Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1184/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv AŠ zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 8. u svezi čl. 293. st. 2. i čl. 229.st. 1. i st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 133/23. i 145/2024. ), odlučujući o prigovoru okrivljenika AŠ, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci, od 23. prosinca 2022., Klasa: 211-07/23-3/8648, Urbroj: 511-15-14- 23-1 u sjednici vijeća održanoj 27.svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. AŠ, a po službenoj dužnosti, djelomično se preinačuje prekršajni nalog na način da se na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 118/18. i 114/22, : dalje PZ-a), protiv okr. ZŠ (osobni podaci kao u prekršajnom nalogu), odbija optužba da dana 9. prosinca 2022. godine u 00,50 sati u mjestu Otok, općina Otok Slavonski, Ulica Josipa Juraja Strossmayera kbr. 206, za vrijeme upravljanja osobnim automobilom registracijskih oznaka [registarska oznaka], kod sebe nije imao vozačku dozvolu ili ju nije htio pokazati na zahtjev policijskog službenika
- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 229. st. 1. i st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se pobijan i prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okr. ZŠ za prekršaj iz 199. st. 2. i 8. u svezi čl. 293. st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prihvaća po prvostupanjskom tijelu izrečena novčana kazna 1.580,00 (tisuću pet sto osamdeset) eura, koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
III. Uslijed odluke pod t. I., prigovor okr. AŠ u odnosu na prekršaj iz članka 229.st. 1. i st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je bespredmetan.
IV. Prigovor okr. AŠ se odbija kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
V. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a okr. AŠ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 (trideset) eura u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. AŠ da je na način činjenično opisan u t.1. izreke prekršajnog naloga počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. u svezi čl. 293. st. 2. za koji mu je utvrđena novčana kazna 1.580,00 eura, te u t.2. izreke prekršajnog naloga počinio prekršaj iz čl. 229. st. 1. i st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je utvrđena novčana kazna 30,00 eura te mu je izrečena ukupna novčana kazna 1.610,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u tom roku, te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije tri mjeseca, i obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 311,67 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. AŠ pravodobno je podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere i novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ -a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor je dijelom bespredmetan, a dijelom neosnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl . 202. st. 1. PZ-a, ispitao je po službenoj dužnosti jesu li presudom na štetu žalitelja povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
6. Tako je ovaj sud ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz čl. 229.st. 1. i st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje je žalitelj proglašen krivim u točki 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je prekršajni nalog trebalo preinačiti i odbiti optužbu za to djelo prekršaja, a uslijed čega je prigovor okrivljenika u tom dijelu postao bespredmetan.
6.1. Naime, okrivljeniku je prekršajnim nalogom stavljeno na teret da je prekršaj iz čl. 229. st. 1. i st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama , činjenično opisanog u točki 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga počinio 09. prosinca 2022.
6.2. Kako u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, to zastaru treba cijeniti prema odredbama PZ-a.
6.3. Odredbom čl. 13. st. 2. PZ-a propisano je „prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom čl. 239. st.1. toč. 2. PZ-a, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,31 eura za fizičku osobu.
6.4. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga i to u iznosu od 30,00 eura, očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi čl. 239. st. 1. t. 2. PZ-a bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, a ne prekršajni nalog.
6.5. No, za procesni režim primjene pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom čl. 13. PZ-a, prema kojoj u odnosu na predmetni prekršaj , prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.
6.6. Budući da se u ovom prekršajnom postupku, kako je to već navedeno, okrivljenik teretio za predmetni prekršaj, počinjeni 9. prosinca 2022., to je pravilnom primjenom odredbe čl. 13. st. 2. PZ-a nastupila tzv. apsolutna zastara prekršajnog progona, zbog čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju čl. 181. t. 5. PZ-a, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u točki
I. izreke ove drugostupanjske presude.
6.7. Slijedom navedenog, prigovor okrivljenika u odnosu na prekršaj iz točke 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga je bespredmetan.
7. Okrivljenik u prigovoru navodi kako isti podnosi isključivo u dijelu koji se odnosi na zaštitnu mjeru zabrane upravljanja vozilom i kaznu, svjestan je težine svog postupanja i izražava iskreno žaljenje zbog počinjenog prekršaja , događaj je ostavio na njega ozbiljne osobne posljedice te od tog dana nije konzumirao alkohol i svjestan je potrebe da se takvo ponašanje više ne ponovi . Nadalje u prigovoru predlaže da se uzme u obzir da je trenutno u slaboj financijskoj situaciji, ima kredit, bez zaposlenja je i bez primanja, trenutno živi sam i brine se o starom djedu koji je nemoćan, također ima sina za kojeg plaća alimentaciju i kazna ga je jako pogodila , ističe da je u potrazi posla, moli ublažavanje kazne kao i trajanje zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije jer mu je vozačka potrebna za posao, s obzirom da nije nikoga ugrozio.
7.1. Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne i više nego primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je izrečena novčana kazna u propisanom minimumu novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. u svezi čl. 293.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te ovaj sud smatra da, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja (koncentracija od 1,55 g/kg alkohola u organizmu , zbog koje su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjenje što je utvrđeno analizom i mišljenjem vještaka uslijed čega je okrivljenik izgubio kontrolu nad vozilom te je nastupila prometna nesreća ) te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ- a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u prigovoru. Kod takvog stanja stvari, okolnosti koje okrivljenik navodi u prigovoru, a tiču se navoda o lošoj materijalnoj situaciji, nemaju utjecaja na visinu izrečene novčane kazne.
8. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije tri mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koja su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost i koje se ističe u prigovoru nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, a posebno cijeneći da je okrivljenik počinio prekršaj koji je jedan od najtežih prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama. U odnosu na navod prigovora kako mu je vozačka dozvola potrebna i predlaže trajanja zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije jer u potrazi za poslom, po stavu ovog suda, navedeno nije okolnost koje bi opravdavala ublažavanje izrečene zaštitne mjere, kao što to ističe okrivljenik u prigovoru, te je isto trebalo upravo biti poticaj okrivljeniku da ne krši prometne propise.
8.1. Stoga se izricanjem predmetne zaštitne mjere postiže njihova svrha, odnosno, otklanjaju se uvjeti koji omogućuju ili mogu poticajno djelovati na okrivljenikovo počinjenje novog prekršaja. I po ocjeni ovog suda, težina počinjenog prekršaja kao i očekivanih prekršaja te stupanj počiniteljeve opasnosti, proporcionalno je izrečenoj zaštitnoj mjeri, sukladno s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle, bliže kraćem mogućem trajanju zaštitne mjere, također je primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.
8.2. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora ovom dijelu te je odlučeno kao u izreci ove presude.
9. Kako je čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st.3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
10. Zbog navedenoga na temelju čl. 238.st.11.PZ-a u vezi st čl. 205.PZ-a (t. IV. izreke) i čl. 207.PZ-a (t. I. i II. izreke) odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 27. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji prometne policije Vinkovci , u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
