Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10284/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĐF zbog prekršaja iz čl. 199. st.2. i st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 133/23. i 145/2024. ), odlučujući o prigovoru okr. ĐF protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Sinj, od 14. rujna 2025., klasa: 211-07/25-1/17494, urbroj: 511-12-31-25-1 u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prigovor okr. ĐF odbija se kao neosnovan, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. ĐF, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. ĐF zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama a za koji je kažnjen novčanom kaznom 1.320,00 eura.
1.1. Izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije tri mjeseca u koju mu je uračunato vrijeme trajanja mjere opreza , te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. ĐF pravodobno je podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.
6. Okrivljenik u prigovoru priznaje odgovornost te podnosi prigovor s prijedlogom da mu se kazna ublaži i skrati zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom B kategorije na najkraće moguće razdoblje. Navodi da se ovakav propust više nikada neće dogoditi jer mu je ova situacija velika opomena i životna lekcija, vozačka dozvola mu je prijeko potrebna za odlazak na posao i obavljanja svakodnevnih poslovnih i obiteljskih obaveza, član mu obitelji mora tjedno dva puta na dijalizu u Split, a žive u [adresa] pa bi mu dugotrajno oduzimanje vozačke dozvole prouzročile ozbiljne poteškoće u životu i egzistenciji.
7. Međutim okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je prije svega utvrđena blaža vrsta kazne, novčana kazna i to u propisanom minimumu novčane kazne, za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (propisana novčana kazna 1.320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana) a imajući u vidu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako to sugerira u prigovoru okrivljenik.
7.1. Jednako tako, navodi prigovora da mu je ugrožena egzistencija po stavu ovog suda, nisu naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale ublažavanje novčane kazne. Nadalje, niti priznanje ili svijest o počinjenom prekršaju, po ocjeni ovog suda, ne čine takve olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje ublažene novčane kazne za predmetni prekršaj, kao što to ističe okrivljenik u prigovoru.
7.2. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u dijelu odluke o novčanoj kazni.
8. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije tri mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koja su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o potrebi posjedovanja vozačke dozvole zbog odlaska na posao i obavljanja svakodnevnih obiteljskih obaveza jer član obitelji mora tjedno dva puta na dijalizu u Split, a žive u [adresa], trebala je upravo biti poticaj okrivljeniku da ne krši prometne propise pa isto nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, a posebno cijeneći da je okrivljenik počinio prekršaj koji je jedan od najtežih prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama.
8.1. Stoga se izricanjem predmetne zaštitne mjere postiže njihova svrha, odnosno, otklanjaju se uvjeti koji omogućuju ili mogu poticajno djelovati na okrivljenikovo počinjenje novog prekršaja. I po ocjeni ovog suda, težina počinjenog prekršaja (upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,77 g/kg), kao i očekivanih prekršaja te stupanj počiniteljeve opasnosti, proporcionalno je izrečenoj zaštitnoj mjeri, sukladno s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle, bliže kraćem mogućem trajanju zaštitne mjere, također je primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.
8.2. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora niti u ovom dijelu te je odlučeno kao u izreci ove presude.
9. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, u skladu sa čl.130. st.9. PZ-a uračunati će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.
10. Kako je čl. 138. st.2. t.3. c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st.3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
11. Zbog navedenoga na temelju čl. 238.st.11.PZ-a u vezi čl. 205.PZ-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27.svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
