REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-831/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja Osenfor d.o.o., Osijek, Ivana Gundulića 5, OIB 36470500923, kojega zastupa punomoćnik Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog BA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-70/2024-5 od 30. ožujka 2026., 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim uvažavanjem, a u preostalom dijelu odbijanjem žalbe tužitelja, presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-70/2024-5 od 30. ožujka 2026. se:

- preinačava u odnosu na točku I. izreke tako da ista sada glasi:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara, poslovni broj Ovrv-816/2024 od 23. srpnja 2024., u dijelu u kom je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 9,56 eur uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. rujna 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se od 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.“;

- potvrđuje u dijelu točke III. izreke kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara, poslovni broj Ovrv-816/2024 od 23. srpnja 2024. u iznosu od 75,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos;

- preinačuje u preostalom dijelu točke III. izreke, tako da isti u tom dijelu sada glasi:

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara, poslovni broj Ovrv-816/2024 od 23. srpnja 2024. u kom je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eur (trošak javnog bilježnika) sa zakonskom zateznom kamatom koja je na taj iznos teče od dana 23. srpnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eur u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 104,66 eur u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja preko priznato iznosa do konačno zatraženog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. U cijelosti se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelice Kovačić iz [adresa] pod poslovnim brojem Ovrv- 816/2024 od 23. srpnja 2024., te se odbija tužitelj sa zahtjevom da se tuženik BA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] obveže da tužitelju Osenfor d.o.o. za usluge, OIB 36470500923, Ivana Gundulića 5, 31000 Osijek isplati tražbinu u iznosu od 9,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2023.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troška u iznosu od 238,27 eura.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u cijelosti pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a posljedično i odluke o trošku postupka. Navodi da suprotno zaključku suda prvoga stupnja iz svih provedenih dokaza, posebno slike vozila, dnevne parkirne karte i računa, jasno proizlazi u kojoj je zoni automobil bio parkiran, a da ta okolnost proizlazi i iz dokaza koje dostavlja tuženik i to da je automobil bio parkiran u crvenoj zoni i da tuženik nije imao produljio parkirnu kartu. Pravilnik na koji se sud poziva da nije dostavljen, javno je objavljeni dokument u Službenom glasniku Grada Osijeka i kao takav predstavlja pozitivan pravni akt, pa ga nije trebalo dostavljati. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugog stupnja njegovu žalbu uvaži presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

5. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz otvorenih stavki, kojim je od tuženika kao ovršenika potraživao naplatu iznosa od 9,56 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2023. pa do isplate, postupajući po kom prijedlogu je javni bilježnik Jelica Kovačević iz Vukovara dana 23. srpnja 2024. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2452/2023 kojim je naloženo ovdje tuženiku kao ovršeniku namirenje dužne tražbine.

5.1. Protiv tog rješenja, ovdje tuženik kao ovršenik izjavio je prigovor u kom u osnovnom ističe da je dnevna parkirna karta odnosno „kazna za parkiranje“ rezultat greške unutar sustava davatelja usluga Eelektromodul d.o.o. U prilog svog prigovora dostavio je dokumentaciju - prigovor odnosno reklamaciju kojim se obratio pružatelju usluga parkiranja, u kom navodi da je dana 28. srpnja 2023. svojim vozilom bio parkiran ispred KBC Osijek, da je putem aplikacije platio parking pet sati unaprijed, da to plaćanje aplikacija nije odradila, a da on zbog brige o djetetu koje mu je ležalo u bolnici to nije primijetio.

5.2. Obzirom na izjavljeni prigovor, sud prvoga stupnja je svojim rješenjem poslovni broj Povrv-70/2024-2 od 23. svibnja 2025. rješenje javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo su sve provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za plaćanjem iznosa od 9,56 eur koji se na neplaćenu dnevnu parkirnu kartu, sud prvoga stupnja je dokazima koji prileže predmetu - materijalna dokumentacija, utvrdio činjenično stanje i to:

- da je Elektromodul d.o.o. po svom radniku 28. srpnja 2023. u 13:12:09 zatekao parkiran osobni automobil marke Hyundai registarske oznake [registarska oznaka], na adresi u Osijeku, Ulica Josipa Huttlera, u crvenoj zoni, bez plaćene parkirne karte, pa da mu je stoga izdana dnevna parkirna karta koja iznosi 9,56 eur;

- da je tuženik u 11,53 sati za navedeno vozilo u Osijeku zona 1 uplatio 0,50 eur za parkiranje do 12,58 sati, da je u isto vrijeme u 11,53 sati na svoj mobilni aparat dobio obavijest da transakcija ne može biti provedena jer je obrada prethodne transakcije u tijeku;

- da je osobni automobili tuženika zatečen parkiran dana 28. srpnja 2023. u 13:23:55 i 13:24:04 s dnevnom parkirnom kartom koja mu je ostavljena „za brisač osobnog automobila“,

- da tuženik nije dostavio dokaz da je zbog greške u aplikaciji tužitelja imao problema s plaćanjem parkirne karte nakon isteka prethodno plaćene satne parkirne karte, već da parkirna karta nakon isteka prethodno plaćene parkirne karte uopće nije plaćena, pa kako tuženik nije platio parkirnu kartu tužitelj mu je osnovao izdao dnevnu parkirnu kartu.

6.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja te sadržaja odredbe članka 5. stavak 1., članka 2., članka 12. i članka 13. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja od 18. prosinca 2013. koji donosi gradonačelnik Grada Osijeka i koji je objavljen u Službenom glasniku Grada Osijeka broj 19. od 31. prosinca 2013., članka 2. i 7. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkiranja u gradu, sud prvoga stupnja zaključio je da u situaciji kao što je predmetna, kada je tuženik osporio tražbinu tužitelja u cijelosti, na tužitelju je bio teret dokaza tvrdnje da se utuženi iznos primjenjuje upravo na lokaciju gdje je bilo parkirano vozilo, da tužitelj dostavljenom dokumentacijom nije dokazao zonu u kojoj je predmetno vozilo bilo parkirano – nije dostavio Odluku gradonačelnika iz članka 5. Pravilnika, niti da bi vozilo uopće bilo parkirano u zoni koja podliježe naplati parkiranja a nije dokazao niti visinu svoga potraživanja. Stoga je sud u cijelosti ukinuo plati nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-70/2025 od 23. srpnja 2024., te tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

7. Odluka suda prvoga stupnja nije pravilna i zakonita.

8. S obzirom na vrijednost predmeta spora (9,56 eur) u ovom predmetu se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 460. ZPP, zbog čega se prvostupanjska presuda može pobijati zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP.

9. U situaciji kao što je predmetna, kada nije sporno da tuženik vlasnik vozila marke Hyundai registarske oznake [registarska oznaka], te da je kritičnoga dana koristio usluge tužitelja odnosno da je svoje je vozilo parkirao na parkiralištu pod naplatom, te kada je sud ocjenom provedenih dokaza (članak 8. ZPP) utvrdio odlučno činjenično stanje i to da tužitelj pravilno postupio kada je tuženiku izdao dnevnu parkirnu kartu jer je dana 28. srpnja 2023. u 13:12:09 djelatnik tužitelja zatekao tuženikov osobni automobil parkiran na adresi u Osijeku, Ulica Josipa Huttlera, u crvenoj zoni bez plaćene parkirne karte, ne može se kao to osnovano tvrdi tužitelj, prihvatiti kao pravilan zaključak suda prvoga stupnja da tužitelj nije dokazao osnov i visinu svog tužbenog zahtjeva.

9.1. Visina tužbenog zahtjeva tužitelja proizlazi iz materijalne dokumentacije u predmetu - izvoda iz otvorenih stavki tužitelja te dnevne parkirne karte koji je u koju je u presliku dostavio sam tuženik. Tuženik konačno visinu tužbenog zahtjeva tužitelja izričito ne osporava, pa kraj postojanja prethodno navedene materijalne dokumentacije koja prileži predmetu ne može se prihvatiti da tužitelj visinu zahtjeva nije dokazao, pri čemu nije odlučno što u sudski spis nije dostavio Odluku gradonačelnika iz članka 5. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja, jer se radi o odluci koja je javno objavljena.

9.2. Dakle, pravilnom primjenom materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje valjalo je zaključiti da je tuženik dužan tužitelju platiti utuženi novčani iznos od 9,56 eur koji se odnosi na iznos dnevne parkirne karte, jer dana 28. srpnja 2023. kada je svojim vozilom bio pariran na parkiralištu pod naplatom nije imao istaknutu plaćenu satnu parkirnu kartu. Parkiranjem bez plaćanja parkirne karte na parkiralištu koje je pod naplatom korisnik parkirališta sklapa ugovor o parkiranju pristupanjem (adhezijom) i to kao ugovor za cjelodnevno parkiranje za koje je dužan platiti dnevnu parkirnu kartu neovisno o tome koliko je vremena koristio parkiralište.

10. Obzirom na navedeno, kako je sud prvoga stupnja zbog pogrešnog materijalno- pravnog pristupa pogrešno postupio kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara, poslovni broj Ovrv-816/2024 od 23. srpnja 2024., žalbu tužitelja valjalo je uvažiti, predmetu presudu preinačiti sukladno odredbi članka 373. točka 3. u vezi s člankom 457. ZPP te presuditi kao u izreci ove presude.

11. Obzirom je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je djelomično preinačiti i odluku o troškovima postupka, odnosno potvrditi je u onom dijelu u kom tužitelju pripadaju troškovi ovršnog postupka.

12. Naime, je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom to je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP tuženik mu dužan naknaditi trošak postupka koji se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku-odvjetniku, koji trošak je odmjeren sukladno odredbi tarifnog broja 7. točki 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. – dalje: Odvjetnička tarife) u visini od 50 bodova uvećano za PDV ili 125,00 eur - jedinstvena nagrada za cijeli prvostupanjski postupak (nakon donošenja rješenja kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i kojim je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga trošak ovršnog postupka postao je sastavni dio parničnog troška u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eur), koji trošak je uvećan za trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eur, što daje trošak tužitelja u iznosu od 150,00 eur. Tužitelju nije priznat iznos od 62,50 eur, jer tužitelj nije dokazao da je taj trošak imao, a trošak sastava prijedloga obuhvaća jednokratna naknada.

13. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojom žalbom, to mu temeljem odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP pripada trošak žalbenog postupka u visini od 31,25 bodova (tarifni broj 10. točka 1. Odvjetničke tarife) - trošak sastava žalbe uvećano za PDV ili sveukupno 78,12 eur, koji trošak je uvećan za plaćeni trošak sudske pristojbe na presudu i žalbu svako u iznosu od po 13,27 eur, što daje konačni trošak tužitelja u iznosu od 104,66 eur, dok je zahtjev tužitelja preko priznatog iznosa do konačno zatraženog odbijen kao neosnovan. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe prema tarifnom broju 13. točki 2. Odvjetničke tarife, jer se taj tarifni broj u predmetnom slučaju ne primjenjuje.

U Puli-Pola, 27. svibnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić