Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-648/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Raspović, odvjetnici iz Zadra, J. D. Matejeva 3, protiv tuženika ĆJ ud. V, MJ (Ivana) Žiguna, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], JJ rođ. VJĐ, pok. Ć, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ulica **.**.2009., ŽJ ud. V, DJ. V, NJ pok. V, OJ, [adresa], ČJ, [adresa], ĐJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], PJ pok. V, HJ, [adresa], ŠJ, [adresa], (tuženici HJ i ŠJ i kao nasljednici ZJ žene M), MJ pok. V, LJ pok. V, FJ sina CJ, UJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], EJ r. UJ kći CJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], TJ kći CJ, IJ , OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], RJ r. IJ kći CJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], BJ ud. M, GJ , OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], AJ , OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], KJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], VV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (tuženici SJ i VV i kao nasljednici ĆV p. J), MV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], JV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (i kao nasljednica CJ), ŽV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], VJĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], DV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], NV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Mišku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-674/2021-105 od 28. veljače 2023., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-674/2021-105 od 28. veljače 2023.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 248,86 EUR (dvjesto četrdeset osam eura i osamdeset šest centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''Utvrđuje se da je tužitelj VJ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], stekao pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1000/6915 dijela, što su tuženici i tuženici, kao pravni slijednici upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja VJ na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1000/6915 dijela, uz istovremenu uknjižbu brisanja prava vlasništva sa imena tuženika, odnosno upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika kao pravnih prednika tuženika.''»
2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka navodeći da je zatražio utvrđenje prava vlasništva na više čestica, a prvostupanjski sud je razdvojio postupak u odnosu na predmetnu česticu, a za što nije bilo nikakvih razloga. Člankom 278. stavak 1. ZPP-a je propisano da je sud u tijeku pripremanja glavne rasprave ovlašten odlučivati, između ostalog, i o razdvajanju postupka, a stavkom 2. istog članka je propisano da protiv odluka koje donosi sud u tijeku pripremanja glavne rasprave, a koje se odnose na upravljanje postupkom, nije dopuštena žalba. Obzirom na nedopuštenost žalbe, u ovom žalbenom postupku se ne može ispitivati pravilnost postupanja prvostupanjskog suda prilikom razdvajanja postupka u odnosu na predmetnu nekretninu.
5.1. Tužitelj se nadalje žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka navodeći da je prvostupanjski sud trebao donijeti presudu na temelju priznanja u odnosu na tuženike OV i ČV koji su tijekom trajanja postupka izjavili da ne osporavaju tužbeni zahtjev. Člankom 331. stavak 1. ZPP-a je propisano da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). Takva presuda se može donijeti samo onda kada tuženik izričito prizna tužbeni zahtjev. Izjava da se ne osporava tužbeni zahtjev se ne može smatrati izričitim priznanjem tužbenog zahtjeva pa prvostupanjski sud na temelju te izjave nije mogao donijeti presudu na temelju priznanja zbog čega taj žalbeni razlog nije osnovan.
5.2. Tužitelj se nadalje žali zbog toga što prvostupanjski sud nije donio presudu zbog ogluhe u odnosu na one tuženike koji nisu osporili tužbeni zahtjev. Jedan od uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe propisan člankom 331.b stavak 1. točka 3. ZPP-a je da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje da je suvlasnik u 1000/6915 dijela predmetne parcele te je naveo da je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza svog pokojnog oca ĐV. Uz tužbu je priložio rješenje o nasljeđivanju iza svog oca, no iz tog rješenja o nasljeđivanju ne proizlazi da je tužitelj naslijedio i predmetnu parcelu pa je činjenica na kojoj tužitelj temelji tužben i zahtjev, odnosno tvrdnja da je predmetnu parcelu naslijedio od oca, u suprotnosti sa sadržajem rješenja o nasljeđivanju iza oca zbog čega nije postojao gore navedeni uvjet za donošenje presude zbog ogluhe i prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a kada nije donio presudu zbog ogluhe.
6. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da se utvrdi da je suvlasnik u 1000/6915 dijela predmetne parcele kčbr. [katastarska čestica] koja je u katastru zemljišta upisana kao oranica Anđelište i kao posjed tužiteljevog oca ĐV u površini od 1000 m2 tvrdeći da je taj suvlasnički dio naslijedio od svog oca te tvrdeći da se ni on ni njegov otac ni s kim nisu dijelili niti im je tko osporavao pravo na posjed i vlasništvo.
6.1. Prvostupanjski sud je u tijeku postupka saslušao svjedoke PV i HV.
6.2. Svjedok PV je izjavio da su one tužiteljeve zemlje o kojima svjedok ima saznanja samo tužiteljeve i nije u zajednici ni sa kim niti ga je tko smetao u posjedovanju. Taj svjedok ne zna da li se je tužiteljev otac dijelio sa bratom i sestrom nakon smrti tužiteljevog djeda, ali mu je poznato da je tužiteljev stric, dakle brat tužiteljevog oca, prodao svoje zemlje i kupio zemlju u Vodnjanu. Taj svjedok je još naveo da zna gdje se nalazi rudina Anđelište, ali da tužitelj tamo nema ništa.
6.3. Svjedok HV je u svom iskazu naveo da je tužitelj od oca naslijedio više nekretnina koje je taj svjedok poimenično naveo, a među njima i Anđelište. Svjedok je nadalje naveo da je tužiteljev otac ĐV naslijedio te nekretnine od oca MJ, a ovaj od oca PJ. Naveo je i da je tužiteljev djed, osim njegova oca ĐV, imao i sina Ž te kći ŠV, koja je svoj dio dala tužiteljevu ocu, a D se odvojio, uzeo svoj dio i prodao. Naveo je i kako su se tužiteljev djed MJ i njegov otac PJ, 1936., podijelili sa svjedokovim djedom N, s kojim su imali zajedničkog pretka, da je svatko dobio točno određeni dio i zna se šta je čije, a tužitelj je svud samovlasnik i nije ni s kim u zajednici.
6.4. Na temelju iskaza tih svjedoka je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da je suvlasnik predmetne parcele jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tužitelj ni s kim nije u suvlasničkoj zajednici glede nekretnina koje posjeduje, da je tužiteljev stric D još 70-tih godina prošlog stoljeća prodao nekretnine koje je stekao nasljeđivanjem iza svog oca što ukazuje na to da su se nasljednici tužiteljevog djeda podijelili u posjedu pa je očito da tužiteljev otac nije bio suvlasnik predmetne nekretnine već vlasnik realnog dijela koji je mogao steći, ali nije mogao steći suvlasništvo cijele nekretnine.
6.5. Tužitelj se žali navodeći da se nitko od tuženika nije protivio tužbi, da njegovo suvlasništvo proizlazi prema posjedovnom stanju i da svjedoci nisu znali o kojim nekretninama svjedoče pa se stoga na temelju njihovog iskaza niti ne može zaključiti da je bilo diobe između stranaka.
6.6. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je suvlasnik predmetne nekretnine. Tužitelj je tvrdio da je svoj suvlasnički dio stekao nasljeđivanjem iza svog oca, ali iz rješenja o nasljeđivanju ne proizlazi da je tužite lj stekao suvlasnički dio predmetne nekretnine jer ta nekretnina nije navedena u popisu ostavinske imovine. Nadalje, iz priloženog posjedovnog lista, na kojeg se tužitelj također poziva, proizlazi da je tužiteljev otac posjednik dijela predmetne nekretnine u površini od 1000 m2 što također ukazuje da je tužiteljev otac posjedovao točno određeni realni dio predmetne nekretnine, a što ukazuje da je ranije izvršena podjela o kojoj je govorio svjedok HV kojom su tužiteljev otac i njegova braća podijelili između sebe nekretnine koje su naslijedili iza tužiteljevog djeda. Na to također ukazuje i činjenica da je tužiteljev stric D prodao svoj dio kao i činjenica da su oba svjedoka navela da tužitelj sam posjeduje nekretnine koje ima. Konačno, tužitelj tijekom postupka nije naveo sa kim i na koji način suposjeduje predmetnu nekretninu, a iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je samo on naslijedio svog oca pa se stoga samo na temelju činjenice da je njegov otac bio u katastru upisan kao posjednik 1000 m2 predmetne parcele ne može zaključivati da bi tužitelj bio suvlasnik te parcele u 1000/6915 dijela.
6.7. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je nasljeđivanjem iza svog oca naslijedio sporni suvlasnički dio i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbio tužiteljev tužbeni zahtjev pa je stoga tužiteljeva žalba na temelju članka 368. stavak 1. ZPP -a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
6.8. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 248,86 eura.
Koprivnica, 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
