Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-159/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Hrvoju Solini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Solina & Karakaš-Kovačević, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Slavku Baotiću, odvjetniku iz Županje, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-155/2021-24 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-155/2021-24 od 27. listopada 2022. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.923,37 eura (dvije tisuće devetsto dvadeset i tri eura i trideset i sedam centa) sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 1.990,84 eura (tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centa) koja teče od 18. rujna 2013. do isplate te na iznos od 895,88 eura (osamsto devedeset i pet eura i osamdeset i osam centa) od 27. listopada 2022. do isplate te iznos od 36,65 eura (trideset i šest eura i šezdeset i pet centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 24. listopada 2013. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 3.298,16 eura (tri tisuće dvjesto devedeset i osam eura i šesnaest centi) te trošak žalbenog postupka u iznosu od 109,91(sto devet eura i devedeset i jedan cent), u roku od 15 dana, a u preostalom dijelu se zahtjev odbija kao neosnovan. II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se tuženiku naloži isplatiti joj iznos od 5.504,83 eura i to na ime povrede prava osobnosti iznos od 4.778,02 eura sa zateznom kamatom od 18. rujna 2013. do isplate, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 690,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate te na ime obračunate zakonske zatezne kamate iznos od 36,65 eura sa zateznom kamatom od 24. listopada 2013. do isplate(točka I izreke). Tužiteljici je naloženo nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.246,53 eura, u roku od 15 dana(točka II izreke).

2. Protiv presude je žalbu podnijela tužiteljica, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP).

3. U žalbi navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, čime sadržajno ukazuje na povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pored toga ističe da su u ovom postupku provedena tri vještačenja sa različitim rezultatima, pri čemu da predmetom ovog postupka nije utvrđenje je li tužiteljica pretrpjela potres mozga ili ne, već naknada štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Naglašava da vještak dr. Darko Jurišić zaključuje da je tužiteljica pretrpjela potres mozga, druga dva vještaka da nije, zatim liječnik koji je liječio tužiteljicu, a koji da je također sudski vještak, u ovom postupku saslušan kao svjedok, iskazuje da je tužiteljica pretrpjela potres mozga, a ukazuje da su nalazi različiti i u ocjeni trajanja i intenziteta pretrpljenih fizičkih bolova, umanjenja životne aktivnosti te straha, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom. Stoga da se nameće pitanje zašto je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu te otkuda sudu stručno znanje da neki nalaz ocijeni "stručnim, logičnim, uvjerljivim, objektivnim i po pravilima struke". Smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno te da je mjerodavno materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

4. Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode te predlaže žalbu odbiti i obvezati tužiteljicu na nadoknadu troška sastava tog podneska.

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

7. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice te nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP -a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povredu na koju ukazuje tužiteljica u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Međutim, mjerodavno materijalno pravo je pogrešno primijenjeno pri utvrđivanju visine imovinske i neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju, i to na štetu tužiteljice.

8. Predmet ovog spora je isplata razlike između iznosa štete koju tužiteljica smatra primjerenom okolnostima štetnog događaja, te iznosa kojeg je tuženik isplatio, s tim što je konačno postavljenim zahtjevom tužiteljica zatražila isplatu iznosa od 41.476,16 kn/5.504,83 eura[1] i to na ime razlike naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 36.000,00 kn/4.778,02 eura te razlike naknade tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.200,00 kn/690,16 eura, kao i iznosa od 276,16 kn/36,65 eura koji predstavlja obračunatu zakonsku zateznu kamatu na iznos kojeg je tuženik isplatio tijekom postupka, od dospijeća do izvršene isplate.

9. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:

-da je tužiteljica pretrpjela teške tjelesne ozljede u štetnom događaju koji se zbio 11. siječnja 2013. na način da je, vozeći bicikl, na nju naletjelo osobno vozilo VW Golf kojim je upravljala ČĆ, a koja je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja broj K-174/13 od 7. lipnja 2013. oglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće kojom je prouzročila tešku tjelesnu ozljedu druge osobe(tužiteljice),

-da je od udarca pala s biciklom i udarila glavom u tlo, da je odmah prevezena u Opću bolnicu Dr. Josip Benčević u [adresa] u kojoj je postavljena dijagnoza prijeloma donjeg dijela desne nadlaktice, natučenja glave i vrata te je istog dana izvršeno RTG snimanje desne podlaktice, lakta i ručnog zgloba te RTG kralježnice, s tim što je tužiteljica rekonstruirala događaj, ali se žalila na jaku bolnost desnog ručnog zgloba te glavobolju i osjećaj mučnine,

-da su u nastavku liječenja izvršeni kontrolni pregledi, zatim u dva navrata EEG snimanja te CT mozga, da je tužiteljica odlazila na preglede kod liječnika različitih specijalnosti, kirurga, neurokirurga, psihijatra,

-da je prijelom ručnog zgloba saniran postavljanjem gipsa, nakon čega je ostala dislokacija koštanih ulomaka, da se deset dana nakon ozljede tužiteljica javila psihijatru s tegobama nekontroliranog mokrenja i pražnjenja crijeva, te tegoba moždanih funkcija, kao što su zaboravljivost, problemi s izgovaranjem riječi, strah i prisjećanje na štetni događaj,

-da su nalazi EEG-a pokazali difuzno dizritmičke promjene, a CT mozga leziju veličine 4mm koja nije u svezi sa štetnim događajem,

- da je tužiteljica provela fizikalnu terapiju zbog ozljede ručnog zgloba po uputi fizijatra, nakon čega su joj preporučene vježbe za vratnu kralježnicu u kućnim uvjetima,

-da je tužiteljica tijekom liječenja uzimala analgetike te različite lijekove i gelove,

-da je vještak dr. Darko Jurišić, specijalist opće kirurgije u svom nalazu zaključio da je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju teški potres mozga i razvila postkontuzijski sindrom koji je evidentiran CT i EEG pretragom pa su prema mišljenju tog vještaka ostale trajne posljedice koje umanjuju životnu aktivnost tužiteljice za 35%,

-da je vještak dr. Marcel Marcikić, specijalist neurokirurgije, u nalazu zaključio da tužiteljica u prometnoj nezgodi nije pretrpjela potres mozga te je ocijenio smanjenje životne aktivnosti tužiteljice isključivo kao posljedicu ozljede ručnog zgloba i to u omjeru od 15%,

-da je zbog iznesenih primjedbi na prvi i drugi nalaz, sud prvog stupnja odredio Medicinski fakultet u Zagrebu za izradu nalaza i mišljenja o ozljedama koje je pretrpjela tužiteljica u štetnom događaju te posljedicama tih ozljeda te da iz nalaza triju imenovanih vještaka te ustanove proizlazi zaključak da tužiteljica u štetnom događaju nije pretrpjela potres mozga, osobito ne takav koji bi ostavio trajne posljedice pa je u zajedničkom nalazu vještaka izneseno mišljenje da umanjenje životne aktivnosti tužiteljice iz područja ozljede ručnog zgloba iznosi 12%,

-da su vještaci Medicinskog fakulteta u Zagrebu dopunili svoj nalaz radi obrazloženja zaključka o tome da tužiteljica nije u štetnom događaju pretrpjela potres mozga, ističući da se potres mozga dijagnosticira unutar 24 do 48 sati po štetnom događaju temeljem tipične kliničke slike, što da ovdje nije bio slučaj, jer je takva dijagnoza postavljena mjesec dana nakon štetnog događaja, osim toga da je uobičajeno u slučaju potresa mozga da za ocjenu trajnih posljedica oštećenik ima kontinuitet liječenja od godinu ili dvije godine, kroz koje se prate tegobe, pri čemu kroz to razdoblje ima izražene tegobe i patološke nalaze, što da je također u nazočnom slučaju izostalo,

-da je u odnosu na tegobe koje je tužiteljica isticala u vidu glavobolja i vrtoglavica, pojašnjeno da su se narečene tegobe pratile unutar tri mjeseca od štetnog događaja, a da se promjene EEG-a mogu povezati i s drugim razlozima kao što su psihičko stanje tužiteljice ili opisana lezija mozga,

-da je svjedok dr. TĆ koji je liječio tužiteljicu na Odjelu za neurokirurgiju bolnice u Slavonskom Brodu, izrazio mišljenje da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela potres mozga, s obzirom na simptome koje je po prvi put uočila liječnica specijalistica psihijatrije, što da je potvrđeno i EEG pretragom te kliničkom slikom tužiteljice, pri čemu je naglasio da prema smjernicama Europske neurokirurške asocijacije do potresa mozga može doći, a da istovremeno osoba ne izgubi svijest te da su u smjernicama navedeni simptomi takve ozljede koji ne moraju biti svi prisutni kod istog pacijenta,

-da je tuženik tijekom postupka isplatio tužiteljici iznos od 26.000,00 kn , i to za pretrpljene duševne boli zbog povrede prava osobnosti iznos od 24.000,00 kn te za imovinsku štetu, naknadu za tuđu njegu i pomoć iznos od 2.000,00 kn, s tim što je isplata izvršena 22. listopada 2013.,

-da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku 17. rujna 2013.

10. Ocjenjujući provedene dokaze, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je nalaz kojeg su izradili vještaci Medicinskog fakulteta u Zagrebu vjerodostojan, jer da je izrađen u skladu s pravilima struke, dakle stručno, uvjerljivo i objektivno te je u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu pa na temelju tog nalaza zaključuje da tužiteljica u štetnom događaju nije pretrpjela potres mozga, niti je ozljeda glave ostavila kakve trajne posljedice. Istovremeno utvrđuje da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela prijelom desne palčane kosti s pomakom ulomaka, natučenje glave i trzajnu ozljedu vrata, čime joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da joj je stoga nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22-dalje ZOO), pri čemu težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete u skladu s čl. 1100. st. 1. ZOO-a te imovinska štete koja se odnosi na naknadu za tuđu njegu i pomoć, u skladu s čl. 1095. ZOO-a.

11. Cijeneći narečene okolnosti slučaja, utvrđuje da kriterij pretrpljenih fizičkih boli utječe na visinu štete u iznosu od 8.000,00 kn, kriterij pretrpljenog straha u iznosu od 6.000,00 kn, a pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 9.000,00 kn, pa da bi pravična novčana naknada neimovinske štete iznosila 23.000,00 kn. S obzirom na duljinu potrebe za tuđom pomoći i njegom, utvrđuje da naknada imovinske štete iznosi 2.520,00 kn, s tim što visinu utvrđuje primjenom čl. 223. ZPP-a, pa zaključuje da bi tužiteljici pripadao iznos ukupne štete od 25.520,00 kn. Kako je tuženik tužiteljici isplatio tijekom postupka iznos od 26.000,00 kn, ocjenjuje da je na taj način šteta tužiteljici namirena u cijelosti, zbog čega odbija tužbeni zahtjev. Istovremeno obvezuje tužiteljicu naknaditi parnični trošak tuženiku, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim što tuženiku priznaje trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) te troškove sudskih pristojbi i vještačenja, odnosno ukupan iznos od 39.530,00 kn / 5.246,53 eura.

12. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo ocijenivši da je isplatom iznosa od 26.000,00 kn namirena ukupna šteta koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju.

13. Prije svega treba navesti da se dokazni postupak u većoj mjeri koncentrirao na utvrđivanje činjenice je li tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela potres mozga ili nije, što u konačnici nije u bitnoj mjeri utjecalo na odluku o visini neimovinske šte te koju je tuženik dužan tužiteljici naknaditi zbog posljedica ozljeda pretrpljenih u štetnom događaju. Treba naglasiti da je tužiteljica pretrpjela teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja je nastala isključivom krivnjom osiguranice tuženika, koja je vozilom udarila u tužiteljicu dok je vozila bicikl te je u konačnici proglašena krivom zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda. Medicinska vještačenja koja su provedena u ovom postupku su rezultirala različitim ocjenama pojedinih kriterija koji utječu na visinu neimovinske štete koju je pretrpjela tužiteljica, pri čemu treba navesti da su nalazi gotovo istovjetni u odnosu na ocjenu duljine i intenziteta pretrpljenih fizičkih boli te pretrpljenog straha, dok se razlike ogledaju u ocjeni postotka trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice. Međutim, svi vještaci su suglasni u tome da je tužiteljica u nezgodi zadobila prijelom donjeg dijela desne podlaktice, natučenje glave i vrata, da je prijelom saniran gipsom, da je potom tužiteljica obavila dugotrajnu fizikalnu terapiju te je tijekom liječenja učestalo posjećivala liječnike različitih specijalnosti, kirurga, neurokirurga, fizijatra te psihijatra, da je u više navrata podvrgnuta različitim snimanjima mozga, kralježnice, ruke te da su zbog narečenih ozljeda ostale trajne posljedice u vidu ograničenja u obavljanju svakodnevnih aktivnosti tužiteljice.

14. Sve ove okolnosti konkretnog slučaja, sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio pri odlučivanju o visini naknade neimovinske štete, kako to tužiteljica s osnovom ističe u žalbi.

15. Prema čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st.1.). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (st.2.). Dakle, jačina i trajanje fizičkih boli, duševnih boli i straha su kriteriji koji utječu na visinu neimovinske štete . U nazočnom slučaju, imajući u vidu duljinu i intenzitet pretrpljenih boli, narečene neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja, ovaj kriterij utječe na visinu neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 kn. Kriterij pretrpljenog straha, prema stajalištu ovog suda, utječe iznosom od 8.000,00 kn, pri čemu su cijenjene okolnosti nastanka samog štetnog događaja, činjenica da je tužiteljicu dok je vozila bicikl oborilo osobno vozilo te je već zbog samog nastanka štetnog događaja zasigurno trpjela strah, intenzitet i duljinu kojeg su ocijenili vještaci. Glede trajnog smanjenja životne aktivnosti te ograničenja koja će prati ti tužiteljicu u svakodnevnom životu, kriterij pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, prema ocjeni ovoga suda utječu na visinu štete u iznosu od 16.000,00 kn, što znači da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 39.000,00 kn pa kako je tuženik tijekom postupka isplatio tužiteljici za taj vid štete iznos od 24.000,00 kn, proizlazi da tužiteljici pripada pravo na razliku u iznosu od 15.000,00 kn/1.990,84 eura.

16. Tužiteljici je bila potrebna i dugotrajna tuđa pomoć i njega prije svega zbog ozljede desne ruke(a tužiteljica je dešnjak) pa s obzirom na činjenicu da je naknada u tom dijelu utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, prema stajalištu ovog suda proizlazi da bi tužiteljici za imovinsku štetu, primjenom čl. 1095. ZOO-a pripadalo pravo na naknadu štete u iznosu od 8.750,00 kn (250 sati po 35,00 kn) pa kako je za taj vid štete tužiteljici isplaćen iznos od 2.000,00 kn, proizlazi da joj pripada pravo na razliku u iznosu od 6.750,00 kn/895,88 eura. Dakle, tužiteljici pripada pravo na daljnji iznos štete od 21.750,00 kn/2.886,72 eura, a osnovan je i njezin zahtjev za isplatu uglavničene kamate na iznos od 26.000,00 kn kojeg je tuženik isplatio tijekom ovog postupka, primjenom članka 31. stavak 2. ZOO-a.

17. S obzirom na uspjeh u ovoj parnici, tužiteljici pripada pravo i na nadoknadu parničnog troška od tuženika, prema zahtjevu kojim je trošak specificiran. Trošak se odnosi na nagradu odvjetnika za zastupanje, u skladu s važećom Tarifom i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn primjenom Tbr. 7.1. Tarife, za sastav podnesaka od 24. listopada i 13. prosinca 2013., 25. veljače 2014. te 24. travnja 2017. po 1.000,00 kn primjenom Tbr. 8.1. Tarife te za sastav podneska od 30. listopada 2014. iznos od 250,00 kn primjenom Tbr. 8.3. Tarife. Nadalje, trošak se odnosi na nagradu za zastupanje na ročištima koja su održana 8. siječnja i 2. lipnja 2014., 13. siječnja 2015., 29. svibnja 2017., 11. listopada 2018., 27. veljače 2019., 28. listopada 2021., 1. veljače 2022., 11. travnja te 13. rujna 2022., za svako po 1.000,00 kn primjenom Tbr. 9.1. Tarife te za pristup na ročišta održana 17. prosinca 2018. te 24. siječnja 2019. za svako po 500,00 kn primjenom Tbr. 9.2. Tarife, a za ročište na kojemu je objavljena presuda nagrada u iznosu od 500,00 kn primjenom Tbr. 9.3. Tarife. Nadalje, tužiteljici pripada pravo na nagradu odvjetnika za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn primjenom Tbr. 28. Tarife, za sastav žalbe protiv ranije prvostupanjske presude iznos od 1.250,00 kn primjenom Tbr. 10.1. Tarife odnosno ukupno 19.000,00 kn, te iznos poreza na dodanu vrijednost od 4.750,00 kn primjenom Tbr. 42. Tarife. Tužiteljici još pripada pravo na trošak medicinskog vještačenja kojeg je platila u iznosu od 1.100,00 kn, jer je taj trošak bio nužan radi utvrđenja relevantnih činjenica za odluku o tužbenom zahtjevu. Tako proizlazi da tužiteljici pripada pravo na ukupan trošak postupka u iznosu od 24.850,00 kn/3.298,16 eura, pri čemu treba navesti da je trošak dosuđen u cijelosti, iako tužiteljica nije u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, budući da je nagrada za zastupanje odvjetnika jednaka kada se računa prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe, kao i kada se obračun vrši prema vrijednosti dosuđenog iznosa.

18. Tužiteljica je uspjela u žalbenom postupku u omjeru od 53%, pa kako ukupan žalbeni trošak iznosi 1.562,50 kn ( prema Tbr. 10.1. i Tbr. 42. Tarife), tužiteljici je dosuđen trošak tog stadija postupka u iznosu od 828,13 kn/109,91 eura.

19. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice uvažiti i presudu suda prvog stupnja preinačiti primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a.

20. Zahtjev tuženika za nadoknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer je ocijenjeno da sastav odgovora na žalbu nije radnja koja je bila potrebna za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.

21. S obzirom na način iskazivanja novčanih iznosa u prvostupanjskoj presudi, i u odluci ovog suda su novčani iznosi iskazani dvojno, prema fiksnom tečaju konverzije, u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

U Rijeci 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara