Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1015/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol Krneta, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja DOLENAC PROMET d.o.o., Petrinja, [adresa], OIB 21780210989, kojeg zastupa Ivan Rački, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, Vlaška 50a/4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB 95093210687, radi gradnje stambeno-poslovne zgrade u [adresa], 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/I-000-06/24-17/50, Ur. broj: 531-06-3-25-6 od 11. veljače 2025. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-000-06/24-17/50, Ur. broj: 531- 06-3-25-6 od 11. veljače 2025. odbijen je zahtjev trgovačkog društva Dolenac promet d.o.o., ovdje tužitelja za gradnju stambeno-poslovne zgrade u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je upisana kao kulturno dobro, te koja je uklonjena zbog oštećenja u potresu.

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, da rješenje nije valjano obrazloženo, da u obrazloženju rješenja tuženik samo paušalno navodi da tužitelj nije dostavio dokaz o broju posebnih dijelova zgrade i njihovoj namjeni bez da je tuženik proučio dostavljenu dokumentaciju i odredbe materijalnog prava te utvrdio činjenično stanje. Tužitelj je naveo da se radi o (zbog potresa) uklonjenom stambeno-poslovnom objektu koji je u vlasništvu tužitelja. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] razvidno je da je kao ZK tijelo I upisana zk.č.br.553, oznake zemljišta: A Đ dvorište dvorišna zgrada ukupne površine 579 m2 dok je kao ZK tijelo II upisana poslovna prostorija koja se nalazi u prizemlju kuće upisane u A I površini 35 m2, a koje su u vlasništvu tužitelja. Smatra da je iz povijesnog z. k. izvatka za predmetnu nekretninu razvidno da se radi o poslovno-stambenoj zgradi. Tužitelj nadalje opisuje kupoprodaje kojima je tužitelj u konačnici stekao cijelu zgradu, navodi da je zgrada izgrađena 1900. -te godine, da su u prizemlju bila tri poslovna prostora, a na katu se nalazila zubarska ordinacija i jedan stan. Ističe da je u vrijeme potresa u potkrovlju postojao stan u kojem je stanovao njegov sin AO. Navodi da zgrada nije etažirana, jer je on jedini vlasnik. Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da se predmetna zgrada sastojala od najmanje jednog stana i najmanje jednog poslovnog prostora te da su ispunjeni uvjeti iz čl. 4. st. 1. t. n) Zakona o obnovi. U odnosu na posebne dijelove zgrade ističe se kako se prema odredbama Pravilnika o registru zgrada, garaža, drvarnica, podrum, spremište, lođa, terasa, otvoreni balkon, podrumski prostor, tavanski prostor, kućni vrt smatraju posebnim dijelovima zgrade, a što tuženik propušta uzeti u obzir. Predmetna zgrada je imala garažu površine 5 x 4,40 metara, terasu površine 6,20 x 4,50 metara, kotlovnicu, malu terasa kod stepeništa. Ovim putem tužitelj dostavlja i fotografije predmetne zgrade. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika. Sud je saslušao zastupnika po zakonu tužitelja ĐO te svjedoke ŽO, ŠO, ĆO i CO.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka nije bilo sporno da je Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, KLASA: 810-03/2113/10, URBROJ: 511-01-300-21-156 od 27. kolovoza 2021. naloženo je uklanjanje zgrade na adresi [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te je predmetna zgrada uklonjena.

8. Između stranaka je sporno da li je tuženik pravilno utvrdio da predmetna uklonjena zgrada nije predstavljala poslovno-stambenu zgrada u smislu odredbe članka 4. stavka 1. točke n) Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko- moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine 21/2023, dalje Zakon), a posljedično čemu nisu ispunjeni uvjeti niti za izgradnju nove zgrade umjesto uklonjene.

9. Člankom 4. stavkom 1. točkom n) Zakona propisano je: „stambeno -poslovna zgrada je zgrada koja se sastoji od najmanje jednog stana i najmanje jednog poslovnog prostora bez obzira na namjenu, a nije obiteljska kuća”.

Odredbom članka 52. Zakona propisano je da se stambeno-poslovna zgrada gradi kada se na temelju ovoga Zakona uklanja uništena višestambena odnosno stambeno-poslovna zgrada na području na kojem je proglašena katastrofa.

10. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je izvršen uvid u (aktivni) z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] iz kojeg je razvidno da je kao ZK tijelo I upisana z. k. č. br. [katastarska čestica] kao dvorište, dvorišna zgrada, dvorišna zgrada, ukupne površine 579 m[2] , u vlasništvu trgovačkog društva DOLENAC PROMET d.o.o., u cijelosti, te daje kao ZK tijelo II upisana poslovna prostorija koja se nalazi u prizemlju kuće upisane u A I u površini 35 m[2] , u vlasništvu trgovačkog društva DOLENAC PROMET d.o.o., u cijelosti.

S obzirom na navedeno zemljišnoknjižno stanje, tuženik je utvrdio da nisu razvidni posebni dijelovi stambeno-poslovne zgrade za koju je podnesen zahtjev niti njihova namjena, a koji podatak je potreban za daljnje postupanje. Tužitelj nije dostavio dokaz o postojanju više posebnih dijelova zgrade, nije dostavio uporabnu dozvolu, rješenje o izvedenom stanju s navedenim brojem stanova i/ili poslovnih prostora ili plan posebnih dijelova nekretnine (elaborat etažiranja) s potvrdom nadležnog tijela da su posebni dijelovi samostalne uporabne cjeline.

Tuženik je zaključkom od 15. siječnja 2025. zatražio od tužitelja da dostavi dokaz o broju posebnih dijelova zgrade i njihovoj namjeni. Tužitelj je dostavio određenu dokumentaciju, no ne i traženu.

Tuženik je obrazložio da je izvršio uvid u dostavljene isprave, no da iz navedenih isprava i nadalje nije bilo razvidno od koliko (i kojih) posebnih dijelova se sastoji predmetna zgrada s obzirom da nije dostavljen dokaz o broju posebnih dijelova zgrade i njihovoj namjeni. Tuženik je utvrdio da tužitelj nije dostavio dokaz o broju posebnih dijelova predmetne zgrade i njihovoj namjeni te da se bez tražene dokumentacije ne može postupati po podnesenom zahtjevu, radi čega je primijenio odredbu članka 47. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano je da kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.

11. Sud je radi utvrđivanja činjenica saslušao zastupnika po zakonu tužitelja ĐO koji je naveo da je njegov sin u predmetnom stanu u potkrovlju živio oko četiri godine prije potresa te da nije bio službeno prijavljen na navedenoj adresi. Na daljnji upit suda iz kojega razloga nisu dostavljeni drugi dokazi, primjerice režijski troškovi za predmetni stan, odgovara da zgrada nije bila etažirana, te da su svi režijski troškovi objedinjeno bili obračunavani tužitelju za cijelu zgradu. Na daljnji upit suda da li postoje kakve fotografije iz koje bi se nedvojbeno mogli utvrditi da se radilo o stambenom prostoru odgovara da su sve fotografije kojima je raspolagao priložene spisu.

12. Nadalje, sud je saslušao ŽO, sina zastupnika po zakonu tužitelja, koji je naveo da je on živio u predmetnoj zgradi na adresi [adresa] u stanu koji se nalazio u potkrovlju zgrade, s bivšom djevojkom od 2016. godine pa sve do potresa. Nije imao prijavljeno prebivalište ili boravište na navedenoj adresi iz razloga što mu je osobna iskaznica vrijedila do 2020. godine, a kada je planirao prijaviti prebivalište i izraditi novu osobnu iskaznicu. Na upit suda da li je plaćao režijske troškove za navedeni stan navodi da nije jer je bio zaposlen kod tužitelja te je radio kat ispod stana, a sam stan nije imao odvojeno brojilo za režijske troškove, već je sve "išlo na firmu". Naveo je da se radilo o stanu od otprilike 60 kvadrata koji je bio koncipiran kao otvoreni prostor koji su predstavljali zajedno hodnik, dnevni boravak, blagovaona i kuhinja, dok su kupaonica i WC bili zajedno kao odvojena soba. Spavaća soba nalazila se kat ispod, zapravo na katu na kojem su se nalazili i poslovni prostori. Ističe da se u poslovne prostore u prizemlju ulazilo s glavnog ulaza u zgradu, dok se u njegov stan ulazilo posebnim ulazom s dvorišne strane koji je vodio do stepeništa iz kojeg se moglo ući u uredske prostorije i njegovu spavaću sobu te koji je vodio do stana u potkrovlju.

13. Sud je saslušao svjedoka ŠO koji je naveo da je susjed tužitelja (dijeli ih jedna kuća), da stoga zna da se radi o zgradi koja je sadržavala i poslovne i stambeni prostor. Poslovni prostori nalazili su se u prizemlji i na prvom katu. Naveo je da je mnogo puta bio u stanu u kojem je stanovao AO. U stan se ulazilo stražnjim ulazom kroz stubište te se stan nalazio u potkrovlju. Sam stan sastojao se od odvojenog dnevnog boravka kao zasebne sobe, kuhinje i blagovane zajedno, kupaone i WC zajedno kao zasebna prostorija te spavaće sobe kao zasebne prostorije u koju se ulazilo iz blagovane. Zna da je u tom stanu u potkrovlju živio AO misli da oko 8 godina prije potresa.

14. Svjedok ĆO naveo je da je susjed tužitelja te da se njegova kuća nalazi preko puta kbr. 22. Naveo je da je predmetna zgrada predstavljala stambeno-poslovnu zgradu te da su poslovni prostori bili u prizemlju i na dijelu prvog kata. U poslovne prostore ulazilo se kroz glavni ulaz. U potkrovlju zgrade nalazio se stan do kojeg se dolazilo posebnim ulazom te glavnim stubištem. Osobno je bio oko dva puta u predmetnom stanu u potkrovlju te navodi da se stan sastojao od spojenog otvorenog prostora koji su sačinjavali dnevni boravak, kuhinja i blagovana, dok su kupaona i toalet bili zasebna soba, spavaća soba je također bila zasebna prostorija kroz koju se ulazilo kroz hodnik, no u spavaćoj sobi nije bio. Vidio je da je u tom stanu živio AO sa svojom djevojkom i to oko 4 godine do dana potresa.

15. Svjedok CO naveo je da je susjed tužitelja odnosno zgrade koja se nalazila na adresi [adresa]. Zna da se predmetna zgrada sastojala od poslovnih prostora i jednog stambenog prostora. Napominje da osobno nikada nije bio u zgradi odnosno u tom stanu, no zna da je AO tamo živio, jer ga je neprestano viđao, kao i roditelje koji su tamo radili. Zna da je ulaz u glavne poslovne prostore bio sa prednje strane te da je postojao i stražnji ulaz te da je vodio do stambenih prostora. Ne zna koliko dugo je AO živio na toj adresi, ali je svakako živio u vrijeme potresa.

16. Prema stavu ovog suda, iskazi svjedoka nisu dostatan dokaz da bi dokazali odlučnu činjenicu na koju se poziva tužitelj - da se u predmetnoj zgradi nalazio zaseban stan u kojem je živio AO. Naime, svjedoci su godinama na adresi viđali ŽO, no koji je sam izjavio da je i radio na istoj adresi. Uvidom u službenu evidenciju sustava eObnova za provjeru prebivališta ili boravišta za fizičke osobe za ŽO, utvrđeno je da isti ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], Nova Drenčina 20A od 23. kolovoza 1995.

Sud stoga prihvaća obrazloženje tuženika kao osnovano te se slaže sa utvrđenjem da tužitelj nije dokazao da bi predmetna zgrada predstavljala „stambeno - poslovnu“ zgradu, odnosno da bi u navedenoj zgradi postojao barem jedan stan namijenjen stanovanju.

Uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] utvrđeno je daje kao ZK tijelo I upisana zkč. br. [katastarska čestica] kao dvorište, dvorišna zgrada, dvorišna zgrada, ukupne površine 579 m[2] , u vlasništvu trgovačkog društva DOLENAC PRONIET d.o.o., u cijelosti, te da je kao ZK tijelo II upisana poslovna prostorija koja se nalazi u prizemlju kuće upisane u A I u površini 35 m[2] , u vlasništvu trgovačkog društva DOLENAC PROMET d.o.o., u cijelosti.

Tuženik je pravilno utvrdio da iz navedene dokumentacije nije moguće utvrditi od koliko posebnih dijelova se sastoji predmetna zgrada s obzirom da nije dostavljen nikakav dokaz o broju posebnih dijelova zgrade i njihovoj namjeni. Naime, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi dokazao je poseban dio zgrade služio za stanovanje niti daje itko stanovao u predmetnoj zgradi.

Stav je ovog suda da, čak i u slučaju da je na nekoj od etaža i izvedena primjerice, kupaona ili kuhinja, da navedeno ne predstavlja nužno stan u smislu zakonskih odredaba. Naime, prema odredbi članka 75. stavka 1. Zakona, „stan“ je definiran kao poseban suvlasnički dio „stambene namjene“. Budući da Zakon ne sadrži preciznije zakonske definicije, sud je definiciju stana odredio i prema Zakonu o najmu stanova (Narodne novine br. 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, 36/2024), koji u odredbi članka 2. propisuje da se stanom smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz. Nadalje, Pravilnik minimalnih tehničkih uvjeta iz programa društveno poticane stanogradnje (POS) u odredbi članka 2. propisuje da stan čini cjelinu i mora imati najmanje: predprostor, sobu, prostor za pripremanje hrane, prostor za održavanje osobne higijene s nužnikom.

Sud je razgledavanjem fotografija koje prileže spisu utvrdio da iz istih nije moguće utvrditi da je u zgradi postojao stan u kojem se moglo živjeti te da sve fotografije ukazuju na postojanje poslovnih prostora. Postoji jedna fotografija na kojoj je prikazana garnitura za sjedenje, koja je također mogla pripadati poslovnom prostoru, dok izostaju fotografije ili bilo kakvi drugi dokazi o postojanju, primjerice, kuhinje, kupaone ili fotografije iz kojih bi bilo moguće zaključiti da je postojao stan u kojem se živjelo. U pogledu naknadno dostavljene fotografije spavaće sobe (koju je dostavio AO) ističe se da je navedeni svjedok i sam naveo da se spavaća soba nalazila na etaži ispod, dakle da nije niti bila dio stana. Također sud ističe da, budući da je fotografija dostavljena u spis naknadno (tek u sudskom sporu), da nije moguće utvrditi niti vjerodostojnost iste, odnosno da bi se ista odnosila na predmetni stan.

Nadalje, predmetna nekretnina je (nesporno) u cijelosti u vlasništvu tužitelja u cijelosti te zgrada nije bila etažirana, niti su postojala ikakva zasebna brojila kojima bi se dokazivalo da je u zgradi postojao stan u kojem se živjelo (AO je i sam izjavio da nije plaćao nikakve režijske troškove). Nadalje, na navedenoj adresi nijedna osoba nije imala prijavljeno prebivalište, već je tužitelj imao svoje poslovno sjedište.

17. Ističe se da je teret dokazivanja odlučne činjenice da se radilo o stambeno - poslovnoj zgradi bio na tužitelju, koji, kada se provedeni dokazi analiziraju u njihovoj ukupnosti, ovu odlučnu činjenicu nije uspio sa sigurnošću dokazati.

18. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

19. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol Krneta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis