Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P Ob-293/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice mlt. ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po ocu i z.z. JH, a isti po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženice KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici iz Varaždina, nakon zaključene glavne rasprave s koje je isključena javnost, dana 5. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka te stranaka osobno, 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženica KH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je doprinositi za uzdržavanje tužiteljice ĐH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto dosadašnjeg iznosa od 700,00 kuna (92,91 EUR) mjesečno koji iznos je određen Sudskom nagodbom sklopljenom kod Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P Ob-42/16-31 od 28. studenog 2018. godine, sada povišeni iznos od 290,00 EUR (dvjestodevedeset eura) mjesečno, počevši od 4. lipnja 2025. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, najkasnije do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećan jem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da je iznose dospjele do 3. veljače 2026. tuženica dužna uplatiti na račun oca JH, otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. br. [broj bankovnog računa], a iznose dospjele od 4. veljače 2026. kao i dospijevajuće na račun tužiteljice ĐH.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ĐH preko dosuđenog iz točke I. izreke ove presude i to za iznos od 29,00 EUR na ime uzdržavanja mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom kao i u dijelu koji se odnosi na vrijeme dospijeća mjesečnih obroka uzdržavanja.

III. Nalaže se tuženici da naknadi trošak ovog parničnog postupka tužiteljici u iznosu od 409,00 EUR (četristodevet eura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Mlt. tužiteljica podnijela je tužbu protiv tuženika radi povišenja uzdržavanja. Navodi da je sudskom nagodbom zaključenom kod ovog suda pod brojem P Ob-42/16 od 28. 11. 2018. određeno da mlt. ĐH stanuje s ocem, a da majka, ovdje tuženica, doprinosi za njeno uzdržavanje s iznosom od 700,00 kn mjesečno. Kako je od zaključenja nagodbe proteklo 7 godina te kako su se u međuvremenu troškovi života povećali obzirom na inflaciju kao i na dob tužiteljice to potražuje povišeni iznos uzdržavanja od 319,00 EUR mjesečno.

2. U odgovoru na tužbu tuženica ističe kako je točno da su se u proteklih sedam godina povećali troškovi života, no isto tako su se i životne prilike oca tužiteljice vidno poboljšale jer je u međuvremenu napredovao u ravnatelja Područnog ureda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u [adresa] te time ostvaruje veću zaradu, a uz to se bavi i uzgojem pilića na svojoj farmi te je suvlasnik društva "Jančec" u Donjem Pustakovcu gdje također ostvaruje zaradu. S druge strane imovinske prilike tuženice su se pogoršale jer s drugim mužem ima dijete staro 2,5 godine, a plaće su im ispodprosječne. Navodi kako je zaposlena u društvu Empire solutions d.o.o. s plaćom od 910,00 EUR mjesečno, dok joj suprug radi u Pevexu i ostvaruje plaću od 900,00 EUR mjesečno. Stoga je spremna doprinositi za uzdržavanje ovdje tužiteljice s iznosom od 120,00 EUR mjesečno jer bi plaćanjem većeg iznosa uzdržavanja ugrozila uzdržavanje drugog djeteta.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju tužiteljice na strani 6 -7 spisa, dokumentaciju tuženice na strani 20-22 spisa, dopis Porezne uprave na strani 25-29 spisa te je proveden dokaz saslušanjem oca i z.z mlt. tužiteljice te tuženice.

4. Ovdje valja napomenuti kako je u tijeku postupka tužiteljica ĐH postala punoljetna i to 4. veljače 2026.

5. U postupku je nesporno utvrđeno da se tuženica obvezala na plaćanje uzdržavanja za tužiteljicu sudskom nagodbom sklopljenom kod ovog suda dana 28. studenog 2018. u predmetu P Ob-42/2016 i to u iznosu od 700,00 kn mjesečno (92,91 EUR).

6. Među strankama je sporno jesu li se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih tužiteljica traži povišenje uzdržavanja u toj mjeri koji bi opravdavao dosuđenje traženog iznosa, odnosno sporne su potrebe tužiteljice te mogućnosti majke za plaćanjem višeg iznosa uzdržavanja za period do punoljetnosti i za period nakon punoljetnosti.

7. Prema čl.285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 156/23 dalje ObZ), osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

8. Kako su roditelji u predmetu P Ob-42/16 ovog suda, iznos doprinosa tuženice za uzdržavanje tužiteljice odredile sporazumno, to nisu utvrđivane niti potrebe djeteta niti prihodi roditelja. Međutim, obzirom na iznijete navode stranaka tijekom postupka, proizlazi kako je u vrijeme donošenja ranije odluke ĐH bila u dobi od deset godina te je pohađala četvrti razred osnovne škole, pri čemu da je odlazila na dvije izvannastavne aktivnosti i to likovnu radionicu i sportsku abecedu, za koje aktivnosti članarina nije iznosila više od 100,00 kn, dok su ostali troškovi bili uobičajeni troškovi djeteta te dobi. Prema navodima oca njegova plaća je tada iznosila oko 4.700,00 kn (398,17 EUR), dok prema navodima tuženice na ročištu 5. svibnja 2026. proizlazi da je bila zaposlena u Filex d.o.o. s plaćom od nekih 2.800,00 kn (371,62 EUR). Obzirom da je ista prilikom sklapanja sudske nagodbe u predmetu P Ob-42/2016 dana 28. studenog 2018. navela kako su joj primanja oko 2.000,00 kn (265,45 EUR), dok sada tvrdi da su ista iznosila oko 2.800,00 kn, a što je bila minimalna plaća, sud je izvršio uvid u Uredbu o visini minimalne plaće za 2018. (NN br. 122/2017) prema kojoj je minimalna bruto plaća za 2018. iznosila 3.439,80 EUR, što znači da je neto plaća iznosila oko 2.750,00 kn, što odgovara u konačnici i navodu tuženice na ročištu 5. svibnja 2026., a ne na ročištu 28. studenog 2018., sukladno čemu i sud uzima da je plaća tuženice u to vrijeme iznosila oko 2.800,00 kn mjesečno.

9. Otac tužiteljice EH u svom iskazu naveo je kako ĐH stanuje s njim, njegovom izvanbračnom suprugom i još dvoje mlt. djece u kući koja je u njegovom vlasništvu. Dodao je kako je zaposlen i plaća mu je oko 2.300,00 EUR mjesečno, dok su režije za cijelu kuću 500,00 EUR. Za hranu mjesečno za cijelu obitelj se izdvaja oko 1.200,00 EUR. Za odjeću i obuću godišnje za ĐH izdvaja 1.300,00 EUR, ona ima mobitel na bonove za što joj daje 10,00 EUR mjesečno, a za higijenske potrepštine za nju se mjesečno izdvaja 30,00 EUR. ĐH nosi leće koje se mijenjaju svakih 6 mjeseci tako da svaki par košta 100,00 EUR. Za školske potrepštine godišnje se izdvaja za nju 150,00 EUR, a za izlete oko 70,00 EUR. Dnevno joj daje džeparac od nekih 6 do 7,00 EUR za užinu, a za izlaske s prijateljima joj daje 20,00 EUR, s time da izlazi dva puta mjesečno. Dodao je kako tužiteljica odlazi na pripreme za maturu, a što ukupno košta 280,00 EUR, a isto tako planira upisati vozačku školu i želi se upisati na fakultet.

10. Sama tužiteljica istaknula je kako se u cijelosti pridružuje navodima svog oca te je dodala kako s majkom nije u kontaktu, da se s njom ne viđa niti ona doprinosi za njeno uzdržavanje na bilo koji drugi način osim plaćanjem uzdržavanja na koje je obvezana. Istaknula je kako ne ostvaruje nikakve prihode niti prima dječji doplatak.

11. Analizirajući iskaz svjedoka JH i same tužiteljice sud je utvrdio da su se od donošenja ranije odluke o doprinosu tuženice za uzdržavanje tužiteljice promijenile okolnosti na strani iste obzirom da tužiteljica sada pohađa četvrti razred srednje škole, dok je u vrijeme donošenja ranije odluke pohađala četvrti razred osnovne škole, a sukladno tome, obzirom da je od donošenja ranije odluke o uzdržavanju prošlo sedam godina, evidentno su se povećali troškovi za uzdržavanje tužiteljice, a koje su ranijom odlukom utvrđene u iznosu od 700,00 kn mjesečno (92,91 EUR) pri čemu se očito vodilo računa ne samo o potrebama tužiteljice u to doba već i o primanjima tuženice koja su tada iznosila, kao što je već objašnjeno, oko 2.800,00 kn. Ako se rezimira iskaz oca tužiteljice i same tužiteljice, sud je mišljenja da su sadašnje potrebe tužiteljice oko 680,00 EUR mjesečno, no, kako sama tužiteljica u tužbi traži od tuženice iznos od 319,00 EUR mjesečno na ime uzdržavanja (za period prije i nakon punoljetnosti ista potražuje identičan iznos, pri čemu ne navodi da bi troškovi za te periode bili drugačiji), to je evidentno kako smatra da taj iznos tuženica može doprinositi, bez obzira na stvarne potrebe tužiteljice koje su znatno više, dok će ostatak iznosa doprinositi otac tužiteljice.

12. Za period dok je tužiteljica bila maloljetna, od podnošenja predmetne tužbe do 3. veljače 2026. primjenjuje se odredba čl. 310 st. 1. i 2. ObZ-a, prema kojoj odredbi roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Za period od punoljetnosti tužiteljice pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti primjenjuje se odredba čl. 316. st. 2. ObZ-a, prema kojoj oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, su dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ObZ-a s time što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Prema čl. 290. ObZ-a roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.

13. Odredbom čl. 307. st. 1 ObZ-a propisno je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, st. 2. propisno je da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, dok je st. 3 propisno da će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Istodobno valja istaknuti da su za, sada punoljetnu tužiteljicu oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje, s time da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja (čl.316.st.2. ObZ).

14. Primijeni li izloženo zakonodavstvo na činjenicu promjene životnih okolnosti tužiteljice u odnosu na ranije utvrđenu obvezu uzdržavanja, pri čemu je sud vodio računa o utvrđenim iznosima potrebnim za uzdržavanje tužiteljice za razdoblje od podnošenja tužbe pa do punoljetnosti (4. veljače 2026.) pa nadalje od 5. veljače 2026 (sukladno čl. 290. st. 2. ObZ-a), a koje potrebe su prikazane za cijeli period od podnošenja tužbe pa na dalje (ne samo do punoljetnosti) u istoj visini, a obzirom na činjenicu da se tužiteljica i nadalje redovno školuje u srednjoj školi, sud je mišljenja kako bi tuženica mogla i trebala doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznosom od 290,00 EUR mjesečno.

15. O svojim socioekonomskim prilikama tuženica je navela kako je zaposlena, s time da prima plaću od oko 950,00 EUR mjesečno. Sa djetetom i suprugom živi u kući njenih roditelja, zajedno sa roditeljima koji su u mirovini. Za režije za cijelu kuću izdvaja ju mjesečno oko 500,00 EUR, za hranu za cijelu obitelj oko 2.000,00 EUR, a obzirom da su oba roditelja dijabetičari. Njen suprug radi i prima plaću od oko 1.000,00 EUR mjesečno. Navela je kako ima još jedno dijete na uzdržavanju koje ide u vrtić koji plaća 90,00 EUR mjesečno time da mora kupovati i pelene i ostale potrepštine. Istaknula je kako boluje od Hašimota (štitnjača joj uopće ne radi), pa mora uzimati dodatke kako što su Omega 3, Selen, Bakar, Cink i magnezij, a obzirom da boluje i od bolesti Hidratentis Suparativa mora koristiti posebne gaze, a isto tako ima i Gastritis. Za odjeću i obuću godišnje troši minimalno, svega oko 360,00 EUR, ne odlazi na nikakve tretmane niti manikure, ima mobitel na bonove za što potroši oko 20,00 EUR mjesečno, a isto tako ima i kredit te joj je rata 210,00 EUR mjesečno.

16. Sud je kod donošenja odluke imao u vidu imovinsko stanje obveznice uzdržavanja tj. tuženice za koju, prema podacima poslodavca na strani 20-22 spisa, proizlazi kako je ostvarila prosječnu plaću u periodu od listopada 2025. do prosinca 2025. (tri mjeseca) u prosječnoj visini od 938,77 EUR, a što odgovara i navodima same tuženice prema kojima prima plaću od oko 950,00 EUR mjesečno. Sud je vodio računa da tuženica stanuje sa suprugom koji prima plaću od oko 1.000,00 EUR te roditeljima koji su u mirovini te da ima još jedno dijete na uzdržavanju. Sud smatra kako je tuženica troškove prehrane za cijelo svoje domaćinstvo u visini od 2.000,00 EUR – 400,00 EUR po osobi, prikazala nerealno visokim, a obzirom da je standardna prehrambeno- higijenska košarica za četveročlanu obitelj, koja uključuje 77 artikala i odražava stvarne potrošačke navike hrvatskih kućanstava, prosječno koštala 736,88 eura prema podacima javno dostupnim na https://www.index.hr/vijesti/clanak/poskupjela- potrosacka-kosarica/2782479.aspx, odnosno 184,22 EUR po osobi, time da je ključno za istaknuti kako je sama tuženica navela kako daje roditeljima 200,00 EUR za hranu i režije kao i njen suprug dok ostalo snose roditelji, zbog čega sud zaključuje kako se mjesečni troškovi tuženice kreću oko 300,00 EUR (uključujući i higijenske potrepštine i eventualne lijekove za koje ista nije prikazala troškove), dok se trošak kredita ne uzima u obzir budući da kreditno obvezivanje ne može ići na štetu uzdržavanja djeteta. Ako se predmetni iznos oduzme od mjesečnog prihoda tuženice dolazi se do iznosa od 638,77 EUR koji tuženica može koristiti za ostale svoje, ne nužne, troškove. Obzirom na Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN br. 75/25) iz koje proizlazi da je minimalni novčani iznos za uzdržavanje tužiteljice 290,00 EUR (za dijete od 13 do 18 godina, time da je tužiteljica, iako punoljetna, trenutno u dobi od 18 godina te još polazi srednju školu), sud smatra kako je tuženica u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznosom od 290,00 EUR mjesečno bez opasnosti za svoje uzdržavanje i uzdržavanje svojeg drugog djeteta, pri čemu je sud vodio računa da to drugo dijete ima i oca koji je zaposlen i ostvaruje prihode od 1.000,00 EUR mjesečno te koji je uz tuženicu dužan uzdržavati svoje dijete.

17. Obvezu plaćanja uzdržavanja sud je odredio od 4. lipnja 2025., kao dana podnošenja tužbe, a kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, sukladno odredbi čl. 306. ObZ. Sud je odredio dospijeće obroka uzdržavanja do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec obzirom da je na taj način bilo određeno dospijeće sudskom nagodbom br. P Ob-42/16 od 28. studenog 2018. te nema osnove za izmjenu u tom dijelu, dok je stopa zakonske zatezne kamate određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Ovdje još valja navesti kako je sud naložio tuženici da dospjele obroke uzdržavanja do 3. veljače 2026. uplati na račun oca tužiteljice, a obroke dospjele nakon tog datuma kao i tekuće obroke uzdržavanja da uplaćuje na račun same tužiteljice, budući da je tužiteljica s danom 4. veljače 2026. postala punoljetna te kao takva sposobna raspolagati i upravljati novcem koji se za nju uplaćuje.

18. Odluka o troškovima temelji se na čl. 366. ObZ prema kojem u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Kako je tužiteljica uspjela u sporu u visini od 90,90%, a tuženica 9,10%, to i tuženica je dužna naknaditi trošak tužiteljici u visini od 81,80%.

19. Tužiteljica je zatražila trošak na ime jednokratne nagrade prema tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) u iznosu od 400,00 EUR te PDV u iznosu od 100,00 EUR, odnosno ukupno 500,00 EUR, od čega 81,80% iznosi 409,00 EUR, a koji trošak je tuženica dužna naknaditi tužiteljici.

20. Temeljem navedenoga presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 27. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Bojan Bacinger, odvjetnik iz Čakovca

2. Nela Pilipović Ramušćak, odvjetnica iz Varaždina

3. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Varaždin, Vladimira Nazora 22, nakon pravomoćnosti