Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-53/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u predmetu tužitelja LM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Lari Celić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice CM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljica izjavljenoj protiv rješenje Općinskog suda Rijeci, poslovni broj P Ob-222/2023-13 od 16. travnja 2026., 27. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob -222/2023-13 od 16. travnja 2026. u točki II. Izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je u ovoj pravnoj stvari povučena tužba.

2. U točki II izreke naloženo je tužitelju, da plati tuženici CM, prouzročene troškove ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavka 8. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Protiv tog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga.

4. U žalbi navodi da se trošak punomoćnika tuženika naknađuje na teret proračunskih sredstava, stoga je nejasno kakav je to trošak tuženik imao, a koji bi trebao biti naknađen. Obzirom da tuženik u ovom postupku nije imao nikakav trošak, to je neosnovan zaključak suda da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Na kraju navodi da je starije životne dobi, sa mirovinskim primanjima od oko 300,00 eura. Uostalom u obiteljskim postupcima uobičajeno je da svatko snosi svoj trošak, jer se ne primjenjuje Zakon o parničnom postupku.

5. Predlaže pobijano rješenje preinačiti.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužiteljice u žalbi ne obrazlažu u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/25; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijenog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj je podneskom od 23. siječnja 2025. povukao tužbu. Tuženica je pristala na povlačenje tužbe, ali je zatražila trošak u visini jednokratne nagrade od 200 bodova, odnosno 400 eura uvećano za PDV, što je ukupno 500,00 eura uvećano za sudske pristojbe po odluci suda, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te odredbama Zakona o parničnom postupku.

9. Na temelju navedenog sud prvog stupnja utvrđuje da je tužba povučena, te temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a donosi pobijano rješenje kao u točki I. izreke.

10. Odluka o zahtjevu tuženice za naknadu troška sud prvog stupnja, temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka, pa primjenom Tbr. 7. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“ broj 138/2023 ; dalje Tarifa), a prema kojoj u postupcima za zakonsko uzdržavanje odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 200 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, tuženici priznaje pravo na nagradu u iznosu od 400,00 eura, uvećano za PDV 25% u iznosu od 100,00 eura, što ukupno iznosi 500,00 eura.

11. Suprotno žalbenim navodim, pravilno je sud prvog stupnja postupio kad je obvezao tužitelja da tuženici naknadi parnični trošak.

12. Naime, prvenstveno je za navesti da je pogrešno navedena odredba čl. 366. st. 1. ObZ-a, prema kojoj odredbi u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, te o stvarima uzdržavanja djeteta, sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. U konkretnom slučaju radi se o sporu za uzdržavanje roditelja ( oca ), pa se primjenjuje odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a.

13. Odredbom članka 158. ZPP-a, je određeno da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, s tim da iznimno iz stavka 1. ovog članka ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, ili zbog drugih razloga koji se mogu prepisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

14. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je pravilno postupio kod donošenja odluke o troškovima postupka jer tužitelj u podnesku kojim je povukao tužbu, a niti sada u žalbi, ne tvrdi da je do povlačenja tužbe došlo odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu. Kako se ne radi o iznimci iz stavaka 2. citiranog članka, pravilno je sud prvog stupnja obvezao tužitelja da naknadi tuženici parnični trošak, pri čemu tužitelj ne prigovara načinu obračuna, a ovaj sud na pravilnost iste sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti.

15. Točan je žalbeni navod tužitelja da je tuženica u ovom postupku rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji od 12. ožujka 2024. odobrena pravna pomoć sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj 143/13, 98/19 – dalje: ZBPP) tako da joj je odobreno korištenje pravne pomoći za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka u visini 100% iznosa troškova sudskog postupka.

16. Međutim, odredbom čl. 23. st. 2. ZBPP-a propisano je da ako korisnik pravne pomoći uspije u sporu, ima pravo na naknadu troškova postupka s osnova nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Isto tako, čl. 24. st. 1. ZBPP-a propisano je da je korisnik pravne pomoći dužan troškove pravne pomoći isplaćene prema obračunu troškova vratiti u državni proračun ako mu je u postupku odmjereno pravo na naknadu troškova postupka pred sudom, odnosno ako mu je u postupku u kojem je pružena pravna pomoć sudskom odlukom ili nagodbom povećano imovno stanje u opsegu u kojem ne bi ispunjavao pretpostavke za odobravanje pravne pomoći.

17. U smislu citiranih propisa tuženica ima pravo na naknadu troškova postupka iako joj je odobrena besplatna pravna pomoć.

18. Kako je tužitelj povukao tužbu, tužitelj je u obvezi tuženici naknaditi parnične troškove primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi u točki II., a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

20. Rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 27. svibnja 2026.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara