Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-974/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ad 3. tužitelja PCZ, [adresa]- 4000 Belgija, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Adeli Radić, odvjetnici iz Splita, protiv 1. tuženika AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Jeleni Šanić, odvjetnici u Splitu i 2. tuženika ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., zastupan po punomoćniku Vinku Fabjanoviću, odvjetniku u Supetru, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj P-354/2021 od 8. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj P- 354/2021 od 8. srpnja 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
III. Naređuje se da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj i to: ad 1.PC, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik za 22426/32426 dijela, ad 2. ĐC, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik za 5000/32426 dijela, te ad 3. SCZ, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik za 5000/32426 dijela, fizički odvojenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] , ZU 85 KO [katastarska općina] , i to baš onog dijela koji je Skici vještva - Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Mihael Darko Burazin dipl.ing.geod. iz Splita, od 23.08.2023.g., u mjerilu 1:1500, lik označen slovima A-B-C-D-I-K-L-G-H-A, ukupne površine 32426 m2, naspram tuženih ad 1.AC, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad 2. ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj], pa se ovlašćuju tužitelji temeljem ove Presude i Prijavnog lista kojim će se formirati nova čestica zemlje, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i to za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženih.
II. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 4.648,17 EUR."
2. Navedenu prvostupanjsku presudu žalbom pobija 1. tuženik AC zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako je izreka presude nerazumljiva i proturječna, jer ukoliko tužitelji koriste predmetnu nekretninu u točno određenim dijelovima istovremeno ne mogu tražiti utvrđenje suvlasništva u idealnim dijelovima (time da ističe kako nije jasno kako je suvlasničke dijelove sud uopće utvrdio) na toj istoj nekretnini. U odnosu na taj prigovor tuženika tvrdi da su u odluci prvostupanjskog suda izostali bilo kakvi razlozi. Osporava i da bi Agrarna odluka uopće mogla biti osnova stjecanja vlasništva, a posebice u dosuđenoj površini jer je ista odluka nepravomoćna, nije evidentirana u zemljišnoj knjizi, a prema njoj je obrađivaču SC i njegovoj ženi ĆC priznato pravo vlasništva od 2 hektara, temeljem čega ističe kako je prednik tužitelja mogao biti vlasnik samo polovice te površine, dok je u drugoj polovici to njegova žena ĆC (za koju nije utvrđeno tko ju je naslijedio), a pobijanom presudom dosuđena je i znatno veća površina i to preko iznosa koji je dosuđen predniku tužitelja i njegovoj ženi. Osporava i poštenje prednika tužitelja s obzirom na iskaz 1. tužitelja iz kojeg proizlazi da je njegov djed 1918. zaključio ugovor o zakupu s vlasnikom zemljišta iz čega zaključuje kako su prednici tužitelja oduvijek znali da vlasnik zemljišta obitelj NC, a nakon njihovog odlaska iz Hrvatske tužitelji su počeli svojatati predmetnu nekretninu. Stoga osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužitelji stekli pravo vlasništva temeljem zakona, već tvrdi da su tuženici stekli vlasništvo temeljem pravnog posla s upisanim vlasnicima uz primjenu načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Ističe kako u odnosu na taj prigovor prvostupanjski sud nije naveo dostane razloge, zbog čega se presuda ne može ispitati. Ističe da pozivanje prvostupanjskog suda na „notorne činjenice“, a koje to nisu i o kojima se nije niti raspravljalo, predstavljaju proizvoljan zaključak prvostupanjskog suda koji nije utemeljen provedenim dokazima, koje kao takve niti sami tužitelji nisu isticali, niti se o istima raspravljalo. Ističe kako s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja tuženici nisu imali razloga sumnjati u knjižno stanje, a razloge kojima to tuženici dokazuju, prvostupanjski sud propušta cijeniti u okviru svih razloga koje su iznosili tijekom postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade parničnog troška, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 356,18 eur.
3. Navedenu prvostupanjsku presudu žalbom pobija i 2. tuženik ŽC zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), jer je izreka presude proturječna razlozima koje sud navodi, a ne sadrži niti razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ista ne može ispitati. Ističe i kako je prodavateljica s kupcem bila na predmetnoj nekretnini 2016. te je, kako je bila u Republici Hrvatskoj tada predmetna nekretnina u cijelosti bila zapuštena i obrasla i bez trgova obrađivanja, u zemljišnim knjigama nije bilo upisanih bilo kakvih tereta te je postupio u dobroj vjeri pouzdajući se u povjerenje u zemljišne knjige jer ni na koji način nije mogao znati da netko drugi polaže pravo na predmetne nekretnine. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade parničnog troška, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalbe su osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje i uknjižbu suvlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 36.260 m2 koji temelje na činjeničnim navodima da su suvlasništvo predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem iza smrti svog oca odnosno djeda SC koji je iste stekao temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, kao i da je u tom idealnom dijelu upis prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini neistinit, jer da tuženici nisu pošteni stjecatelji sporne nekretnine. Nadalje, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako tužitelji ističu kako su navedenu nekretninu oni kako i njihovi prednici dugi niz godina (više od 100) obrađivali te ista u naravi predstavlja obrađeni i uređeni maslinik. Tuženici su osporili osnovanost zahtjeva pozivajući se na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17 – ispravak pročišćenog teksta i 52/25 - dalje: ZVDSP) i upis svog prava vlasništva za koji tvrde da su ga ishodili u skladu s odredbom čl. 127. ZVDSP.
6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste u odnosu na glavnu stvar, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako u presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi nejasni i proturječni zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na što osnovano ukazuju 1. i 2. tuženici u žalbama i na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Iako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi kako je iz Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Reg A 5131/47 od 5.12.1947., utvrđeno je da je istom, obrađivaču SC pok. SCZ i njegovoj ženi ĆC, na jednake dijelove priznato pravo vlasništva zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. "[adresa], površine 2 hektara (dakle 20.000 m2), u vlasnosti NC, ne navodi bilo kakve razloge temeljem kojih utvrđuje da je prednik tužitelja stekao vlasništvo u znatno većoj površini od one koja je dodijeljena u vlasništvo njemu ali i njegovoj ženi, na što se osnovano ukazuje u žalbi.
8. Slijedom navedenog, utvrđenje prvostupanjskog suda kako su 1. do 3. tužitelji kao nasljednici svog prednika koji je vlasništvo na spornoj nekretnini stekao na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa od 20. studenog 1946. u cijelosti je nejasno i proturječno ispravama i dokazima koji su izvedeni u postupku. Ukoliko tužitelji tvrde da su na temelju nasljeđivanja i posjedovanja zajedno sa svojim prednicima stekli točno određeni dio sporne nekretnine (koji je znatno veći od onoga koji se navodi u Odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Reg A 5131/47 od 5.12.1947.), onda bi se radilo o zahtjevu za utvrđenje vlasništva dosjedanjem (u kojem smislu su i navedeni činjenični navodi u tužbi o kvaliteti i trajanju posjeda) koji isključuje osnovu po kojoj prvostupanjski sud utvrđuje osnovanim zahtjev tužitelja.
9. Pri tome se ukazuje prvostupanjskom sudu kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev 992/2019-2 od 14. ožujka 2023. ukazao i ponovio svoje pravno shvaćanje navedeno u ranijoj odluci poslovni broj Rev 1478/2019-2 od 7. veljače 2023. u kojem je navedeno:
"Ukoliko je agrarni odnos obrađivača zemljišta razriješen po Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. P. iz 1946. (Narodne novine NR HR broj 138/46,111/47) temeljem podnesene prijave obrađivača u upravnom postupku, riječ je o pravomoćno riješenoj stvari čiji učinci vežu obrađivača i njegove nasljednike. Nije dopušteno nakon pravomoćno riješenog odnosa feudalnog karaktera u upravnom postupku, u kojemu je utvrđeno koje su nekretnine po zakonu prešle u vlasništvo obrađivača, naknadno u parničnom postupku po tužbi nasljednika obrađivača utvrđivati da je obrađivač stekao i veći dio nekretnine od onoga što je tražio i što mu je priznato kao dio gospodarske cjeline, i time mijenjati odluku Komisije za agrarnu reformu te utvrditi nasljednike obrađivača vlasnicima zemljišta, koje ni sam obrađivač nije zatražio agrarnom prijavom kao površine koje bi činile gospodarsku cjelinu s obrađivanim zemljištem.“
10. Nadalje, osnovano tuženici ističu kako su i razlozi kojima prvostupanjski sud (u točci 12. obrazloženja) utvrđuje nedostatak dobre vjere na strani tužitelja nejasni i proturječni zbog čega se u tom dijelu presuda ne može ispitati. Pozivanje prvostupanjskog suda na „notornu činjenicu na otoku Braču“ o stjecanju drugih nekretnina od strane tuženika i njihovom „vičnom postupanju u takvim pravnim poslovima“ nema utemeljenja u provedenim dokazima u postupku , jer navedene razloge niti tužitelji nisu isticali, o istima se u postupku raspravljalo, na što osnovano tuženici ukazuju u svojoj žalbi.
11. Nadalje osnovano tuženici u žalbi ističu kako u presudi samo paušalno cijenjeni prigovori koje su tuženici istaknuli u smislu djelovanja povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga, sadržajno upirući istima na odredbu čl. 124. ZVDSP i odredbu čl. 127. st. 2. ZVDSP s obzirom na činjenicu kako iz stanja spisa proizlazi da u zemljišnim knjigama nije provedena Odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Reg A 5131/47 od 5.12.1947., a tužitelji nisu u skladu s odredbom čl. 224. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24 - dalje: ZZK) kao izvanknjižni vlasnici (što tvrde da jesu) pokrenuli postupak upisa svog vlasništva u zemljišne knjige do 1. siječnja 2007.
12. Odlučujući na navedeni način prvostupanjski sud čini utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se pobijana presuda ne može ispitati pa je slijedom svega navedenog, prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o trošku postupka, jer je još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.
14. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je da će se o trošku žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
15. Temeljem odredbe čl. 371. ZPP naređeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.
16. U nastavku postupka sud prvog stupanja će u smislu odredaba čl. 5. i čl. 288.a ZPP pozvati 1. do 3. tužitelje da daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku o njihovom tužbenom zahtjevu u mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarenja tog cilja, te potom sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora kako bi se nedvojbeno razjasnilo temeljem koje to pravne osnove 1. do 3. tužitelji postavljaju svoj zahtjev u ovome postupku (s obzirom na preinaku tužbenog zahtjeva nakon provedenog očevida i vještačenja) jer se njihov tužbeni zahtjev ne može istovremeno temeljiti na dvije različite pravne osnove. Prvostupanjski sud će cijeniti i ostale žalbene navode stranaka, a posebno da tuženicima nije dostavljena sva dokumentacija koju su u spis dostavili tužitelji (rješenje o nasljeđivanju O-191/79 od 26.11.1976.) te će nakon svega u nastavku postupka biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku u ovome postupku.
U Velikoj Gorici 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat