Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2443/2026
U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. OL, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 36/2024.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 29. siječnja 2026., broj: Pp-97/2026-9, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. OL kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. OL je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama od 29. siječnja 2026., broj: Pp-97/2026, proglašen je krivim okr. OL, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 15. siječnja 2026. do 16. siječnja 2026., računajući svaki započeti dan zatvora kao 39,82 eura, odnosno ukupno 79,64 u novčanu kaznu pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 220,36 eura, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 preostalog iznosa izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.
1.1. Istom presudom, na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji bivše supruge RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u mjestu njena prebivališta te stanovanja, na način da isti ne ulazi u prostor stanovanja žrtve nasilja u obitelji, kao i na svim drugim mjestima gdje se kreće žrtva nasilja na udaljenosti koja ne može biti manja od 100 metara.
2. Protiv te presude okr. OL osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ponavlja navode svoje obrane te detaljno opisuje okolnosti počinjenja prekršaja odnosno imovinskopravne probleme koje ima sa bivšom suprugom RL te izričito poriče da bi u događaju inkriminirane prilike bilo pogrdnih riječi te da nikada nije bio nasilan, baš suprotno da je njegova bivša supruga bila nasilna prema njemu. Opisuje svoje zdravstveno stanje te prilaže medicinsku dokumentaciju.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
5.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu svjedokinje žrtve RL, obzirom da je ista u svom iskazu, a i u provedenoj dokaznoj radnji suočenja teretila okr. OL dosljedno iskazujući o njegovom protupravnom ponašanju inkriminirane prilike pa je prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.
5.3. Žalbenim navodima okrivljenika kojima opisuje probleme imovinskopravne naravi oko podjele zajedničke imovine nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Okrivljeniku se posebno napominje da imovinskopravni problemi nisu i ne mogu biti opravdanje za protupravno postupanje te ponašanje prema drugoj osobi, članu obitelji kojim se kod istoga uzrokuje osjećaj uznemirenosti (osobne ugroženosti) te povreda dostojanstva.
5.4. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Po ocjeni ovog Suda, novčana kazna od 300,00 eura, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, težini i količini sadržaja izgovorenih riječi, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao blažu vrsta kazne, s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 300,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora do 90 dana, a koja novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenika.
6.2. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu i u dijelu izrečene zaštitne mjere, a u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, bivše supruge RL, u trajanju od 6 mjeseci, u mjestu njena prebivališta te stanovanja, na način da isti ne ulazi u prostor stanovanja žrtve nasilja u obitelji, kao i na svim drugim mjestima gdje se žrtva kreće na udaljenosti koja ne može biti manja od 100 metara. Obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih je izrekao predmetnu zaštitnu mjeru prihvaća i ovaj sud, držeći da su izneseni razlozi konkretni i zakonski osnovani. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.
