REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-448/2025-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja Grada Osijeka, Osijek, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642, kojeg zastupa opunomoćenik Drago Aćimović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, BF, Drago Aćimović i RF, [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, kojeg zastupa UF, načelnik Sektora za drugostupanjske postupke i propise upravnog prava, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Građansko - upravni odjel, Osijek, Kapucinska 21, koju zastupa Željka Radlović, zamjenica županijskog državnog odvjetnika, Kornela Šepera iz Zagreba, Zinke Kunc 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagrebu, Slovenska ulica 13 te zainteresiranih osoba Bifidus d.o.o., Šetalište Kardinala Franje Šepera 13, Osijek, OIB: 78972761005, Cavus d.o.o., Šetalište Kardinala Franje Šepera 13, Osijek, OIB: 00113475737 i Demum d.o.o., Šetalište Kardinala Franje Šepera 13, Osijek, OIB: 04507774934, koje zastupa opunomoćenik Branimir Fingler, odvjetnik u Osijeku, Šetalište Petra Preradovića 3, radi naknade za oduzetu imovinu, 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/18-01/130, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-10 od 5. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba BIFIDUS d.o.o., CAVUS d.o.o. i DEMUM d.o.o. za naknadu troška upravnog spora.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi Kornelu Šeperu iz Zagreba, Zinke Kunc 1 trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: jednu tisuću dvije stotine pedeset eura) u roku od 60 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome Sudu podnio tužbu navodeći da su nekretnine navedene pod točkom VII. izreke prvostupanjskog rješenja (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), gdje je kao obveznik naknade navedena Republika Hrvatska, temeljem pravomoćne odluke Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-1047/2017-9 od 13. lipnja 2019. utvrđene vlasništvom tužitelja te je isti sada obveznik naknade pa iz toga proizlazi legitimacija tužitelja u ovom upravnom sporu. Nadalje tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te je stajališta kako tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu postupili sukladno uputi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi poslovni broj Us-12024/2010-13 od 19. prosinca 2013., s tim da je zbog pogrešnog pravnog pristupa ovakvom odlukom podnositelju zahtjeva nezakonito priznat povrat u naravi. Naime, tvrdi da je iz spisa vidljivo kako podnositelju zahtjeva nije oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište već tvornica piva te stambeni i poslovni objekti, a samim time tužitelj drži kako primjeni odredbe članka 17 . Zakona o naknadi nije bilo niti mjesta već su tuženik i prvostupanjsko tijelo trebali raspravljati o predmetnim nekretninama sukladno glavi 3.1.b. Naknada za oduzete konfiscirane stanove i 3.2. Naknada za oduzeti poslovni prostor te se u konačnici pozvati na odredbu članka 7. Zakona o naknadi.

1.1. Nadalje, uvažavajući činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje Županijskog suda u Osijeku izraženo u presudi broj Gž-1047/2017-9 od 13. lipnja 2019. vidljivo je kako je Sud utvrdio da je prednik tužitelja (SIZ za urbanizam i komunalne djelatnosti Općine Osijek) valjanim naplatnim pravnim poslom stekao pravo korištenja predmetnih nekretnina. Smatra da posljedica ovakvih utvrđenja jasno ukazuju na opravdanost primjene članka 52. Zakona o naknadi. Dodaje da je, čak i kad bi se prihvatilo raspravljanje o privedenosti namjeni predmetnog zemljišta, stav tuženika i prvostupanjskog tijela o istome pogrešan. Naime, ističe kako samo rušenje građevina predstavlja jednu od radnji privođenja namjeni te tužitelj pojašnjava što je određeno u Podnaslovu „Javna parkirališta“ Provedbenog plana dijela gradskog centra „Gornjodravska obala u Osijeku“ ("Službeni glasnik Općine Osijek“, broj: 6/89.). Stoga tvrdi da tada važećim prostornim planom na ovome mjestu nije predviđena izgradnja mješovite namjene niti priprema za izgradnju objekata mješovite namjene (trgovine , ugostiteljstvo i usluge i sl.) već koncertno multimedijalne dvorane sa sadržajima kongresnog centra. Zatim tužitelj ističe da ne postoje nikakvi drugi neriješeni imovinsko-pravni odnosi s ranijim vlasnikom, da postoje realizirani priključci na komunalnu infrastrukturu, izgrađeni cestovni priključci, asfaltirane prometnice, temelji, nasipi kamena kao tamponske podloge za izgradnju, provedena električna instalacija i oprema, izveden priključak na električnu energiju, izgrađeni objekti kućice, električne podizne rampe, rasvjeta, protupoplavni zid i nasip za obranu od izlijevanja rijeke Drave koja bi izlijevanjem na ove nekretnine išla u izgrađene podrumske prostorije Esseker centra na k. č. br. [katastarska čestica], izgrađena je mreža odvodnje i priključak na odvodnju itd. Također smatra da su prilikom očevida zanemarene činjenice i stvarno stanje da je tužitelj, osim što je izvršio pripremu za izgradnju, izvršio i samu izgradnju sukladno prometnim uvjetima i tadašnjem prostornom planu: kolni i pješački pristup rampe (60m prometne kosine) priključenja na Šamačku i Kapucinsku ulicu, a koje izgrađene asfaltirane ceste u dužini cca 200 m kao jedine moguće puteve koriste vlasnici stambeno-poslovnih prostora na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; zaštitni zid za obranu od poplave koji, osim što štiti parkiralište i prometnice, štiti i podrumske prostorije i garaže Esseker centra na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; mrežu odvodnje, mrežu opskrbe električnom energijom za naplatne uređaje i lampe, SPMO priključne ormariće (3 komada), izgrađenu rasvjetu. S druge strane, smatra da je propušteno utvrditi da na nekretninama postoje izgrađeni objekti: kolni pristupi iz Kapucinske ulice, prometnice i rampa za prevladavanje razlike parkirališnog terena i 140m dugački zid zaštite protiv poplave duž sjeverne granice parcela i izgradnja Esseker centra.

1.2. Tužitelj ukazuje na pogrešna pravna shvaćanja tuženika obzirom da za postojeće javno parkiralište nije potrebno ishoditi građevinsku i uporabnu dozvolu, kao niti za postojeća parkirališta ucrtana na gradskim prometnicama, pločnicima i sl., nadalje da je Urbanističkim planom uređenja središta grada Osijeka dopušteno javno parkiralište, prostornim planom je predviđena izgradnja jedinstvene javne garaže šireg obuhvata i nekoliko javnih pristupnih puteva, nisu izvedeni samo asfaltirani pristupni putevi nego cijeli splet internih prometnica, armirano betonsko stepenište, nasipi tamponske posteljice, betonske konstrukcije pločnika, rubnjaka i ograda, zaštitni zid od poplave, izgrađena prometna signalizacija, sustav naplate parkiranja opskrbljen električnom energijom, oborinska odvodnja i javna rasvjeta, postoje i posebni ormarići HEP-a za postojeće priključke električne energije za potrebe parkirališta, kućica i nekoliko rampi pokretanih električnom energijom, preko izgrađenog parkirališta se odvija javni pristupni put do garaža Esseker centra, na nekretninama izgrađeno parkiralište postoji u cijelosti sa opremljenom infrastrukturom i prije 1996. godine.

1.3. Osim navedenog, tužitelj tvrdi da prvostupanjsko tijelo nije na adekvatan način provelo identifikaciju čestica te utvrđenje suvlasničkog udjela podnositelja zahtjeva.

1.4. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Zainteresirana osoba ŽDO u Osijeku protivi se tužb i i tužbenom zahtjevu u cijelosti te je suglasna s pobijanom odlukom tuženika od 5. ožujka 2021., kao i njegovim obrazloženjem.

4. Zainteresirana osoba ŽF u odgovoru na tužbu ističe da su navodi iz tužbe zasnovani na pogrešnom tumačenju pravnih propisa i netočnom iznošenju stvarnog činjeničnog stanja. Navodi da pretvorba društvenog vlasništva u vlasništvo Grada Osijeka ne predstavlja zapreku za vraćanje zemljišta u vlasništvo prijašnjim vlasnicima (sukladno presudi Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us- 9237/2005) pa stoga činjenica što je Grad Osijek naknadno kupoprodajnim ugovorom od 28. listopada 2008. prodao predmetno zemljište trgovačkom društvu Panteon građenje d.o.o. također ne predstavlja zapreku za vraćanje zemljišta (nekretnina) u vlasništvo podnositelju zahtjeva. Smatra paušalnim navode tužitelja kako je prema uputi u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i rješenja Ministarstva pravosuđa utvrđeno da se u ovom slučaju ne može primijeniti odredba članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi, kako je tužitelj dostavio dokaze o ulaganju u predmetne nekretnine, kako parkiralište nije nelegalno te kako se u pobijanim rješenjima izvode nepravilni zaključci o mogućnosti povrata i nezakonitostima u raspolaganju nekretninama. Posebice smatra bespredmetnim navode tužitelja da se upravni postupak nije mogao voditi radi parničnog postupka kojeg je vodio tužitelj protiv Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva, kao i prigovore zašto se kao ovlaštenik prava na naknadu ne navodi OF jer je ista, kao sestra zainteresirane osobe, prenijela sva prava zainteresiranoj osobi u upravnom postupku, a samim time je jasan i način izračuna suvlasničkih dijelova čiji se povrat nalaže.

4.1. Ističe nespornim da su nekretnine oduzete temelje presude koja predstavlja presudu definiranu odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o naknadi, da je tijekom upravnog postupka utvrđeno o kakvim nekretninama se radilo u vrijeme konfiskacije te da ih današnji vlasnici nisu stekli temeljem valjane pravne osnove. Osim toga, provedenim građevinskim i geodetskim vještačenjima je utvrđeno o kojim točno nekretninama se radi i da iste predstavljaju neizgrađeno građevinsko zemljište koje nije privedeno namjeni te da na istima nisu poduzete pripremne radnje za izgradnju, pri čemu se izrada prostornih planova ne smatra pripremom zemljišta za izgradnju, sukladno presudi Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-11487/1999. Osim toga, u smislu odredbe članka 17. i članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi te zauzetih stajališta Upravnog suda Republike Hrvatske u presudama poslovi broj: Us- 11013/2009 i Us-9237/2005 zakonito je određeno vraćanje u vlasništvo dijela predmetnih nekretnina zainteresiranoj osobi, unatoč činjenici što su te nekretnine predstavljale u trenutku oduzimanja i činjenicama da je nevaljanim pravnim poslom tužitelja te upisanim zabranama otuđenja i opterećenja pravnim poslom nezakonito naknadno raspolagano tim nekretninama od strane trećih osoba. Također, u smislu presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-6820/2005-11 te sukladno odredbi članka 17. i članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi donesen je ispravan zaključak da se zemljište (nekretnine) na kojemu je ranije izgrađena zgrada srušena, a koje u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište, vraća podnositelju u naravi u vlasništvo.

4.2. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troška upravnog spora.

5. Uz podnesak od 7. prosinca 2021. zainteresirana osoba ŽF dostavila je presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 4975/2019 od 1. lipnja 2021. kojom je preinačena presuda Županijskog suda u Osijeku broj: Gž - 1047/17-9 od 13. lipnja 2019. na način da je odbijena žalba ovdje tužitelja te je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-962/2016 od 28. ožujka 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi njegovo vlasništvo na nekretnini koja je vraćena u vlasništvo zainteresirane osobe rješenjem tuženika od 5. ožujka 2021.

6. Valja napomenuti da je tijekom upravnog spora zainteresirana osoba ŽF preminuo te je Kornel Šeper proglašen nasljednikom pok. ŽF temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: O-1780/200, UPP/OS-245/2022 od 3. studenoga 2022. i isti je stupio u pravni položaj zainteresirane osobe.

7. Zainteresirane osobe BIFIDUS d.o.o., CAVUS d.o.o. i DEMUM d.o.o. u podnesku od 16. svibnja 2025. ističu da imaju pravni interes za poništavanjem osporavane odluke jer su vlasnici nekretnina koje bi se prema odluci trebale vratiti zainteresiranoj osobi ŽF te da se sva dokumentacija o kupoprodaji nekretnina, vlasništvu istih te pravnom sljedništvu već nalazi u spisu.

7.1. Navedene zainteresirane osobe su u upravnom sporu kod ovoga Suda poslovni broj: Us I-711/2021 imale status tužitelja, međutim, rješenjem Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I-711/2021-20 od 28. travnja 2022. njihove tužbe su odbačene, što je potvrdio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj: Usž-2667/2022-4 od 13. ožujka 2025. u odnosu na navedene tužitelje obzirom da isti nisu podnijeli žalbu odnosno redoviti pravni lijek protiv prvostupanjskog rješenja te stoga nemaju mogućnost osporavati rješenje tuženika. Stoga Sud neće u nastavku iznositi njihove navode koji su tiču statusa stranke u upravnom postupku.

7.2. Naime, zainteresirane osobe su u tužbama podnesenima ovome Sudu u predmetu poslovni broj: Us I-711/2021 u bitnome navele da predmetne nekretnine ne mogu biti predmetom povrata obzirom na činjenicu da objekti parna pivovara i stambeni i poslovni objekti danas ne postoje niti se po pitanju tih nekretnina može postupati kao da je konfiscirano neizgrađeno građevinsko zemljište. Osim toga, uvidom u povijesnu situaciju položaja oduzetih parcela i površinu današnjih novih parcela očita je promjena njihovih površina i promjena linije obale rijeke Drave koja se nakon oduzimanja dogodila naknadnim nasipavanjem obale rijeke Drave zbog izgradnje obaloutvrde i obrane od poplava te na njima novih objekata „Osječke pivovare“ nakon 1960.-tih godina. Smatraju da angažirani vještak nije utvrdio cjelovito i stručno činjenično stanje, zatim da nije jasno tko je točno ovlaštenik naknade, a tko prijašnji vlasnik jer su podnositelji zahtjeva za povrat ŽF i OF niti koje točno udjele suvlasništva zahtijeva ovlaštenik naknade.

7.3. Osim toga, dodaju da se za vlasništvo na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi spor, dok je kao obveznik naknade određena Republika Hrvatska, iako je vlasnik u zemljišnim knjigama Grad Osijek, te da nisu utvrđene činjenice za katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima se danas u naravi nalazi i posluje Hotel Osijek, a što je bitno jer ove nekretnine zajedno sa spornim nekretninama iz ovog postupka čine povijesno položajnu, funkcionalnu i tehničku cjelinu. Ističu da se na predmetnim nekretninama danas koriste kolni i pješački prolazi javne namjene, parkirališni prostori (prema odredbama Urbanističkog plana uređenja središta Grada Osijeka) i prostorno planski zadan jedini mogući kolni i pješački prolaz za susjedni poslovno stambeni objekt Esseker centar kojemu je to jedini mogući pristupni put za korištenje postojeće izgrađene dvije etaže podzemne garaže, a omogućava i jedini evakuacijski izlaz i obveznu protupožarnu obranu za poslovne objekte Esseker centar i Hotel Osijek.

7.4. Iznose da se podnositelju zahtjeva neosnovano dodjeljuje neizgrađeno građevinsko zemljište koje mu kao takvo nikada nije bilo oduzeto jer su mu bile oduzete zgrade: tvornica piva te stambeni i poslovni objekti. Također dodaju da prema Provedbenom planu dijela gradskog centra „Gornjodravska obala u Osijeku“ nije predviđena izgradnja mješovite niti priprema za izgradnju objekata mješovite namjene nego koncertno multimedijalne dvorane sa sadržajima kongresnog centra, javne garaže, etapna izgradnja i prometna rješenja, a prva etapa je izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Esseker centar sa 200 etažnih jedinica, garažama i pristupnim putevima sukladno ovome planu. Osim toga, postoje realizirani priključci na komunalnu infrastrukturu, sve kao što navodi i tužitelj u tužbi.

7.5. Nadalje navode da su nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica]-7 i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije donošenja Zakona o naknadi prenesene na Grad Osijek, a iste se oduzimaju od zabrane prema tadašnjem Zakonu o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba. K tome, iste jesu u vrijeme donošenja Zakona o naknadi i danas unutar prostorno planski nedjeljivog obuhvata cjelovite izgradnje zajedno sa susjednim izgrađenim nekretninama na k. č. br. [katastarska čestica] u privatnom vlasništvu gospodarskih subjekata, za koje je prema propisanoj prostorno planskoj dokumentaciji Urbanističkog plana uređenja središta grada Osijeka 2009. godine proveden javni arhitektonski natječaj i time je izrađena projektna dokumentacija za izgradnju. Citiraju što je propisano Zakonom o prostornom uređenju u svezi pripreme zemljišta za izgradnju, člankom 3. Zakona o gradnji i člankom 27. Urbanističkog plana uređenja središta Grada Osijeka u svezi javnih parkirališta i garaže te što je određeno Provedbenim planom dijela gradskog centra „Gornjodravska obala u Osijeku“ u svezi javnih parkirališta. Što se tiče k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navode da su iste prenesene u vlasništvo Grada Osijeka temeljem sudske odluke koji je trenutni zemljišnoknjižni vlasnik tih nekretnina.

7.6. Dodaju da je Grad Osijek Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 28. listopada 2008. prodao nekretnine, k. č. br. [katastarska čestica]-7 koje su bile zajedno sa k. č. br. [katastarska čestica] ukupni predmet kupoprodaje tvrtki Panteon građenje d.o.o., a kupac je pristupio kupnji navedenih nekretnina stoga što je bio vlasnik susjednih katastarskih čestica [katastarska čestica] (Esseker centar) i 5669/2 koje nekretnine su prema prostorno planskim odredbama obuhvaćale prostorni plansku zadanu građevinsku cjelinu, za koju je kupac proveo i financirao javni arhitektonski natječaj za odabir najboljeg projektnog rješenja, izvršio pripremne radove iskopa i uklanjanja nepotrebnih nasipa, zatrpavanje bunara, izvršio ugradnju asfaltiranih pristupnih cesta i ugradio oborinsku odvodnju u priključak na električnu energiju. Ističu da kupac nije mogao znati jesu li dijelovi tih nekretnina predmet zahtjeva za povrat prema Zakonu o naknadi. Osim toga, smatraju da, obzirom da je prvostupanjskim rješenjem određen naturalni povrat, tada je istim rješenjem trebalo utvrditi je li na oduzetim nekretninama u vrijeme oduzimanja bila upisana hipoteka te ukoliko je, utvrditi naknadu za revalorizirani iznos duga za potrebnu uplatu u korist proračuna Republike Hrvatske.

7.7. Slijedom navedenog, zainteresirane osobe predlažu poništiti osporavana rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela.

8. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a održana je i javna rasprava dana 29. travnja 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

8.1. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao kod navoda iz tužbe, svih navoda iznesenih tijekom upravnog spora i postavljenog tužbenog zahtjeva. Također je predložio provođenje vještačenja na okolnosti da li su predmetne čestice privedene namjeni te da li su obavljani građevinski radovi, kao i na okolnost postojanja 150 parkirnih mjesta koje proizlaze iz Provedbenog urbanističkog plana za dio gradskog centra Gornjodravska obala iz 1980. godine. Ujedno je zatražio trošak upravnog spora prema troškovniku od 29. travnja 2026. u ukupnom iznosu od 5.431,95 EUR. Opunomoćenik zainteresiranih osoba BIFIDUS d.o.o., CAVUS d.o.o. i DEMUM d.o.o. je u cijelosti ostao kod navoda iznesenih tijekom upravnog spora te se protivio provođenju predloženog dokaznog prijedloga od strane tužitelja, a zatražio je trošak upravnog spora na ime prisustvovanja raspravi u iznosu od 1.000,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 1.250,00 EUR. Nadalje, opunomoćenica zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku ostala je kod navoda iz odgovora na tužbu te se u cijelosti priklonila navodima iz obrazloženja osporavane odluke, a protivila se izvođenju predloženog dokaznog prijedloga. Također, na raspravi je opunomoćenik zainteresirane osobe Kornela Šepera izjavio da i nadalje ostaje kod svih dosada iznesenih navoda, a posebice je istaknuo da Grad Osijek nije upisan kao vlasnik predmetnih čestica pa time nije niti obveznik naknade. Osim toga, preostale zainteresirane osobe kao upisani vlasnici nisu osporili rješenjem utvrđenu obvezu povrata suvlasničkih dijelova nekretnina, a što je i utvrdio Visoki upravni sud Republike Hrvatske, kao što zainteresirane osobe tijekom upravnog postupka nisu istaknuli prigovore na provedeno građevinsko vještačenje niti su predložili novo vještačenje. Stoga zainteresirana osoba smatra da Sud može donijeti odluku temeljem dokaza provedenih u upravnom postupku te utvrditi da predmetne čestice nisu privedene namjeni, a ujedno je zatražio i trošak upravnog spora na ime prisustvovanja raspravi u iznosu od 1.000,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 1.250,00 EUR.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Obzirom da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tijekom upravnog postupka, Sud nije smatrao potrebnim provoditi predloženi dokazni prijedlog tužitelja za provođenje građevinskog vještačenja u ovom upravnom sporu te je stoga na ročištu održanom dana 29. travnja 2026. navedeni dokazni prijedlog odbio kao nepotreban.

