Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-410/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol Krneta, uz sudjelovanje zapisničarke Branke Crnogorac, u upravnom sporu tužitelja EEOŽ, državljanina Arapske Republike Egipat, kojeg zastupa Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB 36162371878, radi zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/10842, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 31. prosinca 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je kao očito neosnovan zahtjev tužitelja za odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj (dalje RH).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je iskaz tužitelja pogrešno ocijenjen kao nevjerodostojan. Tužitelj je priložio za svoje tvrdnje materijalnu dokumentaciju, a koju tuženik proglašava nevjerodostojnom, pa čak i iz razloga što ju je tužitelj dao prevesti na engleski jezik. Nadalje, ističe se da tuženik u pobijanom rješenju nije ispitao objektivne okolnosti u zemlji podrijetla tužitelja, osim onih koji se odnose na ekonomsku situaciju, na taj način dodatno usmjeravajući predmet prema zaključku da se radi o ekonomskim, a ne pravnim problemima. Brojni su natpisi koji ukazuju da postoje konstantni pritisci na kršćane u Egiptu. Tuženik uopće nije istraživao postoje li problemi kršćana u Egiptu te ističe da su navodi tužitelja te dokazi koje je priložio istiniti i vjerodostojni.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika te je saslušao tužitelja osobno.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Odredbom članka 38. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/2025, dalje ZMPZ) propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona te postoje okolnosti iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona.

Odredbom članka 41. stavka 1. točke 8. ZMPZ-a propisano je da Ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. ovoga Zakona utvrdi da tražitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.

8. Između stranaka je sporna zakonitost rješenja tuženika.

9. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj zemlju podrijetla napustio legalno u siječnju 2025. godine, nakon što je bio na jednomjesečnom godišnjem odmoru u zemlji podrijetla, koji je zaslužio radeći u Republici Hrvatskoj kontinuirano od 2023. godine. Tražitelj je u boravio i radio u Republici Hrvatskoj od 2023. godine temeljem radne dozvole za RH. a u koju je stigao iz ekonomskih razloga. Na zahtjevu je izjavio da je zemlju podrijetla napustio 2023. godine radi posla, a posljednje napuštajte zemlje podrijetla bilo je zbog problema koje je (kao kršćanin) imao s muslimanima. Izjavio je da je po povratku iz crkve 31.12.2024. napadnut od obitelji EE, konkretno dvojice braće iz te obitelji, po imenu E i EEO. Izjavio daje događaj istoga dana prijavio policiji, boravio je u bolnici 3 dana zbog ozljeda, potom otišao u manastir na 5 dana, nakon čega je stigao u Republiku Hrvatsku. Na okolnosti povratka izjavio je da će ga ubiti.

Uvidom u evidencije MUP-a utvrđeno je da je tražitelj u Republiku Hrvatsku ušao temeljem dozvole za boravak i rad. izdane za razdoblje od 13.1.2023. do 13.1.2024. Ista je dobivena i za razdoblje od 14.1.2024. do 13.1.2025. godine, a zatim i za razdoblje od 14.1.2025. do 13.1.2026. godine. Međutim, 11. studenog 2025. poslodavac je podnio zahtjev za ukidanje dozvole za boravak i rad zbog počinjenja kaznenog djela. Uvidom u evidencije MUP-a utvrđeno je da je stranac priveden zbog počinjenja prekršaja opisanog u čl. 14. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (vrijeđanje moralnih osjećaja građana na javnom mjestu, jer se dirao po spolovilu preko hlača pokraj ženske osobe u autobusu) te ga je Općinski prekršajni sud u Zagrebu pravomoćnom presudom poslovni broj: Pp -16179/2025 od 11. studenog 2025. proglasio krivim i kažnjen je novčanom kaznom. Utvrđeno je da tužitelj svjesno ne poštuje pravni poredak RH jer je počinio prekršaj protiv javnoga reda i mira, te zbog toga predstavlja opasnost za javni poredak. Nadalje je tužitelju Policijska uprava zagrebačka, VIII, Policijska postaja Zagreb 11.11.2025. donijela rješenje o protjerivanju, a tužitelj je izjavio kako neće izvršiti obvezu napuštanja EGP- a te da je u Zagreb došao kako bi razgovarao s novim poslodavcem jer nije bio zadovoljan s dosadašnjom plaćom. Tužitelj je smješten u Prihvatni centar na razdoblje od tri mjeseca te je u centru 26.11.2025. godine izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, očito kako bi odgodio ili otežao izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju.

Na saslušanju održanom daru 30. prosinca 2025. tražitelj je naveo da je zemlju podrijetla napustio radi poboljšanja životnog standarda. Nadalje je izjavio da je probleme s muslimanima imao vrijeme korištenja godišnjeg odmora, i to dana 31. prosinca 2024., nakon što je u studenome 2024. godine iz RH doputovao u zemlju podrijetla na jednomjesečni godišnji odmor. Tražitelj je izjavio da je još jednom prije posljednjeg dolaska u zemlju podrijetla, bio na jednomjesečnom godišnjem odmoru u žemlji podrijetla, no da tada nije imao nikakvih problema. Tražitelj je izjavio da je dana 31. prosinca 2024. godine. po izlasku iz crkve, bio fizički napadnut od strane skupine Abdul Ati, konkretno od osoba BEO i ĐEO. Naveo je da je zadobio ozljede u vidu ožiljaka na leđima i prsima te da je napad prijavio policiji istoga dana, pri čemu je izjavio da je policija tijekom njegova liječenja u kršćanskoj bolnici Elmotrania Rai Alasaleh došla u zdravstvenu ustanovu kako bi uzela njegov iskaz. Međutim, iako je tražitelj tijekom saslušanja naveo da posjeduje medicinsku dokumentaciju kojom bi potvrdio boravak navedenoj zdravstvenoj ustanovi, istu nije dostavio, čime je dovedena u pitanje vjerodostojnost njegova iskaza . Nadalje. utvrđena je proturječnost između izjave tražitelja dane na saslušan ju i dokumentacije koju je priložio, budući da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tražitelj iskaz dao u Policijskoj postaji Samalut, Upravi sigurnosti Minya, 31. prosinca 2024. godine u 23:25 sati. S obzirom na navedene proturječnosti i nedostatak potkrepljujućih dokaza, ocijenjeno je je tražiteljev iskaz u ovom dijelu neuvjerljiv i nepouzdan. te se isti neće dalje razmatrati u postupku. Nadalje, iz izvješća, a u potpisu je Policijska postaja Aamalut, Uprava sigurnosti Minya, koje je tražitelj dostavio, proizlazi da su vrijeđanja na temelju njegova kršćanskog vjerskog opredjeljenja započela tri mjeseca prije navedenog fizičkog napada. Suprotno tome, tijekom saslušanja tražitelj je izjavio da su problemi s imenovanim osobama započeli prije pet godina. Navedene izjave međusobno su proturječne. Uz to, utvrđeno je da tražitelj u razdoblju na koje se odnosi tvrdnja o vrijeđanjima koja su navodno započela tri mjeseca prije napada nije boravio u zemlji podrijetla, već je u tom razdoblju radio u RH. U dostavljenom dokumentu navedeno je da se tražitelj potužio na BEOŽ i ĐEOŽ. Tražitelj ni pri podnošenju zahtjeva, niti na saslušanju ne navodi identično ime i prezime navodnih napadača, čime se iskaz smatra nepouzdanim. Slijedom svega navedenoga, zbog utvrđenih vremenskih nelogičnosti i proturječnosti iskaza, ovaj dio tražiteljeva iskaza ocjenjuje se neuvjerljivim i nepouzdanim te se kao takav neće uzeti u razmatranje u daljnjem postupku.

Nadalje. tražitelj je u postupku predao liječničko izvješće bez naznačenog datuma izdavanja, kojim se potvrđuje da njegova supruga boluje od reumatoidnog artritisa. Navedena dokumentacija nije relevantna za odlučivanje o tražiteljevu zahtjevu te se ista neće dalje razmatrati.

Tužitelj je priložio sljedeću dokaznu dokumentaciju: „Krštenicu". kojom se potvrđuje da je kršten 10. ožujka 1992., izdanu od Samalout biskupije za koptske pravoslavce; Potvrdu izdanu od Samalout Biskupije pravoslavnih kršćana. s datumom izdavanja 27. studenoga 2025. kojom se potvrđuje da je tražitelj kršćanin koji pohađa crkvu Svetog Jurja u Abo Nakhli i crkvu Moreos, a koja je izdana svrhu potvrde „svima koje bi mogla zanimati” u Republici Hrvatskoj. Također je priložio potvrdu kojom se navodi da može sudjelovati na duhovnim vježbama u samostanu Svetog Anbe Bishoy u Wadi El Natrunu, pri čemu ista ne sadrži datum izdavanja, kao i potvrdu kojom mu se zahvaljuje na predanom radu u samostanskoj kantini u navedenom samostanu. U tijeku postupka tražitelj je izjavio da je, nakon otpusta iz bolnice, otišao u samostan gdje mu je tamošnji svećenik omogućio napuštanje zemlje podrijetla_ te izravan dolazak u RH, navodeći da je u samostanu boravio iz sigurnosnih razloga. Međutim, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da tražitelj u samostanu nije boravio radi zaštite ili sigurnosti, već u svrhe sudjelovanja u duhovnim aktivnostima i obavljanja radnih zadataka kako je gore opisano. Slijedom navedenog tražiteljev iskaz i u ovom dijelu ocjenjuje se neuvjerljivim te se ne prihvaća kao vjerodostojan u daljnjem razmatranju predmeta.

U postupku je utvrđeno da je sva priložena dokazna dokumentacija izdana na arapskom jeziku te unaprijed prevedena na engleski jezik strane, što upućuje na svjesnu i ciljanu pripremu tražitelja za vođenje postupka pred nadležnim tijelima Republike Hrvatske. Nadalje, tražitelj je priložio i „Potvrdu" izdanu od Samalout Biskupije pravoslavnih kršćana s datumom izdavanja 27. studenoga 2025. kojom se potvrđuje da je kršćanin koji pohađa crkvu Svetog Jurja u Abo Nakhli i crkvu Moreos, a koja je izdana u općenitoj formi „svima koje bi mogla zanimati" te je izričito namijenjena uporabi u RH. Navedene okolnosti, promatrane u cjelini, upućuju na to da je dokumentacija pribavljena isključivo radi možebitnog potkrepljivanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, čime se dovodi u pitanje vjerodostojnost navoda tražitelja te se ne može utvrditi postojanje osnovanog straha od proganjania u smislu važećih odredbi ZMPZ-a.

Nadalje, iz navada samog tražitelja proizlazi da je predmetni napad prijavio nadležnim policijskim tijelima, što upućuje na zaključak da su tijela vlasti u zemlji podrijetla dostupna i funkcionalna te da je tražitelj mogao zatražiti i ostvariti zaštitu države.

Također je utvrđeno da je tražitelj u zemlji podrijetla nesmetano prakticirao svoja vjerska uvjerenia. što proizlazi iz činjenice da je sudjelovao na duhovnim vježbama u vjerskim ustanovama bez navođenia da bi u tom pogledu bio spriječen ili sankcioniran od strane državnih tijela. Navedeno upućuje na zaključak da tražitelj u zemlji podrijetla nije bio izložen sustavnom ili institucionalnom proganjanju zbog vjerskog opredjeljenja.

Nadalje, iz utvrđenih okolnosti proizlazi da se tražitelj u RH vratio po isteku godišnjeg odmora radi nastavka rada, s obzirom na to da je u trenutku povratka imao reguliran boravak i pravo na rad u RH. Navedene okolnosti dodatno upućuju na zaključak da njegov povratak nije bio motiviran postojanjem neposredne i stvarne prijetnje u zemlji podrijetla.

Tražitelj je tijekom upravnog postupka izjavio da je 2023. napustio zemlju podrijetla isključivo kako bi poboljšao životni standard. Također je izjavio da je njegova supruga bolesna te da je skupo njezino liječenje u Egiptu, a treba uzdržavati i stare roditelje. Izjavio je da je ekonomska situacija u Arapskoj Republici Egipat jako loša, da je u zemlji podrijetla radio devet godina na građevini, ali primanja nisu bila sigurna budući da je radio isključivo na dnevnice, što potvrđuje tražiteljev iskaz da je zemljo podrijetla napustio isključivo kako bi poboljšao životni standard.

Iz stanja spisa razvidno je kako je tužitelj dobrovoljno napustio zemlju podrijetla zbog ekonomskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Budući da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite, isti se dalje neće razmatrati.

Na temelju izvješća o zemlji podrijetla utvrđeno je da na području Egipta, a vezano za osobne okolnosti tužitelja, nema indikatora da bi mu prijetio rizik od proganjanja pri povratku u zemlju podrijetla sukladno čl. 20. ZMPZ-a, te da ne postoji rizik za život civilnog stanovništva koji doseže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu sukladno čl. 21. ZMPZ-a. Tražitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde, Naveo je da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen, niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno. Također nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Kako je u slučaju tražitelja utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, neznatna je mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Uz navedeno, tražitelju nitko nije pravio probleme prilikom napuštanja zemlje podrijetla. koju je napustio legalno, služeći se vlastitom putnom ispravom radi zaposlenja Republici Hrvatskoj. Analizom izjava tražitelja nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a. U tražiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje. Zaključuje se da nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to da tražitelja , prema njegovim vlastitim navodima, u zemlji podrijetla nitko nije proganjao i bez problema je napustio zemlju podrijetla. U procjeni općeg stanja u zemlji podrijetla utvrđeno je da na području na kojem je tražitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo, stoga je utvrđeno da povratkom u zemlju podrijetla tražitelju ne prijeti opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja. nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mućenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Slijedom navedenog, utvrđeno je tužitelj ne ispunjava uvjete odobrenje azila navedene u članku 20. ZMPZ-a, niti uvjete za odobrenje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. ZMPZ-a.

10. Sud je radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja saslušao i tužitelja osobno te je tužitelj u svom iskazu naveo da međunarodnu zaštitu traži zbog progona radi vjerske pripadnosti, jer je katolik dok je Egipat zemlja većinom islamske vjeroispovijesti, a radi čega smatram da je moj život tamo ugrožen. Jednom prilikom, kada sam izlazio iz crkve, su me fizički napali i izboli nožem, radi čega sam završio u bolnici s ozljedama opasnim po život. Na upit suda da li zna tko ga je napao navodi da se radi o pripadnicima islamističke skupine i vjerskim fanaticima, a znam i njihova imena: BE i ĐE. Smatra da su ga napali radi njegovih čestih odlazaka u crkvu. Radi se o skupini koja je u više navrata napala vjernike kada su izlazili iz crkve. Tako su napali i brata njegove supruge. Radi se o vjerskim fanaticima koji žele "istrijebiti kršćanske vjernike iz zemlje". Budući da je zbog predmetnog napada završio u bolnici, sve je odmah prijavljeno policiji te su oni zbog njegove zaštite odredili njegovo "prebacivanje" iz male bolnice (u kojoj su pretežito katolici) u veću državnu. Policija je poduzela sve što je trebala no na kraju nisu pronašli počinitelja. Na upit suda odgovara da osim navedenog napada nije imao nikakve druge problem u zemlji podrijetla.

Na upit suda što smatra da bi mu se desilo u slučaju povratka u zemlju podrijetla, odgovara da bi bio ubijen, budući da je dobivao prijetnje smrću. Na upit suda da pojasni kakve prijetnje smrću je dobivao, a budući da je prethodno izjavio da nije imao drugih problema osim tog napada, navodi da je prijetnje smrću dobivao u razdoblju od tri mjeseca prije nego što se desio napad i to od istih osoba koje su ga napale. Prijetnje su upućivali na način da su mi dolazili u kuću te su prijetili smrću njemu, supruzi i djeci. Napad se desio 31. prosinca 2024.

Na upit opunomoćenika tužitelja kada je došao u Prihvatni centar za strance , odgovara da je došao 11. studenog 2025. te da je odmah tražio međunarodnu zaštitu, no to podnošenje zahtjeva mi nije odmah omogućeno, već tek nakon 15 dana. Na daljnji upit da li se netko u njegovo ime obratio tijelu Egipatskoj organizaciji za ljudska prava (EUHRO) odgovara da da, da je njegova supruga prijavila prijetnje i napad te su oni navedeno procesuirali i izradili izvještaj. Tužitelj izjavljuje da može navedeni izvještaj dostaviti u spis. Na daljnji upit da li je ono što se tužitelju dogodilo izuzetak u Egiptu ili se to događa i drugim kršćanima, odgovara da se to događa i drugim kršćanima. Na daljnji upit, u vrijeme kada su počinitelji dolazili u njegovu kuću i prijetili, koliko često su dolazili, odgovara da ne zna točno ali su došli mnogo puta. Bili su prisutni njegova majka, supruga i djeca. Te prijetnje izgledaju tako da počinitelji uđu u kuću te viču i prijete, no nije bilo fizičkih napada na ljude i imovinu. Supruga i njegovi roditelji su o prijetnjama obavještavali policiju i svaki puta je policija došla i tražila počinitelje no u konačnici ih nije našla. Na upit opunomoćenika tužitelja kako se može objasniti da policija nije mogla naći počinitelje, iako je tužitelj policiji dao imena istih te se radi očito o višestrukom počinjenju prijetnji i napada prema više osoba, tužitelj odgovara da navedeno ne može objasniti, no da ih nisu pronašli.

Na upit opunomoćenice tuženika da li može navesti puno ime i prezime napadača, tužitelj odgovara da BE i ĐE. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja zašto na današnjem ročištu nije naveo puno ime i prezime napadača koje je navedeno u dokumentaciji spisa, tužitelj odgovara da se ne sjeća punog prezimena.

11. Sud iskaz tužitelja nije ocijenio istinitim i vjerodostojnim, jer smatra da svi provedeni dokazi upućuju na pravilan zaključak tuženika. Stoga sud u cijelosti prihvaća navedeno obrazloženje tuženika kao iscrpno, argumentirano i zakonito.

Naime, tužitelj je u RH došao kao ekonomski migrant bez da je isticao bilo kakvu vrstu progona u zemlji podrijetla. Nadalje, međunarodnu zaštitu traži na temelju jednog fizičkog napada na sebe, za koji napad nisu utvrđeni niti počinitelji, a niti da bi napad doista bio počinjen iz vjerskih razloga. U pogledu navodnih prijetnji zbog vjerskih razloga sud utvrđuje da se ovi navodi ne mogu smatrati vjerodostojnima i istinitima, budući da o tome da se radi o progonu na temelju vjeroispovijesti nema nikakvih dokaza. Nadalje, za fizički napad koji je tužitelj pretrpio tužitelju je pružena zaštita od nadležnih tijela u zemlji podrijetla . Na temelju svega navedenog sud zaključuje da nema nikakvih dokaza da je tužitelj u zemlji podrijetla bio proganjan u smislu odredbe članka 20., 23. i 25. ZMPZ-a te da je bio proganjan zbog vjerske pripadnosti.

Progon na temelju vjerske pripadnosti ne spominje se niti u ispravi koju je sam tužitelj predao na ročištu: navodnoj prijavi organizaciji Egipatskoj uniji organizacija za zaštitu ljudskih prava (EUHRO), u kojoj je navedeno da je grupa „odmetnika“ maltretirala i prijetila tužitelju i njegovoj obitelji zbog želje da preuzme vlasništvo nad njegovom kućom bez naknade te da se radi o osobama s pozamašnim policijskim/kriminalnim dosjeom.

Slijedom svega navedenog sud utvrđuje da nema dokaza da je tužitelj u zemlji podrijetla bio proganjan po vjerskoj ili bilo kojoj drugoj osnovi, te da tužitelj ne ispunjava uvjete odobrenje azila navedene u članku 20. ZMPZ-a, niti uvjete za odobrenje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. ZMPZ-a.

12. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku. Tužitelj u ovom sporu ničim nije doveo u sumnju utvrđenja tuženika. Stoga sud utvrđuje da je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

13. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € sveukupno iznosi 1.250,00 €.

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol Krneta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba na prvostupanjsku odluku ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis