REPUBLIKA HRVATSKA

P-414/2023

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja ALFA d.d., OIB 07189160632, Zagreb, Nova Ves 23a, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica iz Zagreba, Trnjanska cesta 63, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 49508397045, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 932.036,92 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 160.062,92 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. veljače 2023. podnio tužbu u kojoj je naveo da je on nakladnik čiji udžbenici su uvršteni u katalog odobrenih udžbenika, temeljem rješenja ministra Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ističe da prema odredbi čl. 3. st. 3. Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovu i srednju školu udžbenik može biti tiskani i/ili elektronički, a može se sastojati od tiskanog i elektroničkog dijela te da tiskani i elektronički dijelovi kombiniranih udžbenika u svojoj su biti samostalna autorska dijela te se na njih primjenjuju opća pravila iz Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima uključujući i definiciju pojma autorskog dijela iz čl. 5. tog zakona. Međutim, postoji razlika između pravnog režima elektroničkih knjiga i tiskanih knjiga koja se sastoji u tome da: 1) korisnici na elektroničkim knjigama ne stječu vlasništvo nego samo ovlast na privatno korištenje, 2) autorovo ovlaštenje da odobri ili zabrani daljnja raspolaganja svojim autorskim dijelom kod elektroničkih knjiga se ne iscrpljuje kao kod pisanih izdanja, pa autor djela ili druga osoba kojoj je prepušteno pravo iskorištavanja knjige u elektroničkom obliku (npr. nakladnik) mogu zabraniti korisnicima da svojim pravom korištenja djela raspolažu na način da ga prenose trećim osobama. Radi se o temeljnom i isključivom imovinskom pravu autora tj. nositelja autorskog prava

- priopćavanje autorskog djela javnosti. Kad na tržište stavlja knjigu u elektroničkom obliku, autor odnosno nakladnik ne koristi se pravom distribucije djela (čl.20 ZAPSP) nego pravom stavljanja na raspolaganje javnosti, koje je podvrsta prava priopćavanja dijela javnosti (čl. 21 i 30 ZAPSP-a). Odredba čl. 4. st. 2. Zakon o udžbenicima propisuje da ministar pravilnikom određuje udio cijene elektroničkog dijela udžbenika za one udžbenike koji se sastoje od tiskanog i elektroničkog dijela, a prema čl. 11. st. 4. Pravilnika o udžbeničkom standardu te članovima stručnih povjerenstava za procjenu udžbenika i drugih obrazovnih materijala, propisano je da cijena elektroničkog dijela udžbenika može iznositi najviše 30% ukupne cijene udžbenika. Navodi kako se elektronički dijelovi kombiniranih udžbenika mogu nalaziti u samostalnom pravnom prometu neovisno o tiskanom dijelu udžbenika te elektronički dio udžbenika nije namijenjen za višegodišnje korištenje, stoga za njegovu ponovnu uporabu je potrebno platiti odgovarajuću naknadu osobi koja je omogućila korištenje takvog sadržaja, odnosno u konkretnom slučaju nakladniku, a što je tuženik putem nadležnog ministarstva odbio učiniti. Navodi kako daljnje korištenje elektroničkog dijela udžbenika iziskuje troškove, koje se odnose na pohranu na mrežne lokacije, kontrolu pristupa, održavanje kao i ispuna različitih standarda informacijske sigurnosti. Tužitelj koji stavlja na raspolaganje takve aplikacije ima značajne troškove tijekom razdoblja njihova korištenja, pa je opravdano da imaju i mogućnost naplatiti cijenu za cijelo vrijeme korištenja te aplikacije. Legitimno je pravo onoga tko stavlja na raspolaganje takve digitalne sadržaje da ograniči vremensko korištenje tj. pristup istima. Navedeno proizlazi iz činjenice da stvaratelj takvog sadržaja želi planirati troškove koje će imati u budućnosti i do kada želi imati te troškove. Upravo iz naknade za korištenje digitalnog sadržaja namiruju se ti troškovi stvaratelju. Elektronički udžbenici prvenstveno nisu samo e-knjige jer ispunjavaju „dinamičko predočavanje, simulaciju (virtualni pokus) i interakciju (na relacijama učenik - sadržaj, učenik - nastavnik i/ili učenik - učenik)“, a kod izrade elektroničkih udžbenika i drugih izdavanja, koriste se alati čija se periodička licenca plaća izdavatelju, koriste se usluge stručnjaka za održavanje mrežnih lokac ija na kojima se isti nalaze te se također periodički zakupljuju mrežne lokacije za pohranu takvih publikacija. Svi navedeni troškovi ne postoje kod tiskanih izdanja. Unatoč svemu navedenome, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, u čijoj je nadležnosti uvrš tavanje udžbenika u katalog (čl. 8. st. 6. i čl. 9. Zakona o udžbenicima) kao i određivanje udjela cijene elektroničkog dijela (čl. 4. st 2. Zakona o udžbenicima) odbija preuzeti obvezu plaćanja naknade za produljenja elektroničkih dijelova udžbenika te na taj način omogućava kontinuirano kršenje prava na korištenje elektroničkih i tiskano elektroničkih dijelova udžbenika na štetu tužitelja kao nakladnika. Navodi da se sukladno odredbi čl. 14. st. 1. Zakona o udžbenicima, sredstva za nabavu udžbenika za učenike osnovnih škola osiguravaju u državnom proračunu te je stoga Republika Hrvatska dužna snositi troškove nakladnicima u pogledu elektroničnih udžbenika koji nakladnicima nisu plaćeni. U tijeku postupka navodi da je elektronički dio udžbenika nenasljediv. Cijena elektroničkog dijela određuje se u udjelima od 10%, 20% i 30% sukladno kriterijima iz čl. 11. Udžbeničkog standarda. Navodi da je u 2019. godini tužitelju plaćeno prema udjelu od 30% pa u tom omjeru elektronički dio udžbenika sudjeluje u ukupnoj cijeni. Navodi da je korisnik licence za elektronički dio udžbenika učenik koji prestaje koristiti udžbenik završetkom tekuće školske godine za koju mu je udžbenik dodijeljen te se licenca ne može prenositi na sljedećeg korisnika, već se za svakog novog korisnika mora osigurati nova licenca. Tužbenim zahtjevom traži plaćanje iznos od 932.036,92 eura.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da tužitelj nije nakladnik čiji su udžbenici uvršteni u Katalog odobrenih udžbenika, i za koje je od strane nadležnog ministarstva doneseno rješenje o odobravanju korištenja udžbenika u školi i uvrštavanju udžbenika u katalog, a sve sukladno članku 8. stavku 6. i članku 9. Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu („Narodne novine“, broj: 116/18 - u daljnjem tekstu: Zakon o udžbenicima). Poziva se na odredbe čl. 3. stavka 3., čl. 6. st. 2., čl. 9. st. 2. i čl. 10 st. 1. Zakona o udžbenicima te navodi kako tužitelj nije dokazao da bi se sporan elektronički dio udžbenika mogao nalaziti u samostalnom pravnom prometu neovisno o tiskanom dijelu. Osporava da tužitelj ima isključivo pravo iskorištavanja djela autora. Odredbom članka 14. stavka 1. Zakona propisano je da se sredstva za nabavu udžbenika za učenike osnovnih škola u Republici Hrvatskoj osiguravaju u državnom proračunu, a stavkom 4. istoga članka Zakona propisano je da su udžbenici financirani sredstvima državnog proračuna vlasništvo škole. Također, stavkom 5. navedenoga članka Zakona propisano je da način uporabe, vraćanja i obnavljanja udžbenika i drugih obrazovnih materijala financiranih sredstvima državnog proračuna propisuje ministar naputkom. U skladu s navedenim donesen je Naputak o načinu uporabe, vraćanja i obnavljanja udžbenika i drugih obrazovnih materijala financiranih sredstvima iz državnoga proračuna („Narodne novine“, broj: 46/19), u kojem je člankom 1. stavkom 6. propisano da su udžbenici vlasništvo škole i one ih daju na uporabu učenicima sve dok su u uporabi, odnosno primjerenom stanju tako da se svake godine nabavljaju samo oni udžbenici koji za sljedeću školsku godinu nedostaju, a stavkom 7. istoga članka Naputka propisano je da je vijek uporabe pojedinog udžbenika četiri godine. Smatra da udžbenik koji je sastavljen od tiskanog i elektroničkog dijela čini jednu cjelinu te je za nju u Katalogu odobrenih udžbenika iskazana jedinstvena maloprodajna cijena. Navodi da ministar pravilnikom određuje udio cijene elektroničkog dijela udžbenika za one udžbenike koji se sastoje od tiskanog i elektroničkog dijela, međutim čl. 9. stavka 2. Zakona o udžbenicima sadrži konačnu maloprodajnu cijenu udžbenika uz istaknuti postotak cijene elektroničkog dijela za one udžbenike koji sadrže tiskani i elektronički dio pa je stoga intencija zakonodavca bila da se odredi jedinstvena, konačna maloprodajna, cijena za sve udžbenike, pa tako i za one udžbenike koji se sastoje od tiskanog i elektroničkog dijela, za koje će uz jedinstvenu cijenu biti izražen udio elektroničkog dijela i to u postotku, a ne u novčanoj protuvrijednosti. U slučaju neupotrebljivosti (npr. radi oštećenja tiskanog dijela) udžbenika koji se sastoji od tiskanog i elektroničkog dijela, mora se pristupiti nabavi cjelovitog udžbenika, a ne samo njegovog tiskanog dijela. U tom smislu, ne postoji mogućnost dokupa samo elektroničkog dijela udžbenika za vrijeme dok je cjeloviti udžbenik još uvijek upotrebljiv. Osporava visinu potraživanja. U tijeku postupka naveo je da udžbenik može biti tiskani i/ili elektronički, a može se sastojati od tiskanog i elektroničkog dijela (hibridni udžbenik). Hibridni udžbenici su predmet rješenja kojim je tuženik povodom zahtjeva nakladnika Alfa d.d. odobrio korištenje i uvrštavanje u katalog odobrenih udžbenika za osnovnu školu, gimnazije i srednje strukovne škole. Navodi da je u rješenju od 30. travnja 2020. naznačena cijena udžbenika, koju cijenu je tužitelj sam odredio. Radi se o jedinstvenoj cijeni za jedinstveni udžbenik koji se sastoji od dva dijela – tiskanog i elektroničkog. Navodi i da je škola kupnjom udžbenika koji su uneseni u katalog odabranih udžbenika postala vlasnikom koda. Nema personaliziranog koda, a postupanje tužitelja da jedan kod može koristiti samo jedan učenik jednu kalendarsku godinu bez zakonskog uporišta. Navodi da je vijek uporabe udžbenika četiri godine. Niti jednom odredom nije propisano da bi se elektronički dio udžbenika trebao nadoplaćivati.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao tablice specifikacije naknade (list 8-9 spisa), dopise (list 10-11 spisa), e-mail korespondenciju (list 12, 46, 1585 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom (list 13-19 spisa), dopis Općinskog građanskog državnog odvjetništva (list 20 spisa), rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja od 7. lipnja 2019. (list 38, 1100 spisa), tablicu u prilogu rješenja (list 39- 43, 1101-1105 spisa), rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja od 24. lipnja 2019. (list 44-45, 1078-1079 spisa), katalog odobrenih udžbenika za školsku godinu 2019/2020 (list 47-50, 1084-1099 spisa), rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja od 30. travnja 2020. (list 51-59, 1107-1115 spisa), katalog odobrenih udžbenika za školsku godinu 2020/2021 (list 60-64, 1080-1083 spisa), obračun izdanih računa (list 64-264, 688-1077 spisa), ugovore o stvaranju autorskog djela i ugovore o izdavanju autorskog djela (list 265-686, 1116-1523 spisa), ispis Internetske stranice (list 1565- 1571 spisa), unos narudžbenica (list 1572-1584 spisa), udžbenike u postupku odobravanja i uvrštavanja u katalog odobrenih udžbenika za školsku godinu 2021/2022 (list 1586-1588 spisa), podatke o fakturama kupljenih udžbenika (list 1589- 1591 spisa), portal javne nabave (list 1592 spisa), dopise (list 1593-1594 spisa), saslušani su svjedoci ČS (list 1540-1542 spisa), TS (list 1542-1543 spisa), US (list 1543-1544 spisa), OS (list 1600-1602 spisa), GS (list 1602-1603 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku informatičke struke Rivulus d.o.o. (list 1616-1620 i 1628-1630 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 932.036,92 eura po osnovi naknade za korištenje digitalnih dijelova udžbenika za osnovne škole za 2020 i 2021. godinu.

6. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da je tužitelj prije podnošenje ove tužbe podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, koji je tuženik primio 23. travnja 2022. Iz zahtjeva proizlazi da njime tužitelj traži isplatu iznosa kojeg potražuje i u ovom postupku. Kako tuženik nije u roku od tri mjeseca odgovorio na navedeni zahtjev, to su ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe 186.a st. 1. i st. 5. ZPP-a.

7. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije.

8. Prema odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu („Narodne novine“ broj: 116/18 - u daljnjem tekstu: Zakon o udžbenicima) ministarstvo nadležno za obrazovanje namjeru izmjene kataloga odobrenih udžbenika za osnovne škole iskazuje javnim pozivom u kojem se navodi za koje se udžbenike mogu podnijeti prijave.

9. Prema odredbi čl. 6. st. 3. Zakona o udžbenicima na javni poziv iz stavka 1. ovoga članka može se javiti svaka pravna osoba registrirana za nakladničku ili izdavačku djelatnost.

10. Prema odredbi čl. 8. st. 6. Zakona o udžbenicima na temelju pozitivnog mišljenja stručnog povjerenstva ministar donosi rješenje o odobravanju korištenja udžbenika u školi i uvrštavanju udžbenika u Katalog.

11. Prema odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o udžbenicima u katalog se uvrštavaju samo udžbenici kojima je rješenjem ministra odobreno korištenje u školi.

12. Prema odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o udžbenicima odabir udžbenika za uporabu u školi provodi se u godini u kojoj se mijenja katalog, i to samo za one predmete i razrede za koje je odobren novi udžbenik i uvršten u Katalog.

13. Prema odredbi čl. 14. st. 1. Zakona o udžbenicima sredstva za nabavu udžbenika za učenike osnovnih škola osiguravaju se u državnom proračunu.

14. Iz ugovora o stvaranju autorskog djela i ugovore o izdavanju autorskog djela proizlazi da je tužitelj sklopio te ugovore kao izdavač s autorima udžbenika. Tim ugovorima autori su prenijeli na tužitelja pravo izdavanja navedenih djela pod uvjetima utvrđenim ugovorom. Tim ugovorima određeno je da je predmet ugovora izrada djela za javne školske ustanove u Hrvatskoj te sva izvođačeva prava imaju trajni karakter te će trajati dok djelo ima status udžbenika.

15. Ovdje se radi o nakladničkim ugovorima iz čl. 72. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 111/21, dalje u tekstu: ZAPSP), prema kojem se autor obvezuje za nakladnika osnovati pravo umnožavanja svojeg određenog autorskog djela tiskanjem ili drugim sličnim postupkom i pravo distribuiranja primjeraka autorskog djela (u daljnjem tekstu: pravo izdavanja), a nakladnik se obvezuje autorsko djelo na ugovoreni način izdati i autoru za stečena prava platiti ugovorenu naknadu, ako ugovorom nije drukčije određeno te se brinuti o uspješnom distribuiranju primjeraka autorskog djela i davati autoru podatke o distribuiranju, dok čl. 73. ZAPSP- a propisuje kako nakladničkim ugovorom autor može za nakladnika osnovati pravo činjenja dostupnim javnosti djela u obliku elektroničke knjige ili druge elektroničke publikacije te druga imovinska prava.

16. Iz kataloga odobrenih udžbenika za školsku godinu 2020/2021 (list 60-63 spisa) proizlazi da su u tom katalogu navedeni odobreni udžbenici za školsku godinu 2020/2021, kao i naziv svakog udžbenika, te autor i nakladnik. Tužitelj je naveden kao nakladnik udžbenika za koje ima sklopljene ugovore s autorima. Također, iz kataloga odobrenih udžbenika za školsku godinu 2019/2020 proizlazi da su i njemu navedeni odobreni udžbenici za školsku godinu 2019/2020 kao i naziv svakog udžbenika, te autor i nakladnik. Tužitelj je i u tom katalogu naveden kao nakladnik udžbenika za koje ima sklopljene ugovore s autorima.

17. Nadalje, iz rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja od 7. lipnja 2019. proizlazi da je tim rješenjem Ministarstvo znanosti i obrazovanja odobrilo korištenje udžbenika iz tablice 1. koja je u prilogu rješenja, u školi te ih uvrštava u katalog odobrenih udžbenika. U obrazloženju tog rješenja je navedeno da je tužitelj podnio zahtjev za odobravanje korištenja udžbenika iz tablice 1. u prilogu rješenja, u školi i uvrštavanje u katalog odobrenih udžbenika. Navedeno je da je stručno povjerenstvo imenovano odlukom ministrice donijela mišljenje da su udžbenici usklađeni s kurikulumom i Pravilnikom o udžbeničkom standardu te članovima stručnih povjerenstava za procjenu udžbenika i drugih obrazovnih materijala, pa je stoga Ministarstvo donijelo odluku kojom odobrava korištenje tih udžbenika. Iz rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja od 30. travnja 2020. proizlazi da je tim rješenjem Ministarstvo odobrilo korištenje udžbenika iz tablice 1. tog rješenja u školi te ih uvrštava u katalog odobrenih udžbenika. U obrazloženju tog rješenja je navedeno da je tužitelj podnio zahtjev za odobravanje korištenja udžbenika iz tablice 1. u prilogu rješenja, u školi i uvrštavanje u katalog odobrenih udžbenika. Navedeno je da je stručno povjerenstvo imenovano odlukom ministrice donijela mišljenje da su udžbenici usklađeni s kurikulumom i Pravilnikom o udžbeničkom standardu te članovima stručnih povjerenstava za procjenu udžbenika i drugih obrazovnih materijala, pa je stoga Ministarstvo donijelo odluku kojom odobrava korištenje tih udžbenika.

18. Iz navedenih rješenja proizlazi da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo rješenje kojom se odobrava korištenje udžbenika u školi i uvrštava u katalog odobrenih udžbenika, čiji nakladnik je tužitelj. Stoga, neosnovano tuženik osporava činjenicu da je tužitelj bio nakladnik udžbenika, odnosno neosnovano osporava aktivnu legitimaciju.

19. Prema tome, tužitelj je nakladnik udžbenika za koje je sklopio nakladničke ugovore s autorima, a koje udžbenike je Ministarstvo znanosti i obrazovanja odobrilo za korištenje u osnovnim školama i donijelo o tome rješenje sukladno čl. 8. st. 6. Zakona o udžbenicima te se nalaze u katalogu odobrenih udžbenika sukladno čl. 9. Zakona o udžbenicima. Stoga, postoji aktivna legitimacija tužitelja jer je on bio nakladnik predmetnih udžbenika za školske godine 2019/2020 i 2020/2021.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka informatičke struke Rivulus d.o.o. proizlazi da u odnosu na udžbenike kojima je tužitelj nakladnik, svi udžbenici koji su korišteni u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021. sastoje se od tiskanog i digitalnog dijela. Nema udžbenika koji bi bili isključivo u digitalnom, odnosno elektroničkom formatu, odnosno nema isključivo digitalnih udžbenika, već su svi udžbenici hibridni (tiskani uz dodatak digitalnog dijela udžbenika). U razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021. ukupno je korišteno 264.633 hibridnih udžbenika kojima je nakladnik tužitelj.

21. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se svi udžbenici sastoje od tiskanog i elektroničkog dijela. Elektronički dio udžbenika nije moguće samostalno kupiti. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radi o sljedećim udžbenicima:

Hrvatska riječ 5, Hrvatske jezične niti 5, Like IT 5, matematički izazovi 5, Likovna avantura 5, Moja Zemlja 1, Povijest 5, Priroda 5, Svijet glazbe 5, Tehnička kultura 5, Hrvatska riječ 6, Hrvatske jezične niti 6, Like IT 6, Likovna avantura 6, Matematički izazovi 6, Moja Zemlja 2, Povijest 6, Priroda 6, Svijet glazbe 6, Tehnička kultura 6, Biologija 7, Fizika 7, Kemija 7, Matematički izazovi 7, Likovna avantura 7, Like IT 7, Tehnička kultura 7, Hrvatska riječ 7, Hrvatske jezične niti 7, Povijest 7, Svijet glazbe 7, Biologija 8, Fizika 8, Kemija 8.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ako se za cijenu elektroničkog dijela udžbenika uzme 30% ukupne cijene udžbenika, tada cijena elektroničkog dijela udžbenika za 2020. godinu iznosi 295.721,32 eura, a za 2021. godinu 636.315,61 eura. Za utuženo razdoblje 2020. i 2021. godine to ukupno iznosi 932.036,93 eura.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da u elektronički dio udžbenika učenik može slobodno unositi tekst, odnosno svoja znanja i zapažanja. Da bi idući učenik mogao koristiti udžbenik potrebno je da se ranije upisani sadržaji obrišu, odnosno potrebno je vraćanje u početno stanje (resetiranje). To se radi tako da se prethodni unosi obrišu. Čin resetiranja statusa korisničkih računa zahtijeva određenu intervenciju od strane nakladnika. Vještak je naveo i kako nije moguće utvrditi jesu li učenici na kraju školske godine samostalno obrisali sve unose koje su unijeli u elektronički dio udžbenika.

24. Sud je prihvatio nalaz i mišljenja vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano, a vještak je stručnim razlozima odgovorio na sva pitanja stranaka. Ne postoji sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja.

25. Svi predmetni udžbenici kojima je tužitelj nakladnik su bili hibridni udžbenici, tj. sastojali su se od tiskanog i digitalnog (elektroničkog) dijela. Nije sporno da su u postupku javne nabave ti udžbenici nabavljeni u prethodnoj školskoj godini. Sporno je postoji li obveza plaćanja cijene za elektronički dio udžbenika i u sljedećim školskim godinama, tj. za 2020. i 2021. godinu.

26. Odredbom čl. 3. st. 3. Zakona o udžbenicima propisano je da udžbenik može biti tiskani i/ili elektronički, a može se sastojati od tiskanog i elektroničkog dijela. Tiskani oblik udžbenika oblikovan je na način da ne zahtijeva upisivanje rješenja ili odgovora na pitanja i predviđen je za višegodišnje korištenje.

27. Odredbom čl. 3. st. 4. Zakona o udžbenicima propisano je da elektronički udžbenik ili elektronički dio udžbenika mora sadržavati barem jednu od sljedećih triju značajki: dinamičko predočavanje, simulaciju (virtualni pokus) i interakciju (na relacijama učenik - sadržaj, učenik - nastavnik i/ili učenik - učenik). Radi tehničkog i metodičkog unaprjeđivanja, elektronički udžbenik ili elektronički dio udžbenika može se izmijeniti bez procedure propisane ovim Zakonom po završetku nastavne godine u kojoj je udžbenik u upotrebi, a prije početka nove školske godine.

28. Odredbom čl. 4. st. 2. Zakona o udžbenicima propisano je da za udžbenike koji se sastoje od tiskanog i elektroničkog dijela udio cijene elektroničkog dijela udžbenika uređuje ministar pravilnikom sukladno komponentama elektroničkog udžbenika.

29. Odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o udžbenicima propisano je da katalog za pojedini razred i predmet može se izmijeniti nakon što su udžbenici u uporabi najmanje četiri godine, osim ako izmjene kurikuluma ne zahtijevaju raniju izmjenu.

30. Sukladno navedenim odredbama udžbenici mogu biti tiskani, elektronički ili hibridni (koji se sastoje od tiskanog i elektroničkog dijela). Odredba čl. 3. st. 3. Zakona o udžbenicima navodi sve ove vrste udžbenika. Međutim, u toj odredbi samo je za tiskani udžbenik propisano da je predviđen za višegodišnje korištenje. Stoga, samo su tiskani udžbenici „nasljedivi“, odnosno mogu ih neizmjenjene koristiti učenici iz više generacija, i to najmanje četiri godine (arg. iz čl. 6. st. 2. Zakona o udžbenicima) . To ujedno znači da samo za tiskane udžbenike cijena prilikom nabave uključuje višegodišnje korištenje tih udžbenika. Za elektroničke udžbenike i hibridne udžbenike nije propisano da su predviđeni za višegodišnje korištenje. U odnosu na hibridne udžbenike to znači da samo tiskani dio udžbenika može biti korišten u višegodišnjem razdoblju, a ne i elektronički. To je i logično jer u elektroničkom dijelu udžbenika učenici slobodno unose svoj tekst, znanja, zapažanja, rješavaju kvizove i zadatke, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Dakle, elektronički dio udžbenika nije predviđen za višegodišnje korištenje jer idući učenik iz sljedeće generacije ne može dobiti elektronički dio udžbenika koji sadrži tekstove koje je upisao raniji učenik, odnosno riješene kvizove i zadatke. Idući učenik mora dobiti potpuno čist elektronički dio udžbenika. Da bi to bilo moguće, potrebno je izbrisati sve upise u elektroničkom dijelu udžbenika, odnosno vratiti ga u prvobitno stanje (resetirati), a taj čin zahtijeva intervenciju od strane nakladnika (dakle, tužitelja), kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Stoga, kako za elektroničke udžbenike, a niti za hibridne udžbenike nije propisano da su predviđeni za višegodišnje korištenje, već je odredbom čl. 3. st. 3. Zakona o udžbenicima izričito propisano da su samo tiskani udžbenici predviđeni za višegodišnje korištenje, postoji obveza plaćanja cijene elektroničkog dijela hibridnog udžbenika za svaku godinu korištenja, a ne samo prilikom prve nabave. Da su elektronički udžbenici i elektronički dio hibridnog udžbenika također predviđeni za višegodišnje korištenje tada bi i to u zakonu bilo izričito propisano, a ne da odredba čl. 3. st. 3. Zakona o udžbenicima u prvoj rečenici nabraja sve vrste udžbenika (tiskani, elektronički i hibridni) i onda u drugoj rečenici isključivo za tiskani udžbenik navodi da je predviđen za višegodišnje korištenje.

31. Svjedok OS bila je ministrica znanosti i obrazovanja u vrijeme kada je donesen Zakon o udžbenicima i kada se provodila prva nabava udžbenika po tom zakonu. Iskazala je da je da je njihova namjera kada su predlagali zakon (dakle, namjera ministarstva i vlade RH) bila da država kupuje udžbenike svim školama, da se tiskani dio koristi više godina, a da se digitalni dio nabavlja iz godine u godinu te da se svake godine plaća digitalni dio udžbenika u iznosu od 10% do 30% ukupne cijene udžbenika, ovisno o tome koliko sadržaja ima digitalni dio. Iskazala je i da novi učenik svake godine dobiva novu licencu za digitalni dio udžbenika. Prema tome, svjedok OS, koja je obavljala funkciju ministrice znanosti i obrazovanja iskazala je o tome koja je bila namjera prilikom predlaganja zakona, a s obzirom da je predloženi zakon i donesen, to je onda i namjera zakonodavca prilikom donošenja zakona. Njezin iskaz je logičan i uvjerljiv, jer kako je sud obrazložio tumačenje propisa u prethodnoj točki obrazloženja ove presude, u Zakonu o udžbenicima je isključivo za tiskani udžbenik propisano da je predviđen za višegodišnje korištenje. Da su elektronički udžbenici i elektronički dio hibridnog udžbenika također predviđeni za višegodišnje korištenje tada bi i to u zakonu bilo izričito propisano, a ne da odredba čl. 3. st. 3. Zakona o udžbenicima u prvoj rečenici nabraja sve vrste udžbenika (tiskani, elektronički i hibridni) i onda u drugoj rečenici isključivo za tiskani udžbenik navodi da je predviđen za višegodišnje korištenje. Nadalje, i svjedok GS, koji je bio savjetnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja u vrijeme dok je ministrica bila OS, iskazao je u potpunosti suglasno iskazu svjedoka OS, odnosno da je namjera ministarstva kod donošenja Zakona o udžbenicima bila da korištenje digitalnog dijela udžbenika treba obnavljati svake godine te da je udio u cijeni digitalnog dijela i određen zato da se za iduću godinu ne mora kupiti cijeli hibridni udžbenik, već samo dokupiti digitalni dio udžbenika.

32. Sud je u točki 30. obrazloženja ove presude dao tumačenje odlučnih odredbi Zakona o udžbenicima, a to tumačenje je u skladu i s namjerom zakonodavca prilikom donošenja zakona, koju namjeru je jasno navela u svom iskazu i tadašnja ministrica znanosti i obrazovanja svjedokinja OS (točka 31. obrazloženja), čije ministarstvo je i predlagalo donošenje tog zakona.

33. Obveza plaćanja cijene elektroničkog dijela udžbenika ne postoji samo jednokratno za višegodišnje korištenje hibridnog udžbenika jer Zakon o udžbenicima predviđa višegodišnje korištenje samo tiskanih udžbenika. Za elektronički dio hibridnog udžbenika postoji obveza plaćanja cijene za svaku godinu korištenja , koja cijena se određuje prema udjelu cijene elektroničkog dijela udžbenika u ukupnoj cijeni udžbenika.

34. Odredbom čl. 11. st. 1. Pravilnika o udžbeničkom standardu te članovima stručnih povjerenstava za procjenu udžbenika i drugih obrazovnih materijala („Narodne novine“ broj: 9/19 – dalje: Pravilnik o udžbeničkom standardu) propisano je da elektronički dio udžbenika mora sadržavati barem jednu od sljedećih značajki: (A) dinamičko predočavanje (zvučne zapise, animacije, video-zapise i animacije sa zvukom i dr.)

(B) simulaciju (virtualni pokus, simulacije s mogućnošću unosa parametara, interaktivni video i dr.)

(C) interakciju na relaciji učenik – učenik/nastavnik i učenik – sadržaj. Interakcija na relaciji učenik – sadržaj mora biti za vrednovanje (interaktivni kvizovi s povratnim informacijama) i učenje (didaktičke igre, interaktivne karte, elemente koji omogućavaju interakciju s fizičkom okolinom (proširena stvarnost) i dr.).

35. Prema odredbi čl. 11. st. 2. Pravilnika o udžbeničkom standardu c ijena elektroničkog dijela udžbenika koji sadrži na didaktički i metodički svrhovit način primijenjenu jednu od navedenih značajki iz stavka 1. ovog članka može iznositi najviše 10% ukupne cijene udžbenika. Pritom značajka treba biti primijenjena konzisten tno i kontinuirano kroz sve organizacijske jedinice elektroničkog dijela udžbenika.

36. Prema odredbi čl. 11. st. 3. Pravilnika o udžbeničkom standardu c ijena elektroničkog dijela udžbenika koji sadrži na didaktički i metodički svrhovit način primijenjene dvije od navedenih značajki iz stavka 1. ovog članka može iznositi najviše 20% ukupne cijene udžbenika. Pritom značajke trebaju biti primijenjene konzistentno i kontinuirano kroz sve organizacijske jedinice elektroničkog dijela udžbenika.

37. Prema odredbi čl. 11. st. 4. Pravilnika o udžbeničkom standardu cijena elektroničkog dijela udžbenika koji sadrži na didaktički i metodički svrhovit način primijenjene sve tri značajke iz stavka 1. ovog članka može iznositi najviše 30% ukupne cijene udžbenika. Pritom značajke trebaju biti primijenjene konzistentno i kontinuirano kroz sve organizacijske jedinice elektroničkog dijela udžbenika.

38. Prema odredbi čl. 11. st. 5. Pravilnika o udžbeničkom standardu kategorizaciju elektroničkog dijela udžbenika iz stavka 2., 3. i 4. ovog članka utvrđuju neovisni stručnjaci koje imenuje ministar.

39. Sukladno navedenim odredbama Pravilnika o udžbeničkom standardu udio cijene elektroničkog dijela udžbenika u ukupnoj cijeni udžbenika može iznositi od 10% do 30% ukupne cijene, ovisno o sadržaju elektroničkog dijela udžbenika. Ako elektronički dio udžbenika sadrži samo jednu od značajki iz čl. 11. st. 1. Pravilnika o udžbeničkom standardu, tada udio u cijeni može biti najviše 10%. Ako sadrži dvije značajke iz čl. 11. st. 1. Pravilnika o udžbeničkom standardu tada udio u cijeni može biti najviše 20%. Ako sadrži sve tri značajke iz čl. 11. st. 1. Pravilnika o udžbeničkom standardu, tada udio u cijeni može biti najviše 30%.

40. Sud je na temelju iskaza svjedoka ČS i US i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da elektronički dijelovi udžbenika kojima je tužitelj nakladnik imaju sve tri značajke iz čl. 11. st. 1. Pravilnika o udžbeničkom standardu (dinamičko predočavanje, simulaciju, interakciju na relaciji učenik – učenik/nastavnik i učenik – sadržaj). Svjedok ČS iskazao je da tužiteljevi udžbenici u digitalnom dijelu uvode karakteristike koje tiskani udžbenik ne može reproducirati. Prva karakteristika je dinamičko predočenje, postoje audio i video zapisi. Druga karakteristika je interakcija, mogućnost da učenik komunicira s drugim akterima u sustavu, npr. s učiteljem. Treća karakteristika je simulacija gdje učenik može unijeti određenu ulaznu vrijednost i onda sustav izda izlaznu vrijednost. Svjedok US iskazala je da tužiteljevi digitalni dijelovi udžbenika imaju audio i video zapise, dinamičke alate, simulaciju i interakciju između učitelja i učenika. Iskazi svjedoka ČS i US su međusobno suglasni i uvjerljivi te im je sud povjerovao uzimajući u obzir i cjelokupne rezultate postupka. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi tužiteljevi udžbenici imali samo jednu ili dvije značajke iz čl. 11. st. 2. Pravilnika o udžbeničkom standardu, a ne sve tri. Nadalje, kako je već navedeno, prema odredbi čl. 11. st. 5. Pravilnika o udžbeničkom standardu kategorizaciju elektroničkog dijela udžbenika iz stavka 2., 3. i 4. toga članka utvrđuju neovisni stručnjaci koje imenuje ministar. Dakle, ministar znanosti i obrazovanja je dužan imenovati stručnjake koji će izvršiti kategorizaciju udžbenika. Međutim, tuženik u ovom postupku ne dostavlja u spis navedenu kategorizaciju, a niti ne iznosi činjenicu da bi kategorizacijom po stručnjacima koje je imenovao ministar u smislu čl. 11. st. 5. Pravilnika o udžbeničkom standardu bilo utvrđeno da tužiteljevi udžbenici ispunjavaju samo jednu ili dvije značajke iz čl. 11. st. 2. Pravilnika o udžbeničkom standardu , a ne sve tri. Stoga, uzimajući u obzir takve rezultate postupka , uvjerljiv je iskaz svjedoka ČS i US da tužiteljevi udžbenici ispunjavaju sve tri značajke iz čl. 11. st. 2. Pravilnika o udžbeničkom standardu pa se prema tome radi o udžbenicima iz čl. 11. st. 4. Pravilnika o udžbeničkom standardu.

41. Čl. 11. st. 4. Pravilnika o udžbeničkom standardu određuje da udio cijene elektroničkog dijela udžbenika može iznositi najviše 30% ukupne cijene udžbenika. Odredba čl. 11. st. 3. Pravilnika udžbeničkom standardu određuje da za udžbenike iz tog članka udio cijene elektroničkog dijela udžbenika može iznositi najviše 20% ukupne cijene udžbenika. Odredba čl. 11. st. 2. Pravilnika o udžbeničkom standardu određuje da za udžbenike iz tog članka udio cijene elektroničkog dijela udžbenika može iznositi najviše 10% ukupne cijene udžbenika. Sve navedene odredbe koriste termin „najviše“. Udio cijene elektroničkog dijela udžbenika iz čl. 11. st. 4. Pravilnika o udžbeničkom standardu ne može biti 20% ili manji jer bi se time onda ušlo u nižu kategoriju udžbenika iz čl. 11. st. 3. Pravilnika o udžbeničkom standardu, a zasigurno nije bila namjera prilikom donošenja ovog Pravilnika da bi udio u cijen i za višu kategoriju elektroničkog dijela udžbenika (čl. 11. st. 4. Pravilnika o udžbeničkom standardu) mogao biti jednak ili manji udjelu u cijeni za nižu kategoriju elektroničkog dijela udžbenika (čl. 11. st. 3. Pravilnika o udžbeničkom standardu). Odredbe Pravilnika o udžbeničkom standardu u navedenim člancima govore o najviše 10%, 20% i 30% od ukupne cijene, ne navodeći nikakve određene kriterije po kojima bi cijena za udžbenike iz čl. 11. st. 4. Pravilnika o udžbeničkom standardu primjerice morala biti 22%, 25%, a ne maksimalnih 30%. U rješenju Ministarstva znanosti i obrazovanja od 30. travnja 2020. (list 51 spisa) kojima je odobreno korištenje udžbenika i uvrštavanje u katalog odobrenih udžbenika navedena je samo ukupna cijena udžbenika, bez navođenja udjela elektroničkog dijela u cijeni. Također, Ministarstvo znanosti i obrazovanja u katalogu odobrenih udžbenika isto je navelo samo ukupnu cijenu udžbenika, bez navođenja udjela elektroničkog dijela u cijeni. Iz tužiteljeve specifikacije naknade za udžbenike koji su bili predmet nabave (list 8-9 spisa) proizlazi da je tužitelj za udžbenike kojima je on nakladnik odredio cijene elektroničkog dijela udžbenika u ukupnoj cijeni udžbenika od 30%. To je u skladu s odredbama Pravilnika o udžbeničkom standardu jer tužiteljevi udžbenici imaju sve tri značajke iz čl. 11. st. 2. Pravilnika o udžbeničkom standardu pa udio u cijeni elektroničkog dijela udžbenika može iznositi 30%. U postupku nije sporno da su predmetni udžbenici nabavljeni za potrebe osnovnih škola u postupku javne nabave. Dakle, osnovne škole kao naručitelji su u postupku javne nabave ujedno i prihvatile cijenu udžbenika koje je tužitelj ponudio, kao i strukturu te cijene, pa dakle i udio elektroničkog dijela udžbenika u cijeni. Prema tome, kako je tužitelj odredio udio u cijeni elektroničkog dijela udžbenika od 30%, što je u skladu s odredbom čl. 11. st. 4. Pravilnika o udžbeničkom standardu te je naručitelj u postupku javne nabave nabavio tužiteljeve udžben ike po ponuđenoj cijeni, to udio cijene elektroničkog dijela udžbenika u ukupnoj cijeni udžbenika iznosi 30%.

42. Tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da bi cijena tužiteljevih hibridnih udžbenika koje je prodao osnovnim školama bila ugovorena kao jedinstvena cijena za višegodišnje korištenje cijelog hibridnog udžbenika, dakle, višegodišnje korištenje i tiskanog i elektroničkog dijela, jer to ne proizlazi iz niti jednog dokaza u spisu. Nadalje, to bi ujedno bilo protivno odredbi čl. 3. st. 3. Zakona o udžbenicima kojom je propisano da su isključivo tiskani udžbenici predviđeni za višegodišnje korištenje.

43. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka informatičke struke Rivulus d.o.o. utvrđeno je da cijena digitalnih dijelova udžbenika za 2020. i 2021. godinu iznosi ukupno 932.036,93 eura (295.721,32 eura za 2020. godinu i 636.315,61 eura za 2021. godinu). Prema odredbi čl. 14. st. 1. Zakona o udžbenicima sredstva za nabavu udžbenika za učenike osnovnih škola osiguravaju se u državnom proračunu. Stoga je tuženik dužan platiti cijenu tužitelju.

44. Tuženik je dužan platiti i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO). Zakon o udžbenicima i Pravilnik o udžbeničkom standardu ne propisuju rok plaćanja cijene, a niti jedna stranka ne iznosi činjenicu da bi u postupku javne nabave predmetnih udžbenika bio određen rok plaćanja. Stoga, vjerovnik može zahtijevati ispunjenje odmah sukladno odredbi čl. 173. st. 3. ZOO-a. S obzirom na to da se radi o školskim godinama 2019/2020 i 2020/2021, tražbina je u svakom slučaju dospjela do 1. siječnja 2022., od kada tužitelj potražuje zatezne kamate . Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO -a za odnose između trgovca i osobe javnog prava.

45. Tužitelj je uspio u parnici pa su mu priznati parnični troškovi u cijelosti sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

46. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

47. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

48. Vrijednost predmeta spora iznosi 932.036,92 eura.

49. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 12.008,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podnesaka od 8. rujna 2023. i 16. siječnja 2024. u iznosu od 12.008,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za sastav podneska od 10. studenog 2025. u iznosu od 50,00 eura, za zastupanje na ročištima od 19. svibnja 2023., 19. rujna 2023., 24. listopada 2023., 18. prosinca 2023., 5. veljače 2024., 14. ožujka 2024., 16. travnja 2026. u iznosu od 12.008,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za ročište od 16. ožujka 2026. u iznosu od 6.004,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, što ukupno iznosi 126.134,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 31.533,50 eura, trošak izvođenja dokaza vještačenjem u iznosu od 1.400,00 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,81 eura, u kojem ju je tužitelj platio, i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 663,61 eura, pa ukupni priznati troškovi iznose 160.062,92 eura.

50. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja ove presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po ŽDO Zagreb