Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-12064/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. MV zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 3. i stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., i 145/24.), odlučujući o prigovoru okr. MV, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko od 27. studenog 2025., Klasa: 211-07/25-3/19241, Ur.broj: 511-09-33-25-2, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prigovor okrivljene MV odbija se kao neosnovan, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ -a),okr. MV, obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka 30,00 (trideset) eura, koji je dužna platiti u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko od 27. studenog 2025., Klasa: 211-07/25-3/19241, Ur.broj: 511-09-33-25-2, proglašena je krivom okr. MV zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za koji je kažnjena novčanom kaznom od 660,00 eura.
1.1. Nadalje, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 1 mjesec.
1.2. Okrivljenica je obvezna i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je osobno podnijela prigovor zbog izrečene zaštitne mjere te novčane kazne.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237.st.1. t. 2. PZ -a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao o odgovarajućem primjenom odredaba PZ-a žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1.PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena pobija prekršajni nalog.
6. Okrivljenica ističe kako priznaje da je počinila prekršaj, žao joj je zbog učinjenog, moli sud da joj ne izrekne zaštitnu mjeru jer automobil koristi vrlo rijetko i samo kada je to nužno zbog obiteljskih potreba, smatra da će i postojeća mjera biti dovoljna da utječe na njenu daljnju prometnu disciplinu. Nadalje predlaže da joj sud umanji izrečenu novčanu kaznu jer se nalazi u iznimno teškoj financijskoj situaciji , majka je šestero djece ima vrlo niska mjesečna primanja pa bi plaćanje kazne u punom iznosu predstavljalo za nju i njenu obitelj značajno financijsko opterećenje. Stoga predlaže da joj sud ublaži novčanu kaznu, ostavi izrečenu zaštitnu mjeru te donese odluku koja će biti primjerena njenim životnim i financijskim mogućnostima.
6.1. Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237.st.2.PZ -a, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinila pa su navodi u pogledu slabijeg imovnog stanja ostali na razini paušalnog isticanja.
7. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna u posebno propisanom minimumu, primjena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti dijele i svrsi kažnjavanja iz čl. 32 PZ-a. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajno pravnih sankcija iz čl. 6 PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl.32 PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
7.1. Stoga, navodi prigovora okrivljenice ( da se nalazi u teškoj financijskoj ima šestero djece, ima niska mjesečna primanja) pri čemu okrivljenica o navedenom nije dostavila dokaz što je bila dužna, po stavu ovog suda, svaka za sebe i u svojoj ukupnosti, nisu naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale ublažavanje novčane kazne. Naime, niti priznanje i svijest o počinjenom prekršaju, po ocjeni ovog suda, ne čine takve olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje ublažene novčane kazne za predmetni prekršaj, kao što to ističe okrivljenica u prigovoru.
8. Nadalje ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je je našao da je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije jedan mjesec. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice, a u skladu je i sa načelom razmjernosti iz članka 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru da automobil koristi vrlo rijetko i samo kada je to nužno zbog obiteljskih potreba , nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, te je navedeno trebalo biti poticaj okrivljenici da se suzdrži od protupravnog postupanja u prometu. Duljina trajanja izrečene mjere jedan mjesec, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine po ocjeni ovog suda primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te je u skladu sa načelom razmjernosti iz čl. 51a PZ-a.
9. Kako je člankom 138. st. 2. t . 3.c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, ako je odlučivao o žalbi okrivljenice, to je na temelju čl. 139. st 3. PZ-a, okrivljenica obvezna na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu trajanja postupka.
10. Zbog navedenoga na temelju čl. 238.st.11.PZ-a u vezi čl. 205.PZ-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi primorsko- goranskoj, Policijskoj postaji Vrbovsko u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
