Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1077/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužiteljice PŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći roditelju odgojitelju, 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/73, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od

9. siječnja 2024. kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/73, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 9. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/151, URBROJ: 251- 09-22-1/003-23-3 od 31. listopada 2023. kojim je utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023., priznate rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/987, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 28. listopada 2016.

2. Tužiteljica tužbom i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika u cijelosti u bitnome navodeći da je Grad Zagreb, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, donio pojedinačni upravni akt, kojim su utvrđena prava tužitelj ice i to pravomoćno, konačno i izvršno, a kako potvrđuje i sam tuženik obrazloženjem pobijanog upravnog akta. Navodi da Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 25/22 .) nije „zakon“ kako to propisuje odredba članka 13. Zakona o općem upravnom postupku za poništavanje, ukidanje ili izmjenu pravomoćnog akta te da Zakon o općem upravnom postupku, kao zakon, propisuje mogućnost „poništaja, ukidanja ili izmjene“ pravomoćnog upravnog akta isključivo putem izvanrednih pravnih lijekova iz članaka 123. do 132. Zakona o općem upravnom postupku, da izmjena pravnog propisa nije jedan od razloga za izvanredni pravni lijek u upravnom postupku sukladno članku 123. do 132. Zakona o općem upravnom postupku niti su u konkretnom slučaju ispunjeni drugi propisani uvjeti za pokretanje istih izvanrednih pravnih l ijekova niti je tuženik upravnim postupanjem pokrenuo takav postupak niti je pobijano rješenje doneseno u takvom postupku. Smatra da je tuženik sukladno navedenoj Odluci bio dužan donijeti novi pojedinačni akt kojim će status tužiteljice nanovo urediti sukladno Odluci te da nije postojala zakonska osnova za „zamijeniti“ dijelove pravomoćnog upravnog akta sa nekim novim dijelovima, a obzirom na doseg odredbe članka 13. Zakona o općem upravnom postupku, i to sve do 31. prosinca 2022. godine, a što tuženik nije učinio. Osim toga, ističe da je Odluka nezakonita te je uslijed navedene činjenice nezakonito i pobijano rješenje koje se na istoj temelji, ali i na temelju iste obrazlaže, da je stoga protiv Odluke podnesen zahtjev za ocjenu zakonitosti Visokom upravnom sudu RH te zahtjev/tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, a o kojoj odluci ovisi i zakonitost pobijanog rješenja. Osim toga, ističe kako je prvostupanjsko rješenje od 31. listopada 2023., a time i rješenje tuženika, ništavo jer je izvršenje stvarno i pravno nemoguće budući da je navedeno kako novčana pomoć prestaje s ranijim datumom od datuma donošenja prvostupanjskog rješenja (30. rujna 2023.). Prigovara da bi osporavano rješenje bilo potpisano po gradonačelniku te predlaže provesti grafološko vještačenje na tu okolnost. Dodaje da je podnio prigovor temeljem Odluke i temeljem članka 122. Zakona o općem upravnom postupku te da iz pobijanog rješenja nije vidljivo o kojem prigovoru je odlučeno, a kao posljedica toga prigovara i nadležnosti tuženika. Smatra da je u uputi o pravnom lijeku kao pravni lijek trebala biti navedena žalba, a odluku o istoj je trebalo donijeti nadležno ministarstvo. Opreza radi, a obzirom da joj nije dostavljen cjeloviti odgovor na tužbu na očitovanje, predlaže sudu omogućiti razgledavanje spisa predmeta. Ističe da je opći akt, temeljem kojeg je donesena pobijana pojedinačna odluka, nezakonit iz razloga koji proizlaze iz recentne i relevantne prakse Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetu Usoz- 25/2024. U tom postupku je Visoki upravni sud Republike Hrvatske ukinuo kao nezakonit opći akt Grada Zagreba iz razloga što je Grad Zagreb opći akt donio bez ikakve poveznice na odgovarajuću zakonsku odredbu odnosno područja ili odredbu zakona koji regulira pravo koje se tim aktom uređuje odnosno bez zakonske osnove za njegovo donošenje. Navodi da je upravo Odluka tuženika koja uređuje materiju roditelja odgojitelja iz istog razloga nezakonita. Predlaže prekid postupka do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu U-III-654/24 te do donošenja odluke u predmetima pred Europskim sudom za ljudska prava u predmetima 9461/24, 8985/24 i 8792/24 te do donošenja odluke Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usoz-15/24 u predmetu podnositeljice PŽI i to obzirom da je ovaj sud već prekidao subjektivne upravne sporove uslijed pendentnosti pred Ustavnim sudom i povodom objektivnog upravnog spora pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. Predlaže ovom sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev iz razloga sadržanih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je 20. svibnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Prema podacima spisa predmeta, dostavljenog ovom sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem, donesenim po službenoj dužnosti, tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja sa danom 30. rujna 2023. na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) kojom je propisano da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.

7. Prema ocjeni ovog suda, tuženik je bio ovlašten pokretati postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se odnose na Grad Zagreb.

8. Visoki upravni sud Republike Hrvatske 27. veljače 2023. donio je presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenio zakonitom, te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., zaključio da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

9. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u točci 124. presude istakao je da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, te da se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

10. Prema tome, pravilno je tuženik utvrdio činjenicu da je dijete tužiteljice za koje je ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života, te navedenu činjenicu tužiteljica ne osporava niti u upravnom postupku niti u upravnom sporu, radi čega je osporavana odluka tuženika u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u presudi od 27. veljače 2023.

11. Za napomenuti je također da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

12. Nadalje, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda, nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

13. Navedena odredba članka 10. Odluke 25/22 bila je predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18, 20/21, 29/21 i 25/22), dok je obustavljen postupak ocjene zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 25/22). U navedenoj presudi Sud je iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.

14. U konkretnom slučaju pobijano rješenje doneseno je po službenoj dužnosti. Kako je prvostupanjsko upravno tijelo iznose novčane pomoći i razloge prestanka moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolaže te nije bilo potrebno posebno izjašnjenje tužiteljice niti izvođenje dokaza, službena osoba mogla je neposredno riješiti predmetnu upravnu stvar.

15. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi o roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku.

16. Napominje se da je u konkretnoj upravnoj stvari o prestanku prava na novčanu pomoć u odnosu na sve korisnike novčane pomoći riješeno na jednak način, pa je nesvrsishodno bilo provoditi dokaz saslušanjem tužiteljice, tim više što solidarna novčana pomoć jedinica lokalne (regionalne) samouprave nije pravo koje bi tužitelj ici bilo zajamčeno zakonom ili međunarodnim ugovorom.

17. U odnosu na prigovor o potpisu osporavanog rješenja treba reći kako sud nalazi isti usmjeren na odugovlačenje upravnog spora i upravnog postupka, pri čemu sud posebno ima na umu da je nastavno i to upravo po punomoći Gradonačelnika, tuženik sudjelovao u ovom upravnom sporu zahtijevajući da tako potpisano rješenje ostane na snazi radi čega sud navedeni prigovor ocjenjuje irelevantnim. Prema tome, a budući da tužiteljica paušalno prigovara vjerodostojnosti potpisa na osporavanom rješenju, a tuženik naveden kao donositelj rješenja tijekom cijelog spora ne osporava da bi isti bio potpisnik rješenja, sud nije provodio dokaz grafološkim vještačenjem kako je to predložila tužiteljica.

18. Neosnovano tužiteljica prigovara da nije vidljivo o kojem prigovoru je odlučeno jer da je podnijela prigovor temeljem Odluke i temeljem članka 122. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, tuženik je pravilno o prigovoru tužitelj ice, koji prileži spisu predmeta, odlučio na temelju članka 10. Odluke, kao što je i navedeno u uvodu rješenja tuženika.

19. U odnosu na prijedlog za prekidom spora kako ga je postavila tužitelj ica, ističe se kako se po ocjeni ovog suda ne radi niti o jednoj situaciji iz članka 105. stavka 1. ZUS- a kada sud mora prekinuti spor, a ne nalazi niti razloge iz članka 105. stavka 2. ZUS-a kada sud to može učiniti.

20. Ujedno, sud ne nalazi da bi osporavano rješenje bilo ništavo zbog stvarne ili pravne nemogućnosti izvršenja u smislu odredbe članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku jer je prestanak navedene novčane pomoći u potpunosti u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) kojom je propisano da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023. Pored okolnosti što tužiteljica ovaj navod ne konkretizira, sud ne nalazi da bi prestanak novčane pomoći na bilo koji način bilo nemoguće stvarno ili pravno provesti.

21. Konačno, u odnosu na prigovor tužiteljice kojim traži da joj sud dostavi spis predmeta tuženika, ističe se kako spis upravnog tijela nije sudski spis, sukladno odredbi ZUS-a i dugogodišnjoj upravno sudskoj praksi isti se ne dostavlja strankama i vraća se tuženiku nakon dovršetka upravnog spora. S tim u vezi, ističe se kako je tužiteljica imala pravnu mogućnost izvršiti uvid u spis tuženika tijekom vođenja upravnog postupka sukladno odredbi članka 84. Zakona o općem upravnom postupku, a isto tako imao je pravnu mogućnost razgledavati spis kojem je, za vrijeme trajanja upravnog spora, priložen spis tuženika, temeljem članka 113. ZUS-a. Ističe se također da je sud u cijelosti postupio po članku 48. ZUS-a jer je tužbu sa svim prilozima dostavio tuženiku, odredio mu rok od 30 dana za dostavu odgovora na tužbu, pozvao tuženika da se izjasni o zahtjevima i navodima tužbe te da predloži dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, pri čemu je tuženik upozoren da ukoliko ne postupi po traženom sud može riješiti spor i bez spisa predmeta. Konačno, tužitelj ica je mogla izvršiti uvid u spis tuženika i na održanom ročištu, ali to tom prilikom nije niti tražila.

22. Prema tome, a kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to sud ne nalazi da bi bio povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, radi čega je na temelju članka 116. stavka 2. ZUS- a odlučio kao u točki I izreke ove presude.

23. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora odbijen je točkom II izreke ove presude pozivom na članak 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Sutkinja:

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis