Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Kzd-36/2024-21

U  IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu za mladež toga suda Ankici Janek kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Maje Šimunović Mađerac kao zapisničara, kaznenom predmetu protiv optuženog NC zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. i 1. Kaznenog zakona i dr., a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru KOz-DO-28/2023-1 od 12. svibnja 2023. godine, nakon održane usmene i javne rasprave dana 22. svibnja 2026. u nazočnosti optuženog NC osobno, a u odsutnosti njegovog branitelja odvjetnika Hrvoja Jukića, u nazočnosti opunomoćenika oštećenika u zamjeni odvjetničkog vježbenika ĆC te zamjenice ODO za mladež u [adresa] DC, na ročištu za objavu presude dana 27. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENI NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin KC i HC rođene N, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u

Ladincu  kbr.  109,  Sveti  Ivan  Žabno, državljanin Republike Hrvatske, diplomirani kriminalist,  nezaposlen,  bez  primanja, pismen sa završenom visokom stručnom spremom, razveden, otac dvoje maloljetne djece, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, vlasnik osobnog automobila marke "Opel Astra", godine proizvodnje 2001., prekršajno nekažnjavan, neosuđivan, k r i v  j e

što je:

1. u vremenu od 23. ožujka 2022. do 14. veljače 2023. u Križevcima, iako je temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima broj: P Ob-257/2021-12 od 29. prosinca 2021., pravomoćnim 23. ožujka 2022., dužan doprinositi za uzdržavanje djece SC, rođene **.**.2017., i RC, rođene **.**.2017., mjesečno ukupno iznos od 305,18 eur / 2.299,42 kuna do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, svjestan ove svoje obaveze i sposoban da istu ispuni jer je radno sposoban, nije plaćao dužno uzdržavanje, čime je svoju djecu SC i RC oštetio za ukupni iznos od 2.783,62 eura, koliko iznosi dospjelo neplaćeno uzdržavanje,

dakle, nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveze se odnose na uzdržavanje djece,

2. u vremenu od 29. prosinca 2021. do 12. svibnja 2023. u Križevcima, kao otac djece SC, rođene **.**.2017., i RC, rođene **.**.2017., iako je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovar, Stalne službe u Križevcima broj: P Ob-257/2021-12 od 29. prosinca 2021. određen način ostvarivanja njegovih susreta i druženja sa djecom SC i RC, djecu nije vraćao majci NCM sukladno sudskoj odluci, već je djecu nakon susreta kod njega majci vraćao tek po proteku nekoliko sati pa i dana,

dakle, onemogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djece koju je odredio sud,

čime je počinio četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – i to pod točkom 1. presude dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja, iz čl. 172. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje: Kazneni zakon), i pod točkom 2. presude dva kaznena djela neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona,

pa mu se na temelju odredbe čl. 172. st. 2. i čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona u t v r đ u j u navedene kazne:

- za kazneno djelo pod točkom 1 presude na štetu oštećenice, a djeteta SC kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci

- za kazneno djelo pod točkom 1 presude na štetu oštećenice, a djeteta RC kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci

- za kazneno djelo pod točkom 2 presude na štetu oštećenice, a djeteta SC kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca

- za kazneno djelo pod točkom 2 presude na štetu oštećenice, a djeteta RC kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca

pa se na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine.

Temeljem čl. 56. st 1 Kaznenog zakona izriče se

UVJETNA OSUDA

tako što se određuje da se ta jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je optuženi osuđen neće izvršiti ako optuženi u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i ispuni posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč 1. Kaznenog zakona tako da u roku od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci plati dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja u ukupnom novčanom iznosu od 2.783,62 eura oštećenicama, a djeci SC i RC na tekući račun njihove majke i zakonske zastupnice NCM kao i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 2. toč. 10. Kaznenog zakona da ubuduće uredno ispunjava dužnost uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju s time da se određuje da će se opozvati uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optuženi u tom roku ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri navedene posebne obveze, temeljem čl. 58 st. 5. Kaznenog zakona.

Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku oštećenice, a djeca SC i RC zastupane po majci, a zakonskoj zastupnici NCM sa viškom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 1.513,90 eura upućuju se na put građanskog postupka.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku optuženik NC oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1 - 6 istog Zakona.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi odredbe čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku optuženik NC dužan je platiti trošak oštećenicima, a djeci SC i RC zastupanih po opunomoćeniku odvjetniku, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru pod broj KOz-DO-28/2023-1 od 12. svibnja 2023. godine podignulo je optužnicu protiv optuženog NC zbog dva kaznena djela iz čl. 172. st. 2. i 1. Kaznenog zakona i dva kaznena djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona te je zatražilo da se optuženiku za svako od počinjenih kaznenih djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona utvrdi kazna zatvora od po pet mjeseci, za kaznena djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona kazne zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Zatražilo je da se optuženik osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca time da mu se primjenom čl. 57. Kaznenog zakona izrekne djelomično uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, a uvjetovani dio u trajanju od deset mjeseci, time da se taj uvjetovani dio kazne zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Ujedno su predložili da se optuženiku odredi i posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona da optuženik kroz vrijeme od jedne godine i šest mjeseci plati dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja u ukupnom novčanom iznosu od 3.074,28 eura, oštećenicima a djeci SC i RC na račun majke i zakonske zastupnice NCM kao i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 2. toč. 10. Kaznenog zakona da ubuduće uredno ispunjava dužnost uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, time da će se uvjetna osuda opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optuženik u određenom roku ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri navedene posebne obveze.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda Kovm- 42/2023-5 od 19. ožujka 2024. godine.

3. Optuženik NC u svojoj izjavi o osnovanosti optužbe očitovao se da se u odnosu na sve točke optužnice ne smatra krivim.

4. U tijeku dokaznog postupka pročitan je iskaz svjedoka NCM (list 249-250, 330-331), CC (list 251-252, 320-321), OC (list 322), JC ranije Ć (list 323-324), ŽC (list 324-325), HC (list 325-326), KC (list 326-327).

4.1. Pročitana je dokumentacija (list 11-12), rješenja (list 13, 15-77, 21-48, 45- 49, 69-71) potvrda o uplati Erste banke (list 18), plan i program provođenja mjere stručne pomoći i potpore (list 29-33), podaci HZMO (list 34), podaci Porezne uprave (list 35-37), podaci HZZO (list 38-39), dokumentacija HZZSR (list 72-149, 156-160, 164-227, 238), nalaz Poliklinike (list 150-155), dokumentacija (list 254-272), podaci Erste banke od 17.03.2026, dokumentacija koju je optuženik priložio spisu predmeta i to rješenje Višeg suda kojim je ukinuta odluka suda, zatim zapisnik iz rasprave, preslik odlaznih audio video poziva, izvode iz prometa po računu iz siječnja i veljače 2025. te za 2024. za 12., 11., 09., 08., 07., 06., 05., 04., 02., 01. mjesec 2024., 11. mj. 2023., 10. mj. 2023., 09. 2023., 08. i 07. mj. 2023., 06. mj 2023., 05. mj. 2023., 02. mj 2023., 30.01.2023., 30.12.2022., 04. mj. 2023. te psihološko mišljenje za oštećenicu SC.

4.2. Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku odbija se dokazni prijedlog obrane za razgledavanje CD-a, koji sadrži više snimaka iz kojih proizlazi kako kaže optuženik da djeca nisu željela ići k mami i da govore da ih mama tuče, kao prijedlog usmjeren na odugovlačenje postupka, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno (list 405).

5. Optuženik NC u svojoj obrani (list 40-44, 62-65, 340-341) navodi da je prema privremenoj mjeri omogućeno da se iznos uzdržavanja uplaćuje na račun ili na ruke. Na izričiti zahtjev NCM tražila je da joj alimentaciju predajem na ruke, a odvjetnik mu je rekao da onda moraju ići kod javnog bilježnika da potvrdi tu isplatu. Davao joj je na ruke iznos od 1.000,00 do 1.500,00 kuna mjesečno. Djeci je nešto kupovao, za što posjeduje račune. NCM ga je tražila da djeci da mobitel, pa im je dao mobitel i pretpostavlja da i to ulazi u to. Djeci je dizao lijekove, znala je ići s njima u kupnju pa je ona uzimala stvari i za djecu, a on je plaćao jer je nju bilo sram da ljudi znaju da se rastaju. U 12. mjesecu i 1. mjesecu je uplatio na račun kad je broj računa saznao putem Fine jer prethodno nije imao saznanja o broju računa. Kad je novce NCM davao na ruke o tome ne postoji pisani trag jer je trebalo ići javnom bilježniku. Nije sam izdavao nikakve potvrde o predaji novaca. Nadalje, okrivljenik u svojoj obrani navodi da se od 12. mjesecu nešto čudno događa oko viđenja djece. Tada je NCM saznala da je potvrđena optužnica protiv nje i njega na sudu, isto tako je Ministarstvo utvrdilo nepravilnosti u radi Centra. Djeca su bila bolesna pa ih nije mogao natrag vratiti. Djeca mu izjavljuju da imaju strah od povrataka natrag, plaču kad trebaju ići mami. Od 1. do 3. mjeseca 2022. kada je trebalo predavati djecu, NCM je predavala samo jedno dijete, također, srijedom pozove njihove prijatelje, a on ima pravo ostvarivati osobne odnose s djecom. Kad djeca trebaju ići kod nje, djeca joj pošalju poruku da ne žele ići k mami. Prvo kaže da djeca mogu ostati do ponedjeljak, a onda to prijavi. Kada je došla nova voditeljica pitala je djecu kad idu u Zaistovac, one nisu ništa htjele odgovoriti. Tražio je izuzeće CZSS u Križevcima jer ih smatra pristranim i protiv navedenih je podnio kaznenu prijavu koja se vodi kod državnog odvjetnika. Smatra da socijal radi sve da bi zataškao zlostavljanje djece od majke i od bake. Ako djeca ostaju kod njega duže, on ili djeca o tome obavijeste NCM. Djeca majci šalju glasovne poruke. Djeca su u strahu od majke jer mu kažu da se mama ljuti na njih kad one šalju poruke, da ih nekada i tuče pa je on rekao da će od sada on slati poruke. Svjestan je sadržaja sudske odluke, no on je kontaktirao centar, ali ne križevački pa su mu oni rekli da u takvim situacijama ne vraća djecu. Tako je iskazivao pred policijskim istražiteljima. I na raspravi tvrdi da bivša supruga prethodno prije donošenja privremene mjere nije puštala djecu k njemu, a i nakon što je privremena mjera donijeta djeca još tri do četiri mjeseca uopće nisu bila kod njega. Kćerka je znala govoriti da će umrijeti ako se vrati k mami, da će se baciti u ribnjak, tražio je da se dijete odvede k psihijatru, ishodio je uputnicu, a bivša supruga dijete nije odvela na pregled. Jednom je dijete imalo temperaturu 39,6 pa nije mogao dijete pravovremeno vratiti. Sve to je dovelo do toga da danas kćerka SC ima "separacijsku anksioznost" zbog odvajanja od oca, povećanu želučanu kiselinu. Zbog toga ju je sada majka počela puštati puno više k njemu pa djeca znaju ostati i do srijede prema dogovoru sa bivšom suprugom. I u predmetnom razdoblju o tome se dogovaralo sa suprugom. Od kad je uvedena obveza uredno je plaćao uzdržavanje, ne u punom iznosu nego koliko je mogao. Na zapisniku kod Centra za socijalnu skrb utvrđeno je početkom 2022. da on uredno plaća. Plaćao je na način da je novac dao na ruke bivšoj supruzi, plaćao je i nakon što je privremena mjera ukinuta bez obzira što nije bilo zakonske osnove za plaćanje. Od kada su djeca krenula u školu na traženje bivše supruge plaćaju zajednički supruga i on izlete djece, kupuje i torbe i pernice na zahtjev majke, djeci daje i džeparac, na traženje bivše supruge djeci je kupio i tablet i mobitel. U predmetnom razdoblju plaćao je djeci više nego što je bilo propisano, i dalje plaća koliko može. Djeca su mu se žalila da od tih novaca one nemaju ništa. U predmetnom razdoblju nije bio zaposlen kao ni danas, kratko je radio jedno mjesec dana kod prijatelja dok je bilo potrebno. Ne zna da li je u predmetno vrijeme bio prijavljen kao nezaposlena osoba, misli da je, traži posao, ima tjelesno oštećenje desne ruke, nedostaje mu desni kažiprst i općenito zbog te ruke ne može naći posao jer se traži 100% funkcionalnost obje ruke. Prijateljima zna popravljati kompjutere. Javljao se na natječaje kao kriminalist za Carinu, živi u kući u vlasništvu roditelja koji posjeduju zemlju koji drugi obrađuju bez naknade. Od 2023. do danas platio je 6.500,00 eura za uzdržavanje djece, a prije toga oko 1.000,00 do 1.300,00 eura na ruke.

5.1. Razgledana je audio video snimka o ispitivanju optuženika (list 44 i 65).

6. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocijene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, obrane optuženika, ovaj sud utvrđuje da je optuženik NC počinio dva kaznena djelo iz čl. 172. st. 2. i 1. Kaznenog zakona i dva kaznena djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, kako je činjenično i pravno pobliže označeno u izreci ove presude.

7. Nije sporno da je optuženik NC otac djece, a oštećenika SC rođene **.**.2017. i RC rođene **.**.2017. Jednako tako nije sporno da je u razdoblju od 23. ožujka 2022. do 14. veljače 2023. temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Križevcima P Ob-257/2021-12 od 29. prosinca 2021. pravomoćnog 23. ožujka 2022. bio dužan doprinositi za uzdržavanje djece a oštećenika iznos od 305,18 eura ukupno mjesečno za oboje djece do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec,a jednako tako istim rješenjem i određen je i način kontaktiranja sa djecom, a oštećenicima, odnosno određeni su osobni odnosi optuženika kao oca sa djecom, svaki drugi vikend od petka popodne od 16,00 sati pa do nedjelje navečer do 18,00 sati te svaku srijedu od 16,00 do 18,00 sati, s time što je optuženik kao otac dužan doći po djecu u domaćinstvo majke NCM i djecu tamo vratiti, tim rješenjem, zapravo Općinski sud je u tijeku postupka izdao privremenu mjeru, rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž Ob-328/2022-2 od 23. ožujka 2022. kako to proizlazi iz dokumentacije iz spisa predmeta (list 15-28). Iste činjenice optuženik ne osporava, proizlazi iz svih dokaza u spisu predmeta.

8. Iz iskaza svjedoka NCM (list 249-250, 330-331) majke i zakonske zastupnice djece a oštećenika proizlazi da je još uvijek u braku sa NC iako ne žive zajedno te je rastava u tijeku. Dana 29. prosinca 2021. doneseno je rješenje kojim je određeno da će djeca SC i RC živjeti s njom, dok je je NC dužan doprinositi za uzdržavanje kćeri SC i RC novčani iznos od 1.149,71 kuna/152,60 eura mjesečno za svako dijete najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec na njeneruke ili njen tekući račun počevši od 27. listopada 2021. Misli da je NC svjestan svoje obveze uzdržavanja djece i zna da mora plaćati uzdržavanje, ali jednostavno ne želi te sve radi iz inata da joj napakosti i da joj ništa ne pomogne oko djece. Od 27. listopada 2021. pa do prosinca 2022. NC nije uplatio niti jednu ratu niti joj je išta dao na ruke, već je po podnošenju njene kaznene prijave dana 30. prosinca 2022. s računa njegovog oca KC uplaćen iznos od 1.000,00 kuna na njen račun s naznakom "uzdržavanje RC i SC" te je dana 30. siječnja 2023. s istog računa uplaćen iznos od 150,00 eura. Navodi da putem prisilne naplate preko FINA-e nije ništa naplaćeno, a preko Hrvatskog zavoda za socijalni rad Križevci nije tražila privremeno uzdržavanje za djecu. Poznato joj je da NC radi "na crno", odnosno popravlja elektroničke uređaje, a time se bavio i kada su živjeli zajedno, ali ne zna koliko točno NC mjesečno zarađuje, međutim smatra da je dovoljno i da bi tim prihodom mogao pomoći oko uzdržavanja djece. NC nije nikada ništa kupio djeci od odjeće, obuće ili higijenskih potrepština, ali od kada je podnesena kaznena prijava, NC je svakoj kćeri kupio par čizmica i kape. Postavlja imovinsko pravni zahtjev za svoje kćeri u ukupnom iznosu od 4.297,72 eura. Tako je iskazivala i na raspravi dana 06. ožujka 2026. Na raspravi tvrdi da je plaćen iznos od 130,00 do 200,00 eura na njen tekući račun i da uplate tih iznosa uvijek idu sa računa ČC, izričito tvrdi da joj optuženik na ruke nije plaćao dužno uzdržavanje, a jednako tako da se ni kontakti oca s djecom nikada nisu održavali na način kako je to određeno sudskom odlukom pa tako i danas, optuženik po svojoj volji djecu vraća. Tvrdi da se djeca redovno ne vraćaju u nedjelju navečer, već u ponedjeljak i utorak. Djeca nisu bila ni u vrtiću u te dane, sada u školi, otac to opravdava bolešću i drugim razlozima, nekad joj to i radi, ali u pravilu svojom voljom. Koliko zna optuženik nije zaposlen, nije ju kontaktirao vezano za plaćanje uzdržavanja i nemogućnost plaćanja. U predmetno vrijeme optuženik je djeci kupio neke manje stvari, dva kaputa i tenisice koje zadržava kod sebe, nije postojao dogovor između nje i optuženika da bi te kupovine išle od iznosa uzdržavanja koje je optuženik dužan plaćati. Kada nešto traži da plati optuženik govori to si uzmi s računa na kojeg ti uplaćujem.

9. Svjedok CC (list 251-252, 320-321) u svom iskazu ističe da je bila voditeljica mjere u obitelji djece SC i RC od 01. kolovoza 2021. pa do 31. srpnja 2022. za koje vrijeme je obilazila kućanstvo NC i NCM jednom tjedno. Od kada je doneseno sudsko rješenje NC se od početka nije pridržavao odluka o uzdržavanju djece SC i RC kao ni odluke o susretima i druženjima s djecom, a što mu je ona naglašavala da je dužan pridržavati se sudske odluke i plaćati uzdržavanje njegovih kćeri jer je to njihovo pravo, ali NC nije ozbiljno shvaćao njena upozorenja ni savjete. Poznato joj je da je NC nezaposlena osoba duži niz godina, nikada joj se nije žalio na zdravstvene probleme, niti da je aktivno tražio posao te joj je rekao da "na crno" popravlja mobitele i laptope i da mjesečno dovoljno zaradi za sebe. Gotovo nikada SC i RC nije na vrijeme vratio njihovoj majci prema sudskoj odluci, znao je kasniti od jedan sat pa čak i dan ili dva kasnije. Kada ga je pitala za razlog ne vraćanja djece na vrijeme on je uvijek odgovarao da djeca žele ostati još kod njega te je davao djeci mobitel da same nazovu mamu i kažu da bi još ostale kod njega. Smatra da se NC nikada nije pokušavao dogovoriti kao roditelj s NCM niti je adekvatno pripremao djevojčice na povratak majci. NCM je zvala djelatnike policije kada NC ne bi vratio SC i RC te sam dolazak policije i upozorenja da se djeca uredno vrate majci nije imalo utjecaja. NCM je poticala djecu na viđanje s NC i slušala je njene savjete, dok NC savjete i preporuke nije primjenjivao niti ih je želio slušati. Tako je iskazivala pred istražiteljem, ali i na raspravi dana 28. studenog 2025. (list 320-321). Vodila je mjeru stručne pomoći i potpore od 03. mjeseca do 07. mjeseca 2022. Optuženik se nije u potpunosti pridržavao odluke suda vezano za kontakte sa oštećenicima, a djecom, nije ih uvijek vračao na vrijeme, u pitanju su bila kašnjenja, ali i zadržavanja djece. Ono što je ustvrdila i što joj je dojavljeno označivala je u pisanim izvješćima, početno djevojčica SC odbijala je ići ocu na kontakt pa je išla samo RC. U svom završnom izvješću predložila je nastavak mjere stručne pomoći i potpore, ali intenzivne. Koliko ima saznanja kada bi djevojčice trebale ići kući optuženik im je davao mobitel da nazovu majku pa bi djevojčice označavale želju da žele ostati, nema saznanja da li bi majka dopustila djevojčicama da ostanu.

10. Iz iskaza svjedoka OC (list 322-323) jednako tako voditelja mjere nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi proizlazi da djevojčice više puta nisu vraćane na vrijeme kako je to odlučeno sudskom odlukom, utvrdila bi da djevojčice u ponedjeljak ne bi bile kod majke već da su još uvijek kod oca. Otac je djevojčicama sve dopuštao i smatrala je da bi trebao primijeniti određene odgojne metode. Majka djevojčica govorila je da optuženik ne plaća dužno uzdržavanje te da su došle tek pred kraj vremena nadzora dvije ili tri uplate. Optuženik je uvijek kada bi djevojčice ostale kod njega označavao da djevojčice ne žele ići od njega. Razgovarala je čak s djevojčicama na način kada će ići mami, jedna je tom prilikom označila da odmah. Kašnjenja u predaji djece znala su biti po jedan dan, savjetovala je majku da u svezi toga mora nešto poduzeti. Optuženik joj je znao govoriti da se djeca ne žele vratiti jer da ih mama tuče.

11. Djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Križevci, a svjedok GC, ranije Ć, u svom iskazu ističe da početno, a radila je na slučaju od 07. mjeseca 2020. do 08. mjeseca 2023. pristizala su izvješća o nasilju u obitelji, optuženik i supruga su se svađali pa mirili. Supruga optuženika pokrenula je postupak razvoda braka, a tada je optuženik krenuo sa prijavama da supruga tuče djecu, izricane su mjere obiteljsko pravne zaštite među kojima i mjere stručne pomoći i potpore. Majka djece označavala je da optuženik ne plaća dužno uzdržavanje, a optuženik je označio da je novac davao na ruke bivše supruge. Stigla je neka uplata od oca, a optuženika u iznosu od 1.000,00 kuna, mijenjani su voditelji mjere stručne pomoći i potpore jer je optuženik govorio voditeljima da paze što rade, voditelji su i snimani, između roditelja je bila loša komunikacija, optuženik nije dozvolio da majka upiše dijete u vrtić već je to morala tražiti sudskim putem. Optuženik je imao snimke, navodno, da bivša supruga tuče djecu, podignute su optužnice i protiv optuženika i njegove supruge, koliko zna snimke su odbačene kao nezakonit dokaz.

12. Svjedok ŽC, poznanica optuženika, u svom iskazu ističe da je optuženiku u četiri do pet navrata posuđivala novac, tražio je da mu je novac potreban za platež alimentacije, ali svjedok ne može odrediti u kom vremenu je to bilo, iz priča djevojčica, a oštećenica doznala je, i to iz priče oštećenice SC, da ne može više tako živjeti da ju mama tuče, a u pitanju je djevojčica stara šest godina, dojavila je to Centru za socijalnu skrb.

13. Majka optuženika HC u svom iskazu (list 326) navodi da nema saznanja da li je optuženik plaćao dužno uzdržavanje, optuženik joj je govorio da plaća. Optuženik živi sa njom i suprugom u istoj kući, optuženik ne bi vraćao djecu na vrijeme kući majci kada bi djeca bila bolesna, ili kada bi jako plakala da bi i povraćala jer se nisu željele vratiti k majci. Govorile su da ne žele ići, da im ne radi takve gluposti, ali joj pritom nisu rekle kakve gluposti. Jednom prilikom unuka SC je imala plavetnilo na čelu i rekla je da se zaletjela u zid u Zaistovcu.

14. Iz iskaza svjedoka ČC, oca optuženika, proizlazi da su on i optuženik imali zajednički račun sa kojeg bi optuženik platio uzdržavanje. Vrlo teške su situacije kada se djeca trebaju vratiti k majci jer se ne žele vratiti jer plaću. Nije ispitivao djecu zbog čega se ne žele vratiti k majci, jednostavno ne žele. U biti on je imao račun, a sin je imao ovlaštenje da sa njegovog računa kada mu nešto treba da može platiti, ne zna da li je optuženik plaćao uzdržavanje u predmetnom razdoblju. Mogao je plaćati s računa, nije ulazio u to. Sin nije zaposlen, zna popravljati televizore i mobitele, domaćinstvo posjeduje i oko 8 jutara zemlje, ne drže stoku.

15. U predmetnom razdoblju odnosi optuženika i njegove bivše supruge, a svjedoka NCM bili su poremećeni značajno, sud je bio taj koji je donosio odluku o plaćanju uzdržavanja i kontaktima oca s djecom kroz donošenje privremene mjere. Neuvjerljiva je obrana optuženika da je u predmetnom vremenskom razdoblju plaćao dužno uzdržavanje davanjem novca upravo na ruke bivše supruge za uzdržavanje djece, kako je to određeno sudskom odlukom, na način i u visini i u vrijeme određeno sudskom odlukom, upravo iz tih razloga dogovor između optuženika i bivše supruge nije postignut ni po jedinom pitanju.

16. S druge strane, kada se analiziraju iskazi ispitanih svjedoka, svjedok NCM iskazivala je određeno i sigurno. Svjedoci CC, OC i GC ranije Ć su stručni svjedoci, iskazivali su o činjenicama dostupnim njihovom neposrednom opažanju, u logičnoj povezanosti su i potkrijepljeni su njihovi iskazi materijalnom dokumentacijom nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Križevci, između ostaloga mjesečnim izvješćima o provođenju mjera stručne pomoći i potpore gdje su točno i određeno voditelji, a svjedoci, primjerice CC označavale činjenice utvrđene tijekom nadzora. Navedenim svjedocima sud nije imao razloga ne vjerovati, a kako sa iskazima navedenih svjedoka je u logičnoj povezanosti i iskaz svjedoka ŠC Sever sud poklanja vjeru i njenom okolnosnom i sigurnom kazivanju i usvaja njezin iskaz u cijelosti.

17. Prigovori optuženika na iskaze navedenih svjedoka nisu doveli u sumnju istinitost njihovih kazivanja. Svode se uglavnom na ničim potkrijepljene tvrdnje optuženika u svojoj obrani da je plaćao dužno uzdržavanje davanjem novaca bivšoj supruzi na ruke i da djevojčice na prvom mjestu ne vraća majci jer one to ne žele, govore riječi što proizlazi iz iskaza svjedoka ŽC pa i roditelja optuženika da tako više ne mogu živjeti. Radi se o djevojčicama izuzetno mlade životne dobi koje vole oba roditelja i kojima optuženik ni na koji način ne olakšava položaj. Ne priprema djevojčice, kao što i proizlazi iz izvješća voditelja mjera stručne pomoći i potpore, na činjenicu da će ići k mami nakon provedenog vikenda kod njega, daje telefonsku slušalicu djetetu da razgovara s majkom i da joj kaže da ne želi ići k majci, prebacujući zapravo i odgovornost na dijete za odluku koju dijete ne može donijeti, odgovornost za tu odluku snose roditelji. Navedeni svjedoci, roditelji optuženika i susjeda optuženika nemaju saznanja da bi optuženik plaćao dužno uzdržavanje davanjem novca na ruke osim što majka optuženika navodi da joj je to optuženik rekao ne navodeći kada, a svjedok susjeda nema saznanja u kom vremenu je optuženik posuđivao novac od nje za platež uzdržavanja.

18. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da optuženik u predmetnom razdoblju nije redovito plaćao redovito mjesečno uzdržavanje na način i u visini kako je to određeno sudskim rješenjem kojim je izdana privremena mjera. U predmetnom razdoblju bio je dužan platiti na ime dužnog uzdržavanja novčani iznos od 3.074,28 eura, a platio je svega 290,66 eura (1.000,00 kuna + 150,00 eura), izvršeći dvije uplate koristeći račun svoga oca. Dakle, oštetio je djecu za ukupni iznos od 2.783,62 eura. Živi kod roditelja u njihovoj kući, ne plaća najamninu, nije se prijavljivao na Hrvatski zavod za zapošljavanje, radi povremene poslove popravke elektronike na crno. Ni u jednom trenutku nije u predmetnom razdoblju niti govorio da ne bi bio u mogućnosti plaćati dužno uzdržavanje, ne plaćanje uzdržavanja je stvar njegove volje odluke. Svjestan svih okolnosti djela i htijući počinjenje djela nije uzdržavao djecu koju je po zakonu dužan uzdržavati, na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom.

19. Djecu nije vraćao tijekom ostvarivanja susreta i druženja sa djecom sukladno odluci, djecu je vraćao tek po proteku par sati ili dana, opravdava to odlukom djece dovodeći djecu rođenu 2017. u poziciju da one donose odluku, a koju ne mogu donijeti niti snositi odgovornost, da djeca sama donesu odluku smatrajući to da djeca podržavaju njegov stav prema njihovoj majci ili kako to navodi u svojoj obrani da zapravo odluke i odlazak djece, odluke suda i nadležnih tijela su dovele do toga da kćerka SC trenutno ima "separacijsku anksioznost", nekritički ne sagledavajući svoju ulogu u tome. Razlog nije bila bolest djece u svakom slučaju, nego tek izuzetno, roditelji optuženika kao i optuženik govore da djeca jako plaču kada trebaju ići k majci i da ne žele ići k majci. Optuženik svjestan svih okolnosti djela i htijući počinjenje djela, ne pripremajući djecu na povratak k majci nakon kontakta s njim i ne olakšavajući položaj djeci da im olakša povratak, svu odgovornost prebacuje na majku od djece, da djeca zbog nje ne žele k njoj. Svjestan svih okolnosti djela i htijući počinjenje djela od samog početka onemogućio je provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djece koju je odredio sud.

20. U postupanju optuženika ostvareni su svi bitni elementi dva kaznena djela iz čl. 172. st. 2. i 1. Kaznenog zakona i dva kaznena djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona pa ga je sud proglasio krivim te utvrdivši mu kazne zatvora za svako djelo, osudio ga je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz izricanje uvjetne osude tako što je određeno da se ta jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je optuženi osuđen neće izvršiti ako optuženi u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i ispuni posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč 1. Kaznenog zakona tako da u roku od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci plati dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja u ukupnom novčanom iznosu od 2.783,62 eura oštećenicama, a djeci SC i RC na tekući račun njihove majke i zakonske zastupnice NCM kao i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 2. toč. 10. Kaznenog zakona da ubuduće uredno ispunjava dužnost uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju s time da se određuje da će se opozvati uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optuženi u tom roku ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri navedene posebne obveze, temeljem čl. 58 st. 5. Kaznenog zakona.

21. Pri odabiru vrste i visine kazneno pravne sankcije ovaj sud uzeo je u obzir da optuženik do sada nije osuđivan, da mu je zdravstveno stanje narušeno, protek vremena od učinjenja djela kao olakšavajuće okolnosti dok otežavajućih okolnosti nije nađeno, ukazuju da će se svrha sankcija iz čl. 41. i 56. Kaznenog zakona u cijelosti postići upravo izrečenom sankcijom. Tom sankcijom izražava se društvena osuda optuženiku zbog počinjenja kaznenog djela, jača se povjerenje građa u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe se na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te se omogućava optuženiku ponovno uključivanje u društvo i bez izvršenja kazne ovaj sud nalazi da optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela.

22. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku oštećenice, a djeca SC i RC zastupane po majci, a zakonskoj zastupnici NCM sa viškom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 1.513,90 eura upućuju se na put građanskog postupka. Naime, podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za rješevanje viška imovinskopravnog zahtjeva.

23. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku optuženik NC oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1 - 6 istog Zakona. Optuženik je nezaposlen, dužan je plaćati dužno uzdržavanje za oštećenice, a djecu pa bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje osobno uzdržavanje optuženika i djece oštećenika koje je optuženik dužan uzdržavati.

24. Kako je optuženik proglašen krivim, na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi odredbe čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku optuženik NC dužan je platiti trošak oštećenicima, a djeci SC i RC zastupanih po opunomoćeniku odvjetniku, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem, u roku od 15 dana.

25. Slijedom toga presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru, 27. svibnja 2026. godine

Sudac za mladež:

Ankica Janek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, pisano u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda.