog zahtjeva od 25.07.2024. godine.

29. Uvidom u odštetni zahtjev (list 5-7 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužitelj po punomoćniku dana 25.07.2024. godine tuženiku putem e-maila dostavio odštetni zahtjev u kojem, između ostalog, navodi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći od 26.08.2021. godine zadobio tjelesne ozljede, da dostavlja medicinsku dokumentaciju, da potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te predlaže predmet riješiti u izvansudskom postupku.

30. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Tako i VSRH u odlukama Rev-1056/17 od 27.4.2021. i Rev-373/22 od 29.11.2022 te u presudi Rev-558/2021 od 25.5.2021. godine, kako u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu, tako i imovinsku štetu.

31. Obzirom da je liječenje tužitelja završeno kroz 10 dana od ozljeđivanja (a što je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio) proizlazi da je u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva od 25.07.2024. godine, šteta tužitelju već nastala te da je već podnošenjem odštetnog zahtjeva tuženik mogao utvrditi opseg i visinu svoje cjelokupne obveze isplate naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć te u roku 60 dana iz čl. 12. st. 1.ZOOP-a tužitelju isplatiti naknadu cjelokupne neimovinske i imovinske štete, osobito imajući u vidu da je tuženik pravna osoba koja se bavi poslovima osiguranja i koja u okviru svoje djelatnosti ima mogućnost angažiranja liječnika cenzora. Slijedom navedenog, kako tužitelj zakonsku zateznu kamatu potražuje od 07.08.2024. godine tj. od tuženikove obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva koja je datirana s danom 07.08.2024. godine, što je kasniji datuma od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to ovaj sud na temelju čl. 12. st. 4. ZOOP-a, te vodeći računa o čl. 2. st. 1 ZPP-a prema kojem sud ne može tužitelju dosuditi više nego što tužbenim zahtjevom traži, u točki I izreke, na iznos dosuđene glavnice od 556,00 EUR, tužitelju dosuđuje zateznu kamatu tekuću od 07.08.2024. godine do isplate, kako je tužitelj i zatražio, a koji tijek kamata je i tuženik učinio nespornim.

32. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

33. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno 39 Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste) te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21).

34. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od: sastava odštetnog zahtjeva

– 100 bodova po Tbr. 32, sastava tužbe – 100 bodova po Tbr. 7. točka 1, sastava podneska od 14.01.2026. godine – 100 bodova po Tbr 8. toč. 1., sastava podneska od 07.10.2025. godine – 25 bodova po Tbr. 8 točka 4. te zastupanja na 2 ročišta – 09.12.2024. i 13.04.2026. godine – svako ročište po 100 bodova po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 525 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 1.050,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV po Tbr. 46 u iznosu od 25%, što iznosi 262,50 EUR, tako da ukupan trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 1.312,50 EUR.

35. Trošak sudskih pristojbi tužitelja sastoji se od troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,55 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP-a).

36. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, obzirom da tužitelj u sudski spis nije dostavio dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu niti je iz eSpisa vidljivo da bi pristojba na tužbu u zatraženom iznosu bila plaćena, pri čemu je sud imao u vidu da sukladno čl. 4. st. 1. toč. 1. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe na tužbu nastaje u trenutku kada je tužba podnesena sudu, a tužitelj niti uz tužbu niti u daljnjem tijeku postupka nije dostavio dokaz o plaćanju pristojbe na tužbu.

37. Pri donošenju odluke o parničnom trošku, a vodeći računa o čl. 154. st. 2 ZPP-a, ovaj sud je, kako bi utvrdio uspjeh stranaka u sporu, vodio računa kako o uspjehu u pogledu visine tužbenog zahtjeva tako i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 41% (dosuđenih 556,00 EUR stavljeno u omjer sa tužbenim zahtjevom iz tužbe od 1.350,00 EUR x 100%), iz čega proizlazi da je, gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu sa 71% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 41% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 141% : 2), iz čega proizlazi da je tuženik uspio u sporu sa 29%. Kada se uspjeh tuženika (kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici) odbije od uspjeha tužitelja (kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici dobiva se 42%, prema kojem će postotku sud odmjeriti uspjeh tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

38. Slijedom navedenog, sud tužitelju priznaje trošak zastupanja po odvjetniku u iznosu od 551,26 EUR-a te trošak sudskih pristojbi u iznosu od 11,15 EUR, što s neophodnim troškom medicinskog vještačenja u cjelokupnom iznosu od 200,00 EUR, čini dosuđeni parnični trošak tužitelja u iznosu od 762,41 EUR, kao u točki I izreke.

39. Tužitelj je zatražio i zateznu kamatu na parnični trošak te mu je sud, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška od 762,41 EUR, tekuću od 27.05.2026. godine, kao dana donošenja ove presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju, do isplate.

U Zagrebu 27. svibnja 2026. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave iste. Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,55 EUR

2. pun. tuženika