REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-1300/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić odvjetnici u Splitu, radi isplate, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice te zamjenika punomoćnika tuženika , prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 27. svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 776,20 EUR-a (od čega na ime primopredaje dužnosti, covid nagrade, otežanih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi, naknade za godišnji odmor i bolovanje) iznos od 705,40 Eur-a eura bruto, te u odnosu na potraživanje na ime naknade razlike manje isplaćene plaće i razlike plaće s osnove primopredaje dužnosti za razdoblja od 01.08.2018.g. do 13.08.2019.g., od 17.08.2019. do 16.12.2019., od 19.01.2020. do 26.10.2020., od 01.05.2021. do 06.08.2021., od 13.08.2021. do 26.10. 2021. , od 06.11.2021. do 28.12.2021., od 04.07.2023. do 24.09.2023., a u odnosu na potraživanje naknade razlike manje isplaćene plaće i razlike plaće s osnove covid nagrade za razdoblje od 01.08.2021.godine do 06.08.2021., te od 13.08.2021.godine do 26.10.2021.godine, te od 06.11.2021.do 30.11.2021. sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 20,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II/ Odbija se tužiteljica za više zatraženi iznos na ime razlike manje isplaćene plaće i razlike plaće i to za iznos od 703,80 Eur-a kao neosnovan.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 1.384,65 Eur-a na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Obrazloženje
1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 11.09.2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre/tehničara pri Klinici za ženske bolesti i porode. Ističe se da je tuženik tužiteljici na pogrešan način isplatio i obračunao naknadu plaće. Navodi se da je tužitelju radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Ističe se da se sukladno odredbama ZOR-a, KU-a i TKU-a tužiteljici za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Također je navedeno da je u spornom razdoblju tuženik tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Navodi se da je odredbom članka čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Odredbom iz čl.58. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Tužiteljica ističe da obavljajući poslove svog radnog mjesta je dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe. Odredbom iz čl.28.st.8.KU-a da je propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. da je zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Navodi se da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Odlukom tuženika od 28.12.2022.g. da je utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad. Istaknuto je da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen (primopredaja službe). Ističe se da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružao zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Navodi se da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020.g. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 (koja Odluka započinje s obračunom plaće za mjesec studeni 2020.g.), a kojom je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda ako je to za radnika povoljnije (COVID dodatak), a koji dodatak nije pravilno obračunat i isplaćen tužiteljici. Istaknuto je da prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Nadalje se ističe da bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Navodi se da je prilikom izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje mjerodavna ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje, ali da Centralni obračun plaća (dalje: COP) za izračun prosječne plaće koristi isplaćenu, a ne ostvarenu punu bruto plaću u prethodna tri mjeseca kako to ZOR i TKU nalaže čime da se zaposlenicima u javnom sektoru javljaju razlike u plaći po osnovi godišnjeg odmora i bolovanja bez obzira na razliku neplaćenih dodataka. Također se navodi da tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, te da nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, kao ni dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te da nije plaćao primopredaju službe za sve odrađene sate, te Covid dodatak za sve odrađene sate, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 18.09.2024. te ista potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće iznos od 1.480,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 28.08.2024.(list 13-14 spisa) osporava osnov i visinu potraživanja dok se u podnesku od 02.10.2024.godine (list 20-23 spisa) protivi da se trošak postupka isplati na račun odvjetnice-punomoćnice tužiteljice. U podnesku od 31.10.2024.godine (list 35-40 spisa) tuženik navodi da je netočan navod tužiteljice iz tužbe da ista na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe te ističe da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog radnog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe već da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta pa da je na tužiteljici teret dokaza da je svako od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bila zadužena za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Također u odnosu na dio tužbenog zahtjeva vezano za plaćanje covid nagrade tuženik navodi da su sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 Vlade RH (NN br.: 136/20), pravo na isplatu posebne nagrade imali samo radnici koji su pružali zdravstvenu skrb pacijentima oboljelima od bolesti COVID-a 19 u ustrojstvenim jedinicama koje su ustrojene isključivo za pružanje skrbi oboljelima od bolesti COVID-19. Navodi se da je dana 19. ožujka 2020. godine Ministarstvo zdravstva RH donijelo je Odluku KLASA: 011-02720-01/149 kojom je, između ostalih bolnica, i unutar tuženika organizirana posebna ustrojstvena jedinica koja pruža skrb oboljelima od bolesti COVID-19 – Respiratorno-intenzivistički centar. Dana 20. ožujka 2020. godine da je tuženik donio Odluku KLASA: 110-01/20-01/532 kojom je novoosnovanu posebnu ustrojstvenu jedinicu koja pruža skrb oboljelima od bolesti COVID-19 – Respiratorno-intenzivistički centar smjestio u prostorije bolničkog kompleksa Križine (ex-Vojna bolnica). Ističe se da su sve ostale ustrojstvene jedinice (klinike, zavodi, odjeli) premješteni iz bolničkog kompleksa Križine u bolnički kompleks Firule, a što da je općepoznata činjenica o kojoj su izvještavali svi mediji tijekom korona krize. Navodi se da sukladno točci III. Odluke o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 svi tuženikovi radnici koji su obavljali poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-a 19 posebnim pisanim nalozima da su privremeno su raspoređivani u ustrojstvenu jedinicu koja pruža skrb oboljelima od bolesti COVID-19– Respiratorno-intenzivistički centar. U odnosu na tužiteljicu je istaknuto da je ista nalozima tuženika od 13.09.2021.godine i 19.11.2021.godine bila raspoređena u Respiratorno-intezivistički centar u periodima od 01.08. do 31.10.2021.godine te od 01.11. do 30.11.2021. te da joj je tuženik za taj rad isplatio posebno nagradu sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolesti Covid 19, Vlade RH (''NN'' 136/20) pa da je ovo potraživanje tužiteljice neosnovano. Tuženik također osporava da je covid nagrada dio plaće. U odnosu na dodatke za odgovornost za život i zdravlje i dodatke za otežane uvjete rada ljudi tuženik navodi da počev od 01.04.2020.godine svim radnicima isplaćuje ove dodatke i na odrađeni prekovremeni rad pa da je tako i u odnosu na tužiteljicu. Ujedno tuženik osporava da je tužiteljica radila prekovremeno. Također tuženik ističe da je sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima i važećim kolektivnim ugovorima plaćao radnicima ukoliko su na bolovanju ili ukoliko su koristili godišnji odmor naknade za korištenje godišnjeg odmora i naknade za bolovanje, te tuženik osporava činjenicu da je tužiteljica koristila godišnji odmor u svakom mjesecu utuženog razdoblja. Osporava se i potraživanje zakonske zatezne kamate za cijelo razdoblje ističući da tužiteljica u utuženom razdoblju nema pravo na zakonsku zateznu kamatu na poreze na dohodak i prirez sadržane u bruto iznosima.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske liste plaće tužiteljice za svibanj 2023.godine (list 5 spisa);zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa); odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19 (list 9 spisa); naloga tuženika o upućivanje tužiteljice u Respiratorno- intezivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti covid 19 (list 41-42 spisa); odluke o posebnoj sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno-intezivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19, uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (list 43-44 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 45 spisa); Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid- 19 (list 46 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 47 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice FR na ročištu od 04.srpnja 2025.godine (list 61-62 spisa)
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.
5. Predmet ovog postupka je potraživanje tužiteljice za razdoblje od 01.08.2018.godine do 30.09.2024. za 74 mjeseca i to neisplaćene bruto razlike plaće za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za primopredaju službe za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike plaće za Covid dodatak za sve odrađene sate, te sva druga primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, te neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje.
6. Prvenstveno je potrebno istaći da je tužiteljičino potraživanje s osnova neplaćene razlike plaće i naknade plaće s osnova primopredaje službe za dio utuženog razdoblja od 14.08.2019.godine do 16.08.2019.godine, od 17.12.2019.godine do 18.01.2020.godine, 27.10.2020.godine do 30.04.2021.godine, 07.08.2021. godine do 12.08.2021.godine, od 27.10.2021.godine do 05.11.2021.godine, 29.12.2021. do 03.07.2023.godine, 25.09.2023.godine do 30.09.2023.godine, 01.10.2023.godine do 14.12.2023.godine, te od 15.12.2023. do 30.09.2024.godine neosnovano, a što predstavlja razdoblje od ukupno 1162 dana odnosno 38,73 mjeseca (1162:30) budući prema službenim podacima o bolovanju koje je u predmetni spis dostavio tuženik uz podnesak od 16.04.2026.godine (list 75 spisa) proizlazi da je u navedenim razdobljima u sklopu cjelokupnog utuženog razdoblja od 01.08.2018.godine do 30.09.2024.godine (74 mjeseca) tužiteljica bila na bolovanju i to u trajanju od 1162 dana (a od čega 16 dana u razdoblju kad je bila raspoređena na rad u respiratorno intezivistički centar na Križinama) pa u tom smislu u navedenim razdobljima ista nije mogla ni obavljati primopredaju dužnosti ni raditi sa covid oboljelim pacijentima slijedom čega istu za navedena razdoblja ne pripada razlika plaće ni naknade plaće s osnova primopredaje službe. Također iz naloga tuženika koje je isti dostavio uz podnesak od 31.10.2024.godine (list 41-42 spisa) kao i navedenog podneska tuženika od 31.10.2024.godine proizlazi da je tužiteljica u razdoblju od 01.08.2021.godine do zaključno 30.11.2021.godine (ukupno 122 dana) bila raspoređena na rad u Respiratorno-intezivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19. Međutim, tužiteljica je prema navedenim službenim podacima koje je uz podnesak tuženika od 16.04.2026.godine dostavio tuženik i u razdoblju kad je bila raspoređena na rad nalogom tuženika u Respiratorno-intezivistički centar bila na bolovanju u periodu od 07.08.2021.godine do 12.08.2021., te od 27.10.2021. do 05.11.2021.godine, dakle 16 dana ili 0,53 mjeseca te tužiteljica za to razdoblje neosnovano potražuje isplatu covid nagrade budući istu s osnova covid nagrade ne pripada isplata za navedenih 16 dana kad je ista bila na bolovanju jer u tom razdoblju ista u Respiratorno intezivističkom centru nije mogla raditi sa covid oboljelim pacijentima budući je ista bila na bolovanju. U navedenom smislu tužiteljica je u predmetnom postupku odbijena za više zatraženi iznos na ime primopredaje dužnosti i covid nagrade i to za iznos od 703,80 Eur-a a za razdoblja kad je bila na bolovanju i kad nije zbog toga mogla vršiti primopredaju dužnosti i raditi sa covid oboljelim pacijentima.
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica radila kod tuženika u utuženom razdoblju od 01.08.2018. do 30.09.2024. na Klinici za ženske bolesti i porode. Tužiteljica je na ročištu od 04.07.2025.godine potvrdila u iskazu da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku i da za nju može primati sve novčane primitke pa i parnični trošak.
8. Među strankama je sporan i osnov i visina predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi rada noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi , za primopredaju, te covid nagrada, te za sve odrađene sate, te sva druga primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, te neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, a za razdoblje od 01.08.2018. do 30.09.2024.
9. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za svibanj 2023.godine (list 5 spisa) nedvojbeno proizlazi da navedena obračunska lista ne sadržava podatke o isplati s osnova naknade plaće po osnovi rada noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao ni podatke o isplatama s osnova primopredaje dužnosti i covid nagrade.
10. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 8 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.
11. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 8 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. LR, dr. sc. GR, SR, mag.med.techn., OR dipl. iur, te TR, univ.spec.ecc.
12. Iz iskaza saslušane tužiteljice FR proizlazi nedvojbeno da je opunomoćila ovdje odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku prije podnošenja ove tužbe pod poslovnim br. Pr-1300/2023, a ista je ujedno i potvrdila da je opunomoćila prisutnu punomoćnicu Martinu Radić Šunjić da može za nju primati sve novčane iznose vezano za ovaj postupak pa i iznos na ime parničnog troška na račun punomoćnice, a za nju osobno. Tužiteljica navodi da radi na mjestu medicinske sestre na Klinici za ženske bolesti i porode. Navodi da radi u turnusima 12-24-12-48, s radnim vremenom od 7:00 do 19:00 te od 19:00 do 7:00. Nadalje navodi da na ovom odjelu radi primopredaju te primopredaje dužnost kolegici koja dolazi u smjenu u 7:00 ujutro ili u 19:00 navečer te da navedena primopredaje traje otprilike nekih pola sata. Tužiteljica ističe da tijekom primopredaje dužnosti primopredaje sve što je vezano za pacijente na odjelu o stanju pacijenta, novoprimljenim pacijentima, otpuštenim pacijentima, sve vezano za stanje opreme i materijala na odjelu. Ističe da se primopredaja dužnosti na Klinici za ženske bolesti i porode obavlja i usmeno i pismeno, te da se pismeno bilježi u teku primopredaje u kojoj da se bilježi i popis pacijenata te sve vezano za primljena cjepiva, a da se ujedno podaci o pacijentima bilježe u BIS-u (bolničkom informacijskom sustavu) kroz rubriku dekurzus. Tužiteljica ističe da ništa što se tiče plaćanja primopredaje dužnosti nije vidjela u obračunskim listama, pa da u tom smislu smatra da joj ništa nije plaćeno na ime primopredaje dužnosti. Nadalje, tužiteljica navodi da je odlukom tuženika privremeno radila i u covid Respiratornom centru na Križinama, ali da je radila i sa covid oboljelim pacijentima koji su na Klinici za ženske bolesti i porode bili smješteni na posebno osnovanom odjelu. Navodi da je koristila sva sredstva zaštite koja su joj bila osigurana od strane poslodavca pri radu sa covid oboljelim pacijentima. Tužiteljica navodi da što se tiče vođenja evidencija o primopredaji dužnosti od strane tuženika da nije upoznata je li tuženik te evidencije vodio. Ističe da joj nisu plaćeni dodaci za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi te navedeni prekovremeni rad. Ističe da trenutno radi na odjelu Babinjača 1, te da su ona i još jedna medicinska sestra u smjeni.
13. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 7 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.
14. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 9 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.
15. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje u kojem je tužiteljica radila kod tuženika od 01.08.2018..godine do 30.09.2024.godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i covid nagradu, temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. U odnosu na potraživanja tužiteljice sa osnove neisplaćene razlike plaće sa osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada te odgovornosti za živote i zdravlje ljudi za razdoblje u kojem je tužiteljica radila kod tuženika od 01.08.2018.godine do 30.09.2024.godine imajući u vidu činjenicu da tužiteljici KU 143/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužiteljica u tom smislu ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59., a KU/15 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59. a KU/15 budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. a KU/15 tužiteljici utuženi dodaci pripadaju ukoliko postoje otežani uvjeti rada i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU-om i člankom 86. Zakona o radu (''NN'' br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09) te članka 94. Zakona o radu (''NN'' br. 93/14, dalje ZR/14). U predmetnom slučaju treba istaći da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02.04.2014. godine, a vezano za postavljeno pitanje dodataka o prekovremenom radu, a kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Također tužiteljicu pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije budući navedeno proizlazi iz odredbe članka sukladno odredbi članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom je odredbom propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije i u odnosu na ova potraživanja.
16. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio evidencije o radnom vremenu tužiteljice i ostalu radnopravnu dokumentaciju , a iz kojih bi bilo u potpunosti razvidno kad je tužiteljica radila, te koliko je imala odrađenih radnih sati i po kojem osnovu, te u kojim evidencijama moraju biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti, a koji se vode kao prekovremeni radni sati ukoliko radnik koji obavlja primopredaju dužnosti ostvari veći broj sati rada radeći u primopredaji dužnosti od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik dužan voditi. U tom smislu tuženik u predmetnom postupku tijekom cijelog postupka nije dostavio sudu u dokazne svrhe evidenciju o radnom vremenu tužiteljice sa točnim početkom i završetkom rada, planom i rasporedom rada, odjelnim listama, platne liste, plan i raspored rada, a iz kojih bi se točno moglo utvrditi sve činjenice vezano za radne sate tužiteljice, te da li je tuženik vodio evidencije o radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti i u radu sa pacijentima oboljelim od corona virusa. Sud je tuženika višekratno na ročištima pozivao na dostavu navedenih platnih podataka koji se ujedno smatraju ispravama zajedničkim za obje stranke, te ga je upozoravao na pravne posljedice u slučaju nedostave navedenih podataka, a koje pravne posljedice proizlaze iz odredbe članka 233.stavka 5. ZPP-a budući tuženik ne smije uskratiti dostavu isprava zajedničkih za obje stranke. Tuženik je najprije na dostavu ovih isprava pozvan na pripremnom ročištu od 23.12.2024.godine. Tuženiku je ovaj nalog ponovljen i na ročištu od 04.srpnja 2025.godine te mu je ostavljen rok za dostavu navedene radno pravne dokumentacije od 30 dana. Na ročištu od 14.studenog 2025.godine punomoćnica tuženika je zamolila sud da joj udjeli dodatni rok od 30 dana za dostavu potrebne dokumentacije za vještačenje pravdajući se većom količinom istovrsnih predmeta koje tuženik ima pred ovim sudom te je istoj na njen zahtjev za dostavu već tražene radno pravne dokumentacije zajedničke za obje stranke dodjeljen dodatni rok od 30 dana. Naposljetku se ista na ročištu od 25.veljače 2026.godine obvezala sudu u roku od 3 dana dostaviti zatraženu dokumentaciju. U podnesku tuženika 16.04.2026.godine tuženik je neistinito prikazao da je sudu dostavljena navedena radno pravna dokumentacija zajednička za obje stranke, a koje je potrebna za vještačenje. Međutim, uvidom u e-spis i priloge dostavljene uz navedeni podnesak sud je utvrdio da tuženik nije dostavio navedenu u više navrata zatraženu radnopravnu dokumentaciju potrebnu za provedbu financijsko knjigovodstvenog vještačenja, već da uz podnesak od 16.04.2026.godine dostavio isključivo službenu potvrdu o razdobljima u kojima je tužiteljica koristila bolovanje (list 75 spisa). Premda je zamjenica punomoćnika tužitelja na ročištu od 17.travnja 2026.godine predlagala sudu ponovno da se tuženik dostavi već traženu radnopravnu dokumentacija zajednička za obje stranke potrebna za provedbu vještačenja ovaj sud nije prihvatio taj prijedlog te je odustao od izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Naime, tijekom cijelog postupka je nedvojbena činjenica da je jedino tuženik kao poslodavac raspolagao cjelokupnom dokumentacijom potrebnom za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i to evidencijama o radnom vremenu tužiteljice, obračunskim listama, odjeljnim listama, planom i rasporedom rada. Iz prethodno navedenog je razvidno da je ovaj sud počevši od pripremnog ročišta koje je održano dana 23.12.2024.godine pa do zaključno 25.veljače 2026.godine , dakle gotovo godinu i dva mjeseca višekratno tuženiku ponavljao naloge za dostavu navedenih zajedničkih isprava za obje stranke i to platnih lista, odjelnih lista, plana i rasporeda rada, te evidencija o radnom vremenu s točnim vremenom početka i završetka rada, a od čega je u dva navrata tuženiku odobren rok za dostavu ove dokumentacije putem punomoćnice tuženika i to na ročištima od 14.11.2025.godine i u konačnici na ročištu od 25.02.2026.godine. Isprave koje su zatražene od tuženika su isprave zajedničke za obje stranke, te ih tuženik nije smio uskratiti ovom sudu prema onom što je propisano odredbom članka 233.stavka 2. ZPP- a, a na pravne posljedice uskrate ovih isprava sud je tuženika višekratno upozoravao na odredbu članka 233.stavka 5. ZPP-a. Tuženik ne samo da nije postupio po nalozima ovog suda već je i zloupotrijebio rok kojeg mu je ovaj sud dodijelio za dostavu navedenih podataka na njegov zahtjev, te je u podnesku tuženika od 16.04.2026.godine neistinito prikazao da su navedeni podaci dostavljeni, mada u prilozima uz navedeni podnesak nema navedenih zatraženih podataka. U ovakvoj situaciji je sud odlučio odustati od izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenih vještačenjem budući je iz ponašanja tuženika u postupku u promatranom razdoblju od godinu i dva mjeseca sasvim razvidna činjenica da isti nije imao namjeru postupiti po navedenim višekratnim nalozima ovog suda i dostaviti navedene zatražene podatke potrebne za vještačenje pa se ukazuje u tom smislu i malo vjerovatnim da bi tuženik ukoliko sud za to ovlasti vještaka direktno na traženje vještaka dostavio navedene podatke budući nije postupao po višekratnim nalozima suda i ostavljenim rokovima u tom pravcu u razdoblju od gotovo godinu i dva mjeseca. U navedenom smislu ovaj sud nije ovlastio vještaka da zatraži od ustanove-tuženika navedene podatke. Također je ovaj sud mišljenja da je tuženik uskratio sudu dostavu navedenih zajedničkih isprava za obje stranke potrebnih za provedbu financijsko knjigovodstvenog vještačenja u ovom predmetu kako bi onemogućio da vještak precizno utvrdi sve relevantne činjenice u ovom postupku vezano za način obračuna i visinu iznosa koje je tuženik isplaćivao tužiteljici sa svih utuženih osnova i to dodataka na plaću s osnova otežanih uvjeta rada i sigurnosti za život i zdravlje ljudi, tako i primopredaje dužnosti i covid nagrade, kao i posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje. Iz navedenih razloga premda je to protivno odredbi članka 233.stavka 2. ZPP-a isti je uskratio dostavu isprava zajedničkih za obje stranke potrebnih za provedbu vještačenja. U navedenom smislu iz svih navedenih razloga sud je odustao od provedbe financijsko
– knjigovodstvenog vještačenja u predmetnoj pravnoj stvari budući isto nije bilo provedivo jer je tuženik protivno odredbi članka 233.stavka 2. ZPP-a uskratio dostavu isprava zajedničkih za obje stranke, a bez navedenih isprava nije moguće provesti vještačenje.
17. Radi navedenog, a obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima, te radno vrijeme provedeno u prekovremenom radu, te otežanim uvjetima rada ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, te obzirom da tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu, a iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena sukladno onome što je propisano odredbom članka 135.st. 4. ZR-a. Tuženik ovom sudu nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno od onog što je u svom iskazu na ročištu od 04.07.2025.godine tvrdila tužiteljica u pogledu radnog vremena tužiteljice provedenog u posebnim otežanim uvjetima rada, primopredaji dužnosti, te sa covid pacijentima u utuženom razdoblju . Naime, iz iskaza tužiteljice u ovom postupku, te sadržaja tuženikove odluke od 28.12.2022.godine (list 8 spisa), te zaključka sa 26. sjednice povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa) kao i naloga koje je tuženik dostavio ovom sudu uz podnesak tuženika 31.10.2024.godine nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da se vršenje primopredaje službe kod tuženika obvezno moralo raditi u službi dežurstva i turnusu između medicinskih sestara radi predavanja informacija o pacijentima prilikom izlaska iz dežurstva i turnusa. ovo je definirao i tuženik svojom odlukom od 28.12.2022.godine, te je čak odredio i paušalno trajanje primopredaje službe navodeći da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intezivnog liječenja 30 minuta, te je sam tuženik istakao odlukom od 28.12.2022.godine da se vrijeme primopredaje službe mora evidentirati u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe na način da se navedeno vrijeme primopredaje službe zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je ona u utuženom razdoblju radila u turnusima 12-24, 12- 48, sa radnim vremenom od 7-19, te od 19-7 radila na Klinici za ženske bolesti i porode, te da je primopredaju obavljala u 7,00 ujutro i 19,00 navečer po završetku odrađenog turnusa u trajanju od otprilike 30 minuta. Primopredaju je vršila i usmeno i pismeno u a podatke o primopredaji je bilježila u teku primopredaje dužnosti i u bolnički informacijski sustav. Osim što je predavala sestri koja dolazi u smjenu sve o zdravstvenom stanju pacijenata na odjelu ista je prenosila i sve potrebne informacije vezano za stanje opreme i materijala na odjelu. Ovo proizlazi iz iskaza tužiteljice, a tuženik nije dostavio niti jedan dokaz u spis iz kojeg bi proizlazilo suprotno. Iz iskaza tužiteljice ujedno proizlazi da je ista odlukom tuženika privremeno radila i u covid respiratornom centru na Križinama, te da je i na odjelu Klinike za ženske bolesti i porode radila sa covid oboljelim pacijentima koji da su bili smješteni na za to posebno osnovanom odjelu, te je istakla da je u radu sa covid oboljelim pacijentima koristila svu zaštitnu opremu. Ove navode tužiteljice nije opovrgao ničim ni sam tuženik budući je isti uz podnesak od 31.10.2024.godine dostavio naloge (list 41-42 spisa) iz kojih proizlazi da je FR (ranije F) upravo nalogom tuženika u razdoblju od 01.08.2021.godine do zaključno 30.11.2021.godine bila raspoređena na rad u Respiratorno intezivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19. Tuženik osnovano osporava u postupku da tužiteljica nije u cijelom utuženom razdoblju vršila primopredaju službe i da nije u cijelom utuženom razdoblju sudjelovala u liječenju covid oboljelih pacijenata. Naime, kako je u ovoj odluci u točki 6. ove presude već detaljno obrazloženo tužiteljicu u ovom postupku za razdoblja za koja je ista bila na bolovanju, a koju je potvrdu o bolovanjima dostavio tuženik kao prilog uz podnesak tuženika od 16.04.2026.godine ne pripada zatražena razlika plaće i naknade plaće s osnova primopredaje dužnosti i covid nagrade, te otežanih uvjeta rada i sigurnosti za život i rad ljudi budući u razdobljima kad je bila na bolovanju tužiteljica nije vršila primopredaju dužnosti niti je mogla raditi u razdoblju bolovanja sa covid oboljelim pacijentima, a zbog čega je tužiteljica odbijena za više zatraženi iznos potraživanja po svim zatraženim osnovama vezano za razdoblje kad je bila na bolovanju, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
18. Tuženik tijekom postupka nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu, a iz iskaza saslušane tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je rad na Klinici za ženske bolesti i porode bio organiziran u turnusima 12-24 12-48, te da je tužiteljica radila u navedenim turnusima te da je vršila primopredaju na završetku smjene, ujutro u 7,00 i navečer u 19,00 sati u trajanju od najmanje 30 minuta u razdobljima kad je bila prisutna na radnom mjestu, kad nije bila na bolovanju. Iz iskaza tužiteljice proizlazi i da je na posebno osnovanom odjelu na Klinici za ženske bolesti i porode sudjelovala u liječenju covid oboljelih pacijenata, a i da je nalogom tuženika slana privremeno na radi u respiratorno intezivistički centar. Ovo proizlazi nedvojbeno i iz pregledanih naloga tuženika dostavljenih uz podnesak tuženika od 31.10.2024.godine budući je iz tih naloga vidljivo da je ovim nalozima tužiteljica u razdoblju od 01.08. do zaključno 30.11.2021.godine bila raspoređena na rad u respiratorno-intezivistički centar za liječenje covid oboljelih pacijenata (list 41-42 spisa). Tužiteljica tijekom postupka i u iskazu ističe da joj tuženik nije isplatio razliku plaće i naknadu plaće za odrađene sate primopredaje dužnosti, covid nagrada za rad s covid oboljelim pacijentima, te dodatke na otežane uvjete rada za život i zdravlje ljudi za periode kad je ista radila kod tuženika. Ove navode tužiteljice smatra logičnim i vjerodostojnim i ovaj sud budući tuženik u predmetni spis nije dostavio obračunske liste plaće tužiteljice za dio utuženog razdoblja kad tužiteljica nije bila na bolovanju, a i iz kojih bi bilo razvidno da su tužiteljici plaćena utužena potraživanja kad ista nije bila na bolovanju, kad je radila niti takav dokaz prileže spisu, te se navedeno u tom smislu ne može smatrati dokazanim.
19.Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza tužiteljice, odluke tuženika od 28.12.2022. razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima na propisani način jer je isti i sam svojom odlukom utvrdio obvezu evidentiranja primopredaje službe tek počevši od 01.01.2023.godine premda se prema iskazu tužiteljice primopredaja vršila i prije tog datuma, tuženik je u tom smislu sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a trebao dokazati sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada ni ostale platne podatke koje je ovaj sud u više navrata od njega tražio, a iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti i rad tužiteljice sa covid pacijentima, kao i rad u posebnim uvjetima rada (dodaci na otežane uvjete rada te odgovornost za život i zdravlje ljudi) mogli precizno utvrditi, a isti nije dostavio u dokazne svrhe ni plan ni raspored rada tužiteljice, a iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju u periodima kad je bila na radnom mjestu osim u razdobljima bolovanja navedenim u potvrdi tuženika o bolovanjima (list 75 spisa) svakodnevno u trajanju od najmanje 30 minuta, obavljala primopredaju dužnosti i radila sa covid oboljelim pacijentima na Respiratornom odjelu na Križinama kao i na samoj Klinici za ženske bolesti i porode ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti kao i rad sa covid pacijentima, te rad pod otežanim uvjetima rada. Iz opisanog načina rada u primopredaji službe od strane tužiteljice iz njenog iskaza jasno proizlazi da je tužiteljica kao zdravstveni djelatnik po prirodi zdravstvene djelatnosti morala svakodnevno obavljati primopredaju dužnosti te joj za navedeno nije bio potreban poseban nalog tuženika budući bez primopredaje dužnosti po prirodi same zdravstvene djelatnosti nije moguće osigurati periodičnu izmjenu smjena prilikom rada u turnusu jer djelatnik koji je u smjeni mora uvijek prenijeti sve važne zdravstvene informacije o pacijentima djelatniku koji dolazi u smjenu, a navedeno proizlazi i iz točke 1. tuženikove odluke od 28.12.2022.godine u kojoj upravo tuženik definira potrebu postojanja primopredaje službe kod tuženika i to upravo zbog potrebe postojanja međusobne komunikacije između medicinskih sestara o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, a u svrhu predavanja informacija. Ovo je logično obzirom na narav zdravstvene službe i valjanu skrb o pacijentima, a i u skladu je s onim što je sam tuženik utvrdio svojom odlukom od 28.12.2022.godine.
20. Iskaz tužiteljice u pogledu načina rada u primopredaji dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima, te vezano za rad pod otežanim uvjetima rada ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika radila tijekom utuženog razdoblja izuzev u navedenim periodima kad je bila opravdano na bolovanju, a koji podaci proizlaze iz potvrde o bolovanju (list 75 spisa). Iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22- 1 od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela da joj tuženik nije plaćao sate primopredaje dužnosti za dio utuženog razdoblja kad nije bila na bolovanju, a što je i logično i vjerodostojno budući je tuženik tek temeljem navedene odluke počeo evidentirati sate primopredaje dužnosti tek od 01.01.2023. Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom razdoblju kad je tužiteljica radila kod njega , a kad nije bila na bolovanju ,a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice te navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine nije uopće vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Samo nedostavljanje evidencije o radnom vremenu tužiteljice sa točnim podacima od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe te po svim drugim zatraženim osnovama (covid nagrada, otežani uvjeti rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknada za godišnji i bolovanje), a za periode kad tužiteljica nije bila na bolovanju (35,27 mjeseci) budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice utvrdio da je tužiteljica u dijelu utuženog razdoblja izvan navedenih razdoblja bolovanja iz dostavljene potvrde tuženika (list 75 spisa) radila sa covid pacijentima i da je obavljala primopredaju dužnosti na Klinici za ženske bolesti i porode, te u respiratornom centru na Križinama. Tužiteljica je radila dijelu utuženog razdoblja i to u razdobljima od od 01.08.2018.g. do 13.08.2019.g., od 17.08.2019. do 16.12.2019., od 19.01.2020. do 26.10.2020., od 01.05.2021. do 06.08.2021., od 13.08.2021. do 26.10. 2021. , od 06.11.2021. do 28.12.2021., od 04.07.2023. do 24.09.2023., te je u tim razdobljima ostvarila pravo na isplatu dodataka za otežane uvjete rada i odgovornost za život ljudi,te primopredaju dužnosti u ukupnom dosuđenom iznosu od 705,40 Eur-a, , te je radila sa covid oboljelim pacijentima u Respiratorno intezivističkom centru na Križinama gdje je bila raspoređena nalozima tuženika i to u razdobljima od 01.08.2021.godine do 06.08.2021.godine, te od 13.08.2021.godine do 26.10.2021.godine, dok je za vrijeme navedenog razdoblja kad je nalogom tuženika bila raspoređena u Respiratorno intezivistički centar na Križinama ( od 01.08.2021. do 30.11.2021. a što predstavlja razdoblje od 122 dana ) bila na bolovanju 16 dana pa istu pripada pravo na covid nagradu za 3,54 mjeseca (106 dana) u iznosu od 70,80 Eur-a (3,54X20,00 Eur-a). U tom smislu tužiteljicu na ime svih potraživanja ukupno pripada iznos od 776,20 Eur-a, dok je tužiteljicu trebalo odbiti za preostali dio potraživanja u iznosu od 703,80 Eur-a. Prilikom izračuna sud je uzeo u obzir da je mjesečni iznos kojeg tužiteljica kondemnatornim zahtjevom potražuje u iznosu od 20,00 Kuna, te da se isti množi s brojem mjeseci koje je tužiteljica provela u primopredaji dužnosti i radu sa covid oboljelim pacijentima, te je na takav način sud došao do navedenih dosuđenih iznosa tužiteljici. Sud je prilikom izračuna visine dosuđenog potraživanja uzeo u obzir da je tužiteljica prema potvrdi koju je u spis dostavio tuženik (list 75 spisa) bila na bolovanju u dijelu utuženog razdoblja i to od 14.08.2019. do 16.08.2019., od 17.12.2019. do 18.01.2020.; od 27.10.2020. do 30.04.2021., od 07.08.2021.-12.08.2021., od 27.10.2021. do 05.11.2021., od 29.12.2021. do 03.07.2023., od 25.09.2023. do 30.09.2023., od 01.10.2023. do 14.12.2023., od 15.12.2023. do 30.09.2024., te za ovo razdoblje je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za više zatraženi iznos od 703,80 Eur-a, budući je tužiteljica tužbom potraživala ukupno 1.480,00 Eur-a kako je odlučeno u izreci ove presude, dok je usvojen tužbeni zahtjev za periode kad je tužiteljica radila po svim utuženim osnovama, a u ukupnom iznosu od 776,20 Eur-a. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 776,20 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 20,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Radi navedenog je odlučeno kao u točkama
I/ i II/ izreke ove presude.
21. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da je ista privremeno od strane tuženika pružala zdravstvenu skrb covid oboljelim pacijentima budući iz pregledanih naloga (list 41 i 42 spisa) proizlazi da je bila raspoređena na rad u Respiratorno intezivistički centar na Križinama za liječenje pacijenata oboljelih od covid bolesti u periodu od 01.08.2021.godine do 30.11.2021.godine te da je i na samom odjelu Klinike za ženske bolesti i porode osnovan poseban odjel za liječenje ovih pacijenata. Tužiteljica nije obavljala rad sa covid oboljelim pacijentima jedino u periodima kad je bila na bolovanju i to u trajanju od 16 dana od 07.08.2021.godine do 12.08.2021.godine, te od 27.10.2021.godine do 05.11.2021., a za koje razdoblje je sud odbio tužiteljicu za više zatraženo kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Obzirom da je člankom I. odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 od 08.12 2020.godine, a sa primjenom od studenog 2020.godine (list 8 spisa) jasno propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, utvrđena posebna nagrada, a koja su utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Obzirom da je tužiteljica poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, obavljala po nalogu tuženika u Respiratornom centru na Križinama od početka svog rada kod tuženika , a gdje su takvi pacijenti liječeni te je pri tome koristila sve mjere zaštite koje joj je osigurao poslodavac – tuženik u ovom postupku, tuženik je istoj bio dužan za utuženo razdoblje, isplaćivati covid nagradu, a prema iskazu iste proizlazi da tuženik navedenu covid nagradu nije isplaćivao.
22. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time, te budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti i covid nagradu u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji i covidu te neplaćenom prekovremenom radu i dodacima, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju kad je ista radila kod tuženika uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu te zatražene prekovremene sate i dodatke, te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade, te neplaćenih dodataka i prekovremenih radnih sati u tom razdoblju budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istu dostavio u tom smislu djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće i razlike plaće po svim zatraženim osnovama (dodaci za otežane uvjete rada, odgovornost za živote i zdravlje ljudi, primopredaju dužnosti i covid nagradu, te naknadu za godišnji odmor i bolovanje) u ukupnom iznosu od 776,20 Eur-a. Tužiteljici nije priznato potraživanje iz svih navedenih osnova za prethodno navedena razdoblja kad je ista bila na bolovanju, budući tada nije radila pa nije mogla ni ostvarivati pravo na isplatu navedenih potraživanja. U navedenom smislu odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.
23. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, te je odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.
24. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka budući je tužiteljica djelomično uspjela u ovoj parnici tuženik joj je dužan naknaditi parnični trošak sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužiteljica je uspjela u ovom postupku u pogledu pravnog osnova u postotku od 100%, te u pogledu visine potraživanja u postotku od 52,44 %, a koji se iznos dobije kad se stavi u omjer ostvareni iznos po svim zatraženim osnovama u iznosu od 776,20 Eur-a prema zatraženom iznosu od 1.480,00 Eur-a. U tom smislu tužiteljica je uspjela u ovom postupku u postotku od 76,22% dok je tuženik uspio u postotku 23,78%. Kad se od postotka uspjela tužiteljice u ovoj parnici od 76,22% oduzme postotak uspjeha tuženika od 23,78% tad se dobije iznos od 52,44 %, a koji iznos predstavlja uspjeh tužiteljice u ovoj parnici. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 18.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 10.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 23.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 02.04.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 04.07.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 14.11.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 25.02.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 17.04.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 950 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.900,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 475,00 Eur-a ukupno iznosi 2.375,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 2.640,45 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužiteljice u ovoj parnici od 52,44% tad se dobije iznos od 1.384,65 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 02.10.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP- a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 04.07.2025.godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.
U Splitu, 27. svibnja 2026.
Sudac
Eneja Stejskal Kanazir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Dna:
1/ tužiteljici-po punomoćnici
2/ tuženiku
