REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-329/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borni Okroša, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici HZ, Tamari Stanić Sertić i Mislavu Biočiću, odvjetnicima u Grgić & partneri odvjetničkom društvu d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 5. studenog 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Tuženik Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, dužan je isplatiti tužitelju ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.335,00 EURA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.990,84 EUR od 09.02.2022. godine do isplate te

- na iznos od 344,16 EUR od 12.05.2025. godine do isplate,

time da do 31.12.2022. godine kamata teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na:

- dio dosuđene glavnice u iznosu od 1.990,84 EUR za razdoblje od 11.10.2021. godine do 08.02.2022. godine te

- dio dosuđene glavnice u iznosu od 344,16 EUR za razdoblje od 11.10.2021. godine do 11.05.2025. godine.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva za iznos od 344,16 EUR, kao u podnesku tužitelja od 12.05.2025. godine.

II Tuženik Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, dužan je naknaditi tužitelju ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.047,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.05.2026.godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 07.10.2021. godine u 09.40 sati, u Zagrebu, na Maksimirskoj cesti, došlo je do prometne nezgode koju nezgodu je prouzrokovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala ŽZ, na način da je udarila u stražnji dio vozila u kojem se nalazio tužitelj. Vozilo krivca za predmetnu prometnu nezgodu reg. oznake [registarska oznaka], bilo je na dan nezgode obvezno osigurano policom od auto odgovornosti kod Adriatic osiguranje d.d. (ovdje tuženika).

2. Tužitelj, nadalje, navodi da je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede radi čega je pomoć potražio u KBC Zagreb, a daljnje liječenje je nastavio sukladno uputama liječnika. Ističe kako su mu dijagnosticirane ozljede: Distensio mm paravertebralis colli i površinske ozljede prsnog koša, a što je navedeno u liječničkoj dokumentaciji koja se prilaže tužbi, a uslijed kojih ozljeda je trpio intenzivne i dugotrajne bolove, primarni i sekundarni strah te duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Uslijed navedenog štetnog događaja odnosno ozljeđivanja u istom tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to po kriteriju pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha i pretrpljenih duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti, a bila mu je potrebna i pomoć druge osobe tijekom liječenja.

3. Tužitelj, također, ističe kako se obratio tuženiku u mirnom postupku i to dana 11.10.2021.g., no bezuspješno.

4. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, nakon provedenog kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja te medicinskog vještačenja, u podnesku od 12.05.2025.. godine, tužitelj od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć, u sveukupnom iznosu od u iznosu od 2.335,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od11.10.2021., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, do isplate. Potražuje i parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, međutim osporava da bi tužitelj u dinamici predmetne prometne nezgode mogao zadobiti trzajnu povredu vratne kralježnice koja se opisuje u medicinskoj dokumentaciji tužitelja. To iz razloga jer su oštećenja na vozilu tužitelja toliko mala da se nisu ostvarili uvjeti dostatni za nastanak trzajne povrede vratne kralježnice. Stoga tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje osiguranika tuženika i štete koju tužitelj potražuje u ovome postupku. Nadalje, tuženik osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva jer smatra da, ukoliko se u postupku dokaže da osporena uzročno posljedična veza postoji, težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u utuženom iznosu. Tuženik osporava i tijek zatraženih zateznih kamata te predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka. Na ročištu održanom 19.09.2022. godine tuženik je učinio nespornom i krivnju osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Na ročištu održanom 05. studenog 2025. godine tuženik obrazlaže da se protivi zatraženom tijeku zateznih kamata jer iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da u trenutku od kojeg se potražuju zatezne kamate liječenje tužitelja nije bilo dovršeno, a na povišeni dio tužbenog zahtjeva zatezna kamata ne može teći prije povišenja tužbenog zahtjeva.

6. Čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

7. Sud ističe da se u ovom postupku radi o naknadi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć. Obzirom da je tuženik osporavao uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji tužitelja i predmetnog štetnog događaja te visinu štete, bilo je nužno radi utvrđivanja uzročno-posljedične veze provesti kombinirano prometno- sudskomedicinsko vještačenje po prometnom i sudskomedicinskom vještaku, kao stručnim i nepristranim osobama te radi utvrđivanja visine štete bilo je nužno provesti medicinsko vještačenje po medicinskom vještaku kao stručnoj i nepristranoj osobi, obzirom da sud nema dovoljno stručnih znanja da utvrdi uzročno-posljedičnu vezu i visinu štete bez provođenja kombiniranog i medicinskog vještačenja. Kako je i kombinirano i medicinsko vještačenje provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, to ovaj sud smatra da je tužitelj u smislu čl. 190. st. 2. ZPP-a imao pravo preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave jer je tek na temelju provedenog kombiniranog i medicinskog vještačenja, mogao sa sigurnošću postaviti svoj tužbeni zahtjev. Naime, ako je sudu potrebno stručno znanje prometnog i sudskomedicinskog te medicinskog vještaka kako bi mogao odlučiti o tužbenom zahtjevu, onda je i tužitelju potrebno stručno znanje tih vještaka kako bi sa sigurnošću mogao precizirati tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog, kako je u tužbi tužitelj tužbenim zahtjevom tražio isplatu iznosa od 15.000,00 kn, što sada iznosi 1.990,84 EUR (preračunato sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22, po fiksnom konverzijskom tečaju po kojem 1 EUR iznosi 7,5345 kn) to je ovaj sud u točki I izreke ovog rješenja dozvolio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva za iznos od 344,16 EUR kao u podnesku tužitelja od 12.05.2025. godine, kojim tužitelj ukupno traži isplatu iznosa od 2.335,00 EUR, smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. st.3. ZPP, pri čemu sud ističe i kako se, na temelju čl. 190. st.4. ZPP-a, smatra da je tuženik pristao na preinaku tužbe jer se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a prethodno se nije protivio preinaci, kao što je slučaj u konkretnom predmetu.

8. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev od 11.10.2021., izvješće o prometnoj nezgodi od 7.10.2021., izvid štete broj 218210514083 od 7.10.2021., fotografije oštećenja vozila tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] i vozila osiguranika tuženika reg. oznake [registarska oznaka] sačinjene po tuženiku, sporazum o izvansudskoj nagodbi od 8.11.2021., izvid štete broj 218210514083 od 21.10.2021., proveden je dokaz kombiniranim prometno-sudskomedicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Berislavu Šimunoviću i dr. Davoru Mayeru, spec. sudske medicine, dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću – kirurgu, dokaz saslušanjem tužitelja te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Sud na temelju čl. 299. st.3. nije uzeo u obzir tj. nije cijenio račun popravka vozila tužitelja broj 271/1/1 od 8.11.2021. izdanog po Auto-servisu Perić, koji je tuženik dostavio u sudski spis na ročištu za glavnu raspravu održanom 5.11.2025.godine, jer je taj račun tuženik bio dužan dostaviti u sudski spis do zaključenja prethodnog postupka, u smislu čl.299. st.1 ZPP-a, obzirom da mu je taj račun bio dostavljen 8.11.2021, kako to proizlazi iz Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 8.11.2021. sklopljenog između parničnih stranaka, koji se odnosi na naknadu imovinske štete na vozilu tužitelja oštećenog u predmetnoj prometnoj nesreći, a iz kojeg Sporazuma proizlazi da će s isplata izvršiti na račun izvođača radova Auto-servis Perić temeljem dostavljenog računa broj 271/1/1.

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim za glavnicu, a djelomično osnovanim za zakonsku zateznu kamatu na glavnicu.

11. Kako je među strankama nesporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i krivnja osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja ovaj sud nije provodio dokaze radi utvrđivanja navedenih okolnosti te ih ovom presudom neće posebno obrazlagati jer su iste među strankama nesporne.

12. Među strankama je sporna uzročno posljedična veza tj. je li tužitelj u dinamici odigravanja predmetne prometne nesreće mogao zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice, sporna je visina tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek zatezne kamate.

13. Radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između ozljeda tužitelja opisanih u njegovoj medicinskoj dokumentaciji i predmetnog štetnog događaja proveden je dokaz kombiniranim prometnom-sudskomedicinsko vještačenjem.

14. U prometnom dijelu kombiniranog vještačenja od 7.11.2022. godine prometni vještak je utvrdio da se u predmetnoj prometnoj nesreći radilo o sudaru 2 osobna automobila u Zagrebu, na kolniku Maksimirske ceste 7.10.2021. oko 9,40 sati, kao i da je u toj prometnoj nesreći sudjelovalo vozilo tužitelja marke Renault Clio 1.5 DCI/13, reg. oznake [registarska oznaka] te vozilo osiguranika tuženika marke Renault Grand Espace 2.0/04 reg. oznake [registarska oznaka]. Nadalje, prometni vještak je utvrdio da su u predmetnom štetnom na vozilu u kojem je tužitelj bio vozač, prema izvidu štete broj 218210514083 (list 20 spisa) i fotografijama koje su snimljene pri izvidu, nastala oštećenja stražnjeg dijela vozila te da je dio za popravak: stražnji branik. Također, prometni vještak je utvrdio da je u trenutku štetnog događaja vozilo [registarska oznaka] bilo opterećeno s tužiteljem, tako da je masa tog vozila iznosila oko 1305 kg. U istom štetnom događaju, prema izvješću o prometnoj nesreći i fotografijama koje su snimljene kod tuženika na rekonstrukciji, na vozilu osiguranika tuženika [registarska oznaka] nastala su oštećenja prednjeg dijela vozila tj. prednjeg branika. U trenutku štetnog događaja to vozilo je bilo opterećeno s vozačicom, tako da je masa vozila iznosila oko 1950 kg. Prometni vještak je, nadalje, utvrdio da iz raspoložive dokumentacije iz spisa proizlazi da je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tuženika prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio zaustavljenog vozila tužitelja. Na temelju sudarnog položaja te opsega i intenziteta oštećenja na vozilima, može se procijeniti da je sudarna brzina vozila osiguranika tuženika iznosila do najviše 10 km/h. Uslijed naleta na stražnji dio vozila (uz koeficijent restitucije 0,3), vozilo tužitelja je ostvarilo promjenu brzine do najviše 7,8 km/h, pri čemu je tijelo tužitelja primarno poletjelo unatrag.

15. U sudskomedicinskom dijelu kombiniranog vještačenja od 28.2.2023. godine sudskomedicinski vještak naveo je kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći dana 7.10.2021. god. kao vozač osobnog vozila, u naletu drugog vozila straga. Medicinskom obradom tužitelja nakon događaja postavljena je dijagnoza: istegnuće vrata (trzajna ozljeda). Nadalje, sudskomedicinski vještak je naveo da je, pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim dijelom kombiniranog vještačenja, došlo do trzajnog pomaka tijela tužitelja s tendencijom polijetanja unatrag, a promjena brzine vozila tužitelja iznosila je 7,8 km/h. Uz ovakvu dinamiku i utvrđenu promjenu brzine, mišljenje je sudskomedicinskog vještaka da tužitelj nije mogao zadobiti ozljedu u vidu istegnuća vrata, iz razloga što je njegovo tijelo bilo izloženo minimalnim sudarnim silama čiji je intenzitet bio nedostatan za nastanak takve ozljede.

16. Na kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenje odnosno na prometni dio tog vještačenja od 07.11.2022. i sudskomedicinski dio tog vještačenja od 28.02.2023. godine tuženik nije imao primjedbi, dok je tužitelj istima prigovorio jer su predmetni nalazi i mišljenja izrađeni sukladno dokumentaciji koja je dostavljena u spis, između ostalog i na temelju izvida štete br. 218210514083 od 07.10.2021., a koji izvid štete je dostavio tuženik u odgovoru na tužbu. Tužitelj, međutim, ističe da dostavljeni izvid štete br. 218210514083 od 07.10.2021. (dostavljen uz odgovor na tužbu) nije aktualan, odnosno da je nakon istog tuženik izradio novi izvid štete pod istim brojem i to dana 21.10.2021. te u napomenama naveo da se prethodni izvid štete stavlja van snage. U aktualnom izvidu štete broj 218210514083 od 21.10.2021. utvrđena su veća oštećenja na osobnom automobilu tužitelja nego u prethodnom izvidu štete, a što ukazuje da je osiguranik tuženika većom brzinom, no onom utvrđenom u prometnom dijelu kombiniranog vještačenja, naletio na automobil tužitelja te na taj način prouzrokovao ozljede tužitelju koje se navode u njegovoj liječničkoj dokumentaciji. Dakle, tužitelj smatra da je tuženik dostavio u spis nevjerodostojnu dokumentaciju, tj. dostavio je dokumentaciju koja je stavljena van snage, a temeljem koje vještaci nisu mogli izraditi utemeljene i točne nalaze i mišljenja u svezi konkretne prometne nezgode. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da se vještaci pisano očituju na prigovore tužitelja, navodeći pri tome da aktualni izvid štete broj 218210514083 od 21.10.2021. nije mogao dostaviti ranije, tj. do zaključenja prethodnog postupka jer nije imao saznanja da postoje dva izvida štete istog broja, ali sa različitim datumima izrade.

17. Nakon što je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju prometnog vještaka od 07.11.2022. i sudskomedicinskog vještaka od 28.02.2023. te dostavio izvid štete broj 218210514083 od 21.10.2021., ovaj sud je rješenjem od 14.04.2023. obvezao prometnog vještaka ing. Berislava Šimunovića i sudskomedicinskog vještaka dr. Davora Mayera da u roku 30 dana od dana primitka ovog rješenja i preuzimanja spisa izrade dopunski kombinirani prometno-sudskomedicinski nalaz i mišljenje prema zadatku suda od 19.09.2022., time da u obzir uzmu izvid štete od 21.10.2021. (list 60 spisa). To stoga što je uvidom u tuženikov izvid štete za vozilo tužitelja broj 218210514083 od 21.10.2021. utvrđeno da se radi o izvidu štete za tužiteljevo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je oštećeno u prometnoj nezgodi od 07.10.2021., da je vozilo tužitelja prema tom izvidu pregledano 21.10.2021., kao i da u tom izvidu štete stoji napomena da se prethodni izvid štete stavlja van snage, radi čega ovaj sud smatra da prethodni tuženikov izvid štete broj 218210514083 od 07.10.2021. (list 20 spisa), koji se, također, odnosi na oštećenja vozila tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] iz prometne nezgode od 07.10.2021. (a koji izvid štete je sačinjen temeljem pregleda vozila tužitelja od 07.10.2021.), više nije važeći nakon što je izvršen ponovni pregled vozila tužitelja dana 21.10.2021. te sačinjen novi izvid štete od 21.10.2021., iz čega posljedično proizlazi da su i prometni i sudskomedicinski vještak svoje nalaze i mišljenja izradili temeljem nevažeće dokumentacije odnosno nevažećeg izvida štete od 07.10.2021.

18. U svom dopunskom nalazu i mišljenju od 22.04.2023. godine, prometni vještak je utvrdio da su prema izvidu štete broj 218210514083 od 21.10.2021. god. (list 60 spisa) na vozilu, u kojem je tužitelj bio vozač, nastala oštećenja stražnjeg dijela tog vozila, od kojih su dijelovi za zamjenu: branik stražnji, držač srednji branika stražnjeg te poprečni nosač branika stražnjeg, dok je dio za popravak: vezni lim stražnji. Nadalje, prometni vještak je naveo da se na temelju sudarnog položaja te opsega i intenziteta oštećenja na vozilima, može procijeniti da je sudarna brzina vozila osiguranika tuženika iznosila do najviše 20 km/h. Uslijed naleta na stražnji dio vozila tužitelja (uz koeficijent restitucije 0,3), vozilo tužitelja je ostvarilo promjenu brzine do najviše 15,6 km/h, kojom prilikom je tijelo tužitelja poletjelo unatrag.

19. U svom dopunskom nalazu i mišljenju od 08.09.2023. godine sudskomedicinski vještak je naveo kako je u dopunskom nalazu i mišljenju prometnog vještaka revidiran izračun promjene brzine vozila tužitelja koji sada iznosi do najviše 15,6 km/h, a koja izmjena rezultira izmjenom zaključka sudskomedicinskog dijela kombiniranog vještačenja koji sada glasi: S obzirom na intenzitet sudarnih sila kojima je bio izložen, tužitelj je u štetnom događaju mogao zadobiti istegnuće vrata (trzajnu ozljedu).

20. Tužitelj nije isticao primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje prometnog i sudskomedicinskog vještaka. Niti tuženik nije imao primjedbi na dopunski nalaz i mišljenje prometnog i sudskomedicinskog vještaka, ali se protivio da se dopunski nalaz i mišljenje prometnog i sudsko medicinskog vještaka koriste u ovom parničnom postupku iz razloga jer su isti sačinjeni na temelju dokaza koji su dostavljeni u spis nakon zaključenja prethodnog postupka.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako se više uopće ne sjeća da li je vezano uz štetu na njegovom automobilu rađen samo jedan ili više izvida štete, niti se sjeća da li je te izvide štete osobno zaprimio, ne sjeća se niti kada niti od koga. Ovakav iskaz tužitelja sud prihvaća kao životno logičan jer se predmetni štetni događaj dogodio 07.10.2021. godine, a tužitelj je iskaz u ovom parničnom postupku dao 05.11.2025. godine, dakle pune 4 godine nakon predmetnog štetnog događaja, a opće je poznato da protekom vremena sjećanje blijedi. Pri tome sud ističe da predmet ovog postupka nije naknada imovinske štete koja je na vozilu tužitelja nastala u predmetnom štetnom događaju, a za utvrđivanje čije visine je jedan od najrelevantnijih dokaza izvid štete za oštećeno vozilo tužitelja, a naknada koje štete je među strankama riješena u mirnom postupku još 08.11.2021., kako je to utvrđeno uvidom u Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 08.11.2021. (list 34 - 35 spisa).

22. Također, sud ističe kako se u Sporazumu o izvansudskoj nagodbi od 08.11.2021. godine ne spominje niti izvid štete od 07.10.2021., a niti izvid štete od 21.10.2021. niti iz navedenog Sporazuma proizlazi da su ti izvidi štete uručeni tužitelju niti njegovom punomoćniku prilikom zaključenja tog Sporazuma.

23. Slijedom naprijed navedenog stav je ovog suda da tužitelj nije raspolagao izvidom štete od 21.10.2021. do zaključenja prethodnog postupka radi čega ga do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio u sudski spis. Naime, sud ističe kako tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije u sudski spis dostavio niti osnovni izvid štete od 07.10.2021., već je taj izvid štete dostavio tuženik uz odgovor na tužbu i to upravo kao dokaz svojih navoda iz odgovora na tužbu o nedostatku uzročno posljedične veze između ozljede vratne kralježnice opisane u medicinskoj dokumentaciji tužitelja i predmetnog štetnog događaja. Ovaj sud smatra, a imajući u vidu odredbu čl. 299. st. 1. ZPP-a, kao i načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), da je tuženik u prilogu odgovora na tužbu, odnosno do zaključenja prethodnog postupka trebao dostaviti u sudski spis ne samo izvid štete od 07.10.2021., već i aktualni izvid štete od 21.10.2021., obzirom da se radi o dokumentaciji koju je izradio sam tuženik te koju dokumentaciju tuženik zasigurno ima u svom štetovnom spisu, a sve radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari, a što tuženik nije učinio, iako je u odgovoru na tužbu predložio provođenje kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja i to upravo u dokaz svojih navoda da ne postoji uzročno posljedična veza između trzajne ozljede vrata koja je opisana u medicinskoj dokumentaciji tužitelja i predmetnog štetnog događaja. Takvo postupanje tuženika ovaj sud smatra postupanjem koje je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja sudionika u obveznim odnosima, osobito kad se uzme u obzir da je tuženik trgovačko društvo koje se bavi poslovima osiguranja, koje među svojim zaposlenicima ima procjenitelje šteta na automobilima, a također i mogućnost angažiranja prometnih vještaka, kao i vještaka liječnika specijalista sudske medicine, slijedom čega je tuženiku svakako poznato da je radi utvrđivanja uzročno posljedične veze potrebno dostaviti važeći izvid štete za vozilo koje je oštećeno u štetnom događaju, a konkretno to znači da je tuženik trebao dostaviti važeći izvid štete za vozilo tužitelja od 21.10.2021., što isti nije učinio, a takvo postupanje tuženika u konkretnom slučaju sud smatra usmjerenim na izbjegavanje tuženikove odgovornosti i isplate naknade štete u ovoj pravnoj stvari.

24. Uz sve navedeno ovaj sud ističe kako je odredio provođenje kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja upravo zato jer sud nema dovoljno stručnog znanja da bi sam utvrdio je li tužitelj u predmetnom štetnom događaju mogao zadobiti trzajnu ozljedu vrata koja je opisana u njegovoj medicinskoj dokumentaciji odnosno postoji li uzročno posljedična veza između te ozljede tužitelja i predmetnog štetnog događaja te je stav ovog suda da je za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja odnosno za izradu pravilnog kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja potrebno da vještaci imaju na uvid važeću dokumentaciju, a što nisu imali u trenutku izrade svog osnovnog nalaza i mišljenja.

25. Nadalje, stav je ovog suda da bi tužitelj zasigurno, da je raspolagao izvidom štete od 21.10.2021. prije zaključenja prethodnog postupka, taj izvid štete dostavio u sudski spis do zaključenja prethodnog postupka, obzirom da su na tom izvidu štete utvrđena veća oštećenja na vozilu tužitelja nego na izvidu štete od 07.10.2021., a ta činjenica svakako ide tužitelju u prilog, obzirom da je kod većih oštećenja na vozilu veća i promjena brzine, kao i mogućnost nastanka trzajne ozljede vrata pri većim promjenama brzine. Konkretno, prema oštećenjima na vozilu tužitelja, iz izvida štete od 21.10.2021. prometni vještak je u svom dopunskom nalazu i mišljenju utvrdio promjenu brzine na vozilu tužitelja do najviše 15,6 km/h, a sudskomedicinski vještak je, na temelju utvrđenja iz dopunskog nalaza i mišljenja prometnog vještaka, u svom dopunskom nalazu i mišljenju utvrdio da je, pri promjeni brzine vozila tužitelja do najviše 15,6 km/h, tužitelj mogao zadobiti trzajnu ozljedu vrata u predmetnom štetnom događaju.

26. Slijedom svega prethodno navedenog, uz uvažavanje odredbi čl.299. st. 1. do 3. ZPP-a, ovaj sud je kao dokaz u ovom parničnom postupku uzeo u obzir tuženikov izvid štete od 21.10.2021.godine koji je tužitelj dostavio u sudski spis nakon zaključenja prethodnog postupka, pri čemu sud ističe i kako je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. broj U-III-297/2000 od 13.10.2000. godine jasno izražen stav da postupovna pravila imaju za cilj očuvanje integriteta pravnog poretka, ali nisu sama sebi svrha.

27. Dakle, sud u cijelosti prihvaća dopunsko kombinirano prometno- sudskomedicinsko vještačenje tj. dopunski nalaz i mišljenje prometnog vještaka od 22.04.2023.godine i dopunski nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka od 08.09.2023. godine jer su isti izrađeni u skladu sa zadatkom suda određenim rješenjem od 14.04.2023. godine, savjesno, objektivno, u skladu s pravilima prometne i sudskomedicinske znanosti i vještine, bez proturječnosti, na temelju analize medicinske dokumentacije tužitelja, fotografija oštećenja na vozilu tužitelja i vozilu osiguranika tuženika sačinjenih po tuženiku te važećeg tuženikovog izvida štete vozila tužitelja broj 218210514083 od 21.10.2021., dok ne prihvaća osnovni nalaz i mišljenje prometnog vještaka od 07.11.2022. godine, niti osnovni nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka od 28.02.2023. godine jer su isti izrađeni na temelju nevažeće dokumentacije tj. na temelju tuženikovog izvida štete broj 218210514083 od 07.10.2021., a koji izvid štete je stavljen izvan snage donošenjem izvida štete broj 218210514083 od 21.10.2021., kako je to prethodno obrazloženo.

28. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku kirurgu Jakši Filipoviću te dokaz saslušanjem tužitelja.

29. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 29.3.2025. godine, medicinski vještak-kirurg je utvrdio kako je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio trzajnu povredu vrata te da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Nadalje medicinski vještak je, na temelju analize medicinske dokumentacije tužitelja te pregleda tužitelja, utvrdio da su kod tužitelja po završenom liječenju zaostale trajne posljedice od 2% u vidu redukcije kretnji vratne kralješnice lakog stupnja, a što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka tužitelja, kliničke slike tijekom liječenja i pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Vještak je, također, utvrdio da je uslijed ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana –kumulativno. Pretrpio je i strah. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja tužitelj je trpio tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana –kumulativno. Vještak je utvrdio kako je tužitelju bila potrebna i tuđa pomoć u trajanju od 2h dnevno kroz 40 dana-kumulativno. Zaključno, medicinski vještak je utvrdio kako je liječenje tužitelja završeno 30.08.2022. godine.

30. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka-kirurga od 29.3.2025. godine, a niti tuženik do zaključenja glavne rasprave nije prigovorio nalazu i mišljenje medicinskog vještaka od 29.03.2025. godine, ističući kako smatra da je nepotreban cijeli dokazni postupak koji je u ovom postupku proveden nakon dostave dopunskog izvida štete od 21.10.2021.

31. Sud prihvaća pisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka – kirurga od 29.03.2025. godine jer je isti izrađen savjesno, objektivno, u skladu s pravilima medicinske znanosti i vještine, bez proturječnosti, na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja kao i kliničkog pregleda tužitelja od strane vještaka, a sud smatra da upravo klinički pregled tužitelja po vještaku ukazuje na zdravstveno stanje tužitelja nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, a u prilog objektivnosti provedenog medicinskog vještačenja govori i činjenica da je tužitelj u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka – kirurga od 29.03.2025., a niti mu je tuženik prigovorio do zaključenja glavne rasprave.

32. Tužitelj je iskazao da nakon predmetnog ozljeđivanja i danas ima posljedice i to bolove u vratu, koje osjeća najviše kod promjene vremena. Nakon predmetnog štetnog događaja bila mu je potrebna tuđa pomoć za osnove potrebe tj. za kuhanje, za, ponekad, podizanje iz kreveta, obzirom da je nosio ovratnik te za vožnju na fizikalnu terapiju. Tuđu pomoć pružao mu je otac. Trzajnu ozljedu vrata kakvu je zadobio u predmetnom štetnom događaju nije nikada ranije imao. Također, tužitelj je iskazao da je nakon predmetnog štetnog događaja osjećao strah i to najviše od vožnje odnosno bojao se upravljati vozilom.

33. Sud prihvaća iskaz tužitelja u pogledu trajnih posljedica koje osjeća kao posljedicu predmetnog ozljeđivanja u svom svakodnevnom životu i radu, kao i u pogledu straha koji je pretrpio uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju i to stoga što je takav iskaz tužitelja u bitnim činjenicama u skladu sa nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka – kirurga.

34. Slijedom svega prethodno navedenog ovaj sud ističe kako je na temelju dopunskog kombiniranog vještačenja, tj. dopunskog nalaza i mišljenja prometnog vještaka od 22.04.2023. i dopunskog nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka od 8.9.2023., na temelju iskaza tužitelja, medicinske dokumentacije tužitelja (koja predstavlja javnu ispravu, a u izvornike koje je sud izvršio uvid na ročištu održanom 19.9.2022. te na ročištu održanom 5.11.2025.) te nalaza i mišljenja medicinskog vještaka

– kirurga, utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice odnosno da postoji uzročna veza između ozljede vratne kralježnice opisane u medicinskoj dokumentaciji tužitelja i predmetnog štetnog događaja.

35. Na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka – kirurga, medicinske dokumentacije tužitelja te iskaza tužitelja, ovaj sud je utvrdio da je uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je stoga, radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, raspravljao i utvrđivao činjenice: fizičke bolove, strah te duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, koje su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

36. Cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih boli, duljinu liječenja, vrstu zadobivene ozljede, činjenicu da je tužitelj liječen po specijalistu kirurgu i traumatologu te specijalistu fizikalne medicine i rehabilitacije, da mu je ordinirano nošenje mekog Schanzovog ovratnika, da je podvrgnut RTG snimanju vratne kralježnice, da je provodio ambulantnu fizikalnu terapiju, a što su sve neugodnosti pri liječenju, cijeneći intenzitet i trajanje straha, situaciju iz koje je strah potekao, činjenicu da je tužitelj trpio kako strah u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, a također, i strah uslijed tjelesnog ozljeđivanja i strah za ishod liječenja, cijeneći činjenicu da je tužitelju zbog predmetnog ozljeđivanja trajno smanjena životna aktivnost u opsegu od ukupno 2% te da se to trajno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja ogleda u redukciji kretnji vratne kralježnice lakog stupnja, činjenicu da je tužitelj u trenutku štetnog događaja imao 23 godine, a da danas ima nepunih 28 godina, činjenicu da će uslijed smanjenja životnih aktivnosti koje je posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju morati dugi niz godina, zbog svoje mlade životne dobi, ulagati pojačane napore u svom svakodnevnom životu i radu, ovaj sud smatra primjerenom novčanom naknadom na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha te pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti) iznos od 2.015,00 EUR. Pri tome sud ističe da je pri odmjeravanju pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sud vodio računa i o promjeni (povećanju) orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine neimovinske štete koji su usvojeni na II. sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 05.03.2020. i 15.06.2020. godine, a koji izmijenjeni kriteriji se primjenjuju od dana prihvaćanja tj. 15.6.2020. godine, na svim stupnjevima sudovanja.

37. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć.

38. Tužitelju pripada pravo na tuđu pomoć i onda kada mu je ta pomoć pružana besplatno, što je u konkretnom predmetu slučaj, obzirom da je na temelju iskaza tužitelja sud utvrdio da je tužitelju tuđu pomoć nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju pružao otac i to za kuhanje, za podizanje iz kreveta, vožnju na fizikalnu terapiju, kao i zadovoljenje sličnih osnovnih potreba tužitelja, a koji iskaz tužitelja ovaj sud prihvaća jer je u bitnom suglasan sa provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku kirurgu.

39. Sud je po slobodnoj ocjeni, primjenom članka 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi parnični postupak u ovom predmetu bio nepotrebno produžen, imajući u vidu mjesto prebivališta tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, budući se ovdje radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti, utvrdio da cijena jednog sata za pružanje tuđe pomoći i njege iznosi 4,00 EUR.

40. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka - kirurga proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 80 sati. Kada se utvrđeni broj sati tuđe pomoći pomnoži sa utvrđenom cijenom jednog sata tuđe pomoći od 4,00 EUR, dobiva se iznos od 320,00 EUR, koji iznos ovaj sud na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a smatra primjerenim na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć.

41. Dakle, tužitelju pripada ukupna naknada štete u iznosu od 2.335,00 EUR (naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.015,00 EUR + naknada imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 320,00 EUR), slijedom čega, ovaj sud tužitelju, u točki I izreke ove presude, dosuđuje iznos od 2.335,00 EUR, koliko je tužitelj i zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

42. Uvidom u odštetni zahtjev (list 12 spisa) ovaj sud je utvrdio da je isti sastavljen po punomoćniku tužitelja, da je naslovljen na tuženika i datiran s danom 11.10.2021. godine, da u istom tužitelj, između ostalog, navodi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći od 07.10.2021. godine zadobio tjelesne ozljede, da se zahtjevu prilaže liječnička dokumentacija tužitelja te da tužitelj zahtijeva isplatu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te predlaže predmet riješiti u izvansudskom postupku.

43. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaz (potvrdu pošte o primitku preporučene pošiljke, povratnicu, e-mail upućen tuženiku i sl.) na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da je i kada je tužitelj, doista, taj odštetni zahtjev dostavio tuženiku. Slijedom navedenog, a obzirom da tuženik nije izričito priznao činjenicu da mu se tužitelj obratio odštetnim zahtjevom od 11.10.2021., to ovaj sud, na temelju čl. 221.a ZPP-a smatra da tužitelj nije dokazao da se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 11.10.2021. godine, a teret dokaza te činjenice je upravo na tužitelju.

44. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Tako i VSRH u odlukama Rev-1056/17 od 27.4.2021. i Rev-373/22 od 29.11.2022. te u presudi Rev-558/2021 od 25.5.2021. godine, kako u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu, tako i imovinsku štetu.

45. Obzirom da je tužitelj uz tužbu dostavio svu medicinsku dokumentaciju, izuzev liječničkog nalaza od 30.8.2022., koji je dostavljen u sudski spis na ročištu održanom 19.9.2022. (time da u vrijeme podnošenja tužbe taj liječnički nalaz nije niti postojao jer je tužba podnesena 9.2.2022. godine) te obzirom da iz liječničkog nalaza od 30.8.2022. proizlazi da se radi samo o kontrolnom nalazu liječnika specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije nakon obavljene fizikalne terapije tužitelja, to ovaj sud smatra da je u trenutku podnošenja tužbe neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinska šteta za tuđu pomoć po redovnom tijeku bila predvidiva. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da je već podnošenjem tužbe tuženik mogao utvrditi opseg i visinu svoje cjelokupne obveze isplate naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, osobito imajući u vidu da je tuženik pravna osoba koja se bavi poslovima osiguranja i koja u okviru svoje djelatnosti ima mogućnost angažiranja liječnika cenzora, kao i prometnih stručnjaka i vještaka, tako da je tuženik, podnošenjem tužbe i dokumentacije koja je priložena uz tužbu te na temelju svojeg izvida štete vozila tužitelja od 21.10.2021. godine te svojih fotografija oštećenja vozila tužitelja i osiguranika tuženika nastalih u predmetnom štetnom događaju, mogao utvrditi i postojanje uzročno- posljedične veze između trzajne ozljede vratne kralježnice opisane u medicinskoj dokumentaciji tužitelja i predmetnog štetnog događaja, a zatim i opseg i visinu svoje cjelokupne obveze naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć.

46. Slijedom navedenog, kako je tužitelj ovom tužbom od tuženika tražio isplatu iznosa od 15.000,00 kn / 1.990,84 EUR te obzirom da tužitelj nije dokazao da se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom u mirnom postupku, to ovaj sud na temelju čl. 29. st. 1 ZOO-a, u točki I izreke ove presude, na dio dosuđene glavnice u iznosu od 1.990,84 EUR, tužitelju dosuđuje zateznu kamatu tekuću od 9.2.2022., kao dana podnošenja tužbe, do isplate, dok je u točki II izreke ove presude tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni dio glavnice od 1.990,84 EUR, za razdoblje od 11.10.2021. do 8.2.2022. godine, kao neosnovanim.

47. Međutim, stav je ovog suda da je na dio dosuđene glavnice u iznosu od 334,16 EUR, što je ujedno iznos za koji je tužbeni zahtjev preinačen (povišen), tuženik u obvezi platiti zatezne kamate od trenutka kada je povišeni tužbeni zahtjev postavljen u postupku tj. od 12.05.2022., a ne od trenutka podnošenja tužbe, tj. za razdoblje prije nego je tužitelj postavio preinačeni tužbeni zahtjev za naknadu štete tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni tj. povišeni dio tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1133/21, Rev-376/23, Rev-700/23, Rev 447/24 i Rev-1387/24). Naime, stav je ovog suda da dužnik (tuženik) ne može biti u zakašnjenju za novčanu obvezu u iznosu od 334,16 EUR jer nije niti znao da taj novčani iznos tužitelj potražuje sve dok isti nije preinačio tj. povisio tužbeni zahtjev.

48. Slijedom navedenog na dio dosuđene glavnice u iznosu od 334,16 EUR, ovaj sud u točki I izreke ove presude, tužitelju dosuđuje zateznu kamatu tekuću od 12.05.2025. do isplate, dok je kao neosnovan, u točki II izreke ove presude, odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na dosuđeni dio glavnice u iznosu od 334,16 EUR, za razdoblje od 11.10.2021. do 11.05.2025.

49. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

50. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste) te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21).

51. Vrijednost predmeta spora je od podnošenja tužbe do 11.05.2025. godine 1.990,84 EUR (ranije 15.000,00 kn), a od 12.05.2025. godine pa nadalje vrijednost predmeta spora je 2.335,00 EUR.

52. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od: sastava tužbe – 100 bodova po Tbr. 7. točka 1, sastava 3 podneska od 12.09.2022., 05.04.2023. i 12.02.2025. godine – svaki podnesak po 100 bodova po Tbr 8. toč. 1., sastava podneska od 22.09.2022. godine – 25 bodova po Tbr. 8 točka 4. te zastupanja na 3 ročišta – 19.09.2022., 04.02.2022. i 05.11.2025. godine – svako ročište po 100 bodova po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 725 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 1.450,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV po Tbr. 46 u iznosu od 25%, što iznosi 362,50 EUR, tako da ukupan trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 1.812,50 EUR.

53. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 03.02.2025. godine, kojim tužitelj postavlja tužbeni zahtjev u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, na način da potražuje iznos od 1.990,84 EUR (što je protuvrijednost utuženih 15.000,00 kn) i to stoga što sud smatra da je tužitelj iznos naknade štete koji tužbenim zahtjevom potražuje mogao preračunati u eure i na ročištu održanom 04.02.2025. godine, koje je tužitelju priznato u trošak, tim više što je tužitelj u daljnjem tijeku postupka tj. podneskom od 12.05.2025. godine povisio tužbeni zahtjev sa 1.990,84 EUR na 2.335,00 EUR. Slijedom navedenog, sastav podneska od 03.02.2025. godine ovaj sud smatra nepotrebnim za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP- a. Nadalje tužitelju nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva, obzirom da isti nije dokazao da je taj odštetni zahtjev, doista, dostavio tuženiku, a kako je prethodno obrazloženo. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 12.05.2025. godine obzirom da tužitelj troškovnikom nije zatražio naknadu troška za sastav tog podneska, a sud ne može tužitelju dosuditi naknadu troška za one parnične radnje za koje ne traži naknadu, sukladno čl. 164. st. 1. do 3. ZPP-a.

54. Trošak sudskih pristojbi tužitelja sastoji se od troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 34,90 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP-a, a prema vrijednosti konačnog postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.335,00 EUR).

55. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,04 EUR, obzirom da tužitelj u sudski spis nije dostavio dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu niti je iz eSpisa vidljivo da bi pristojba na tužbu u zatraženom iznosu bila plaćena, pri čemu je sud imao u vidu da sukladno čl. 4. st. 1. toč. 1. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe na tužbu nastaje u trenutku kada je tužba podnesena sudu, a tužitelj niti uz tužbu niti u daljnjem tijeku postupka nije dostavio dokaz o plaćanju pristojbe na tužbu.

56. Slijedom navedenog, kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom za glavnicu, a nije uspio samo sa dijelom sporednog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate, radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, to mu sud, na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i priznati trošak sudskih pristojbi, što s neophodnim troškom medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, čini dosuđeni parnični trošak tužitelja u iznosu od 2.047,40 EUR, kao u točki II izreke ovog rješenja.

57. Tužitelj je zatražio i zateznu kamatu na parnični trošak te mu je sud, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška od 2.047,40 EUR, tekuću od 27.05.2026. godine, kao dana donošenja ovog rješenja kojim je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju, do isplate.

58. Tuženiku, na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, ne pripada pravo na parnični trošak.

U Zagrebu 27. svibnja 2026. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave istih. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na prvostupanjsku presudu u iznosu od 34,90 EUR

2. pun. tuženika