Poslovni broj Gž-567/2026-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku u Hvaru, [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6., OIB: 14036333877 , zastupan po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetnik u OD Šavorić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-2693/2024, od 10. veljače 2026., u sjednici vijeća 27. svibanja 2026.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P 2693/2024 od 10. veljače 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, broj [broj kredita], od 8. studenog 2004. godine, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita: LK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pravnog prednika tuženika, kao kreditora HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d., dana: ADDIKO BANKA d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, i to odredba članka 5. stavak 1., koja glasi: Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 0,63%.
II Nalaže se tuženiku: ADDIKO BANKA d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, tužitelju: LK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenog iznosa temeljem odredbe članka 5. stavak 1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, broj [broj kredita], od 8. studenog 2004. godine, isplatiti iznos od 382,30 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od 30. studenog 2004. godine do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena; za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdobl je koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena ; za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 756,64 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2.. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku prema troškovniku u spisu uvećano za trošak sastava žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) na koju ukazuje žalba jer presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama za predmet spora.
6. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao davateljem kredita, zaključio ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava broj [broj kredita] dana 8. studenog 2004.na iznos od 92.000,00 CHF s rokom otplate do 30. studenog 2024. Utvrđuje da je odredbom članka 5. stavak 1. Ugovora o kreditu korisnik kredita obvezao se platiti naknadu za obavljene bankarske usluge, troškove obrade kredita u iznosu od 0,63 % iznosa kredita , a koje je tužitelj i platio tuženiku u iznosu od 2.904,41 kn, odnosno 385,48 eura.
7. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da je sporna ugovorna odredba (članak 5. stavak 1. kojom je određeno plaćanje troška obrade u iznosu od 0,63 % iznosa kredita) sastavljena unaprijed po tuženiku, da o njoj stranke nisu posebno pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njezin sadržaj, te je ugovaranje takve odredbe uzeo kao znatnu neravnotežu o pravima i obvezama na štetu potrošača, zbog čega je riječ o nepoštenoj odredbi u smislu odredbe članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03 dalje ZZP/03), koja kao takva ništetna u smislu odredbe članak 87. stavak 1. i 2. ZZP/03.
8. Posljedično navedenom tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim na temelju odredbe članka 87. stavak 1. u vezi s člankom 81. stavak 1. i 2. ZZP/03, te na temelju čl. 1111. u vezi s člankom 323. stavak 1. i članka 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 , 156/22, 155/23 - dalje ZOO) utvrdio ništetno sporne odredbe Ugovora o kreditu, te posljedično tome obvezao tuženika, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a vratiti tužitelju iznos naknade naplaćen na temelju ništetne odredbe.
9. Naime, iz spisa proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu, a što ponavlja i sada u žalbi tužitelju osporio status potrošača.
10. O navedenom prigovoru prvostupanjska presuda nema nikakvog razloga, iako je za primjenu propisa kojima je uređena zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučna činjenica da li tužitelj ima svojstvo potrošača, odnosno da li je predmetni ugovor potrošački.
11. Naime, za primjenu propisa kojima je uređena zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi, sud kao prethodno pitanje dužan je nedvojbeno utvrditi tužiteljevo svojstvo potrošača odnosno je li predmetni ugovor – potrošački ugovor. O tom utvrđenju ovisi hoće li se predmetni odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema Zakonu o zaštiti potrošača, ili prema odredbama Zakona o obveznih odnosima.
12. Prema odredbi članka 3. stavak 1. ZZP/03 bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom suda Europske unije, a koja pojam "potrošač" definira kao svaku fizičku osobu koja u ugovorima obuhvaćena Direktivom 93/13 EEZ, nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok "prodavatelj robe ili pružatelj usluga" znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13/EEZ nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.
13. Prema tome za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivni kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualna naknadna promjena vezano za svrhu ugovora, ne utječe na procjenu svojstva potrošača.
14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem na način da će prvenstveno raspraviti da li tužitelj ima svojstvo potrošača, imajući u vidu naprijed navedene kriterije za ocjenu svojstva potrošača, o čemu će sud dati jasne, neproturječne i relevantne razloge, nakon čega će ovisno o tom utvrđenju odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.
15. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika odlučiti kao u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 369. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić Margan
