Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-264/2026-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Marijane Žulj Jakovljević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Vlatki Klišanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, zastupan po punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja UF i tuženika Grawe Hrvatska d.d., izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-814/2020-61 od 27. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-814/2020-61 od 27. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-814/2020- 61 od 27. ožujka 2026. presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku platiti svakom iznos od 3.633,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.9.2014. godine do isplate, te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.744,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (27.3.26.) do isplate, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi ko ja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Tužitelji se odbijaju s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.901,25 eura".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj i to samo u odnosu na točku II. izreke gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 10.901,25 eura, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i tužitelju naknade troškovi žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je potraživanje tužitelja u zastari. Naime, razvidno je da liječenje tužitelja nije završeno obzirom je tužitelj obavljao i nadalje niz psihijatrijskih kontrola kao i kontrole kod neurologa. Tužitelj nadalje navodi da zastarni rok u konkretnom slučaju iznosi 5 godina ili 10 godina, a ne 3 godine kako je to naveo prvostupanjski sud. Također nejasno je zbog čega prvostupanjski sud nije uzeo u obzir utvrđeni postotak invalidnosti u visini od 30%, a koji postotak je utvrđen od strane vještaka interniste.

3. Protiv navedene presude i to samo u odnosu na točku I. izreke pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a. Tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je potraživanje tužitelja u zastari obzirom na odredbu članka 7. točka 6. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja AUVB-91 te stoga nije mogao preispitivati visinu trajne invalidnosti. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka cijeneći da je tužitelj uspio u postupku samo sa 25% svoga zahtjeva. Stoga tuženik predlaže da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja te tužitelju dosude troškovi postupka.

4. Na žalbu tužitelja tuženik je dostavio odgovor. U odgovoru na žalbu tuženik navodi kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio zastarni rok od 3 godine te su žalbeni navodi tužitelja neosnovani. Stoga predlaže odbiti žalbu tužitelja.

4.1. Na žalbu tuženika tužitelj nije dostavio odgovor.

5. Žalbe tužitelja i tuženika su neosnovane.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode stranaka, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima stranaka, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju u žalbi navode stranke.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade po polici životnog osiguranja zaključenog s tuženikom, broj police [broj police].067.331.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da je tužitelj 20. rujna 2002. doživio prometnu nezgodu u kojoj je zadobio tjelesne ozljede;

- da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen ugovor o životnom osiguranju po polici broj [broj police].067.331 (nastavno: polica osiguranja);

- da je ugovorena svota osiguranja iznosila 14.535,00 eura;

- da je osiguranje počelo teći 1. rujna 2001.;

- da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu osigurnine dana 24. travnja 2003. te je od strane tuženika tužitelju na ime osigurnine isplaćen razmjerni dio u iznosu od 5.814,80 eura obzirom na utvrđenih 40% trajne invalidnosti;

- da je kod tužitelja naknadno došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja;

- da je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao dopunsko u sklopu ugovora o životnom osiguranju;

- da se osiguranje od nesretnog slučaja smatra tzv. neživotnim osiguranjem;

- da se primjenjuje trogodišnji zastarni rok;

- da je kod tužitelja nastupio daljnji invaliditet s kirurške strane u iznosu od 35%, s neurološko-psihijatrijske strane u iznosu od 30% te s internističke strane u iznosu od 30% odnosno ukupno 95%;

- da je dovršetak liječenja i stabiliziranje zdravstvenog stanja kod tužitelja s kirurške strane nastupilo 26. srpnja 2014., s neurološko-psihijatrijske strane nastupilo je 9. kolovoza 2013., a s internističke strane nastupilo je 12. siječnja 2008.;

- da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku 17. rujna 2014., a tužbu je podnio 23. svibnja 2016.;

- da je potraživanje tužitelja u visini od 30% s internističke strane u zastari;

- da je tužitelj s tuženikom zaključio policu osiguranja bez progresije.

10. U odnosu na žalbu tužitelja: žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na daljnje liječenje tužitelja s neurološko-psihijatrijske strane ne utječu na pravilnost prvostupanjske odluke obzirom je prvostupanjski sud utvrdio da utvrđeni invaliditet tužitelja s neurološko-psihijatrijske strane nije obuhvaćen zastarom te je utvrđeni postotak invaliditeta s neurološko-psihijatrijske strane prvostupanjski sud pravilno primijenio prilikom utvrđivanja ukupnog postotka invalidnosti tužitelja.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da rok zastare u konkretnom slučaju iznosi 5 odnosno 10 godina. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio odredbu članka 380. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996 – nastavno: ZOO/91) odnosno sada važeću odredbu članka 234. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – nastavno ZPP/05), a kojim odredbama je propisano da potraživanje tražbine iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za 5, a iz ostalih ugovora o osiguranju za 3 godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.

11.1. Ugovor o osiguranju na temelju kojeg tužitelj potražuje od tuženika isplatu ugovorene svote zbog invalidnosti nesporno je ugovor od posljedica nesretnog slučaja, koji u smislu odredbe članka 5. tada važećeg Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 9/94, 20/97, 46/97 – pročišćeni tekst, 116/99 i 11/02) odnosno članka 3. stavak 2. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 151/05.) spada u tzv. „neživotna osiguranja“. Dakle, u konkretnom slučaju zastarni rok ne iznosi 5 odnosno 10 godina kako smatra tužitelj već iznosi 3 godine kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

12. Kako je u konkretnom slučaju utvrđen invaliditet kod tužitelja s internističke strane u visini od 30%, a liječenje je dovršeno i zdravstveno stanje stabilizirano s internističke strane 12. siječnja 2008., to se početak tijeka trogodišnjeg roka zastare u konkretnom slučaju ima računati od 1. siječnja 2009. kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Obzirom je tužitelj tužbu podnio 23. svibnja 2016. dakle izvan zastarnog roka od tri godine, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je potraživanje tužitelja s naslova invalidnosti s internističke strane obuhvaćeno zastarom. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužitelja da potraživanje tužitelja u pogledu invalidnosti s internističke strane nije obuhvaćeno zastarom.

13. Imajući u vidu utvrđeni rok zastare u pogledu nastupa invalidnosti s internističke strane pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir utvrđenih 30% invalidnosti s internističke strane i isti nije pribrojao u ukupno utvrđeni postotak invalidnosti. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kako nije jasno iz kojih razloga prvostupanjski sud nije uzeo u obzir utvrđenu invalidnost od 30% s internističke strane.

14. Pravilno je prvostupanjski su, a imajući u vidu utvrđenu invalidnost od 30% s neuropsihijatrijske strane odnosno 35% s kirurške strane, utvrdio ukupnu invalidnost od 65% i istu umanjio za nesporno utvrđenu invalidnost od 40%, a prema kojoj invalidnosti je već ranije isplaćena osigurnina tužitelju. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio daljnjih 25% od ugovorne svote osiguranja, a što ukupno iznosi 3.633,75 eura (14.535,00 x 25% = 3.633,75%).

15. Osnovano je prvostupanjski sud u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja odnosno za iznos od 10.901,25 eura obzirom je između tužitelja i tuženika zaključena polica osiguranja bez progresije te je utvrđen daljnji invaliditet tužitelja u visini od 25%. Stoga su, u navedenom dijelu, neosnovani žalbeni navodi tužitelja.

16. U odnosu na žalbu tuženika: neosnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije mogao utvrđivati daljnji trajni invaliditet kod tužitelja obzirom se isti mogao utvrđivati samo u roku od 4 godine računajući od dana nesretnog slučaja. Naime, člankom 7. točka 6. općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja AUVB91 propisano je u slučaju da postotak invaliditeta nije konačno utvrđen osiguravatelj i osiguranik mogu u roku od 4 godine od dana nesretnog slučaja, svake godine tražiti od liječnika utvrđivanje stupnja invaliditeta. Dakle, navedenom odredbom propisana je mogućnost mirnog odnosno sporazumnog rješavanja spornog odnosa između tužitelja i tuženika, ali ista odredba ne propisuje zabranu tužitelju da podnese tužbu i u sudskom postupku utvrdi postojanje svog invaliditeta. Također za pokretanje sudskog postupka navedena odredba nema prekluzivni karakter niti ista utječe na rok zastare obzirom je pitanje zastare uređeno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u odnosu na troškove postupka. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj s pravnom osnovom uspio sa 100% obzirom se zahtjev tužitelja odnosio na isplatu temeljem zaključene police osiguranja, a u kojem dijelu je tužitelj uspio sa svojim zahtjevom, dok je u pogledu visine tužitelj uspio sa 25% (3.633,75 / 14.535,00 x 100). Pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a prvostupanjski sud utvrdio je ukupan uspjeh tužitelja od 62,50%, a tuženika od 37,50% te nakon oduzimanja od uspjeha tužitelja (62,50%) uspjeh tuženika (37,50%) dosudio tužitelju troškove u visini od 25% time da mu je u cijelosti priznao troškove vještačenja. Naime, odluku o naknadi troškova nastalih tužitelju radi provedbe vještačenja pravilno prvostupanjski sud nije vezao uz ukupan uspjeh tužitelja u postupku obzirom je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te se u takvoj situaciji trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj priznaje tužitelju u cijelosti obzirom je navedeni trošak bio potreban bez obzira na uspjeh tužitelja u parnici.

18. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a žalba tužitelja i tuženika odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

19. Obzirom tužitelj i tuženik nisu uspjeli u žalbenom postupku to je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan