Poslovni broj: Us I-2558/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja GĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policije uprave dubrovačko – neretvanske, Postaje granične policije Metković, Splitska 3, Metković, OIB: 36162371878, radi obnove postupka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2026. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti tuženika, 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policije uprave dubrovačko – neretvanske, Postaje granične policije Metković, Klasa: NK-UP/I-216-02/25-19/397, Urbroj: 511-03-18-25-7 od 14. listopada 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: NK-UP/I-216-02/25-19/397, Urbroj: 511-03-18-25-7 od 14. listopada 2025. odbačen je prijedlog za obnovu postupka tužitelja kao neosnovan.

2. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga tužitelj u bitnom navodi da se nisu ispunili zakonski uvjeti za odbacivanje rješenja temeljem čl. 126. st. 1., iz nespornih razloga što je zahtjev podnesen pravodobno, od ovlaštene osobe, a učinjena je i vjerojatnom okolnost na kojoj se zahtjev temelji. Da je okolnost učinjena vjerojatnom, proizlazi i iz utvrđenih činjenica kojima je tuženik raspolagao, štoviše, koje sam i navodi u pobijanom rješenju. Stoga, proizlazi da je tužitelj, državljanin Turske, međutim iz podataka koje je dao prilikom uhićenja isti ima osobnu iskaznicu za stranca u Republici Italiji sa prijavljenim prebivalištem. Pa tako, razumije ili turski jezik ili talijanski jezik. Nesporno je da tužitelj ne poznaje Hrvatski jezik, niti ga razumije, niti piše. Ne razumije ni engleski jezik, a ne zna se ni na koji način je tuženik utvrdio da ga poznaje kada mu tokom cijelog upravnog postupka nije dana mogućnost da se o tome očituje, a niti mu je omogućen prevoditelj. Ukoliko pak tuženik tvrdi da je tokom donošenja upravnog rješenja dao tužitelju mogućnost da se očituje, te ukoliko isti tvrdi da je u upravnom postupku tužitelj dao izjavu da razumije engleski jezik, neka takvu izjavu dostavi. Odmah se ističe da je izuzetno malo vjerojatno da tužitelj razumije engleski jezik u dovoljnoj mjeri da bi uspio protumačiti rješenje ili da bi se uopće uspio sporazumjeti jer se radi o visoko stručnoj razini jezika koji bi uspio razumjeti eventualno govornik razine C2 engleskog jezika. Citiranjem odredbe iz čl. 196. st.1. Zakona o strancima, tuženik je proturječan samom sebi, jer se iz iste da iščitati da će se državljaninu treće zemlje osigurati prevođenje na jezik koji razumije pa je to baš bilo prevođenje na engleski jezik državljaninu Turske, s prebivalištem u [adresa] koji je završio samo osnovnu školu. Tužitelj je tijekom donošenja rješenja stajao ispred, to jest čak niti u uredu, ureda službenika koji je rješenje donio, bez da mu je isto uopće obrazloženo ili da mu je prevedeno ili rečeno kako je dužan postupati. Ovakvim postupanjem tuženika, povrijeđeno je njegovo pravo te su se ispunili razlozi usvajanje ove tužbe i poništenje donesenog rješenja jer mu obzirom na naprijed navedenu činjenicu nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku, a niti se mogao služiti svojim jezikom i pismom jer rješenje nije prevedeno niti na turski, a niti na talijanski jezik, niti mu je tijekom postupka bio omogućen tumač koji bi mu mogao prevesti radnje iz postupka na njemu razumljiv način. Stoga, tuženik da je postupio i suprotno čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku jer stranci nije omogućeno da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim pri donošenju rješenja o protjerivanju iz Republike Hrvatske. Tužitelju je nejasno, suprotno navodima iz pobijanog rješenja, na koji mu je način navedeno omogućeno kada ne razumi jezik, a niti pismo, a niti je prevoditelj bio prisutan koji bi mu mogao takvo što objasniti. Ovdje se radi o ogromnim propustima Ministarstva unutarnjih poslova jer je tužitelj prilikom uhićenja dao na uvid svoje isprave, što je evidentirano i u kaznenoj prijavi PGP Metković, te u svim daljnjim ispravama koje su sačinjene u prethodnom kaznenom postupku. Zahtjev za obnovu postupka, koji je rješenjem tuženika odbačen, tužitelj je podnio iz razloga iz čl. 123. st.7., a iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da tuženik takvo postupanje niti ne osporava već samo paušalno navodi da je „ ZĐ kazao da razumije engleski jezik“, a što naprosto ne odgovara činjeničnom stanju. Stoga je izreka potpuno u proturječnosti, a i nezakonita, to jest donijeta suprotno Zakonu o općem upravnom postupku jer su odbacivanjem zahtjeva za obnovu postupka, kao i donošenjem prvotnog rješenja teško povrijeđena prava tužitelja, a isto je doneseno suprotno i Zakonu o strancima. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tužba usvaja i poništava osporeno rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je 25. rujna 2025. PGP Metković rješenjem, KLASA: NK-UP/I-216-02/25-19/397, URBROJ: 511-03-18-25-01, tužitelja ZĐ, državljanina Turske, protjerala iz Republike Hrvatske temeljem članka 193. stavka 4. Zakona o strancima, te mu odredila zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 (tri) godine, računajući od dana izvršnosti rješenja, a zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 326. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Navedenom je određen rok za napuštanje RH u roku od 7 dana od dana dostave rješenja. U provednom upravnom postupku tužitelju je data mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje mu se stavljaju na teret, te je isti dana 25.09.2025. dao izjavu na zapisnik, sukladno člancima 30., 52. i 70. Zakona o općem upravnom postupku. Rješenje o protjerivanju donijeto je sa obrazloženjem temeljem odredbe članka 193. stavka 1. Zakona o strancima, a zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ RH „Protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u RH, EU ili drugoj državi članici potpisnici schengenskog sporazuma“, jer je utvrđeno da ZĐ, državljanin Turske, u cilju stjecanja protupravne imovinske koristi u iznosu od 1000 eura, sukladno prethodnom dogovoru sa osobom FĐ, dana 30.07.2025. godine u popodnevnim satima, s vozilom marke Audi, reg. oznake [registarska oznaka], dovezao se na točno neutvrđeno mjesto u općini Kula Norinska, gdje je u vozilo ukrcao 4 strana državljana, koji su prethodno nezakonito prešli pješice iz BiH u RH te ne ispunjavaju uvjete ulaska i boravka u RH, a koje je namjeravao prevesti do Zagreba, u čemu je istog dana oko 18,55 sati na D62, u mjestu Nova Sela, zaustavljen i spriječen od strane policijskih službenika PGP Metković. Protiv ĐĐ, državljanina Turske zbog kaznenog djela iz čl.326. st.1. KZ RH podnesena je kaznena prijava ODO Metković. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Metkoviću broj Posl. Br. Kov-81/2025. od 25.09.2025. proglašen krivim, te je kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 1 godine uz primjenu uvjetne osude u roku od 5 godina. Prilikom donošenja rješenja o protjerivanju PGP Metković je ZĐ protjerala iz Republike Hrvatske, budući da ima boravak u Republici Italiji, ali je u rješenju KLASA NK-UP/I-216-02/25-19/397, URBROJ 511- 03-18-25-1, od 25. rujna 2025. pogrešno navela da se ZĐ dužan javiti na granični prijelaz prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republke Hrvatske nakon napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP). Temeljem podneska punomoćnika tužitelja od 29.09.2025. izvršen je ispravak rješenja o protjerivanju gdje je ispravljena pogreška u pisanju na način da se u izreci rješenja u točki IV. umjesto „napuštanja Europskog gospodarskog prostora ispravlja riječima: „nakon napuštanja Republike Hrvatske" Za napomenuti je da je ZĐ, putem punomoćnika, dana 10.10.2025. podnio tužbu na rješenje o protjerivanju, a postupak je u tijeku i vodi se na Upravnom sudu u Splitu. Člankom 14. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Stavkom 2. istog članka propisano je da se postupak može voditi i na drugom jeziku ili pismu koji su u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu kod kojeg se vodi postupak, sukladno uvjetima utvrđenim propisima donesenim na temelju zakona o službenoj uporabi jezika i pisma. Nadalje, utvrđeno je kako je tužitelj prilikom uzimanja izjave na zapisnik, dana 31.07.2025.g., kazao da razumije i govori engleski jezik te da je suglasan da se postupak provede na engleskom jeziku, kojeg govori i razumije voditelj postupka. Prilikom sastavljanja zapisnika izjavio je kako je svjestan činjenice da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, te da će o tome odluku donijeti nadležni sud, a tom prilikom je i dao adresu boravka u Italiji radi dostavljanja naknadnih pismena vezanih za postupak. Člankom 196. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je kako se u postupku donošenja rješenja o protjerivanju i povratku državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje na kratkotrajnom boravku koji ne razumije hrvatski jezik osigurati prevođenje na jezik koji razumije, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će se rješenje u vezi s povratkom prevest na zahtjev državljanina treće zemlje. Člankom 53. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja („NN" 136/2021 145/2023) propisano je da se s državljaninom treće zemlje u postupku povratka koji ne razumije hrvatski jezik može sporazumijevati i pomoću tehničkih pomagala, ako se ne može osigurati prevoditelja za strani jezik koji državljanin treće zemlje razumije i ako se može zaključiti da je državljanin treće zemlje dao pristanak na takav način sporazumijevanja. Stavkom 3. istog članka propisano je kako će se u smislu članka 196. stavka 1. Zakona o strancima državljaninu treće zemlje usmeno prevesti osnovni dijelovi odluke u vezi povratka i o tome će se sastaviti službena zabilješka. Stoga je vidljivo kako je izjava uzeta na engleskom jeziku kojeg tužitelj razumije i govori. Prema tome, netočno je da u postupku nisu poštivane odredbe čl. 123. st.1. t. 5. i 7. Zakona o općem upravnom postupku. Također, isti je upoznat sa pravima o međunarodnoj zaštiti, o besplatnoj pravnoj pomoći, o postupku povratka, o postupku protjerivanja, o unosu podataka u SIS-dragovoljni dolazak, o reintegracijskoj pomoći na albanskom jeziku, što je vlastoručno potpisao. Zaključno, tuženik je ispitao osnovanost prijedloga stranke iz čl. 123. st.1. toč. 5. i 7. Zakona o općem upravnom postupku te donio rješenje o odbacivanju prijedloga za obnovom postupka, o čemu je stranka, putem punomoćnika, obaviještena. Također, tuženik napominje da je strancu data mogućnost da se očituje o odlučnim činjenicama, o čemu je sastavljen zapisnik o saslušanju stranca sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, na jeziku koji isti razumije kao i voditelj postupka.

4. U sporu je održana rasprava 28. travnja 2026., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, a na kojem je zamjenik opunomoćenika tužitelja ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

5. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem službenika koji je donio osporeno rješenje, djelatnika koji su sastavili zapisnik tuženika iz provedenog postupka i sudjelovali u postupku, saslušanjem svjedoka RĐ i IĐ te za saslušanjem tužitelja, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika o protjerivanju tužitelja , KLASA: NK-UP/I-216-02/25- 19/397, URBROJ: 511-03-18-25-01 od 25. rujna 2025.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj podnio prijedlog za obnovu postupka iz razloga propisanog odredbom članka 123. stavka 5. i 7. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP) odnosno s osnova što tužitelju nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku i što mu nije bila dana mogućnost da se u postupku služi svojim jezikom.

11. Sporno je među strankama je li osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito.

12. Iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika kao i podataka spisa predmeta razvidno je kako slijedi:

- da je tužitelj rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/I-216-02/25-19/397, URBROJ: 511-03-18-25-01 od 25. rujna 2025., a koje je ispravljeno rješenjem tuženika Klasa:

NK-UP/I-216-02/25-19/397, Urbroj: 511-03-18-25-3 od 30. rujna 2025. protjeran iz Republike Hrvatske, te mu je određena zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 (tri) godine, računajući od dana izvršnosti rješenja, a zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 326. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske i određen mu je roka za napuštanje RH u roku od 7 dana od dana dostave rješenja ;

- da je tužitelj dana 9. listopada 2025. podnio prijedlog za obnovu postupka okonačnog citiranim rješenjem tuženika od 25. rujna 2025. pozivajući se na odredbu članka 123. stavka 1. točke 5. i 7. ZUP-a.

13. Odredbom članka 123. stavka 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci, između ostalog, ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku (točka 5.); ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom (točka 7).

14. Odredbom članka 126. stavka 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom . Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

15. Člankom 14. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Stavkom 2. istog članka propisano je da se postupak može voditi i na drugom jeziku ili pismu koji su u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu kod kojeg se vodi postupak, sukladno uvjetima utvrđenim propisima donesenim na temelju zakona o službenoj uporabi jezika i pisma.

16. Prema odredbi članka 196. stavkom 1. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25; dalje: Zakon o strancima) u postupku donošenja rješenja o protjerivanju i povratku državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje na kratkotrajnom boravku koji ne razumije hrvatski jezik osigurati prevođenje na jezik koji razumije, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će se rješenje u vezi s povratkom prevest na zahtjev državljanina treće zemlje.

17. Člankom 53. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja (Narodne novine broj 136/2021 i 145/2023; dalje: Pravilnik) propisano je da se s državljaninom treće zemlje u postupku povratka koji ne razumije hrvatski jezik može sporazumijevati i pomoću tehničkih pomagala, ako se ne može osigurati prevoditelja za strani jezik koji državljanin treće zemlje razumije i ako se može zaključiti da je državljanin treće zemlje dao pristanak na takav način sporazumijevanja. Stavkom 3. istog članka propisano je kako će se u smislu članka 196. stavka 1. Zakona o strancima državljaninu treće zemlje usmeno prevesti osnovni dijelovi odluke u vezi povratka i o tome će se sastaviti službena zabilješka.

18. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane odredbe, po ocijeni ovog Suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne uprave stvari.

19. Naime, polazeći od podataka spisa predmeta, posebno imajući u vidu spisu priležeći zapisnik o uzimaju izjave Klasa: NK-UP/I-216-02/25-19/397 Urbroj: 511 03- 18-25-1 od 31. srpnja 2025. iz kojeg je razvidno da se tužitelj suglasio da se postupak vodi na engleskom jeziku koji jezik razumije i govori, da je dao izjavu kako je svjestan činjenice da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, te da će o tome odluku donijeti nadležni sud, te dao adresu boravka u Italiji radi dostavljanja daljnih pismena u postupku, dok je zapisnik, nakon što mu je pročitan, bez primjedbe vlastoručno potpisao, to pravilno zaključuje tuženik kako tužitelj u prijedlogu za obnovu postupka nije učinio vjerojatnim okolnost na kojoj temelji prijedlog za obnovu postupka , te je pravilno pozivom na odredbu članka 126. stavka 1. ZUP-a takav prijedlog tužitelja odbačen.

20. Upravo suprotno tužbenim prigovorima, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o protjerivanju tužitelja od 25. rujna 2025. tužitelju, kao strancu, na jeziku koji razumije, omogućeno izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama važnim za rješavanje upravne stvari i da se o istima tužitelj u provedenom postupku i očitovao.

20.1. Kod ovakvog stanja stvari, prigovori tužitelja da mu u postupku čiji obnovu predmetnim prijedlogom traži nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku, niti se mogao služiti svojim jezikom i pismom nisu osnovani.

21. U svemu izloženom, po ocijeni ovog Suda, osporeno rješenje je pravilno i zakonito. Također, nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

23. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio. Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 27. svibnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćenici

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela tuženiku po pravomoćnosti

- u spis.