REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-316/23-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja Općina Lovran OIB 38513636075 iz [adresa], zastupan po Darijan Dundović odvjetnik iz Rijeke protiv I-tuženika DM OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i II-tuženika HM OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16.ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 27.svibnja, 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Ugovor o darovanju zaključen dana 19. travnja 2021. godine između I-tuženika DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovjeren od strane javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije pod poslovnim brojem OV-2519/2021 od 26. travnja 2021. gubi pravni učinak prema tužitelju Općini Lovran, [adresa], OIB: 38513636075 u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbina tužitelja koje iznose:

-4.889,89 EUR (slovima: četiritisućeosamstoosamdesetdevet eura osamdesetdevet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. rujna 2022. pa do isplate; i

- 3.357,91 EUR (slovima: tritisućetristopedesetsedam eura devedesetjedan cent) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. prosinca 2023. pa do isplate,

sve po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena. II Tuženici DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su trpjeti da tužitelj Općina Lovran, [adresa], OIB: 38513636075 namiri svoje tražbine u iznosima iz točke I. prema I – tuženiku DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prodajom nekretnine upisane kod zk. odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu označena kao k. č. br. [katastarska čestica] (kuća br. 3, 2 zgrade i dvorište u [adresa], površine 348 m2) u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku da solidarno naknade tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. „

I riješio je:

Ne dopušta se tužitelju preinaka tužbenog zahtjeva u ovom postupku izvršena podneskom od 26.2.2024. godine

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka precizira da ima dospjelu novčanu tražbinu prema I tuženiku DM vlasniku obrta [obrt] iz [adresa], u ukupnom iznosu od 7.254,01 EUR (preračunato iz 54.655,38 HRK) koja je određena pravomoćnim i izvršnim Rješenjem o ovrsi Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje Općine Lovran, Klasa: UP/I-415-03/22-01/53, Urbroj:

2170-25-03-01-22-2 od 29.8.2022. godine. Ta ista tražbina iz Rješenja o ovrsi Klasa:

UP/I-415-03/22-01/53 utvrđena je pravomoćnim upravnim aktima Općine Lovran, Upravnog odjela za stambeno komunalni sustav, poslove prostornog planiranja, zaštitu okoliša, gospodarstvo, turizam i upravljanje imovinom još 8.4.2020., 18.6.2020. i 8.7.2021. godine. Navedeno rješenje odnosi se na obvezu plaćanja naknade za uređenje voda (tzv. vodna naknada)

2. Tražbinu određenu gore navedenim Rješenjem Klasa: UP/I-415-03/22- 01/53 podnio na izravnu naplatu putem FINA-e dana 12.9.2022. godine, a radi nemogućnosti naplate putem FINA-e, a ovu tužbu 16.1.2023. Putem FINE naplaćeni iznos od ukupno od 2.634,12 EUR predstavlja namirenje potraživanja tužitelja prema Rješenju o ovrsi Klasa: UP/I-415-03/22-01/53, dok i dalje ostaje nenamireno potraž ivanje po istome u ukupnom ižnosu od 4.889,89 EUR. U tom dijelu ima se smatrati da je tuženik zapravo udovoljio tužbenom zahtjevu budući da je tražbina namirena nakon podnošenja tužbe .

3. Dana 19. travnja 2021. dužnik i prvotuženik, DM je temeljem Ugovora o darovanju nekretnine, ovjerenog kod javnog bilježnika Srđana Markiša u Opatiji, broj OV-2519/2021 od 26.4.2021., drugotuženiku, HM darovao nekretninu upisanu u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu - Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] (kuća br. 3, 2 zgrade i dvorište u [adresa], površine 348 m2) u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti. Time je poduzeo pravnu radnju na štetu vjerovnika budući da nakon dospijeća tražbine nema dovoljno sredstava za ispunjenje predmetne vjerovnikove (tužiteljeve) tražbine niti vjerovnik sada ima mogućnost namirenja svoje tražbine na predmetnoj nekretnini. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66. st. 2. ZOO-a), a što u konkretnom slučaju nema. Prvotuženik otac drugotuženika, dakle krvni srodnik u ravnoj liniji, kada se sukladno zakonskoj predmnijevi iz čl. 67. st. 2. ZOO-a i za naplatna raspolaganja smatra da je stjecatelju bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

4. Prvotuženik kao dužnik još upravnim rješenjima od 8.4.2020., 18.6.2020. i 8.7.2021. godine bio upoznat sa činjenicom postojanja novčane tražbine prema tužitelju sa osnova komunalnih i vodnih naknada za prostor. Unatoč tome ipak je poduzeo besplatno raspolaganje (darovanje nekretnine) dana 19.4.2021. i predajom tog ovjerenog ugovora na uknjižbu dana 26.4.2021. otuđio nekretninu u svojem vlasništvu za korist i na ime drugotuženika, čime je svjesno onemogućio tužitelja u naplati potraživanja kada je tužitelj to isto potraživanje krenuo naplatiti prisilnim putem u rujnu 2022. godine (Rješenjem o ovrsi, Klasa: UP/I-415-03/22-01/53, ali je

5. Također navodi da ima i dospjelu novčanu tražbinu prema I tuženiku DM u ukupnom iznosu od 3.357,91 EUR prema Rješenju o ovrsi Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje Općine

[adresa], Klasa: UP/I-415-03/23-01/69, Urbroj: 2170-25-04-02/02-23-2 od 22.11.2023. godine. I ovo rješenje o ovrsi temelji se na pojedinačnim upravnim aktima kojima je prvo tuženik kao vlasnik obrta, obvezan na plaćanje komunalne i vodne naknade. Obveza plaćanja naknade za uređenje voda (tzv. vodna naknada) je temelj za zaduživanje prvo-tuženika svaki mjesec počev od 1.1.2020. Predlaže da sud dopusti preinaku tužbenog zahtjeva koje se temelji na Rješenju o ovrsi Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje Općine Lovran, Klasa: UP/I-415-03/23-01/69, Urbroj: 2170-25-04-02/02-23-2 od 22. studenog 2023. godine, koje je doneseno nakon podnošenja tužbe, koje je tužitelj podnio na izravnu naplatu putem FINA-e 4.1.2024. godine, te je zbog nemogućnosti naplate iste preinačio tužbeni zahtjev podneskom od 26.2.2024. godine. Ovo potraživanje je u cijelosti nenamireno (3.357,91 EUR).

6. Iz tzv. „otvorenih stavki“, to jest isprave naziva „kartica po dokumentu“, s obračunom na dan 10.10.2025. godine, vidljivo je kako je po istom osnovu

– obvezi plaćanja komunalne naknade, I-tužitelj zadužen sve od perioda 20.6.2020. pa nadalje, kao i da je s tog osnova, dok je preostali dug u ukupnom iznosu od 18.785,27 EUR.

7. Prvotuženik ističe da je darovao navedenu nekretninu svom sinu daleko prije negoli je uopće tražbina dospjela, i nego li je veći dio tražbine uopće postojao. Tužitelj uopće nije pokušao naplatu tražbine u odnosu na dužnika, a to je obrt [obrt]. Radi se o poslovanju obrta sa kojim drugotuženik uopće nije upoznat, jer eventualne obveze obrta nastale poslovanjem nisu iste sa obvezama I tuženika kao fizičke osobe. Drugotuženik ne živi sa I tuženíkom, a što je razvidno i iz samih adresa prebivališta, već sa majkom (prvotuženik je razveden), niti na bilo koji način sudjeluje u radu obrta, već je student.

Tužitelj ničim ne dokazuje da je prvotuženik insolventan. Osporava navode iz tužbe da bi bio upoznat sa činjenicom postojanja novčane obveze, iz priloženih rješenja ne proizlazi visina duga koja se potražuje, jer se radi o eventualno budućim tražbinama, koje su u tom trenutku neizvjesne i sporne.

8. Također navodi da se tužitelj već uknjižio založno pravo na njegovim drugim nekretninama temeljem rješenje zk odjela OGS Zagreb Z 49373/23 i Z 49373/23, Z 12508/24 pa se iz tih nekretnina već može naplatiti. Nadalje tijekom postupka navodi da se iz izvoda FINE iz prometa po računu (list 81-83) vidi da se tužitelj naplaćuje temeljem rješenja Klasa: UP/I-415-03/22-01/53 te je naplatio cca 2.400,00 €, što je više od polovice ukupnog dugovanja. Nadalje navodi I tuženik da u trenuku darovanja ta radnja nije bila, niti je mogla biti poduzeta na štetu vjerovnika. Tužitelj uopće nije pokušao naplatu tražbine u odnosu na dužnika, a to je obrt [obrt], niti u tom smislu nudi bilo kakav dokaz, te se stoga i u tom smislu tužba ukazuje preuranjenom i nedopuštenom, u kranjem slučaju neurednom Prvotuženik predlaže da se tužba prevenstevno odbaci kao preuranjena i/ili neuredna, podredno da se odbije kao neosnovana.

9. II tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbeni zahtjev, navodi da nema spoznaja o dugovarnju I tuženika, odnosno njegovog obrta, živi sa majkom u Zagrebu, gdje studira, predlaže zahtjev odbiti.

10. Preinaku tužbenog zahtjeva sud nije dopustio jer se I tuženik tome protivio i jer se ista temelji se na Rješenju o ovrsi Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje Općine Lovran, Klasa: UP/I-415- 03/23-01/69, Urbroj: 2170-25-04-02/02-23-2 od 22. studenog 2023. godine, dakle na različitoj pravnoj osnovi iz one iz tužbe, a sve primjenom čl 191. st. 1. ZOO, jer je takvom promjenom činjenične osnove zahjtev kvalitativno izmijenjen, tužba objektivno preinačena iako su stranke iste.

11. Sud dakle tijekom postupka nije raspravljao o osnovi – rješenje Klasa: UP/I-415-03/23-01/69, Urbroj: 2170-25-04-02/02-23-2 od 22. studenog 2023. godine, koje je doneseno nakon podnošenja tužbe, koje je tužitelj nesporno već podnio na izravnu naplatu putem FINA-e 4.1.2024. godine, na taj način niti o visini te tražbine 3.357,91 EUR.

12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o ovrsi Klasa Up/I 415- 03/22-01/53 (list 6-10), otvorene stavke za komunalnu i vodnu naknadu na dan 29.08.22. (list 11-16), potvrda zk odjela OS u Rijeci zk odjel Delnice, Opatija, Mali Lošinj (list 17-20), potvrda Mup o vlasništvu vozila na dan 22.11.22. (list 21), ugovor o darovanju (list 22-24), zk izvadak za zkč 2855/4 ko [katastarska općina] (list 26), potvrda iz matice rođenih za II tuženika (list 29), rješenje Hrvatske vode od 08.03.20. o visini naknade za uređenje voda (list 41), rješenje o utvrđivanju komunalne naknade od 18.06.20 (list 42-44), rješenje zk odjela OGS Zagreb Z 29970/23 (list 49-52), rješenje tužitelja klasa UP/I 415-03/23-01/69 i otvorene stavke na dan 22.11.23. i dan 10.10.25.(list 60-65, 88-90), rješenje o visini komunalne naknade za 2023 (list 66), rješenje zk odjela OGS Zagreb Z 49373/23 (list 75), rješenje zk odjela OGS Zagreb Z 49373/23, Z 12508/24 (list 76-77), izvod FINE iz prometa po računu (list 81-83). Cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8 i 219 ZPP-a sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

13. Na ročištu 9.10.2023. tužitelj je u spis uložio dokaz da je naplatu pokušavao i putem FINA-e što je bilo bezuspješno i nakon čega je pokrenut ovaj postupak. Nije sporno da je tužitelj od prvo-tuženika prisilnom naplatom 25.7.2025., 28.7.2025. i 8.8.2025. godine podmirio potraživanje u iznosu od 2.634,12 EUR, od konačno zatraženih 4.889,89 EUR po osnovi tužiteljeva Rješenja o ovrsi, Klasa: UP/I-415-03/22-01/53.

14. Među strankama je sporno jesu li ispunjene pretpostavke za pobijanje pravne radnje dužnika u smislu odredbe članka 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO).

15. Odredbom članka 66. stavak 1. ZOO-a propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (stavak 2.). Potrebno je dakle dokazati (čl 219 ZPP) da zbog radnje I i II tuženika (uzročnu vezu), tužitelj ne može naplatiti svoju tražbinu koja se odnosi na vodnu naknadu.

16. Člankom 67. st. 3. ZOO-a propisano je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

17. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji prema tom jesu:1. dospjelost tražbine prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s tim da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Ove opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena jedna od posebnih pretpostavki iz odredbe čl 67 ZOO.

18. Dakle, za odbijanje tužbenog zahtjeva dovoljno je bilo utvrditi da ne postoji makar jedna od općih pretpostavki iz čl. 67. ZOO-a.

19. I tuženik ne osporava da prema Rješenju o ovrsi Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje Općine Lovran, Klasa: UP/I-415-03/22-01/53, Urbroj: 2170-25-03-01-22-2 od 29.8.2022. postoji još nepodmirenih potraživanja prema tužitelju, ali se ista naplaćuju putem FINE što je sud utvrdio uvidom u izvoda FINE iz prometa po računu (list 81-83).

20. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine kojeg su dana 19.4.2021 koji su sklopili I i II-tuženi, utvrđeno je da je I-tuženi darovao II-tuženiku nekretnine upisane - zk. odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu označena kao k. č. br. [katastarska čestica] (kuća br. 3, 2 zgrade i dvorište u [adresa], površine 348 m2) u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

21. Iz Ugovora o darovanju nekretnine, ovjerenog kod javnog bilježnika Srđana Markiša u Opatiji, broj OV-2519/2021 od 26.4.2021.), proizlazi da je isti sklopljen godinu i pol prije datuma izvršnosti (9.9.2022.)gore navedenog rješenja Klasa: UP/I- 415-03/22-01/53 prema kojem tužitelj nema u cjelosti podmirenu tražbinu.

22. U svom iskazu I tuženik navodi da sada živi u [adresa], nije više u braku sa majkom II tuženika, a njegova je namjera bila da kuća u [adresa] pripadne sinu, i prije nego što je otac I tuženika umro, također navod da mu je tužitelj ispostavljao fakture za vodnu naknadu za poslovni prostor te sam je on konstantno prigovarao visini, međutim tužitelj se niti jednom nije očitovao. 2016. je sa vlasnikom zgrade sklopio ugovor o najmu za poslovni prostor površine 1000 m2, a tužitelju je prema rješenjima trebao plaćati vodu, komunalnu naknadu te spomeničku rentu. Za svaku od tih naknada primio je posebno rješenje. Na rješenje o vodnoj naknadi je ulagao prigovore, ali tužitelj koji je od 2018. nadležan za naplatu, nije rješavao o tim prigovorima. Vlasnik je obrta [obrt], u naravi se radi o hotelskoj djelatnosti. Prigovarao je jer je bila pandemija u tijeku i uopće se nije radilo. Postoji rješenje tužitelja gdje se određuje paušalna naknada od 1.400,0 kuna za vrijeme lock down-a, on je tome prigovarao i tražio da ga se djelomično oslobodi. Te godine gubitak u poslovanju iznosio je 480.000,00 kuna. Taj gubitak se vidi iz porezne prijave. 2019. također je bio gubitak 20.000,00 kuna, ali je plaćao iz ušteđevine račune. Ne poriče da su tijekom lock downa nastala određena dugovanja, ali je on odmah nakon korone počeo raditi ponovo, te polako rješava te dugove.

23. Što se tiče njegove imovine, kuća u [adresa] je kuća njegovih roditelja. Dogovor obitelji je bio da predmetna nekretnina pripadne jednog dana II tuženiku, a to je bilo prije dospijeća potraživanja iz tužbe. Vlasnici su bili njegova baka i otac. Otac je umro te je 2021. bila ostavinska rasprava, s bratom se dogovorio da ta kuća pripadne II tuženiku, prema međusobnom sporazumu brat je dobio neke druge nekretnine, također kuću, ali budući II tuženik nije bio pozvan na ostavinsku raspravu, I tuženik je naknadno darovao sinu tu nekretninu. U tom trenutku darovanja, bio je dužan tužitelju 4.000,00 kuna, da bi se sad taj iznos popeo na 10.000,00 EUR. Osim predmetne nekretnine ima još deset nekretnina, međutim se na iste upisala kao vjerovnik RH zbog poreznog duga od 8.000,00 EUR, a to je bilo nakon što se tužitelj pokušao upisati na ovu kuću u [adresa]. Prema tome, tužitelj je mogao izabrati bilo koju od ovih nekretnina budući su sve ZK vlasništvo I tuženika. Radi se o nekretninama pašnjak, šuma, vinograd, oranica, nešto od toga je i građevinsko zemljište. II tuženik, živi sa majkom u Zagrebu, sada je student.

24. II tuženik iskazuje da je kuća koja je predmet spora na dvije etaže i potkrovlje. Sad je ta kuća prazna. Negdje od 2008. ili 2009. nitko ne stanuje u toj kući. On od 2004., od ranog djetinjstva kada su se roditelji rastali, živi s majkom na drugoj adresi. O tome da će dobiti tu kuću razgovaralo se već zadnjih godina. Cijela obitelj je sudjelovala u tim razgovorima. Kuća nije u stanju za stanovanje, tako da treba u nju uložiti. Moj djed je umro 2009., ne zna zašto mu djed nije izravno darovao kuću. Kuća sada ima neke male fiksne troškove, koje plaća jer radi preko studenskog servisa.

25. Sud nije imao razloga posumnjati u istinitost iskaza stranka, budući iskaz potkrepljuju i drugi dokazi u spisu; primjerice rješenja zk odjela OGS Zagreb Z 49373/23 i Z 49373/23, Z 12508/24, kao i iz iz izvoda FINE iz prometa po računu (list 81-83).

26. Iz rješenja zk odjela OGS Zagreb Z 49373/23 (list 75), rješenje zk odjela OGS Zagreb Z 49373/23, Z 12508/24 (list 76-77), proizlazi da tužitelj ima osnovano založno pravo na nekretninama I tuženika; kč br [katastarska čestica] šuma površine 1121 čhv, kčbr [katastarska čestica] vrt povr 75 čhv, kčbr [katastarska čestica] oranica, kč [katastarska čestica] voćnjak pov 188 čhv, kč [katastarska čestica] pašnjak , sve ko [katastarska općina] , stoga ne stoji tvrdnja tužitelja da I tuženik nema druge imovine iz koje se tužitelj može naplatitit.

27. Iz izvoda FINE iz prometa po računu (list 81-83) razvidno je da se tužitelj naplaćuje temeljem rješenja UP/I-415-03/22-01/53 koje je osnov za ovaj tužbeni zahtjev, te je do 08.08.2025. naplatio cca 2.600,00 €, stoga sud utvrđuje da I tuženik nije insolventan.

28. Kako tužitelj ne osporava da je od prvo-tuženika prisilnom naplatom 25.7.2025., 28.7.2025. i 8.8.2025. godine podmirio potraživanje u iznosu od 2.634,12 EUR, od konačno zatraženih 4.889,89 EUR po osnovi tužiteljeva Rješenja o ovrsi, Klasa: UP/I-415-03/22-01/53, to je očito da I tuženik zbog učinjenog darovanja nije postao insolventan.

29. Gore navedeno ukazuje da je I-tuženik nije znao da poduzetim raspolaganjem učinjenim godinu i pol prije ovršnosti rješenja UP/I-415-03/22-01/53 kojim je utvrđena visina duga i obveznik plaćanja, nanosi štetu vjerovniku, ovdje tužitelju jer učinjenim darovanjem nije otežao mogućnost prisilne naplate.

30. Kod toga sud uzima u obzir općepoznatu činjenicu da je tijekom 2021 zbog pandemije došlo do kolapsa poslovanja turističkih djelatnosti, čime se I tuženik bavi, da je sam iskazao da ima određena dugovanja i prema tužitelju i prema RH s osnova neplaćenih poreza, ali isto tako po završetku pandemije ponovo posluje i podmiruje dugove, što je razvidno i iz isprava u spisu.

31. Kako se tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji poduzima kada vjerovnik nema druge mogućnosti naplate, pa se želi naplatiti iz vrijednosti (konkretno) nekretnine, tada treba uzeti u obzir i

32. Sud smatra da je preostala glavnica tražbine u krajnjem nesrazmjeru je s vrijednošću nekretnine, pa bi u konkretnom slučaju naplata iz vrijednosti te nekretnine bila protivna osnovnim načelima obveznog prava propisanih ZOO čl. 4. (načelo savjesnosti i poštenja), čl. 6. (načelo zabrane zlouporabe prava), čl. 7. (načelo jednake vrijednosti davanja), čl. 8. (načelo zabrane uzrokovanja štete). Apsurdno bi bilo da se tražbina (o kojoj se ovdje raspravlja) u visini od 4.889,89 EUR naplaćuje prodajom nekretnine, jer tužitelj istovremeno ne osporava da je od prvo- tuženika prisilnom naplatom 25.7.2025., 28.7.2025. i 8.8.2025. godine podmirio potraživanje u iznosu od 2.634,12 EUR, dakle više od polovice.

33. Kako tužitelj nije dokazao da je I tuženik insolventan, jer se njegovo potraživanje naplaćuje, a pobijanje pravne radnje ne omogućuje namirenje vjerovnika, temeljem članka 66., čl. 67, čl. 67. stavaka 2. i 3., čl. 69. st. 1., 2. i 3., čl. 70. i čl. 71. Zakona o obveznim odnosima sud tužbeni zahtjev odbija u cjelosti.

34. 13. Odluka o trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a, odnosno tužiteljev zahtjev za trošak je odbijen budući u sporu nije uspio, a tuženi nisu imali troškova zastupanja.

U Zagrebu, 27. svibanj 2026. godine

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u pet primjeraka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva za to ročište je bila uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana isticanja presude na e-oglasnoj ploči suda. Stranci koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu, sud će presudu dostaviti sukladno čl. 142-143 ZPP-a.

Dna:

1. Pun. tužitelja

2.. I , II tuženici