Poslovni broj: Us I-1585/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Šibensko kninske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, Šibenik, Pavla Šubića I br. 2., radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 29. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika ĆM i RM, objavljene 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, Klasa: UP/II-410-15/21-01/61, Urbroj: 2182-08/1-25-2 od 9. travnja 2025. i rješenja Šibensko-kninske županije, Općine Tisno, Upravnog odjela za financije i javne prihode, Klasa: UP/I-410-15/20- 04/2166, Urbroj: 2182/05-04-01/2-20-1 od 17. srpnja 2020.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-15/21-01/61, Urbroj: 2182- 08/1-25-2 od 9. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine Tisno, Upravnog odjela za financije i javne prihode, Klasa: UP/I-410-15/20- 04/2166, Urbroj: 2182/05-04-01/2-20-1 od 17. srpnja 2020., kojim je tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor za 2020. na adresi na adresi [adresa], površine 195,44 m2, u iznosu od 2.931,60 kuna.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je vlasnik nekretnine na adresi [adresa], površine 195,44 m2 u kojoj ima prijavljeno prebivalište i u kojoj trajno i svakodnevno boravi, te u objektu redovito koristi električnu energiju i vodu, što je vidljivo iz višegodišnjih računa koji pokazuju kontinuiranu potrošnju tijekom svih mjeseci u godini. Prigovara kako upravna tijela utvrđenje o sezonskom korištenju predmetne nekretnine temelje na tehničkim podacima pražnjenja spremnika otpada, što ne može biti odlučan dokaz o sezonskom korištenju objekta. Ukazuje kako su način i učestalost odlaganja otpada dio specifičnih životnih navika, koje variraju od pojedinca do pojedinca, ovisno o stilu života, ekološkoj osviještenosti, navici recikliranja ili povremenom odvozu otpada vlastitim prijevozom. Nadalje, tvrdi kako činjenica da komunalni redar prilikom nenajavljenog nadzora nije zatekao tužitelja u kući ne može predstavljati vjerodostojan pokazatelj svrhe korištenja nekretnine. Prigovara kako je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo iz članka 29. stavka 1. kao i članka 14. stavka 2. Ustava RH. Prigovara kako je povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku jer mu nije omogućeno očitovanje o svim činjenicama i okolnostima. Tvrdi kako iz dostavljen računa o potrošnji električne energije je razvidno kako je imao kontinuiranu mjesečnu potrošnju električne energije od rujna 2019. do lipnja 2020. bez prekida. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje u bitnom ponavlja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 29. travnja 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka koje su donesene u postupku utvrđivanja obveze plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], površine 195,44 m2, za 2020., na temelju članka 25. Zakona lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. i 101/17.) i članka 9., 9.a, 9.b i 10. Odluke o porezima Općine Tisno (NN 88/17, Službeni glasnik Općine Tisno, broj: 4/17., 5/17., 2/18., 6/18., u daljnjem tekstu: Odluka).
8. Među strankama nije sporno kako je tužitelj vlasnik predmetne kuće.
9. Među strankama je sporno koristi li tužitelj predmetnu kuću povremeno/ sezonski, pa slijedom toga može li se ista smatrati kućom za odmor u smislu odredbe članka 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. i 101/17.).
Sporna je i površina predmetne nekretnine.
10. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona lokalnim porezima kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a njome se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
11. Odredbom članka 25. Zakona lokalnim porezima propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
12. Odredbom članka 9. stavka 1. Odluke o porezima Općine Tisno propisano je da se porez na kuće za odmor plaća 15,00 kn po četvornom metru korisne površine kuće za odmor.
13. Odredbom članka 9. a Odluke o porezima Općine Tisno propisano je da porez na kuće za odmor plaća pravna ili fizička osoba koja je vlasnik kuće za odmor na području Općine Tisno.
14. Odredbom članka 9. b Odluke o porezima Općine Tisno propisano je da kućom za odmor smatra se svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatra se gospodarstvena zgrada koja služi za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
15. Odredbom članka 10. Odluke o porezima Općine Tisno propisano je da u postupku dokazivanja statusa kuće za odmor, obveznik se može koristiti svim sredstvima prikladnima za dokazivanje.
16. Prema stajalištu ovog Suda, obzirom na podatke o potrošnji vode Vodovoda i odvodnje d.o.o. Šibenik, izvješća društva "Ježinac d.o.o." i računa za električnu energiju od strane HEP-a 2020., pravilno su upravna tijela ocijenila kako tužitelja predmetnu nekretninu na području Tisnog, na adresi [adresa], koristi povremeno/sezonski, slijedom čega je pravilno tužitelju, temeljem citiranih odredbi Zakona o lokalnim porezima i Odluke o porezima Općine Tisno, utvrdilo obvezu poreza na kuću za odmor. Navedene isprave Sud cijeni kao vjerodostojan dokaz, i mišljenja je kako su upravo navedeni dokazi primarni pokazatelj kontinuiteta stanovanja i korištenja nekretnine, odnosno u konkretnom slučaju pokazatelj da tužitelj predmetnu kuću koristi povremeno/sezonski.
17. Naime, iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je upravno tijelo u provedenom postupku pribavilo evidenciju stvarne potrošnje vode (kartica brojila) distributera vode Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik iz kojeg je utvrđeno kako je kuća tužitelja povremeni - sezonski potrošač vode. Iz evidencije je utvrđeno kako je u 2020. evidentirana potrošnja vode u sedam mjeseci i to: u travnju – 5m3, u svibnju – 4m3, u lipnju – 7 m3, u srpnju – 20 m3, u kolovozu – 36 m3, u rujnu - 18 m3 i listopadu – 3m3, dok u ostalim mjesecima (siječanj, veljača, listopad, studeni i prosinac) uopće nije bilo potrošnje vode u kući tužitelja ili je ista iznosila 1 ili 2 m2.
18. Iz izvješća društva "Ježinac d.o.o." utvrđeno je kako se odvoz otpada obavlja isključivo tijekom ljetnih mjeseci, a kod tužitelja je tijekom 2020. odvoz vršen pet mjeseci, odnosno prvi evidentirani odvoz bio je 20. lipnja 2020., a posljednji 9. listopada 2020.
19. Slijedom utvrđenog, osnovano je upravno tijelo zaključilo kako je tužitelj predmetnu kuću koristi povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima, te je donijelo rješenje o obvezi tužitelja na plaćanje poreza na kuću za odmor za 2020.
20. U odnosu na prigovor tužitelj kako je iz dostavljenih računa o potrošnji električne energije razvidno kako je imao kontinuiranu mjesečnu potrošnju električne energije od rujna 2019. do lipnja 2020. bez prekida valja kazati kako je tužitelj uz žalbu priložio račune o plaćanju potrošnje električne energije za siječanj 2020. u iznosu od 192,80 kuna, veljaču 2020. u iznosu od 192,80 kuna, travanj u iznosu od 427,32 kuna i svibanj 2020. u iznosu od 427,32 kuna, dok je za lipanj i ožujak 2020. dostavio račune bez naznačenog iznosa, a za ostale mjesece u 2020. nije dostavio račune. Dakle, tužitelj nije dostavio dokaze o potrošnji električne energije u 2020. iz kojih bi proizlazio kontinuitet življenja u predmetnoj nekretnini. Preslik uplatnica o potrošnji električne energije koje se ne odnose na predmetnu 2020., a koje je tužitelj dostavio u sudski spis i spis upravnog tijela, Sud nije uzeo u razmatranje, jer nisu odlučne za konkretnu upravnu stvar, obzirom kako je predmet ovog spora utvrđenje relevantnih činjenica za 2020. Također, vezano za dokaze koje je tužitelj dostavio u pogledu priključka građevine na sunčanu elektranu, ukazuje se tužitelju kako iz Potvrde za trajni pogon proizlazi kako početak datira od 11. siječnja 2021., dok je predmet ovog spora utvrđenje odlučnih činjenica za 2020.
21. Nastavno, ističe se kako je u smislu odredbe članka 88. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16, 121/19) u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, dok porezni obveznik snosi teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez. Dakle, tužitelj u konkretnom slučaju nije dostavio dokaze da u predmetnoj nekretnini kontinuirano (stalno) živi, dok je upravno tijelo temeljem evidencije o potrošnji vode i odvozu komunalnog otpada utvrdilo kako se predmetna nekretnina koristi povremeno.
22. Također, činjenica što tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, ne znači da se ta nekretnina ne može smatrati kućom za odmor. Naime, za obvezu plaćanja poreza na kuću za odmor važan je način njenog korištenja, odnosno živi li se u njoj. Kako je u ovom slučaju jasno utvrđeno da se ona koristi povremeno, odnosno sezonski, tužitelj je kao vlasnik te kuće dužan platiti porez.
23. Prigovor tužitelja na utvrđenu površinu predmetne nekretnine koji prigovor je istaknuo na zapisnik od 29. travnja 2026. Sud je ocijenio neosnovanim i neargumentiranim, obzirom kako je u tužbi jasno naveo da je vlasnik predmetne nekretnine površine 195,44 m2, te istom utvrđenju nije prigovorio niti u žalbi protiv prvostupanjske odluke.
24. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporena rješenja zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.
25. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.
26. Kako tužitelj nije uspio u sporu, te u smislu odredbe članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a nije niti imao troškove, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao u točki II izreke presude.
U Splitu, 27. svibnja 2026.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju KM, [adresa],
2. Tuženiku Šibensko kninskoj županiji, Upravnom odjelu za proračun, financije i javnu nabavu, Šibenik, Pavla Šubića I br. 2.,
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana
