Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-3193/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenika IČ, kojeg zastupa Marko Carević, odvjetnik iz [adresa], drugookrivljenika MČ kojeg zastupa Draženka Horvat, odvjetnica sa Raba i trećeokrivljenice DČ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, dalje: ZZNO) temeljem optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko goranske, II. policijske postaje Rijeka klasa: 211-07/24-5/3968, urbroj: 511-09-24-24-1 od 11. veljače 2024. godine, nakon javne i glavne rasprave održane 22. svibnja 2026. u prisutnosti trećeokrivljenice te odsutnosti uredno pozvanih prvo i drugookrivljenika te tužitelja, dana 27. svibnja 2026., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I Prvookrivljenik IČ, sin I, rođ. **.**.1974. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan i

Drugookrivljenik ŽČ, sin M i D, rođ. **.**.1972. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan

na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ)

krivi su

što su

dana 11.veljače 2024. godine u 15.30 sati na adresi [adresa] u obiteljskoj kući počinili psihičko nasilje u obitelji, i to:

1) prvookrivljeni IČ prema svom šogoru MČ (1972.) i prema svojoj sestri DČ (1975.) na način da je zbog nesuglasica oko parkinga, kucao na ulazna vrata stana vlasništvo ŽČ i DČ nakon čega je počeo glasno vikati, govoreći: „miči ovaj auto s mojeg mjesta, majmune stoko jedna, nosite se odavde, izbacit ću vas naglavačke, sad ćete letit van“. Nadalje prvookrivljeni IČ se tijekom cijelog verbalnog sukoba derao na ŽČ vičući mu kako će izbaciti istog iz stana, a pritom i vrijeđao DČ raznim pogrdnim riječima kojih se ista od šoka nije mogla sjetiti. Opisano Daliborovo ponašanje izazvalo je kod ŽČ i DČ povredu dostojanstva i uznemirenost.

2) drugookrivljeni MČ počinio je psihičko nasilje u obitelji prema svojem šogoru IČ na način da je zbog nesuglasica oko parkinga počeo vrijeđati GČ riječima: „lopove, puši kurac, pička ti materina, tu ne smijete parkirati, to je naše“, a nakon čega GČ istome govori kako je to njegovo parkirno mjesto kojom prilikom se drugookrivljeni GČ unosi u lice te ga dva puta otvorenim dlanom ruke udara po prsima pritom mu govoreći: „ako nas izbaciš van iz stana to će ti biti zadnje što si napravio u životu“, a nakon čega ŽČ nastavlja vrijeđati GČ riječima: „puši kurac, puši kurac, nikada nećeš dobiti stan“, a što je ponovio nekoliko puta pritom držeći prst u zraku mašući prema GČ, a koje Zoranovo ponašanje je kod GČ prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost.

dakle, počinili psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

čime su počinili prekršaj iz članka 22. st. 1. u svezi članka 10. točke 3. ZZNO-a,

pa se prvookrivljenom IČ na temelju članka 22. stavka 1. ZZNO-a,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjesto šezdeset eura i nula centi), a

drugookrivljenom MČ na temelju članka 22. stavka 1. ZZNO-a,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjesto šezdeset eura i nula centi),

Na temelju članka 33. stavka 11. PZ okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. PZ okrivljenici se upozoravaju da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s članka 138. stavka 2. točke 2. i 3. PZ okrivljenici su obvezne naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura i nula centa), i to svaki u iznosu od 15,00 eura (petnaest eura i nula centi) u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako troškovi prekršajnog postupka ne budu u cijelosti ili djelomično plaćeni u određenom roku, naplatit će se prisilno.

III Trećeokrivljena DČ, kći I i Ž rođ. G, rođ. **.**.1975. u [adresa], državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], agent u prometu nekretnina, vlasnica obrta " [obrt]" [adresa], sa mjesečnim primanjima od cca 2.000,00 eura, VSS, udata, majka 3 djece – maloljetne, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana – prema vlastitoj izjavi, trenutačno se protiv nje ne vodi drugi kazneni ili prekršajni postupak

se na temelju članka 182. točke 3. PZ

oslobađa od optužbe

da bi

dana 11.veljače 2024. godine u 15.30 sati na adresi [adresa] u obiteljskoj kući počinila je psihičko nasilje u obitelji prema svojem bratu IČ na način da je zbog nesuglasica oko parkinga počela vrijeđati riječima: „lopove, puši kurac, pička ti materina, tu ne smijete parkirati, to je naše“, a koje Tatjanino ponašanje je kod GČ prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost.

dakle, da je počinila psihičko nasilje u obitelji na način da je kod prvookrivljenika IČ prouzročila uznemirenost,

pa da je

trećeookrivljena DČ počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 3. ZZNO.

IV Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. PZ u odnosu na dio presude kojim se trećeokrivljenica DČ oslobađa od optužbe, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko goranske, Prve policijske postaje Rijeka, okrivljenike se tereti za prekršaj iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 3. ZZNO-a. Činjenični opis u optužnom prijedlogu sadrži sva obilježja psihičkog nasilja u nazočnosti djeteta (čl. 22. st. 3. ZNNO-a), a za koji prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1100,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana dok je tužitelj kvalificirao djelo kao prekršaj iz čl. 22. st. 1. (lakši prekršaj sa niže propisanom kaznom). Sud nije izmijenio kvalifikaciju djela na teže djelo nego je okrivljenike teretio za lakši oblik djela, tj. djelo za koje je propisana niža kazna i izostavio iz činjeničnog opisa prisutnost djece.

1.1. Od počinjenja prekršaja ZZNO koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 36/2024) koji za optuženi prekršaj propisuje više novčane kazne pa je sud okrivljenike proglasio krivima na temelju ranijeg zakona kao blažeg zakona, a koji zakon je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršajnog djela.

2. Dana 22. svibnja 2026. godine održana je glavna rasprava, a na ročište u ovom postupku se nisu odazvali niti tužitelj niti prvookrivljenik i drugookrivljenik, kojima su pozivi bili uredno dostavljeni, a svoj izostanak nisu opravdali.

2.1. Prvookrivljenik je bio upozoren o svojim pravima u smislu članka 109.a stavka 1. točaka 2. do 8. Prekršajnog zakona, te je obavijest potpisao dana 11. veljače 2024. godine. Drugookrivljenik je obavijest primio dana 29. srpnja 2024. godine. Okrivljenici su u pozivu za ročište, između ostalog, upozoreni da će se, ukoliko se pozivu ne odazovu, a njihova nazočnost i ispitivanje nisu potrebni i ne utječu na zakonito i pravilno donošenje presude, postupak provesti i donijeti presuda bez njihove nazočnosti, sve sukladno članku 128. stavku 2. točki 7. i članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona. Drugookrivljenik MČ nema prijavljeno ni prebivalište ni boravište u [adresa] te mu je poziv za ročište uručen putem e-oglasne ploče suda, a također je po izabranom branitelju dostavio pisanu obranu. Sud je poziv istakao na e-oglasnoj ploči suda sukladno čl. 145. st. 5. PZ-a. Stoga je Sud, utvrdivši da su dokazi u spisu dostatni za donošenje pravilne i zakonite odluke o prekršaju i bez ispitivanja okrivljenika, ocijenio da su se stekli uvjeti za provođenje glavne rasprave bez nazočnosti uredno pozvanog okrivljenika.

2.2. Na ročište dana 22. svibnja 2026. godine pristupila je trećeokrivljenica koja je izjavila da se ne smatra krivom te da ne želi iznositi obranu kao i branitelj prvookrivljenika. Sud je utvrdio i da spisu prileži pisana obrana drugookrivljenika (list 62-70 spisa) u kojem izjavljuje da se ne smatra krivim te prilaže sudsku nagodbu od dana 04. travnja 2024. godine sklopljenu u predmetu P-262/24 koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci.

2.3. Zatim su u dokaznom postupku pročitani sljedeći dokazi: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 8-9 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 10 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 21-22 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova (list 23 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 32-33 spisa), izvješće o intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 43-44 spisa), te izvode iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 22. svibnja 2026. (list 86-89 i list 91-92 spisa).

2.4. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika IČ (list 8-9 spisa) proizlazi kako je došao na vrata svoje sestre i šogora te ih pitao da pomaknu auto kako bi prijateljica njegove kćeri mogla izaći sa svojim autom, a sve nakon što nisu reagirali na to što im je trubio iz auta. Tada mu se drugookrivljenik MČ unio u lice i rekao da puši kurac i pokazao srednji prst, a prije toga mu je rekao da je to njihovo parkirno mjesto i da samo oni tamo mogu parkirati. Prvookrivljenik mu je zatim rekao da će ih izbaciti iz stana jer je u njegovom vlasništvu da bi ga na to drugookrivljenik MČ udario dva puta otvorenim dlanom u predjelu prsa i rekao da ako ih izbaci iz stana da će mu to biti posljednje što će napraviti u životu. Prvookrivljenik IČ mu je potom rekao da će zvati policiju i da će ići u zatvor, a drugookrivljenik odgovorio da i da ode, da će prvookrivljenik isto završiti. Zatim je prvookrivljenik pozvao policiju. Prvookrivljenik nije na zapisnik rekao niti jednu optužbu na teret svoje sestre DČ niti da bi njezino ponašanje prema njemu prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

2.5. Iz zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 10 spisa) proizlazi da prvookrivljenik IČ nije imao alkohola u krvi.

2.6. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika DČ (list 21-22 spisa) proizlazi kako je njezin brat IČ došao na vrata stana gdje je bila sa suprugom MČ i počeo se derati "majmune, stoko jedna, nosite se odavdje, izbaciti ću vas naglavačke, sad ćete letiti van". Njezino dijete se počelo plakati pa ga je otišla smiriti, a kada se vratila mu je rekla da neće prijetiti njoj i njezinoj obitelji time. Prvookrivljenik IČ se nastavio derati na njezinog muža, a nju je vrijeđao pogrdnim riječima kojih se nije mogla sjetiti od šoka.

2.7. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova (list 23 spisa), proizlazi kako trećeokrivljena DČ nije imala alkohola u krvi.

2.8. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika MČ (list 32-33 spisa) proizlazi kako mu je šogor IČ došao na vrata stana i počeo se derati "miči ovaj auto s mojeg mjesta, sad ćete letiti van". Kćer mu je počela jako plakati, supruga ju je otišla smiriti, a kada se vratila, DČ je potom rekla GČ da neće prijetiti njoj i njezinoj obitelji da će ih izbaciti van. IČ se nastavio derati i prijeiti da će ih izbaciti van. Zatim je pozvao policiju.

2.9. Iz izvješća o intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 43-44 spisa), proizlazi kako su policijski službenici došli na mjesto prekšaja po dojavi IČ, a mjesto događaja je zatečeno uredno.

2.10. Iz izvoda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 22. svibnja 2026. (list 86-89 i list 91- 92 spisa) proizlazi da okrivljenici nisu kažnjavani.

3. U odnosu na dio presude kojim su prvookrivljen IČ i drugookrivljeni MČ proglašeni krivima.

3.1. Iz članka 10. točke 3. ZZNO slijedi je psihičko nasilje ono koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

3.2. Iz članka 22. stavka 1. ZZNO slijedi da će se onaj tko počini nasilje iz članka 10. ZZNO kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

4. Na temelju provedenih dokaza sud smatra utvrđenim da su prvookrivljenik i drugookrivljenik protivno članku 10. točci 3. ZZNO-u počinili psihičko nasilje u obitelji koje je kod jednog i kod drugog izazvalo povredu dostojanstva te uznemirenost kao i kod trećeokrivljene. Iskazi se razlikuju u načinu kako je počela svađa, dok prvookrivljenik navodi kako je trubio i mirno došao do vrata sestre i šogora, a da je situacija eskalirala time što mu se drugookrivljenik unio u lice, pokazao srednji prst i rekao da puši kurac. S druge strane, drugookrivljenik i trećeokrivljenica niti ne spominju trubljenje ispred kuće već opisuju situaciju na način da je prvookrivljenik odmah počeo sa vrijeđanjem kada je došao do vrata. Također, niti drugookrivljeni niti trećeokrivljenica ne spominju da bi drugookrivljenik MČ fizički napao prvookrivljenika IČ. Sam prvookrivljenik u svojem iskazu navodi kako je prijetio drugookrivljeniku i trećeokrivljenici da će ih izbaciti iz stana.

4.1. Sud je ocijenio da je iskaz prvookrivljenika u dijelu koji se odnosi na mirno obraćanje nevjerodostojan s obzirom da je i sam naveo kako je prvo trubio ispred kuće kako bi oni izašli, dakle ni početna reakcija nije bila mirna poput kucanja na vrata ili zvanja na telefon već glasno trubljenje ispred kuće. Takvo inicijalno ponašanje, glasno trubljenje ispred zajedničkog doma, samo po sebi predstavlja provokativno i uznemirujuće ponašanje, što upućuje na to da je prvookrivljenik od samog početka intenzitetom svog nastupa prelazio granice prihvatljivog komunikacijskog obraćanja. Stoga sud smatra da su u tom dijelu iskazi drugookrivljenika i trećeokrivljene vjerodostojni, točnije, da je došao na njihova vrata ljut te im izgovarao pogrdne riječi. S obzirom da je i sam okrivljenik rekao kako im je zaprijetio da će ih izbaciti iz stana, taj dio iskaza sudu nije sporan.

4.2. Ocjenjujući iskaz drugookrivljenika, sud je ocijenio kako je isti usmjeren na umanjenje svoje prekršajne odgovornosti. Drugookrivljenik ne spominje trubljenje ispred kuće već situaciju opisuje na način da je prvookrivljenik odmah počeo sa vrijeđanjem što sud nije prihvatio kao vjerodostojno. Nije naveo riječi koje je on sa svoje strane uputio prvookrivljenom. Šutnja drugookrivljenika o vlastitim verbalnim ispadima, u kombinaciji s iskazima prvookrivljenika i trećeokrivljenice koji potvrđuju verbalne ispade drugookrivljenika, upućuje na to da je drugookrivljenik svjesno izbjegao navesti inkriminirajuće dijelove svog iskaza.

4.3. Iz iskaza trećeokrivljene također proizlazi da nije čula trubljenje auta, a što sud kao što je već navedeno, ne smatra vjerodostojnim. Navodi uvrede koje je čula od brata i koje su je uznemirile i šokirale, ali navodi i da u trenutku kada je otišla umiriti dijete, i dalje čuje supruga i brata kako "nastavljaju raspravu" iz čega je vidljivo da i njezin suprug sudjeluje u svađi. S obzirom na obiteljski odnos između drugookrivljenika i trećeokrivljenice (supružnici), sud ocjenjuje da trećeokrivljenica ima osobni interes zaštititi supruga od prekršajne odgovornosti, što umanjuje pouzdanost onih dijelova njezina iskaza koji idu u prilog drugookrivljeniku.

4.4. Sudu nije sporno da je između okrivljenika došlo do verbalne svađe i vrijeđanja kao ni da je navedeno ponašanje kod svih dovelo do straha, uznemirenosti i povrede dostojanstva. Trećeokrivljenica je osobno iskazala uznemirenost izjavom da se "od šoka ne može sjetiti pogrdnih riječi", danom neposredno nakon događaja, što sud cijeni kao neposredan i spontan izraz subjektivnog doživljaja uznemirenosti u smislu čl. 10. t. 3. ZZNO-a. Radi se o iskazu koji nije konstruiran naknadno, već odražava trenutačno psihičko stanje neposredno nakon događaja, a i iz opisa cijele situacije koju su drugookrivljenik i trećeokrivljenica opisali, proizlazi da su im se dijete uznemirilo i počelo plakati uslijed visokih tonova koje je čulo. Prvookrivljenik je osobno naveo da je prijetnja smrću "to će biti zadnje što ćeš napraviti u životu" kod njega izazvala uznemirenost i strah za vlastitu sigurnost, što je potkrijepljeno i time da je odmah po završetku događaja pozvao policiju radi zaštite. Prijetnja po život objektivno je takve naravi i intenziteta da neminovno uznemirava osobu kojoj je upućena. Uznemirenost drugookrivljenika, koji sam navodi da je zvao policiju, sud utvrđuje iz kombinacije sadržaja verbalnog napada i uvreda koje su mu upućene kao i činjenice da je zatražio policijsku zaštitu, što je objektivni pokazatelj da je doživio situaciju kao ugrožavajuću i uznemirujuću. Sud stoga zaključuje da je kod svih okrivljenika, neovisno o razlikama u intenzitetu doživljenog, nastupila povreda dostojanstva i uznemirenost kao zakonska obilježja prekršaja iz čl. 10. t. 3. ZZNO-a, a koji je počinjen u obiteljskom kontekstu u smislu čl. 3. ZZNO-a.

4.5. Prvookrivljenik i drugookrivljenik su stoga krivi za prekršaj jer je kao i svaka prosječna osoba su bili dužni i mogli biti svjesni da je njihovo postupanje zabranjeno.

5. Odabirući vrstu sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, kao i imovinsko stanje okrivljenika te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.

5.1. Također je u smislu članka 11. stavka 2. ZZNO Imao u vidu da je svrha prekršajnopravnih sankcija predviđenih tim zakonom zaštita članova obitelji izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja.

5.2. Sud je pri odabiru mjere kazne u smislu članka 36. PZ imao u vidu činjenicu da okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani.

5.3. Imajući u vidu navedeno i vrstu prekršaja za koji se okrivljenici terete te način počinjenja, sud smatra da je okrivljenicima potrebno izreći novčanu kaznu u najnižem propisanom iznosu od 260,00 eura. Pritom je sud imao u vidu i stupanj krivnje te stupanj ugrožavanja javnog poretka i društvene discipline. Sud smatra da se izrečenom kaznom može postići svrha kažnjavanja, prvenstveno da se okrivljenike odvrati od daljnjeg činjena prekršaja, a posebno da se spriječi ponovno počinjenje nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja.

5.4. Okrivljenicima ostaje i mogućnost platiti u roku koji je određen za plaćanje, dvije trećine izrečene novčane kazne, a čime će se smatrat da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

6. Odluka o troškovima donesena je primjereno dužini i složenosti trajanja prekršajnog postupka, a sastoji se od troška jednog ročišta.

7. U odnosu na dio presude kojim je trećeokrivljena DČ oslobođena od optužbe.

8. Člankom 182. točkom 3. PZ određeno je da će sud presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe izreći ako nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.

8.1. Iz članka 10. točka 3. ZZNO slijedi da je nasilje u obitelji, među ostalim, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

9. Iz iskaza prvookrivljenika koji je dao na policiji ne proizlazi da je zbog riječi koje mu je uputila sestre osjetio uznemirenost ili bi mu bilo povrijeđeno dostojanstvo. Prvookrivljenik također niti u jednom trenutku, dakle ni na policiji, ne navodi da bi bio uznemiren i da bi mu bilo povrijeđeno dostojanstvo, dapače, niti ne spominje sestru niti u jednom trenutku.

10. Slijedom navedenog u izostanku zakonom propisanih obilježja prekršaja da bi prvookrivljenik osjetio postupanjem trećeokrivljenice povredu dostojanstva ili uznemirenost, optuženo postupanje prvookrivljenice ne predstavlja prekršaj iz 22 stavka 1. u svezi članka 10. podstavka 3. ZZNO.

10.1. Zbog svega navedenog sud smatra da nije dokazano da je trećeokrivljenica počinila prekršaje za koje se tereti pa je trećeokrivljenicu valjalo osloboditi od optužbe.

11. Odluka o troškovima prekršajnog postupka u odnosu na trećeokrivljenu, temelji se na članku 140. stavku 1. i 2. PZ.

12. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 27. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Džafić

Lejla Rašidkadić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.

DNA:

1. ovlašteni tužitelj

2. prvookrivljenik IČ, uz uplatnicu

3. drugookrivljenik MČ, uz uplatnicu

4. trećeokrivljenica DČ,

5. braniteljima

6. Hrvatski zavod za socijalni rad – po pravomoćnosti