Poslovni broj: Us I-1529/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri, Split, Sukoišanska br. 4, protiv tuženika Grada Splita, Gradonačelnika Splita, Obala kneza Branimira 17, radi poništenja rješenja, nakon javne rasprave zaključene 29. travnja 2026. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja MN, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri, Split i generalne opunomoćenice tuženika ĆN, zaposlenice tuženika, objavljene 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Gradonačelnika, Klasa: UP/II-110-01/25-01/1, Urbroj: 2181-1- 03-4/7-25-2 od 28. svibnja 2025. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za stanovanje i poslovne prostore, Klasa: UP/I-110-01/25- 01/6, Urbroj: 2181-1-03-4/7-25-1 od 11. travnja 2025.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-110-01/25-01/1, Urbroj: 2181-1- 03-4/7-25-2 od 28. svibnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za stanovanje i poslovne prostore, Klasa: UP/I-110-01/25-01/6, Urbroj: 2181-1-03-4/7-25-1 od 11. travnja 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem stečene stručne spreme u znanstvenom stupnju doktora znanosti.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, u bitnom prigovara kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku pozivajući se na odredbu članka 30. ZUP-a, čime je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Prigovara kako su pobijana rješenja u protivnosti sa člankom 98. stavka 5. ZUP-u. Tvrdi kako ima objektivizirane dokaze da u gradskoj upravi ima svega nekoliko magistara i doktora znanosti, a istim je priznat njihov stupanj unatoč tome što nije uvjet za radno mjesto na koje rade niti bi im znanstveni stupanj bio u funkciji poslova radnog mjesta, kakvim postupanjem tužitelj trpi vid diskriminacije. Prigovara kako u provedenom upravnom postupku nisu utvrđena sva prava tužitelja, posebno nisu utvrđene sve činjenice koje su bitne za donošenje pravilne odluke, odnosno nisu utvrđene one činjenice koje idu u prilog tužitelju, paušalno navodeći zakonske odredbe, međutim, iste nisu dovedene u korelaciju sa predmetnim slučajem. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i osporava tužbeni zahtjev i navode tužitelja kao neosnovane, te kako ostaje pri navodima iz obrazloženja osporavanih rješenja.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 29. travnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj dana 19. ožujka 2025. podnio zahtjev za priznavanje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem stečene stručne spreme u znanstvenom stupnju doktora znanosti temeljem Kolektivnog ugovora.
8. Pregledom priloženih isprava utvrđeno je kako tužitelj ima diplomu o stečenom doktoratu iz područja društvenih znanosti (polje pravo, grana pomorsko i opće prometno pravo), koju je stekao obranom disertacije pod naslovom "Pomorski privilegij i hipoteka na plovnim objektima.".
9. Utvrđeno je kako je tužitelj raspoređen na radno mjesto "Viši savjetnik za zakup i kupoprodaju poslovnih prostora" u Upravnom odjelu za stanovanje i poslovne prostore, Odsjeku za poslovne prostore, za koje je Pravilnikom o unutarnjem redu Upravnog odjela za stanovanje i poslovne prostore ("Službeni glasnik Grada Splita" broj: 29/24) propisano potrebno stručno znanje: sveučilišni diplomski studij ili sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij ili stručni diplomski studij pravne struke, najmanje četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, državni stručni ispit, i kojem je u opisu radnog mjesta obavljanje poslova vezanih za zakup i kupoprodaju poslovnih prostora, garaža i skloništa u vlasništvu ili pod upravljanjem Grada te sudjelovanje u izradi općih i pojedinačnih akata iz nadležnosti, praćenje propisa iz nadležnosti i dr., sve vezano uz poslovne prostore, garaže i skloništa.
10. Utvrđeno je kako akademski stupanj doktora znanosti koji ima tužitelj nije uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je isti raspoređen, te je utvrđeno kako stečeni akademski stupanj doktora znanosti i poslovi koje tužitelj obavlja nisu ni na koji način povezani odnosno da njegov akademski stupanj doktora znanosti nije u funkciji područja kojim se službenik bavi u okviru poslova svog radnog mjesta.
11. Slijedom navedenoga, utvrđeno je kako nisu ispunjeni uvjeti za uvećanje osnovne plaće tužitelju iz članka 46. stavka 4. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Splita ("Službeni glasnik Grada Splita" broj: 33/18, 26/20, 52/20, 29/21, 3/23, 56/23, 35/24, 50/24, 56/24, 9/25., dalje u tekstu Kolektivni ugovor), te je utvrđeno kako nema pravnog osnova za udovoljavanje zahtjevu tužitelja.
12. Odredbom članka 46. stavka 4. Kolektivnog ugovora propisano je da će se osnovna plaća službenika uvećati ako službenik ima akademski naziv sveučilišnog specijalista ili magistra znanosti za 8% te ako službenik ima akademski stupanj doktora znanosti za 15%, pod uvjetom da akademski naziv/stupanj nije uvjet za radno mjesto na kojem službenik radi i ako je akademski naziv/stupanj u funkciji poslova radnog mjesta na kojem službenik radi.
13. Slijedom navedenoga, analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske osporene odluke, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.
14. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno su upravna tijela utvrdila kako znanstveni stupanj doktora znanosti kojima ima tužitelj nije u funkciji poslova radnog mjesta na kojem radi, obzirom kako je nesporno da je tužitelj raspoređen na radnom mjestu "Viši savjetnik za zakup i kupoprodaju poslovnih prostora" u Upravnom odjelu za stanovanje i poslovne prostore, Odsjeku za poslovne prostore, a znanstveni stupanj doktora znanosti ostvario je iz područja društvenih znanosti (polje pravo, grana pomorsko i opće prometno pravo), slijedom čega su osnovano upravna tijela utvrdila kako tužitelj ne ispunjava jedna od uvjeta propisan članka 46. stavka 4. Kolektivnog ugovora za uvećanje osnovne plaće.
15. Prigovor tužitelja kako mu nije omogućeno izjašnjavanje u upravnom postupku čime je povrijeđena odredba članka 30. ZUP-a ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, iz razloga što iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tužitelju omogućeno izjašnjavanje o čemu je sastavljen Zapisnik od 22. svibnja 2025., koji prileži spisu upravnog tijela.
16. Prigovor tužitelja kako tuženo tijelo nije obrazložilo svoju odluku, prema ocjeni ovog Suda nije osnovan obzirom kako je tuženo tijelo dalo razloge svoje odluke te istu obrazložilo upravo kako to i propisuje odredba članka 98. stavka 5. u vezi sa člankom 120. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21).
17. U odnosu na tvrdnje tužitelja kako ima objektivizirane dokaze da u gradskoj upravi ima svega nekoliko magistara i doktora znanosti, a istim je priznat njihov stupanj unatoč tome što nije uvjet za radno mjesto na koje rade niti bi im znanstveni stupanj bio u funkciji poslova radnog mjesta, kojim postupanjem trpi diskriminaciju, valja kazati kako tužitelj sudu nije predočio objektivizirane dokaze da bi tužitelj bio stavljen u nepovoljniji položaj od druge zaposlenike u usporedivoj situaciji, a sve u skladu sa odredbom članka 39. stavka 1. podstavka 8. ZUS-a. U odnosu na dostavljene podatke za zaposlenika HN, uz podnesak tužitelja od 27. travnja 2026. iz istih proizlazi kako je isti raspoređen na radno mjesto Viši savjetnik za staru gradsku jezgru i baštinu te da je doktorirao na temu "Novo susjedstvo i zajednička vanjska i sigurnosna politika proširene Europske unije", međutim iz navedenoga ne proizlazi da mu je priznato i pravo na uvećanje osnovne plaće. Napominje se kako odredbe ZUS-a ne daju ovlaštenje sudu da po službenoj dužnosti izvodi dokaze, već po prijedlogu stranaka, a tužitelj na okolnost diskriminacije nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza. Dakle, tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao niti predložio izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja postojanja diskriminacije u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije, odnosno da je u konkretnom slučaju došlo do različitog postupanja tuženika koje bi se temeljilo na nekoj od zaštićenih osnova propisanih spomenutom Zakonom.
18. Nastavno, iako tužitelj u predmetnom sporu nije dokazao i dostavio objektivizirane dokaze na okolnost diskriminacije od strane poslodavca, ukazuje se tužitelju kako u smislu odredbu članka 16. u vezi članka 17. i 18. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj: 85/08, 112/12, dalje u tekstu Zakona) ukoliko smatra da mu je zbog diskriminacije u području rada povrijeđeno neko pravo zaštitu može tražiti i u posebnom postupku pred općinski sudom.
19. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.
20. Prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
21. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.
U Splitu, 27. svibnja 2026.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA: 1. Opunomoćeniku tužitelja Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri, Split, Sukoišanska br. 4,
2. Tuženiku Gradu Splitu, Gradonačelniku Splita, Obala kneza Branimira 17,
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana.
