REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ob-21/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽAS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa privremenim boravkom u Vukovaru, Vijenac Ruđera Boškovića 5/38, zastupanoj po punomoćniku Emilu Mitrovskom, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika FAS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vjekoslavu Jaklinu, odvjetniku u Varaždinu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv djelomične presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-44/2022-28 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika – i potvrđuje djelomična presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-44/2022-28 od 20. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice ŽAS, OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika FAS, OIB [osobni identifikacijski broj] predstavljaju nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] koje se sastoje od katastarske čestice broj [katastarska čestica] [adresa] sa 781 m2 u naravi dvorište sa 613 m2, pomoćna zgrada [adresa] sa 37 m2 i kuća br. 52 [adresa] sa 131 m2, i to tužiteljice ŽAS, OIB [osobni identifikacijski broj] u 2894/10000 dijela, što je tuženik JAS, OIB [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i izdati tužiteljici DAS valjanu tabularnu ispravu radi upisa 2894/10000 dijela te nekretnine na ime i u vlasništvo tužiteljice ŽAS, OIB [osobni identifikacijski broj], što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II. Odluka o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i o troškovima ovog parničnog postupka ostavlja se za kasniju presudu.“

2. Protiv te je djelomične presude žalbu podnio tuženik navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu podnijela je tužiteljica navodeći u bitnome da je ista u cijelosti neosnovana i usmjerena na odugovlačenje postupka, pa predlaže da se istu odbije kao neosnovanu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja i pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. ZPP-a na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP-a, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka s obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda u ovom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovoga suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.

6.3. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženika da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje time što bi prvostupanjski sud zanemario prijedloge tuženika, jer prema čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok je prema st. 2. istog članka sud prvog stupnja ovlašten odlučivati koje će dokaze izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud nije zanemario navode i dokazne prijedloge tuženika iznijetih tijekom postupka, a činjenica da navode tuženika nije prihvatio kao osnovane odnosno da njegove dokazne prijedloge nije prihvatio ili da je iz onih koje je proveo izveo ocjenu dokaza kojom tuženik nije zadovoljan, ne znači da je na strani tuženika došlo do povrede prava na pravično suđenje.

6.4. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka u vezi odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa je u ovom dijelu u kojem tuženik ukazuje na žalbene razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka, žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom.

7. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je, u ovom stadiju postupka, zahtjev tužiteljice da se utvrdi da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavljaju nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] u 2894/10000 dijela, i da je posljedično tome tuženik dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu radi upisa 2894/10000 dijela te nekretnine na ime i u vlasništvo tužiteljice, sve utemeljeno na odredbi čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. (Narodne Novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ).

9. Sud prvog stupnja je nakon ocjene svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP -a) utvrdio:

- da su stranke u postupku bračni drugovi koji su brak sklopili 1993. i da je taj brak razveden tijekom parničnog postupka,

- da od 22. ožujka 2022. tužiteljica i tuženik ne žive u zajedničkom kućanstvu, u predmetnoj kući u [adresa],

- da je tuženiku njegova baka ŽA darovala predmetnu nekretninu 1997., a potom da su tuženik, kao korisnik prava na obnovu, te tužiteljica i tuženikova baka ŽA ostvarili pravo na obnovu izgradnjom kuće površine 55 m2 na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

- da su tužiteljica i tuženik uredili dvorišnu prostoriju u kojoj je do smrti 2003. stanovala tuženikova baka, a potom da su tužiteljica i tuženik novčanim sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice izvršili proširenje i nadogradnju na tu kuću izgrađenu u obnovi, tako da je površina postojeće kuće 131 m2, pri čemu nije postojao dogovor tužiteljice i tuženika da svatko od njih raspolaže s novčanim primanjima nego da su zarađenim novcem tijekom trajanja bračne zajednice raspolagati zajednički iako je po želji tužiteljice bankarska kartica za račun na kojemu je ona vlasnica bila kod tuženika,

- da su za vrijeme trajanja bračne zajednice i tužiteljica i tuženik ostvarivali prihode, što nije odlučno za utvrđenje postojanja prava tužiteljica na predmetnoj nekretnini, s obzirom da tužiteljica i tuženik nisu posebnim ugovorom drugačije od odredbe č l. 36. ObZ-a, uredili međusobne odnose vezano za bračnu stečevinu.

- da je utvrđeno kako je na predmetnoj nekretnini u obnovi izgrađena kuća za 10 m2 veća budući da je i tužiteljica ostvarila svoje pravo na obnovi upisanom kvadraturom, koliko je izgrađena kuća površinom veća i zbog ostvarenog prava na obnovu tuženikove bake, koja činjenica također iz navedenog razloga ne utječe na pravo tužiteljice s osnova bračne stečevine,

- da su zajedničkom odlukom tužiteljice i tuženika novčanim sredstvima koja potječu od rada tužiteljice i tuženika vršili ulaganja u predmetnu kuću izgrađenu u obnovi, te da su pretežito novčana sredstva za izvršenje tih radova osigurali iz kredita kojim su na raspolaganje dobili 345.810,05 kn, te da je radi povrata toga kredita na predmetnoj nekretnini uknjiženo i založno pravo za korist banke, kao kreditora,

- da nakon 22. ožujka 2022. kada je faktično prekinuta njihova bračna zajednica tužiteljica ne sudjeluje u vraćanju toga kredita, budući da tuženik iz svoje mirovine mjesečno na ime vraćanja tog kredita plaća iznos od 2.200,00 kn,

- da je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđena tržišna vrijednost predmetne nekretnine, i to posebno tržišna vrijednost kuće izgrađene u obnovi, posebno vrijednost izvršene nadogradnje te posebno vrijednost samog zemljišta, pri čemu je utvrđeno da je građevinsko zemljište stečeno na temelju različitom od onog iz čl. 36. ObZ-a, budući je to zemljište tuženiku darovala njegova baka ŽA, kao i kuća izgrađena u obnovi posebna imovina tuženika i da to svojom vrijednošću ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika,

- da, međutim, izvršena nadogradnja za vrijeme trajanja braka tužiteljice i tuženika svojom vrijednošću predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika te je utvrđeno da bi sukladno tome utvrđenju, cijeneći da su tužiteljica i tuženik suvlasnici opisanog u jednakim dijelovima u smislu odredbe čl. 36. ObZ-a, suvlasnički udio tužiteljice u vlasništvu cijele predmetne nekretnine iznosio 2894/10000 dijela, a prema mišljenju stalnog sudskog vještaka ... dipl.ing.građ., na koje stranke nisu imale primjedbi.

10. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje (čl. 8. ZPP-a), sud prvog stupnja je kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužiteljice, zaključujući, u bitnome, da predmetna nekretnina (u dijelu u kojem je izvršena nadogradnja) predstavlja bračnu stečevinu stranaka u postupku sukladno odredbi čl. 36. ObZ-a i da je tužiteljica suvlasnica u 2894/10000 dijela. Pri tome, a suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja, u bitnome, pravilno zaključuje i da novac dobiven kreditom ne predstavlja vlastitu imovinu jedne od stranaka u postupku (tuženika), već zajednički dug bračnih drugova, a bračni drug koji nakon prestanka zajednice nastavi samostalno otplaćivati stambeni kredit, nema pravo na veći suvlasnički omjer u bračnoj stečevini, već ima pravo na obveznopravni zahtjev prema drugom bračnom drugu radi povrata polovice iznosa koji je nakon prestanka bračne zajednice platio na ime kredita, jer su sredstva tog kredita utrošena na stvar u njihovom suvlasništvu.

11. Odredbom čl. 36. st. 1. ObZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli zajedno za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom st. 3. ovog članka propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije dogovorili.

12. Temeljem odredbe čl. 39. st. 1. ObZ-a propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, dok je odredbom st. 2. ovog članka propisano da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. ovoga Zakona.

13. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi kao i prethodno navedena činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, koja svojom žalbom nije uspio dovesti u dvojbu niti sam žalitelj, budući ista jasno proizlaze iz provedenih dokaza, napose iskaza samih stranaka u postupku i provedenog građevinskog vještačenja, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka u postupku, na kojoj je tužiteljica suvlasnica u 2894/10000 dijela (čl. 36. st. 1. i 3. ObZ- a), a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

14. Naime, obzirom na žalbene navode tuženika, valja naglasiti da potrošački kredit (stambeni kredit), koji je za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka u postupku ostvario tuženik, suprotno žalbenim navodima žalitelja, predstavlja bračnu stečevinu stranaka u postupku s time da onaj bračni drug, ovdje tuženik, koji je nakon prestanka bračne zajednice, nastavio samostalno otplaćivati kredit ostvaren tijekom trajanja bračne zajednice ima pravo jedino na obvezno pravni zahtjev prema drugom bivšem bračnom drugu, ali ne i na veći suvlasnički omjer u bračnoj stečevini, odnosno isključivom pravu vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao njegovoj vlastitoj imovini.

14.1. Posljedično tome, valjana je ocjena suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju vrijedi zakonska presumcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici nadogradnje predmetne kuće koja je izvršena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i tuženika, koja svojom vrijednošću predstavlja njihovu bračnu stečevinu (po čl. 36. st. 3. ObZ-a), dok činjenica da se predmetna nekretnina otplaćuje sredstvima kredita čiji je korisnik samo tuženik nije od utjecaja na veličinu suvlasničkih dijelova u bračnoj stečevini (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev - 263/2024-2 od 6. veljače 2025.).

15. Slijedom iznijetog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovnu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola, 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić