Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-62/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Osatina grupe d.o.o., OIB: 52123139126, Semeljci, Kralja Tomislava 91, zastupanog po punomoćnici Mireli Džoji Petrlić, odvjetnici iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pr-11/2022-38 od 17. veljače 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pr-11/2022-38 od 17. veljače 2025. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženik OSATINA GRUPA d.o.o., Kralja Tomislava 91, 31402 Semeljci, OIB:52123139126 dužan je tužiteljici BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti: - iznos od 1.402,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 02.02.2022. godine do isplate, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka koji se sastoji od troška mirnog postupka u iznosu od 250,00 EUR i troška ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate, a sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."».

2. Protiv presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice kojim je predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj je navela da je radnica tuženika, da je radila u hali distributivnog centra i da je trebala otići iz jednog dijela hale u drugi dio koji je odvojen rolo vratima koja se podižu na način da se potegne uže koje visi kraj vrata. Tužiteljica je navela da je povukla uže i čekala da se vrata otvore, a u tom trenutku je naišao viličar i jedna vilica ju je udarila u stopalo i nanijela joj tjelesne ozljede zbog čega tužiteljica traži naknadu štete.

6.1. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka u sklopu kojeg je izvršen očevid na licu mjesta utvrdio da se je tužiteljica kretala iz dijela hale gdje se je ranije nalazila po prolazu koji je omeđen kutijama za pakiranje robe i koji vodi do rolo vrata. Međutim, prvostupanjski sud nije prihvatio tvrdnju tužiteljice da je došla do rolo vrata i povukla uže za otvaranje tih vrata već je utvrdio da je tužiteljica po izlasku iz prolaza koji je omeđen kutijama za pakiranje robe neoprezno stupila na glavni prolaz na kraju kojeg se nalaze rolo vrata, a kojim se je u tom času kretao viličar. Utvrđeno je da su svi radnici, pa tako i tužiteljica, od strane nadređenih radnika bili upozoravani da se po hali kreću viličari i radni strojevi i da oni imaju prednost prolaza te da je pri kretanju radnika po hali potreban povećan oprez. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio da izlazak tužiteljice na glavni prolaz, kojim se je kretao viličar, bez da je prethodno provjerila da se na siguran način može kretati glavnim prolazom, a bilo joj je poznato uobičajeno kretanje radnika i radnih strojeva u hali, predstavlja krajnju nepažnju tužiteljice zbog koje je došlo do predmetnog štetnog događaja, zbog čega se na temelju članka 25. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZNR) tuženik kao tužiteljičin poslodavac oslobađa od odgovornosti za štetu koja je tužiteljici nastala.

6.2. Tužiteljica se žali navodeći da ona ne može biti isključivo kriva za nastanak štetnog događaja i da bi se eventualno moglo govoriti samo o njezinoj suodgovornosti.

6.3. Ovaj sud za sada prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da se tužiteljica u trenutku štetnog događaja nije nalazila pored rolo vrata i čekala da se ona otvore već da je bila u kretanju prema tim vratima. Prilikom očevida na licu mjesta su snimljene fotografije lica mjesta te je prikazan položaj vozača viličara za vrijeme kretanja viličara kao i položaj tužiteljice, a i viličara, u trenutku kada je došlo do štetnog događaja. No, iz tih fotografija nije moguće pobliže utvrditi način kretanja viličara prije štetnog događaja niti je moguće utvrditi da li je vozač viličara mogao vidjeti nailazak tužiteljice na njegov pravac kretanja, a ako je mogao, u kojem trenutku je mogao uočiti tužiteljicu. Te činjenice je potrebno utvrditi kako bi se moglo ocijeniti da li eventualno postoji i odgovornost vozača viličara za nastanak štetnog događaja jer, po stavu ovog suda, činjenica da se je vozač viličara kretao unazad ne oslobađa ga obveze da pogledom provjerava da li se može kretati na siguran način.

6.4. Zbog tih razloga se činjenično stanje za sada ne može smatrati potpuno utvrđenim pa je pobijana presuda ukinuta na temelju članka 370. ZPP -a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.5. U ponovnom postupku je potrebno ponovno odrediti očevid na licu mjesta te sačiniti tlocrt lica mjesta i u tlocrt ucrtati pravac kretanja viličara, a i tužiteljice, prije štetnog događaja kao i ucrtati njihov položaj u trenutku štetnog događaja, sve prema njihovim verzijama događaja te utvrditi u kojem trenutku je vozač viličara, da je pogledom pratio pravac svog kretanja, mogao uočiti nailazak tužiteljice i nakon toga ocijeniti da li postoji podijeljena odgovornost tužiteljice i vozača viličara za nastanak štetnog događaja.

Koprivnica, 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić