REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1195/2024-18

(P-4102/2024-4)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Helena Kovačić Lijović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvu u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate te radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčane tražbine u postupku izravne naplate koji se vodi povodom zahtjeva tužene Republike Hrvatske protiv tužiteljice ĐA pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog suda u Karlovcu posl.br. K-104/95 od dana 12.02.2003. radi naplate iznosa od 1.751,24 eura.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim tužiteljica traži proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate temeljem presude Općinskog suda u Karlovcu posl.br. K-104/95 od dana 12.02.2003. radi naplate iznosa od 3.476,54 eura.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-953/2023-5 od 28. srpnja 2023. zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.“

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 1.625,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi (P-1195/24) navodi da je tuženik protiv tužiteljice podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju osnove za plaćanje, presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-104/1995 koja je postala pravomoćna 10. srpnja 2003., a ovršna 14. srpnja 2004. Navodi kako je nastupila zastara tražbine iz te sudske odluke i to 15. srpnja 2014. sukladno odredbi čl. 233. ZOO-a. Ističe kako je rješenjem ovog suda br. Ovr-3170/23 od 10. siječnja 2024. upućena pokrenuti ovu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona .

1.1. Tužiteljica u tužbi (P-4102/24) navodi da je tuženik protiv nje pokrenuo ovršni postupak radi naplate tražbine na temelju presude Općinskog suda u Karlovcu broj K- 104/1995 koja je postala pravomoćna 10. srpnja 2003., a ovršna 14. srpnja 2004. Navodi kako je nastupila zastara tražbine iz te sudske odluke i to 15. srpnja 2014. sukladno odredbi čl. 233. ZOO-a. Ističe kako je rješenjem ovog suda br. Ovr-953/23 od 17. lipnja 2024. upućena pokrenuti ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbeni zahtjev navodeći kako je tužena podnijela zahtjev za izravnu naplatu temeljem navedene presude i to troška kaznenog postupka u iznosu od 4.000,00 kuna, troška pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 178,00 kuna te oduzete imovinske koristi u iznosu od 25.194,00 kuna. Kako nije bilo moguće provesti izravnu naplatu za oduzetu imovinsku korist u cijelosti je naplaćena tražbina koja se odnosi na trošak postupka. Navodi kako oduzimanje imovinske koristi ne zastarijeva. U odnosu na ovršni postupak koji se vodi pod brojem Ovr-953/23 navodi da se isti vodi radi naplate oduzimanja imovinske koristi.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za izravnu naplatu od 29. rujna 2021. (list 6-8 spisa), presudu Općinskog suda u Karlovcu broj K-104/95-168 od 12. veljače 2003. (list 9-43 spisa), dopis tuženika FINI od 24. rujna 2021. (list 94 spisa), dopis FINE od 29. rujna 2021. (list 96 spisa), službenu bilješku o uvidu u podatke iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje (list 97-100, 158-159 spisa), te uvid u spis ovog suda broj Ovr-3170/23 i Ovr-953/23, spis Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pu ovr-22072/15 (u priklopu).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev povodom tužbe u predmetu P-1195/24 djelomično osnovan a djelomično neosnovan, dok je u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev u predmetu P - 4102/24.

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji postupak se vodi pred Financijskom agencijom kao i postupak ovrhe koji se vodi pred ovim sudom u predmetu Ovr-953/23, oba na temelju presude Općinskog suda u Karlovcu broj K- 104/95-168 od 12. veljače 2003. i to zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje OZ).

6. Među strankama nije sporno:

- da je tuženik 29. rujna 2021. podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI radi naplate potraživanja na temelju ovršne isprave - presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K- 104/95-168 i to radi naplate troškova kaznenog postupka i oduzimanja imovinske koristi,

- da je tužiteljica zaključkom ovog suda u postupku koji se vodi pod brojem Ovr- 3170/23 upućena pokrenuti parnicu iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a,

- da je tužiteljica u roku od 15 dana od dostave zaključka, koji joj je dostavljen 27. siječnja 2024. (dostavnica na poleđini lista 63 spisa Ovr-3170/23), podnijela ovom sudu tužbu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate,

- da je tuženik pokrenuo ovršni postupak protiv tužiteljice pred ovim sudom pod brojem Ovr-953/23, na temelju ovršne isprave - presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K- 104/95-168 i to radi naplate oduzimanja imovinske koristi,

- da je tužiteljica zaključkom ovog suda u postupku koji se vodi pod brojem Ovr-953/23 upućena pokrenuti parnicu iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a,

- da je tužiteljica u roku od 15 dana od dostave zaključka, koji mu je dostavljen 24. lipnja 2024. (dostavnica na poleđini lista 147 spisa Ovr-953/23), podnijela ovom sudu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da je tražbina s osnove troškova kaznenog postupka koja je naplaćena u iznosu od 1.751,24 eura u zastari.

6.1. Prema odredbi čl. 210. st. 2.OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

7. U konkretnom je predmetu sporno je li nastupila zastara potraživanja tuženika s osnove oduzete imovinske koristi u kaznenom postupku.

8. Presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-104/95-168 od 12. veljače 2003. kojom je naloženo oduzimanje imovinske koristi i temeljem koje je pokrenut postupak naplate troškova kaznenog postupka i oduzimanja imovinske koristi, postala je pravomoćna dana 10. srpnja 2003., a ovršna 5. srpnja 2004. (potvrda pravomoćnosti i ovršnosti na listu 43 spisa Pu Ovr-22072/2015 u priklopu). Navedena presuda donesena je i postala pravomoćna za vrijeme važenja Kaznenog zakona iz 1997. godine (NN 110/97 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001; dalje: KZ/97), koji nije sadržavao izričitu odredbu koja bi uređivala zastaru izvršenja mjere oduzimanja imovinske koristi. Zbog navedenog se na tražbine s osnove oduzimanja imovinske koristi primjenjivalo pravilo o zastari potraživanja utvrđenih pravomoćnom sudskom odlukom, propisano odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, dalje ZOO), prema kojoj sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina.

9. Međutim, stupanjem na snagu Kaznenog zakona (NN 125/11; dalje: KZ/11), izrijekom je propisano u čl. 85. st. 4. da izvršenje sigurnosnih mjera izrečenih doživotno i oduzimanja imovinske koristi ne zastarijeva. U prijelaznim i završnim odredbama KZ/11, čl. 385. propisuje da ako do stupanja na snagu ovoga Zakona nije nastupila zastara oduzimanja imovinske koristi, primijenit će se odredba članka 85. stavka 4. ovoga Zakona. Iz navedenog slijedi da ako do stupanja na snagu KZ/11 odnosno do 1. siječnja 2013., nije prošao desetogodišnji zastarni rok propisan čl. 233. st. 1. ZOO- a, koji rok počinje teći od dana pravomoćnosti presude, onda je za prosudbu prigovora zastare mjerodavna odredba čl. 85. st. 4. KZ/11.

10. Kako je u konkretnom slučaju kaznena presuda postala pravomoćna 10. srpnja 2003., to do stupanja na snagu KZ/11 nije potekao desetogodišnji zastarni rok , slijedom čega se na predmetni slučaj primjenjuje odredba čl. 85. st. 4. KZ/11, prema kojoj oduzimanje imovinske koristi ne zastarijeva. Slijedom navedenog, nije osnovan prigovor zastare tražbine utvrđene ovršnom ispravom odnosno nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a, pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu kojim se potražuje proglašenje pljenidbe odnosno ovrhe nedopuštenom radi naplate tražbine oduzimanja imovinske koristi.

10.1. Kako među strankama nije sporno da je nastupila zastara potraživanja s osnove troškova kaznenog postupka to je u navedenom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa pa je odlučeno pod točkom I. izreke.

10.2. Konačno valja reći da oduzimanje imovinske koristi nije kaznenopravna sankcija već mjera sui generis, koja se temelji na načelu da nitko ne može zadržati ono što je stekao protupravnom radnjom. Slijedom čega zaključci iz presude ESLJP-a Del Río Prada protiv Španjolske na koju se poziva tužitelj nisu primjenjivi u konkretnom slučaju.

11. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u odnosu na prvi tužbeni zahtjev uspjela sa 7 %, a slijedom čega je tuženik uspio sa 93 %. U odnosu na drugi tužbeni zahtjev tužiteljica je u cijelosti izgubila u sporu.

11.1. S obzirom na ovako utvrđeni postotak uspjeha u parnici sud je o troškovima postupka odlučio u skladu s odredbom čl. 155., 154. st. 5. i 163. ZPP-a, budući da tuženik samo u razmjerno neznatnom dijelu nije uspio u sporu zbog čega nisu nastali dodatni troškovi. Stoga tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema trošku zatraženom na ročištu 13. svibnja 2026., i vrijednosti predmeta spora, i to za odgovor na tužbu iznos od 500,00 eura (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištima 20. svibnja 2025. i 13. svibnja 2026., svaki u iznosu od 500,00 eura (Tbr.9.1.), te za ročište 8. listopada 2024. iznos od 125,00 eura (Tbr.9.5.), ukupno 1.625,00 eura.

11.2. Tuženiku nije priznat trošak za pristup na ročište 9. prosinca 2025. s obzirom da navedeno ročište nije održano.

12. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.625,00 eura, kako je to odlučeno u točki IV. izreke.

U Zagrebu, 27. svibnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.