Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-560/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u predmetu tužiteljica NA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Hrvoju Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivani Jurčević, odvjetnici iz Vinkovaca, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljica izjavljenoj protiv rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, poslovni broj P-604/2023-15 od 17. veljače 2026., 27. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljica NA i LA kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, poslovni broj P-604/2023-15 od 17. veljače 2026. u točkama II. i III. Izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke Ispravljeno je rješenje toga suda poslovni broj P-604/2023-11 od 15. siječnja 2026. na način da u se u točki 1. obrazloženja riječi "12. travnja 2024." zamjenjuju riječima "21. lipnja 2023."

2. U točki II izreke naloženo je tužiteljici NA da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 328,43 eura u roku od 15 dana.

3. U točki III. Izreke naloženo je tužiteljici LA da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 671,57 eura u roku od 15 dana.

4. Protiv tog rješenja žale se tužiteljice NA i LA (dalje: tužiteljice) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U žalbi navode da tuženik nije zatražio trošak do donošenja rješenja, pa smatraju da je tuženiku trošak neosnovano dosuđen. Tužiteljice smatraju da je tuženik već u podnesku kojim traži donošenje rješenja o obustavi postupka morao zatražiti trošak, što nije učinio. Osim toga smatraju da sud bez prethodnog određivanja vrijednosti predmeta spora nije mogao navesti drugu ili veću vrijednost predmeta spora od one koja se navodi u tužbi.

6. Predlažu u pobijanom dijelu rješenje suda prvog stupnja preinačiti na način da se odbije zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

7. Žalba nije osnovna

8. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužiteljice u žalbi ne obrazlažu u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/25; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijenog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice NA za isplatu iznosa 16.596,18 eura i tužiteljice LA za isplatu iznosa od 33.935,89 eura.

10. Odlučujući o trošku prvostupanjskog postupka sud je tuženiku djelomično dosudio trošak i to pozivom na odredbu iz čl. 158. st. 1. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa). Troška je obračunat na način da je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu – 500 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife) što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od dva eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 eura. S obzirom da su tužiteljice zatražile različite iznose, ukupno priznati trošak raspodjeljuje na svaku tužiteljicu, ovisno o utuženom iznosu (čl. 37. st. 2. ZPP-a). Kako je tužiteljica NA utužila iznos od 16.596,18 eura, što predstavlja 32,84 % od ukupne vrijednosti predmeta spora, od ukupno priznatog troška tuženiku na tužiteljicu NA otpada 328,43 eura, dok ostatak od 671,57 eura otpada na tužiteljicu LA.

11. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je obvezao tužiteljice da tuženiku naknade trošak sastava odgovora na tužbu.

12. Naime, odredbom članka 40. ZPP-a propisano je ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, a tužitelj u tužbi navede da pristaju da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu kao vrijednost predmeta spora uzeti će se ta svota (stavak 1.). U drugim slučajevima kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednosti predmeta spora koju tužitelj u tužbeni naznačio (st. 2.). Ako u slučaju stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očite suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarane nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja za zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu brzi i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (stavak 3.).

13. Iz citirane odredbe proizlazi da u postupku gdje je predmet spora novčani iznos, vrijednost predmeta spora se određuje prema iznosu novčanog zahtjeva koji su tužiteljice navele u tužbi. To znači da vrijednost predmeta spora odgovara traženom novčanom iznosu, odnosno potraživanju tužiteljica. S obzirom da je predmet spra u konkretnom slučaju novčani zahtjev, vrijednost predmeta spora jednak je iznosu tog zahtjeva, nije bilo potrebe da se utvrđuje rješenjem.

14. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev, bez raspravljanja, dok prema stavku 2. istog članka stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

15. Prema odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

16. Prema odredbi čl. 164. st. 8. ZPP-a u slučaju iz odredbe članka 158. stavak 1. ovoga Zakona, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.

17. U konkretnom slučaju do presumiranog povlačenja tužbe je došlo na ročištu od 22. svibnja 2025. na kojem nije bio prisutan punomoćnik tuženika, pa je stoga svoj zahtjev za naknadu parničnog troška bio dužan postaviti u roku od 15 dana od dostave rješenja o povlačenju tužbe.

18. Tuženiku je rješenje o povlačenju tužbe poslovni broj P-604/2023-11 od 15. siječnja 2026. uručeno 30. siječnja 2026., dok je zahtjev za naknadu parničnog troška stavio elektronskim putem 2. veljače 2026., pa je pravilno sud prvog stupnja postupio kad je takav zahtjev ocijenio pravovremenim, budući da je zahtjev za naknadu troška podnesen u roku od 15 dana od dostave rješenja o povlačenju.

19. Kako je tuženik u podnesku od 2. veljače 2026.. naveo da potražuje trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000, 00 eura, to je sud prvog stupnja pravilno udovoljio zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 eura, primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužiteljica odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi u točkama II. i III. izreke, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

21. Rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 27. svibnja 2026.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara