Poslovni broj P-293/2024-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Heleni Božović Sladaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb. A. Mihanovića 3, OIB 84397956623 protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 24. travnja 2026. godine, održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 27. svibnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik CROATIA OSIGURANJE D.D. Zagreb, V. Jagića 33, 01B: 26187994862 dužan je isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, 018: 84397956623, svotu od 5.657,94 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te svotu od 1.578,53 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana 09.01.2025. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te platiti trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eur, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od dana 8. svibnja 2024. navodi da je dana 10.08.2018. donio rješenje broj 113953 kojim se osiguraniku LD priznaje pravo na invalidsku mirovinu, a kod koje je zbog bolesti u omjeru od 70 %, te ozljede izvan rada 30 % nastao potpuni gubitak radne sposobnosti. Ozljeda izvan rada koja je u omjeru od 30 % utjecala na invalidnost imenovane osiguranice, posljedica je prometne nezgode koja se dogodila dana 15.05.2013. izvan naselja Lupoglav, kada je vozač kombi vozila marke „ Citroen Jumper" SD, započeo nepropisno s lijeve strane pretjecati skup vozila, iako prometna traka kojom je namjeravao pretjecati nije bila slobodna na dovoljnoj udaljenosti. Takvim pretjecanjem je ugrozio promet vozila iz suprotnog smjera, sijedom čega je u kritičnom trenutku, ušavši u tzv. škare, ugrozio vozača OD koji je nailazeći iz suprotnog smjera, svojim osobnim automobilom, kako bi izbjegao prometnu nesreću i direktan sudar, počeo naglo kočiti, te je pri kočenju skrenuo udesno naletjevši prednjim desnim kotačem na rubnjak s desne strane, preko kojeg je prešao na zemljanu površinu s desne strane kolnika, gdje je naletio na zaštitnu ogradu od koje se odbio te se automobil zaustavio na visokom raslinju ispod razine kolnika. Kao suvozač u navedenom automobilu, nalazila se osiguranica tužitelja, koja je tom prilikom zadobila teže tjelesne ozljede. Protiv vozača SD, Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, podignulo je dana 21.11.2013. optužnicu radi kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, po čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, slijedom čega je dana 20.12.2013. Općinski sud u Pazinu donio kazneni nalog, posl.br. K-246/13, kojim se imenovani proglašava krivim te mu se izriče uvjetna osuda. Temeljem rješenja tužitelja izvršen je Obračun novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja od dana 07.05.2024., za razdoblje isplate invalidske mirovine od 01.06.2021. do 30.04.2024. iz kojeg proizlazi stvarna šteta od 18.859,80 eura, što u odnosu na postotak od 30% koliko je ozljeda izvan rada, odnosno prometna nesreća utjecala na invalidnost, iznosi 5.657,94 eura, a što tužitelj i potražuje u ovome postupku. Podneskom od 13. siječnja 2025. tužitelj je proširio tužbeni zahtjev i na razdoblje od 1. svibnja 2024. do 31. prosinca 2024. za koje razdoblje potražuje isplatu iznosa od 1.578,53 eur.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja od 15.05.2013. u kojem je osiguranica tužitelja LD zadobila tjelesne ozljede, da tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu svojoj osiguranici temeljem rješenja br. 113953 od 10.08.2018. i to u omjeru od 70% zbog bolesti i 30% zbog ozljede izvan rada. Između parničnih stranaka pred Naslovnim sudom pod posl. br. Pn-81/21 u tijeku je sudski postupak za razdoblje koje prethodi ovdje utuženom, a u kojem je postupku prvostupanjski sud donio presudu od dana 15.03.2024. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Tuženik ističe da se u pogledu osnove tužbenog zahtjeva imaju primijeniti relevantne odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a sve prema recentnom pravnom stavu zauzetom u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tuženik ne osporava činjenicu da je odredbom čl. 161. st. 1. i 2. ZOMO propisano da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu ukupne stvarne štete, ali naglašava i ističe da je odredbom čl. 27. ZOOP-a to tužiteljevo pravo reducirano na način da od tuženika kao osiguratelja motornog vozila štetnika ima pravo zahtijevati samo štetu u opsegu i visini koju propisuje čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a: „1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka, smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.“ Kroz odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je u konkretnom slučaju lex specialis, regulirano je pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu. Tuženik predlaže provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja štete, odnosno visine razmjernog iznosa u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Rješenje tužitelja od 10. kolovoza 2018., obračun isplate od 7. svibnja 2024., ispis iz baze podataka doznačenih mirovinskih primanja, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Bojani Galinac iz GALPROM d.o.o.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 7.236,47 eura na ime dijela invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici LD za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2024., a kojoj je tužitelj svojim rješenjem broj 113953 od 10. kolovoza 2018. priznao pravo na invalidsku mirovinu obzirom je zbog bolesti u omjeru od 70%, a zbog ozljede izvan rada 30% koju je osiguranica tužitelja doživjela u prometnoj nezgodi od 15. svibnja 2013., nastao potpuni gubitak radne sposobnosti.

6. Pri tome, između parničnih stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja od 15.05.2013. u kojem je osiguranica tužitelja LD zadobila tjelesne ozljede, da tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu svojoj osiguranici temeljem rješenja br. 113953 od 10.08.2018. i to u omjeru od 70% zbog bolesti i 30% zbog ozljede izvan rada.

7. Među strankama je sporna primjena materijalnog prava, odnosno sporno je primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe čl. 161. ZOMO, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine, po kojim odredbama bi tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, ili se primjenjuje čl. 27. ZOOP te visina tužbenog zahtjeva.

8. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na invalidsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-436/10 od 2. veljače 2011.).

9. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

10. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

11. Za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

11.1. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. glasi: „U sporu zavoda (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ a usklađeno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020.).

11.2. Vrhovni sud je u odluci Rev-1052/2023 od 20. prosinca 2023. naveo da je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga da, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.

11.3. Činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

12. Stoga je u konkretnom slučaju za odgovornost tuženika za štetu tužitelju odlučna odredba čl. 27. ZOOP-a pri čemu bi odgovornost tuženika bila na isplatu stvarne štete koja se odnosi na razmjerni iznos mirovine, a koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i isplaćene osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12.1. Prema tome, sukladno članku 27. ZOOP obveza prvotuženika kao društva za osiguranje postoji samo ukoliko bi iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa je u konkretnom slučaju valjalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja u konkretnom slučaju od 10. lipnja 2014. i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12.2. Radi utvrđenja navedene činjenice u postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku GALPROM d.o.o.

12.3. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je kod LD zbog bolesti 70% i zbog ozljede izvan rada 30% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti radi čega je Rješenjem tužitelja, od 10.08.2018. osiguranici LD priznato pravo na invalidsku mirovinu u mjesečnoj svoti od 3.246,30 kn počevši od 18.01.2018. Tužitelj je svom osiguranici LD na ime invalidske mirovine ostvarene za razdoblje od 01.06.2021. do 31.12.2024. isplatio u razdoblju od 09.07.2021. do 09.01.2025. ukupan iznos od 24.121,59 EUR odnosno 30% tog iznosa od 7.236,50 EUR. Visina invalidske mirovine koju bi ostvarila LD u slučaju da je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao 70% zbog bolesti i 30% zbog ozljede na radu na dan 01.06.2021. iznosila bi 3.654,62 kn a prema izračunu detaljno prikazanom u nalazu i mišljenju. Tužitelj je za razdoblje od 01.lipnja 2021. do **.**.2024. LD na ime invalidske mirovine koja je bila posljedica 70% bolesti i 30% ozljede nastale izvan rada isplatio ukupan iznos od 24.121,59 EUR, a u slučaju da je invalidska mirovina bila posljedica 70% bolesti i 30% ozljede nastale na radu bio bi u obvezi isplatiti ukupan iznos 24.849,37 EUR što znači iznos veći za 727,78 EUR od čega 30% razlike iznosi 218,33 EUR u odnosu na mirovinu koju isplaćuje a prema izračunu i prikazano pojedinačno po mjesecima u daljnjem prikazu. Iz gore izvršenog izračuna proizlazi da primjenom odredbe iz članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu razmjerni iznos mirovine iznosi 0,00 EUR odnosno da primjenom istog nema štete za tužitelja.

12.4. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao primjedbi, tužitelj nalaz nije prihvatio iako nema primjedbi na matematički izračun, već smatra kako šteta tužitelju nastaje isplatom mirovine i da nema mjesta primjeni čl. 27. ZOOp-a.

12.5. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan, izrađen u skladu s pravilima struke i uputom suda.

13. Slijedom navedenoga, kako je vještačenjem utvrđeno da u konkretnom slučaju u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene u konkretnom slučaju od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, sud je utvrdio kako tužitelju nije nastala stvarna šteta na način kako je ista određena odredbama članka 27. stavka 2. i stavka 3. ZOOP-a te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

14. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. - dalje u tekstu: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 250,00 eur.

14.1. Tužitelj je postupak izgubio slijedom čega je zahtjev za naknadu troškova odbijen u cijelosti.

U Puli, 27. svibnja 2026.

Sudac

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju

- tuženiku