Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1696/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Tajane Polić, kao predsjednice vijeća, Brankice Malnar, kao sutkinje izvjestiteljice te Alena Perhata, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Lidl Hrvatska d.o.o., Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4598/21-27 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4598/21-27 od 25. srpnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovani.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 700,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2021. u roku od 15 dana (točka I. izreke), da joj isplati iznos od 46,48 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2024. pa do isplate u roku od 15 dana (točka II. izreke), kao i parnični trošak u iznosu od 979,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. ožujka 2024. pa do isplate u roku od 15 dana (točka III. izreke), odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 978,92 eura sa zateznim kamata (točka IV. izreke), kao i preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.210,72 eura sa zateznim kamatama (točka V. izreke).

2. Protiv točaka IV. i V. izreke presude žalbu podnosi tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u pobijanom dijelu na način da se odbijajući dio tužbenog zahtjeva tužiteljice usvoji kao osnovan, uz naknadu troškova žalbenog postupka. Protiv točaka I., II. i III. žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači u pobijanom dijelu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica u žalbi navodi da dosuđena naknada štete ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu jer da sud prilikom određivanja iste nije vodio računa o tome da je tužiteljica teško ozlijeđena prilikom udarca automatskih vrata u trgovini tuženika te da je pretrpjela intenzivan strah. Tuženik u žalbi navodi da pobijanu presudu prvostupanjski sud zasniva na navodima tužiteljice i njenog supruga kojima je u interesu da tužiteljica uspije u sporu, te na obavljenom izvidu na licu mjesta kojim se provjeravala funkcionalnost automatskih vrata, a što da ne može biti razlog za utvrđenje odgovornosti tuženika. Prigovara naknadi kao previsoko određenoj i neadekvatnoj ozljedi koja je opisana u nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda. Predlaže odbiti žalbu tuženika u cijelosti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Predmet spora je naknada imovinske i neimovinske štete koju tužiteljica trpi uslijed štetnog događaja koji se dogodio 4. veljače 2021. u Zagrebu, kada je ozlijeđena prilikom izlaska iz trgovine tuženika jer su je udarila automatska vrata.

7. Sporan je nastanak štetnog događaja te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP -a na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP - a, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene. Također, nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, odnosno presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika da je jedino moguće da je nastanak štetnog događaja uzrokovala činjenica da se tužiteljica nakon prolaska kroz izlazna vrata ponovno kroz ista ta vrata vraćala unutra u trgovinu te da je tada došlo do kontakta tužiteljice i izlaznih vrata jer da ta vrata jedino iz tog smjera nemaju senzor, prvenstveno treba uzeti u obzir da se vrata s mehanizmom detektora otvaranja (senzora) mogu smatrati opasnom stvari, slijedom čega je na tuženiku kao vlasniku takve opasne stvari bio teret dokazivanja da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, kao i da je tužiteljica pridonijela nastanku štete, sve u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a. Kako tuženik isto nije dokazao, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tužiteljicu 4. veljače 2021. prilikom izlaska iz trgovine tuženika udarila automatska vrata u desni dio tijela, na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka RČ te činjenice da je tužiteljica isti dan zatražila liječničku pomoć i e-mailom o događaju obavijestila tuženika. Odnosno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik niti jednim dokazom nije doveo u sumnju vjerodostojnost i istinitost iskaza tužiteljice i saslušanog svjedoka.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i osnovanost visine tužbenog zahtjeva u dosuđujućem dijelu, odnosno opravdano je odbio tužbeni zahtjev za preostali dio tražbine i to utvrđenje žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

12. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu prof.dr.sc. Augustu Mijiću te je na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila površinsku ozljedu ramena i nadlaktice te iščašenje nategnuće zglobova i ligamenata u području vrata. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah je u jakom intenzitetu trajao 1 dan, u srednjem 2 dana, a u manjem 5 dana. Bol jakog intenziteta je trajala oko 1 dan, srednjeg oko 3 dana, manjeg još oko 7 dana. Tuđa pomoć druge osobe tužiteljici je bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanja) kod kuće 7 dana po 2 sata dnevno.

13. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, te temeljem odredbe članka 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), a u vezi s člancima 1045., 1046., 1063., 1064. i 1100. ZOO-a utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice po osnovi neimovinske štete za iznos od 700,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 31. svibnja 2021. pa do isplate te po osnovi imovinske štete za iznos od 46,48 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja tj. od 25. srpnja 2024. pa do isplate. Odluku o parničnom trošku, prvostupanjski sud donosi pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a.

14. Ove odlučne činjenice žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, pa ih prihvaća i ovaj sud.

15. U odnosu na visinu neimovinske štete, prvostupan jski sud je sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a vodio računa o utvrđenim kvalifikatornim okolnostima iz stavka 2. citiranog članka, te imajući u vidu zadobivenu ozljedu tužiteljice, njenu težinu i trajanje, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova te straha, kao i dob tužiteljice u vrijeme štetnog događaja (29 godina) to i prema ocjeni ovog suda tužiteljici primjenom odredbe članka 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 700,00 eura kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud.

16. Isto tako, pravilno je utvrđena visina imovinske štete s osnova tuđe pomoći koju tužiteljica ostvaruje na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a, u iznosu od 46,48 eura i to utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u pitanje.

17. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na odluku o troškovima postupka. Prvostupanjski je sud pravilno odmjerio troškove postupka u skladu s omjerom uspjeha u parnici u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a (tužiteljica u postupku uspjela sa 43,26%). Odnosno, suprotno žalbenim navodima, sud nije bio u obvezi primijeniti odredbu članka 154. stavak 4. ZPP -a. S obzirom da sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, visina dosuđenog parničnog troška nije utvrđivana.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

19. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka budući da nisu uspjeli s podnesenim žalbama.

20. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.

U Rijeci, 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić