Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1251/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Martine Maršić Lukić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Aldu Miroševiću, odvjetniku u Veloj Luci, protiv tuženika MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-686/2024 od 3. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-686/2024 od 3. srpnja 2025. u točki I. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje rješenje o troškovima postupka u točki III. izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-686/2024 od 3. srpnja 2025. i rješava:

„Svaka stranka snosit će svoje troškove parničnog postupka.“

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana preda tužiteljici u suposjed posebni dio zgrade označen kao 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), prizemlje zgrade koji se sastoji od dnevnog boravka, dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice, WCa, spreme, označeno u nacrtu žutom bojom i slovom A, na kčbr. [katastarska čestica] ZGR opisanoj kao kuća i dvorište površine 217m2 i kčbr. [katastarska čestica] opisane kao vinograd površine 193m2, ukupne površine 410m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. U preostalom dijelu u odnosu na predaju u supojed zajedničkog prilaza prizemnog stana i stana na katu preko kčbr. [katastarska čestica] označen kao suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), označeno u nacrtu zelenom bojom na kčbr. [katastarska čestica] ZGR opisanoj kao kuća i dvorište površine 217m2 i kčbr. [katastarska čestica] opisane kao vinograd površine 193m2, ukupne površine 410m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 700,00 eur (sedam sto euri), u roku od 15 dana.“

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja u odnosu na točki I. i III. izreke pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo glede prigovora prava retencije i pogrešno zaključio da tuženik kao suvlasnik nema pravo na retenciju u odnosu na tužiteljicu kao suvlasnicu te da je trebao uvažiti prigovor prava retencije tuženika i provesti predložene dokaze glede pretpostavki za primjenu tog instituta. Nadalje žalitelj ukazuje da prvostupanjski sud nije dozvolio tuženiku dokazivanje da bi imao pravo koje ga ovlašćuje na samostalno posjedovanje predmetnog stana u smislu čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst; dalje ZV) jer je na te okolnosti odbio saslušati predložene svjedoke za koje pogrešno i paušalno u obrazloženju navodi da su predloženi samo na okolnost visine ulaganja iako su predloženi i na druge okolnosti iz odgovora na tužbu pa tako i na okolnost dogovora parničnih stranaka oko posjedovanja spornog stana čime je tuženiku onemogućeno dokazivanje činjenica koje bi dokazale osnovanost njegova prigovora. Na taj način da su ostvareni i žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naposljetku, da je nezakonita i odluka o parničnom trošku jer je tužiteljica tražila predaju u suposjed stana (E1), ali i okućnice i zajedničkog prilaza (E3), dakle, tražila je predaju dvije etaže, ali u odnosno na etažu (E3), tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom. Stoga da su parnične stranke uspjele u približno jednakim dijelovima pa je ispravno bilo dosuditi da svaka strana snosi svoje troškove.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je stvarno pravni zahtjev tužiteljice da joj tuženik preda u suposjed nekretnine, stan u prizemlju (E-1) i na katu kuće (E-3) kao i zajednički prilaz istima, sve upisane u k. o. [katastarska općina].

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je predmetom postupka nekretnina koja u naravi predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja i kata s pripadajućom okućnicom u mjestu [adresa] u blizini same morske obale, u zemljišnoj knjizi upisano kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR po kulturi kao kuća i dvorište površine 217m2 i kčbr. [katastarska čestica] po kulturi kao vinograd površine 193m2, sve u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s napomenom da je riječ o "Etažnom vlasništvu s neodređenim omjerima",

- da su tužiteljica i tuženik uknjiženi kao suvlasnici i to: 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), Prizemlje zgrade koje se sastoji od dnevnog boravka, dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice, WCa, spreme, označeno u nacrtu žutom bojom i slovom "A", kojeg je tuženik vlasnik u ½ dijela, a tužiteljica u ½ dijela, i 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), Zajednički prilaz prizemnog stana i stana na katu, označeno u nacrtu zelenom bojom, preko čest. zem. [katastarska čestica], kojeg je tuženik vlasnik u ¾ dijela, a tužiteljica u ¼ dijela,

- da je tuženik uknjižen kao isključivi vlasnik: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2),

- da su prizemlje predmetne kuće i zajednički prilaz prizemnog stana i stana na katu činili ostavinsku imovinu pok. CČ te da je rješenjem o nasljeđivanju od 1.12.2009. navedeno temeljem zakona i sporazuma pripalo u nasljedstvo po ½ dijela tužiteljici i njenom bratu SČ, ocu tuženika,

- da je stan na katu zgrade te 1/2 dijela zajedničkog prilaza prizemnog stana i stana na katu te 1/2 prizemlja zgrade uvršteno u ostavinsku imovinu pok. SČ (brata tužiteljice, a oca tuženika) po čijoj smrti je rješenjem o nasljeđivanju navedeno temeljem zakona i sporazuma pripalo njegovu sinu, tj. tuženiku,

- da je u tijeku izvanparnični postupak predmetom kojeg je razvrgnuće suvlasničke zajednice, među ostalima, i ovdje predmetnih nekretnina kao posebnih dijelova opisane zgrade,

- da tuženik koristi čitavu zgradu, dakle stan na katu i predmetni stan u prizemlju, dok tužiteljica živi na drugoj adresi i to u gradu [adresa],

- da su parnične stranke bile u korektnim familijarnim odnosima sve do 2023. kada su se između stranaka vodili pregovori u smislu da tuženik isplati tužiteljici vrijednost predmetnog suvlasničkog dijela time da do dogovora očito nije došlo,

- da je tužiteljica početkom 2024. slala upite i pozive tuženiku u vezi promjene brave stana u prizemlju,

- da je očitovanju MUP-a, PU Dubrovačko-neretvanske, PP Ston, priložena Službena zabilješka po prijavi ovdje tužiteljice od 27.5.2025. uz zapisnike o saslušanju sada parničnih stranaka iz čijeg sadržaja proizlazi kako je tužiteljica izvršila dojavu nadležnoj PP u smislu da joj nećak, ovdje tuženik, onemogućuje ulazak u predmetnu kuću-prizemlje jer je po dolasku do ulaznih vrata prizemlja ustanovila kako kuću ne može otvoriti svojim ključem pa sumnja da je tuženik promijenio bravu, a da je tuženik potvrdio kako je izvršio promjenu brave i pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina,

- da iz iskaza stranaka proizlazi da je tuženik u posjedu prijepornog stana u prizemlju,

- da je prema iskazu tužiteljice ista imala primjerak ključeva tog stana "od rođenja", a u jednom navratu kada ih je izgubila da joj je tuženik ustupio jedan primjerak ključeva, da je prošle godine došla na vrata stana i ustanovila kako ih ne može otvoriti svojim ključevima radi čega je zvala tuženika i slala mu poruke, da je tada tuženik došao i otključao ulazna vrata, a kada se ta situacija ponovila i nije mogla ući u stan da je kontaktirala policiju, da nije postignut bilo kakav dogovor između njih po pitanju korištenja stana u prizemlju , da tuženik u stanu na katu živi i koristi ga kao stambeni prostor tijekom zime u kojem periodu predmetni stan u prizemlju koristi kao skladište, a u vrijeme ljetne sezone tuženik svoj stan na katu iznajmljuje u turističke svrhe, a stanuje u stanu u prizemlju i na taj način koristi kuću od smrti svog oca, a brata tužiteljice,

- da tuženik u iskazu tvrdi kako tužiteljici nikada nitko nije ometao da uđe u predmetni stan, ali da ista nije imala ključeve od ulaznih vrata predmetnog stana, koje joj je on dao prije nekih godinu i pol dana kako bi mogla prespavati u stanu u prizemlju, da je jednu sobu u tom stanu zaključao jer su se tamo nalazile njegove osobne stvari i dokumenti, da se u predmetnom stanu ne nalaze stvari tužiteljice i da zasigurno četrdeset godina nije dolazila u predmetni stan niti je imala ključeve od predmetnog stana u kojem se nalaze njegove osobne stvari, a da je pristupio mijenjaju brave kada je ustanovio da je tužiteljica zaključala vrata sobe u stanu , da je po smrti oca otišao u [adresa] u kuću sa obitelji te da je prostor trebalo "upristojiti" za što je imao dozvolu tužiteljice.

6.1. Prvostupanjski sud otklanja prigovor prava pridržaja (retencije) tuženika, pozivom na odredbe ZV-a koje reguliraju međusobne odnose suvlasnika (čl. 36. do 56. ZV-a) izražavajući pravno shvaćanje da se institut pridržaja odnosno retencije iz članka 164. ZV-a odnosi na reivindikacijsku, pravu vlasničku tužbu i na zaštitu koja pripada posjedniku u odnosu na vlasnika koji od posjednika traži predaju stvari (nekretnine) u posjed. Stoga sud zaključuje da pravo retencije ne pripada tuženiku kao suvlasniku predmetnih nekretnina u odnosu tužiteljicu, a posljedično tome da su irelevantni navodi tuženika po pitanju ulaganja u stan u prizemlju , koja se svode samo na promjenu podne obloge u jednoj sobi i postavljanju kreveta dok da su ostala ulaganja izvršena u odnosu na okućnicu i stan na katu , radi čega je sud odbio provedbu dokaza na navedene okolnosti koje da nisu od utjecaja na meritum raspravljanja.

6.2. Također prvostupanjski sud zaključuje da sve i da je tužiteljica odobrila tuženiku korištenje cjelokupne nekretnine to još uvijek ne daje pravo tuženiku da ju isključi iz posjeda koje pravo joj pripada kao suvlasniku, dok je tuženik svoja eventualna ulaganja u sporne nekretnine ovlašten potraživati u novoj parnici, postavljajući određeni obvezno pravni tužbeni zahtjev.

6.3. U svezi prigovora prava na dom iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06; dalje: Konvencija) prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik sa svojom obitelji predmetni stan koristi isključivo u ljetnim mjesecima kada stan na katu, koji predstavlja njegovo isključivo vlasništvo i kojeg koristi pretežiti dio godine upravo kao uređeni stambeni prostor, iznajmljuje u turističke svrhe očito radi ostvarivanja određene zarade pa samim time po ocjeni suda predmetni se stan ne može smatrati domom tuženika u smislu čl. 34. st. 1.

Ustava i članka 8. Konvencije.

6.4. Slijedom izloženih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ima pravo na suposjed sporne nekretnine koja predstavlja stan u prizemlju, a koji posjed joj je tuženik onemogućio promjenom brave dok tuženik ničim nije dokazao da bi imao pravo koje ga ovlašćuje na samostalno posjedovanje predmetnog stana u smislu čl. 163. st. 1. ZV-a te usvaja tužbeni zahtjev u odnosu na predaju u suposjed stana u prizemlju zgrade dok u preostalom dijelu, u odnosu na prilaz i stana na katu, odbija tužiteljičin zahtjev kao neosnovan.

6.5. Odluku o parničnom trošku, sadržanu u točki III. izreke, sud donosi primjenom odredbe članka 151. stavak 2. i članka 154. stavak 5. ZPP -a te obvezuje tuženika na naknadu parničnih troškova tužiteljici potrebnih radi vođenja ove parnice u ukupnom iznosu od 700,00 eur.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7.1. Neosnovano tuženik žalbom upire na ostvarenje relativno bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 221.a ZPP-a jer prvostupanjski sud važne činjenice u ovoj pravnoj stvari nije utvrđivao primjenom pravila o teretu dokazivanja već njihovom ocjenom sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te je pravilno odbio provesti one dokaze predložene na okolnosti koje nisu odlučne za meritorno odlučivanje, o čemu je dao utemeljeno i jasno obrazloženje koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

8. Također je prvostupanjski sud potpuno utvrdio potrebno činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku predaju stana u prizemlju u suposjed tužiteljici.

9. Naime, sud prvog stupnja pravilno se pozvao na mjerodavne odredbe ZV-a koje propisuju međusobne odnose suvlasnika nekretnine, a prema kojima svaki suvlasnik nekretnine ima istodobno sve suvlasničke ovlasti - pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja (članak 30. stavak 2. ZV-a), svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (članak 38. stavak 1. ZV-a) te u granicama suvlasničkog dijela ima pravo na suposjed nekretnine sukladno članku 42. stavak 1. ZV-a, ukoliko drugačije ne dogovore, te svakom suvlasniku pripada zaštita prava suvlasništva od drugih suvlasnika, sukladno odredbi članka 161. stavak 1. ZV-a u vezi s člankom 46. stavak 1. ZV-a i 37. stavak 6. ZV-a.

9.1. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika u svezi prava zadržanja (retencije) nekretnine te ga sud prvog stupnja pravilno nije prihvatio s obzirom da je navedena zaštita pridržana prema nevlasniku koji je u posjedu stvari, dok u ovome predmetu tuženik nije nevlasnik već jedan od suvlasnika predmetne nekretnine. Naime, prema odredbi članka 164. stavak 2. ZV-a zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. U ovom slučaju se ne primjenjuje citirana odredba o pravnom položaju poštenog posjednika budući da se u tom članku propisuju ovlaštenja poštenog posjednika tuđe stvari koju nema pravo posjedovati, dok je tuženik u ovom slučaju posjednik stvari na kojoj ima status suvlasnika te ju ima pravo posjedovati zajedno s drugim suvlasnikom.

9.2. Stoga je ispravno zauzeto pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da u pravnom odnosu suvlasnika, od kojih jedan traži od drugog da mu preda u suposjed nekretninu, nema mjesta primjeni pravila o pravu retencije iz odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a koje je pravo predviđeno kod traženja zaštite na temelju reivindikacijske tužbe vlasnika – neposjednika protiv posjednika - nevlasnika, a ne onda kad postoji međusobni odnos više vlasnika (suvlasnika). Navedeno iz razloga, a kako to pojašnjava i prvostupanjski sud, jer kada jedan od suvlasnika nekretnine traži od drugog suvlasnika da mu tu nekretninu preda u suposjed, za suvlasnika koji nekretninu već drži u posjedu ne dolazi do prestanka prava na posjed, a niti do prestanka faktičnog posjeda nekretnine, obzirom da i nakon što sud naloži predaju nekretnine u suposjed, suvlasnik kojemu je to naloženo neće izgubiti pravo na posjed, ali će u takvom posjedu biti zajedno s drugim suvlasnikom, što je u skladu s odredbom članka 42. stavak 1. ZV-a.

10. Slijedom iznesenoga, a protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud odbio provoditi dokaze predložene na okolnosti izvršenih ulaganja u predmetni stan, jer se, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, ne radi o činjenicama koje su važne za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari. Također, obzirom na tvrdnje žalitelja, treba reći da je iz sadržaja spisa predmeta kao i obrazloženja pobijane odluke, evidentno da je tuženik saslušanje svjedoka (koje je sud prvog stupnja odbio provesti) predložio upravo na okolnosti ulaganja u predmetne nekretnine, dok je o nepostojanja prava tuženika koje ga ovlašćuje na samostalno posjedovanje predmetnog stana (članak 163. stavak 1. ZV -a) prvostupanjski sud utvrdio ocjenom svih provedenih dokaza primjenom odredbe članka 8. ZPP-a. Prvostupanjski sud je dao argumentirano i logično obrazloženje da među strankama takvog dogovora nije bilo, a što proizlazi i iz iskaza tuženika u kojem je naveo da tužiteljici nitko nije onemogućavao (su)posjed i korištenje predmetnog stana, kada je tužiteljica izgubila ključeve od ulaznih vrata tuženik joj je dao primjerak novih, a upravo nesporna okolnost da je tuženik u svibnju 2025. promijenio bravu na ulaznim vratima toga stana, čime je tužiteljici onemogućio ulazak u isti, ukazuje na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica do tada bila u njegovom neometanom suposjedu s tuženikom.

11. Slijedom izloženog pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tužiteljici kao suvlasnici pripada pravo na suposjed predmetnog stana u prizemlju te je otklanjajući sve prigovore tuženika, pravilno usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice na predaju u suposjed toga stana dok je u preostalom dijelu, u svezi prilaza i stana na trećem katu, isti pravilno odbio kao neosnovan.

12. Stoga je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na točku I. izreke i odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

13. Međutim, osnovano žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud o troškovima postupka trebao odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavak 3. u svezi članka 155. ZPP-a budući da su stranke djelomično uspjele u ovom postupku i to u približno jednakim dijelovima te su obje bile zastupane po odvjetnicima.

13.1. Iz navedenih razloga te pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo je preinačiti odluku o trošku sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske odluke te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

U Rijeci 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak