Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-114/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku iz Zagreba, Vrbani 15, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada Bjelovara, Otona Kučere 1, OIB: 79991880130, zastupanog po punomoćnici Vesni Vignjević-Žak, odvjetnici iz Bjelovara, Josipa Jelačića 7, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-88/2023-18 od 26. svibnja 2025. te o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-88/2023-19 od 26. svibnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalbe stranaka se djelomično uvažavaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-88/2023-18 od 26. svibnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. i III. izreke

- potvrđuje u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR

- preinačuje u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR na način da se tuženiku nalaže naknaditi tužiteljici, povrh troškova dosuđenih pod točki III. izreke presude u iznosu od 875,00 EUR, i daljnji trošak u iznosu od 187,50 EUR (stotinu osamdeset sedam eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama 27. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženikova žalba protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-88/2023-19 od 26. svibnja 2025. i to rješenje se potvrđuje.

III. Uvažava se žalba tuženika i ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-88/2023-18 od 26. svibnja 2025.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 62,50 EUR (šezdeset dva eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 365,59 EUR (tristo šezdeset pet eura i pedeset devet centi).

VI. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura).

VII. Točka IV. izreke presude u odnosu na nepobijani odbijajući iznos od 125,00 EUR ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Javna vatrogasna postrojba Grada Bjelovara, Bjelovar, Otona Kučere 1, OIB:79991880130 da tužitelju ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 4.537,55 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

-68,10 eura od dana 16.07.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-271,08 eura od dana 16.08.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-300,68 eura od dana 16.09.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-261,63 eura od dana 16.10.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-275,64 eura od dana 16.11.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-325,11 eura od dana 16.12.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-283,55 eura od dana 16.01.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-324,83 eura od dana 16.02.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-291,69 eura od dana 16.03.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-296,76 eura od dana 16.04.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-305,79 eura od dana 16.05.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-378,63 eura od dana 16.06.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-390,00 eura od dana 16.07.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-391,88 eura od dana 16.08.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-372,18 eura od dana 16.09.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 0,01 eura.

III. Nalaže se tuženiku Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Bjelovara, Bjelovar, Otona Kučere 1, OIB:79991880130, da tužitelju ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2025. kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka iznad razlike dosuđenog iznosa od 875,00 eura, pa do zatraženog iznosa od 1.375,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2025. kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate.“

1.1. Prvostupanjski sud donio je i rješenje čija izreka glasi:

„Smatra se da je tužba tužitelja povučena za razdoblje od 13. studenog 2018. pa sve do mjeseca lipnja 2021., za razdoblje od 01. svibnja 2022. godine, pa sve do 30. travnja 2023., te za razdoblje od 01. rujna 2023., pa sve do 01. studenog 2023."

2. Protiv presude žale se obje stranke.

2.1. Tužiteljica se žali protiv točke IV. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava o troškovima, sve iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijani dio preinači.

2.2. Tuženik se žali protiv točaka I. i III. izreke presude i protiv rješenja te se žali protiv rješenja poslovni broj Pr-88/2023-18 od 26. svibnja 2025. i to zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a i predlaže da se pobijani dio preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na tuženikovu žalbu kojim je predložila da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Polazeći od nesporne činjenice da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. ožujka 2020. temeljem kojeg je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca, a da je sporno ima li tužitelj ica pravo na dodatak na plaću u visini od 25% s osnova posebnih uvjeta rada u utuženom razdoblju od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 31. kolovoza 2023., kao i da je u činjenično i pravno istovrsnom predmetu broj Pr-73/2023 pokrenut ogledni postupak i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. na pitanje koje glasi:

"Primjenjuje li se na profesionalne vatrogasce i u kojemu razdoblju dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21)?"

zauzeto pravno shvaćanje:

''Dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21) primjenjuje se na profesionalne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u razdobljima od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., ako u tim razdobljima nije postojalo za njih povoljnije pravo, u kojemu slučaju se primjenjuje za njih, kao radnike, najpovoljnije pravo“,

koje obvezuje prvostupanjski sud i sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj temeljem članka 502.n stavak 1. ZPP u istovrsnim predmetima i na temelju koje sud zaključuje da je u navedenoj presudi utvrđena pravna osnova tužiteljičinog potraživanja, dok je visinu tužiteljica odredila u podnesku od 3. travnja 2025. sukladno tabelarnom izračunu tuženika koji je dostavljen uz podnesak od 31. ožujka 2025. Nadalje, sud utvrđuje da su bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186.b stavak 3. ZPP-a jer tužiteljica nije raspolagala cjelovitom dokumentacijom potrebnom za postavljanje novčanog zahtjeva, koju joj tuženik po pozivu nije dostavio, a da je tužiteljica, nakon što je tuženik obračunao visinu razlike plaće, postavila novčani tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika, pa je sud ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da je tzv. stupnjevitu tužbu trebalo odbaciti, odnosno da za istu nisu bili ispunjeni uvjeti. S obzirom da je tužiteljica u podnesku od 3. travnja 2025. postavila određeni novčani zahtjev koji se odnosi na razdoblje od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2021. te od 1. svibnja 2023. do 31. kolovoza 2023., prvostupanjski sud utvrđuje da je za preostalo razdoblje na koje se odnosila tzv. stupnjevita tužba ista povučena, pri čemu nije povučena tužba za isplatu jer se novčani zahtjev odnosio na razdoblje za koje je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gop-2/2024-35 odlučeno da tužiteljici to pravo pripada. Dakle, prihvaćajući pravno shvaćanje VSRH iz oglednog postupka u pogledu pravne osnove tužiteljičinog potraživanja, te uzimajući u obzir da je visina tužbenog zahtjeva određena u skladu s obračunom tuženika, prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice i isti usvojio pod točkom I. izreke presude i djelomično odbio nepobijanom točkom II. izreke, dok je u izreci rješenja utvrdio da se tužba za određeno razdoblje smatra povučenom.

6.1. Tuženik se žali navodeći u žalbi da u ovom postupku nije bilo uvjeta za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe.

6.2. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe (članak 186.b stavak 3. ZPP) jer je tužiteljica dokazala da se obratila tuženiku sa zahtjevom za dostavu određene dokumentacije kojom nije raspolagala, a koja joj je bila potrebna da bi postavila određeni novčani zahtjev, odnosno da bi se na temelju te dokumentacije provelo financijsko knjigovodstveno vještačenje koje bi joj omogućilo postaviti zahtjev u relevantnom novčanom iznosu, pa stoga prvostupanjski sud nije bio ovlašten (a niti dužan, kako navodi tuženik) odbaciti tužbu primjenom članka 325.a ZPP-a.

6.3. S tim u vezi valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju od 2. veljače 2022. broj Rev 677/2021-2 izrazio pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

„Stoga će kod tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b u vezi s čl. 325.a ZPP, sud najprije odlučivati o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan. O tome odlučuje kao i o svakom drugom takvom zahtjevu, dakle, utvrđuje se je li osnovan ili nije. Ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom slučaju, ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Naprotiv, ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem, koje zapravo ima značenje rješenja iz čl. 109. ZPP, kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok (od osam dana - novelirani čl. 109. st. 2. ZPP) radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava)“,

što znači da (i) pod pretpostavkom da manifestacijski zahtjev iz tzv. stupnjevite tužbe nije bio osnovan (kako smatra tuženik) sud nema ovlasti odbaciti/odbiti tužbu nego je dužan postupiti sukladno članku 109. ZPP-a.

6.3. Međutim, vezano uz rješenje kojim sud utvrđuje da se smatra povučenom tužba za (određeno u izreci) vremensko razdoblje koje je bilo obuhvaćeno manifestacijskim zahtjevom, a za koje nije postavljen novčani tužbeni zahtjev, tuženik pravilno navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 193. ZPP-a, s obzirom da odredba članka 193. ZPP-a u ovom slučaju nema dosljednu primjenu, ali ne iz razloga koje navodi tuženik smatrajući da je tužbu u tom dijelu trebalo odbiti, nego, prema stajalištu ovoga suda, zbog toga što nije bilo mjesta utvrđivanju da se tužba (za određeno vremensko razdoblje) smatra povučenom.

6.4. Zakonodavna svrha uvođenja tzv. stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje onih tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati/dostupni) odbija predati/priopćiti, pa je tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže i drugo kao određen kondemnatorni zahtjev za ispunjenje.

6.5. S obzirom da je u konkretnom slučaju tuženik dostavio podatke koji su tužitelj ici bili potrebni za postavljanje novčanog zahtjeva, da je u međuvremenu u oglednom postupku 27. studenog 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu broj Gop- 2/2024-35 čije pravno shvaćanje je obvezujuće primjenom članka 502.n stavak 1. ZPP- a, da je tuženik obračunao tražbinu tužiteljice u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem i da je tužiteljica u skladu s izračunom tuženika postavila novčani zahtjev, to proizlazi da je tužiteljica postupila sukladno članku 186.b stavak 4. ZPP-a (bez sudske intervencije) i postavio novčani zahtjev, a što nadalje znači da je tzv. manifestacijski zahtjev sada zamijenjen novčanim zahtjevom kao jedinim o kojemu je prvostupanjski sud ovlašten odlučiti pa nema mjesta utvrđivanju da se tužba u dijelu tzv. manifestacijskog zahtjeva smatra povučenom. Pritom ovaj sud ima u vidu svrhovitost tzv. stupnjevite tužbe i da se njome pravna zaštita ostvaruje kroz dva stupnja, odnosno da pravna zaštita prvog stupnja kroz manifestacijski zahtjev stoji u funkciji pravne zaštite drugog stupnja, odnosno postavljanja novčanog zahtjeva.

6.5. Stoga je ovaj sud uvažanjem žalbe tuženika i primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuo rješenje bez vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na odlučivanje.

6.6. S obzirom da je prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti pravnog osnova utuženog potraživanja utemeljio na presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2024. broj Gop-2/2024-35 koja obvezuje kako prvostupanjski sud tako i ostale sudove u Republici Hrvatskoj primjenom članka 502.n stavak 1. ZPP-a, kao i da je visina dosuđena sukladno obračunu tuženika, a da isto ne dovodi u sumnju niti tuženik koji u žalbenim navodima ne osporava niti osnov a niti visinu tužbenog zahtjeva, to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrdio dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke.

6.7. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka imao u vidu okolnosti konkretnog slučaja u smislu članka 502.n stavak 5. ZPP-a (koje navodi pod točkama 30.1. i 31. obrazloženja) te je pravilnom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a obvezao tuženika naknaditi tužiteljici trošak postupka. Pri tom nisu osnovani žalbeni navodi koji ukazuju na to da je tužbeni zahtjev podnesen i za vremensko razdoblje u kojem tužiteljica nije bila u radnom odnosu kod tuženika i da je podnijela zahtjev za naknadu plaće od 60 mjeseci, a uspjela je samo za razdoblje od 14,5 mjeseci. Uspjeh tužiteljice treba utvrditi prema uspjehu tužiteljice s postavljenim novčanim zahtjevom, a ne prema mjesecima koje je tužiteljica navela kao utuženo razdoblje, a s postavljenim novčanim zahtjevom je tužiteljica uspjela gotovo u cijelosti budući da joj je dosuđen iznos od 4.537,55 eura, a nepobijanom točkom II. izreke prvostupanjske presude je njezin tužbeni zahtjev odbijen samo za iznos od 0,01 eura. Također, što se tiče žalbenih navoda da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o vrijednosti predmeta spora, budući da je tužiteljica postavila samo novčani tužbeni zahtjev, upravo on predstavlja vrijednost predmeta spora pa prvostupanjski sud nije treba donositi nikakvu posebnu odluku o vrijednosti predmeta spora.

6.8. Također, nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik navodi da tužitelj ica nema pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude jer do sada postoji već ustaljena praksa sudova u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je trošak pristupa na ročište potreban trošak za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a.

6.9. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a potvrdio presudu pod točkom III. izreke.

7. Tužiteljica se žali protiv dijela prvostupanjske presude pod točkom IV. izreke kojim je odlučeno o parničnom trošku navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada joj je za trošak zastupanja na ročištu od 22. travnja 2024., za kojeg je ona zatražila naknadu u iznosu od 250,00 eura s PDV-om, dosudio naknadu u iznosu od 62,50 eura primjenom Tbr. 9. točka 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) te da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada joj je za podnesak od 3. travn ja 2025. dosudio naknadu u iznosu od 62,50 eura s PDV-om smatrajući taj podnesak ostalim podnescima iz Tbr. 8. točka 4. Tarife.

7.1. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilnom primjenom Tbr. 8. točka 4. i Tbr. 46. Tarife odmjerio trošak sastava podneska od 3. travnja 2025. u iznosu od 62,50 eura jer se i po ocjeni ovog suda ne radi o obrazloženom podnesku, s obzirom da u istom tužiteljica prihvaća obračun tuženika i određuje novčani zahtjev u skladu s navedenim obračunom. Međutim, trošak zastupanja na ročištu od 22. travnja 2024. je odmjeren pogrešnom primjenom Tbr. 9. točka 5. Tarife jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo pa tužiteljica ima pravo na trošak u iznosu od 250,00 eura s PDV-om primjenom Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 46. Tarife, pa kako joj je za to ročište dosuđen trošak od 62,50 eura to joj pripada i daljnji iznos od 187,50 eura.

7.2. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično uvažio žalbu tužiteljice i primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a potvrdio točku IV. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 187,50 eura, a primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a preinačio istu točku IV. izreke i dosudio tužiteljici daljnji iznos od 187,50 eura sa zateznom kamatom primjenom članka 151. stavak 3. ZPP-a od donošenja ove odluke.

7.3. Tužiteljica je zatražila naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu 312,50 eura. Tužiteljici bi primjenom Tbr. 10. točka 4. Tarife pripadalo 50 % nagrade iz Tbr. 7. točka 1. Tarife što znači da bi joj pripadao iznos od 100,00 eura bez PDV-a. Tužiteljica je sa žalbom uspjela u omjeru od 50 % pa joj stoga u tom omjeru pripada i naknada tog troška, odnosno pripada joj 62,50 eura s PDV -om pa je zbog toga tuženiku naloženo da tužiteljici taj trošak naknadi.

7.4. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 365,59 eura je odbijen jer je uspjeh tuženikove žalbe neznatan pa mu primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a ne pripada naknada tog troška.

7.5. Tuženik se žali i protiv rješenja poslovni broj Pr-88/2023-18 od 26. svibnja 2025. kojim mu je naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura. U žalbi navodi da se žali zbog istih razloga koji su izneseni u dijelu žalbe protiv presude vezano za trošak presude. Već je gore rečeno da ti žalbeni razlozi nisu osnovani, a prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na temelju Tbr. 9. točka 3. Tarife dosudio naknadu u iznosu od 125,00 eura sa PDV-om pa je zbog tih razloga tuženikova žalba protiv tog rješenja odbijena kao neosnovana na temelju članka 380. točka 2. ZPP -a i to rješenje je potvrđeno.

Koprivnica, 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić