Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-664/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B (nominativ: U) Jelavića iz Odranskog Obreža, Stari dvor 29M, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Matei Kršić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Rijeci, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4953/2025-10 od 5. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4953/2025-10 od 5. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, odbijen zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao utvrđenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenute kod Financijske agencije 26. lipnja 2025. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-16044/2013 (omaškom u pisanju tužitelja navedeno Ovr-16044/163) od 8. studenog 2013. Istom je točkom izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj od Financijske agencije zahtijevao povrat svih neosnovano ustegnutih sredstava kao i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 5. veljače 2026. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. , 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjevi usvoje uz naknadu troškova postupka tužitelju sa zateznim kamatama, podredno se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da su nedopušteni pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenute kod Financijske agencije 26. lipnja 2025. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, poslovni broj Ovrv - 16044/2013 od 8. studenog 2013. te zahtjev uperen protiv Financijske agencije za povrat iznosa koji su prisilno naplaćeni tom nedopuštenom izravnom naplatom.

6. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6.1. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o svoj odlučnoj činjeničnoj i pravnoj argumentaciji tužitelja. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se pobijana presuda može ispitati. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj ne navodeći pritom o kojim je proturječnostima riječ.

8. Činjenica da tužitelj osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da nije nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

9. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije u pravu tužitelj niti kada tek paušalno navod i da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.

9.1. Naime, među strankama nisu sporne sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj zaključkom ovršnog suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020., 114/2022., i 6/2024., dalje: OZ)

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 26. lipnja 2025. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-16044/2013 od 8. studenog 2013. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužitelja

- da je ista ovršna isprava ranije već jednom podnesena na izravnu naplatu i to 28. siječnja 2015. te da je na temelju članka 12. stavka 1. tada važećeg Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/2018., dalje: ZPONS) utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje s datumom prestanka izvršenja 4. kolovoza 2018.

- da je pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-16044/2013 od 8. studenog 2013. ovršna isprava na koju se kao na pravomoćnu odluku „drugog nadležnog tijela“ u smislu članka 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje ZOO) primjenjuje desetogodišnji zastarni rok

- da je isto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo ovršno 26. studenog 2011.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica suda prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev uz sljedeće zaključke:

- da zastarni rok nije bio protekao 28. siječnja 2015., kada je predmetna ovršna isprava prvi puta predana na naplatu Financijskoj agenciji, već da je toga dana, a na temelju članka 241. ZOO-a, zastara prekinuta;

- da je 4. kolovoza 2018. utvrđen prestanak izvršenja po navedenoj ovršnoj ispravi pa da je zbog toga prekinuta zastara u smislu odredbe članka 245. stavaka 3. i 5. ZOO-a ponovno počela teći prvog idućeg dana nakon toga,

- da se u skladu s člankom 245. stavak 6. ZOO-a zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta

- da se s obzirom na to da se u smislu članka 245. stavka 6. u vezi s člankom 233. ZOO-a od 5. kolovoza 2018. kad je ponovno počeo teći zastarni rok do 26. lipnja 2025. kada je ponovnim podnošenjem ovršne isplate na naplatu (ponovno) prekinut (članak 214. ZOO), nije navršio desetogodišnji zastarni rok i

- da nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a jer potraživanje na temelju navedene ovršne isprave nije zastarjelo.

11. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravn ih shvaćanja suda prvog stupnja o neosnovanosti prigovora zastare koji su preneseni u točci 10. ovog obrazloženja pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Prema članku 233. stavku 1. ZOO-a, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Imajući na umu da je sud prvog stupnja ocijenio da tražbina o kojoj je riječ, a koja je utvrđena pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne javnog bilježnika kao „drugog nadležnog tijela“ u smislu citiranog propisa, zastarijeva u roku od deset godina, neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio taj propis.

13. Imajući na umu da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (članak 214. stavak 1. ZOO-a) te da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (članak 214. stavak 2. ZOO- a) s time da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (članak 241. ZOO-a), očito je da je da je svrha zastare gubitak vjerovnikova zahtjeva za prisilno ostvarenje tražbine u situaciji kada on taj zahtjev propusti podnijeti unutar roka propisanog za zastaru. Imajući na umu da je u ovom predmetu tuženik kao vjerovnik, unutar zastarnog roka, 28. siječnja 2015., podnio zahtjev za izravnu naplatu pred nadležnim tijelom upravo sa svrhom ostvarenja sporne tražbine čime je zastara prekinuta, neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja zakonske odredbe o zastari primijenio protivno njihovoj svrsi. Naprotiv, tumačenje tužitelja o tome da podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu 28. siječnja 2015. nema značaj prekida zastare, osim što je protivno članku 241. ZOO -a, protivno je svrsi instituta prekida zastare. S obzirom na to da rok zastarijevanja novčane tražbine ne teče dok pred Financijskom agencijom kao nadležnim tijelom iz članka 241. ZOO-a traje postupak izravne naplate (izvršenja osnove za plaćanje) u skladu s odredbama ZPONS-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev Rev-534/2024-2 od 15. svibnja 2024., točka 18.), neodlučni su žalbeni navodi tužite lja da odredbe ZPONS-a ne propisuje da taj postupak ima utjecaja na tijek zastare. To stoga što je riječ o postupku iz članka 241. ZOO-a. S obzirom na to da je postupak izvršenja osnove za plaćanje koji je pokrenut 28. siječnja 2015. dovršen 4. kolovoza 2018. kada je u skladu s posebnim propisom (ZPONS-om) prestalo izvršenje te osnove za plaćanje, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka, vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (članak 245. ZOO-a). Imajući na umu da od 5. kolovoza 2018. do 26. lipnja 2025. nije protekao desetogodišnji zastarni rok, pravilno je sud prvog stupnja primijenio citirane odredbe članka 233. stavka 1., članka 241. i članka 245. ZOO-a kada je ocijenio da nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a jer 26. lipnja 2025. kada je zastara (ponovno) prekinuta nije nastupila zastara tražbine utvrđene ovršnom ispravom. Neodlučni su žalbeni navodi o tome da je “tuženik u razdoblju od gotovo sedam godina nakon brisanja osnove 2018. godine bio potpuno pasivan i nije poduzeo niti jednu radnju radi prisilne naplate tražbine”. To stoga što zastarni rok protekom kojeg bi tuženik zbog svoje pasivnosti u skladu s člankom 214. stavkom 2. ZOO-a izgubio pravo zahtijevati prisilnu naplatu iznosi deset, a ne „gotovo sedam“ godina.

14. Zahtjev za povrat „ustegnutih iznosa“ uperen je protiv osobe koja nije stranka ovog postupka.

15. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u skladu s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

16. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

17. Tužitelj koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.

U Varaždinu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer