Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1208/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, protiv tuženika CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vladimira Hebrang, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-202/2023-19 od 18. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika CČ kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P- 202/2023-19 od 18. srpnja 2025. pod točkom I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 1.019,00 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.755,13 eura sa zateznim kamatama koje na mjesečne iznose od 195,10 eura teku od 7-og u mjesecu za tekući mjesec (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 1.019,00 eura, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (točka II. izreke).
2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I. i dio točke II. izreke) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer presuda ne sadrži valjanu ocjenu svih dokaza. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu za korištenje nekretnine – kuće sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 28. veljače 2023. u vrijednosti od 7/12 suvlasničkog dijela tužitelja.
6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a jer su suprotno žalbenim navodima, po utvrđenju ovog suda, svi izvedeni dokazi ocijenjeni savjesno i brižljivo, kako svaki zasebno tako i svi dokazi zajedno.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da su tužitelj i tuženik suvlasnici kat. čest. [katastarska čestica] i to tužitelj u 7/12 dijela, a tuženik u 5/12 dijela,
- da predmetnu nekretninu isključivo koristi tuženik za život i stanovanje,
- da je tužitelj 2012., nakon smrti majke stranaka, tuženiku jasno i nedvosmisleno izrazio volju za posjedovanjem predmetne kuće i dogovorom o podjeli iste, te da je već tada prestao pošteni posjed tuženika,
- da je tužitelj protiv tuženika pred istim prvostupanjskim sudom pokrenuo parnične postupke radi isplate naknade za korištenje nekretnine koji su se vodili pod poslovnim brojem P-3368/2015 (tužba podnesena 26. srpnja 2012.) i P-3020/2018 (tužba podnesena 11. prosinca 2018.) i koji su okončani pravomoćnim presudama kojima je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja,
- da je rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj R1-331/2015-14 od 24. studenog 2016. razvrgnuta suvlasnička zajednica između tužitelja i tuženika prodajom nekretnine na javnoj prodaji,
- da je u parničnom postupku poslovni broj P-3368/2015 visina najamnine utvrđena u iznosu od 30,00 kn / 3,98 eura po četvornom metru,
- da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka ŠČ od 20. kolovoza 2013. izrađenog u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice R1-331/2015 netto površina predmetne nekretnine iznosi 84,02 m2.
10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije pošteni posjednik zbog čega je na temelju članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15., 94/17. i 52/25. – dalje: ZVDSP) dužan isplatiti tužitelju naknadu za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine u visini od 3,98 eura/m2 što uzimajući u obzir površinu kuće od 84,02 m2 i 7/12 dijela suvlasničkog omjera tužitelja, iznosi 195,10 eura mjesečno sa zateznim kamatama koje teku od 7-og u mjesecu za tekući mjesec.
11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i izvedenih dokaza, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.
12. U odnosu na primjenu materijalnog prava, pravilno je prvostupanjski sud u okolnostima konkretnog slučaja kada tužitelj traži naknadu za korištenje nekretnine, primijenio članak 165. stavak 1. ZVDSP kojim je propisano da ako je posjednik nepošten, on mora predati vlasniku stvar te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja. U ovom postupku nije sporno da tužitelj potražuje naknadu za korištenje nekretnine, dakle stvari kod koje je moguć povrat vlasniku, odnosno da se radi o stvari koja nije potrošena uporabom od strane tuženika. Prema tome, na konkretan pravni odnos stranaka valja primijeniti citiranu odredbu ZVDSP-a (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 14. studenoga 2013. broj Su-IV- 127/13-8).
13. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik dužan za utuženo razdoblje (1. listopada 2019. – 31. prosinca 2019.) platiti tužitelju naknadu za suvlasnički dio kuće jer se takav zaključak temelji na pravilno utvrđenoj činjenici da je tuženik bio u posjedu kao nepošteni posjednik još od 2012. kada je nakon smrti majke tražio od tuženika da mu preda posjed dijela kuće pri čemu treba istaknuti i to da je tužitelj 26. srpnja 2012. podnio tužbu radi isplate naknade za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine što znači da je od 2012. tuženik nepošteni posjednik.
14. U odnosu na žalbene navode tuženika da tužitelj od njega nije tražio predaju ključeva, odnosno da nije pokrenuo sudski postupak za predaju suposjeda ili smetanje posjeda, valja ukazati na članak 18. stavak 3. ZVDSP-a prema kojem poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Konkretno to znači da je tuženik već nakon smrti majke, a svakako nakon što je 26. srpnja 2012. tužitelj podnio prvu tužbu radi isplate naknade za korištenje nekretnine, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada samostalni posjed kuće, pa sama činjenica što tužitelj izričito od njega nije tražio predaju ključeva ili pokretao sudske postupke za predaju u posjed ne znači da je posjed tuženika pošten, a kako to on neosnovano navodi u žalbi. Također nisu osnovani žalbeni navodi da nije onemogućio tužitelja u korištenju već da se nije suglasio s tužiteljevim načinom diobe kuće jer je tužitelj namjeravao napraviti apartman za iznajmljivanje, a da je tuženik živio u tom dijelu kuće u koji je ulagao. Ovo iz razloga što je tužitelj izrazio svoju volju da stupi u posjed prizemlja i prvog kata kuće, čemu se tuženik usprotivio, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je time onemogućio tužitelja u korištenju nekretnine. Obveza tuženika da isplati naknadu za korištenje suvlasničkog dijela kuće temelji na članku 165. stavak 1. ZVDSP-a, tj. na činjenici da je on nepošteni posjednik što ne zahtijeva pretpostavku sprečavanja u posjedovanju (prisile) ili suglasnosti u načinu korištenja nekretnine budući se radi o suvlasništvu u idealnom dijelu što znači da svaki suvlasnik ima pravo na suposjed cijele nekretnine.
15. Prema tome, prvostupanjski sud je dao jasne, potpune i odlučne razloge utemeljene na ocjeni provedenih dokaza zbog čega zaključuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
16. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tuženik osporava odluku o troškovima postupka pri čemu se ističe da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.
17. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
18. Dio točke II. izreke presude kojom je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nije ispitivan, jer nije pobijan žalbom tuženika (članak 365. stavak 1. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