11. Prvenstveno valja napomenuti da se ovaj upravni spor vodi u izvršenju rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2667/2022-4 od 13. ožujka 2025. kojom je usvojena žalba prvotužitelja Grada Osijeka i poništena točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I-711/2021-20 od 28. travnja 2022. samo u odnosu na prvotužitelja Grad Osijek te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom upravnom sudu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke rješenja), dok je odbijena žalba tužitelja: 2) Cavus d.o.o., 3) Demum d.o.o. i 4) Bifidus d.o.o. i potvrđena točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I- 711/2021-20 od 28. travnja 2022. u odnosu na navedene tužitelje.

11.1. Naime, rješenjem Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I-711/2021-20 od 28. travnja 2022. (točka I. izreke) tužbe prvotužitelja Grada Osijeka, drugotužitelja Bifidus d.o.o., trećetužitelja Cavus d.o.o. i četvrtotužitelja Demum d.o.o. su odbačene.

12. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja Grada Osijeka izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Osječko -baranjskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/14-01/59, URBROJ: 2158-04-01/3-18-57 od 22. siječnja 2018.

12.1. Navedenim djelomičnim rješenjem pod točkom ŽF iz [adresa], daje se (vraća) u vlasništvo i posjed u 9/24 dijela nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 290 m3, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je kao obveznik naknade pod točkom II. izreke rješenja za predmetne nekretnine utvrđen „Demum d.o.o.“ Osijek. Nadalje, točkom III. izreke rješenja ŽF iz [adresa] daje se (vraća) u vlasništvo u posjed u 9/24 dijela nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] površine 130 m2, k. č. br. [katastarska čestica] površine 10 m2, k. č. br. [katastarska čestica] površine 11 m2, k. č. br. [katastarska čestica] površine 101 m2, dok je kao obveznik naknade pod točkom IV. izreke rješenja za predmetne nekretnine utvrđen „Bifidus d.o.o.“ Osijek. Točkom V. izreke ŽF iz [adresa] daje se (vraća) u vlasništvo i posjed u 9/24 dijela nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] površine 68 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] površine 92 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je kao obveznik naknade pod točkom VI. izreke rješenja za predmetne nekretnine utvrđen „Cavus d.o.o.“ Osijek. Pod točkom VII. izreke rješenja ŽF iz [adresa] daje se (vraća) u vlasništvo u posjed u 9/24 dijela nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] površine 817 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] površine 3925 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je kao obveznik naknade pod točkom VIII. Izreke rješenja za predmetne nekretnine utvrđena Republika Hrvatska. Nadalje je određeno da će Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Osijeku, nakon pravomoćnosti ovoga rješenja, provesti po službenoj dužnosti promjenu zemljišnoknjižnoga stanja, a Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Osijek u katastarskom operatu, kao i da svaka stranka snosi svoje troškove (točke IX. i X izreke rješenja).

13. Predmetno prvostupanjsko rješenje doneseno je u ponovnom postupku, u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us- 12024/2010-13 od 19. prosinca 2013., kojom je poništeno (ranije) rješenje Ministarstva pravosuđa [adresa] KLASA: UP/II-942-01/10-01/574, URBROJ: 514-03- 10-4 od 6. rujna 2010. i izvršenju rješenja Ministarstva pravosuđa [adresa] KLASA: UP/II-942-01/14-01/197, URBROJ: 514-04-02-01-14-03 od 5. svibnja 2014.

13.1. U obrazloženju citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske navodi se da se u provedenom dokaznom postupku utvrđivalo je li predmetno zemljište privedeno namjeni u skladu s odredbom članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi). Međutim, kako se radi o konfisciranim nekretninama (Odluka o konfiskaciji Kotarskog narodnog suda u Osijeku poslovni broj: III.R.404/45, 430/45 i R.1444/45 od 3. siječnja 1946., prijašnjih suvlasnika B, DF – oca ovlaštenika naknade i R), potrebno je utvrditi slijedeće: - radi li se u konkretnom slučaju o presudi iz članka 4. stavka 1. Zakona o naknadi te ako se radi o ovakvoj presudi utvrditi ispunjava li ovlaštenik naknade uvjete da mu se imovina konfiscirana njegovom predniku da u vlasništvo ili da naknada prema odredbama Zakona o naknadi; - utvrditi o kakvim se točno nekretninama radilo u vrijeme konfiskacije, odnosno što se na njima nalazilo te isto usporediti s onim što se na njima nalazi danas te – što se nakon konfiskacije događalo s predmetnim nekretninama po pitanju raspolaganja tj. vlasništva, odnosno jesu li treće osobe te nekretnine stekle valjanim pravnim poslom.

14. Sukladno članku 4. stavku 1. Zakona o naknadi, osobama kojima je imovina oduzeta na temelju sudske presude za kazneno djelo, u kojoj je izrečena kazna konfiskacije imovine, ili zaštitna mjera konfiskacije imovine uz kaznu, konfiscirana imovina dati će se u vlasništvo ili dati naknada prema odredbama ovoga Zakona, ako je riječ o presudama sudova bivše Jugoslavije od 15. svibnja 1945. godine do 25. lipnja 1991. godine za politička kaznena djela, politički motivirana kaznena djela, ili druga kaznena djela, ako je do osuđujuće presude došlo zlouporabom prava ili političke moći. Odluka iz stavka 1. ovoga članka donosi se po pribavljenom mišljenju Državnog odvjetnika Republike Hrvatske. U dvojbenim slučajevima, tražitelj vraćanja imovine, uputit će se da prije donošenja odluke o njegovu zahtjevu, sukladno zakonu pokrene postupak za poništenje kaznene presude (stavak 3.).

15. Prema odredbi članka 52. Zakona o naknadi, prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano (stavak 1.). U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona (stavak 2.).

16. Prvostupanjsko tijelo je u ponovnom postupku zatražilo mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te je iz mišljenja broj: KR-I-DO-1340/01 od 14. svibnja 2015. razvidno da se u konkretnom slučaju radi o presudi Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u [adresa] za Okrug Osijek – Virovitica broj Kz-75/45 od 2. srpnja 1945. kojom je Šeper Kornel (otac ovlaštenika naknade), sin pok. B, proglašen krivim te osuđen zbog kaznenog djela iz članka 2. točaka 8., 7., 1. i 9. Odluke o zaštiti nacionalne časti U i Ž u [adresa], odnosno o presudi bivše Jugoslavije za politički kazneno djelo.

17. Nadalje, prema očitovanju ovlaštenika naknade u trenutku konfiskacije oduzete nekretnine predstavljale su poslovno-gospodarski i stambeni kompleks gledajući iz Šamačke ulice od istoka prema zapadu i to:

-današnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi je predstavljala kuće (zgrade) na kućnom broju 6, 8, 10 i 12 (prema uvjerenju o identifikaciji stare k. č. br. [katastarska čestica] k, 7360/1 l, 7360/1 m, 7360/1 n, 7405/1 f, 7405/1 g) pri čemu je prije kuće br. 6 postojao ulaz (sporedni ulaz u pivovaru) u dvorište s gospodarskim i stambenim zgradama (s tavanskim i podrumskim prostorima) tadašnje pivare C. Šeper, a koje dvorište je bilo povezano s dvorištem u koje se ulazilo između kuća s kućnim brojem 10 i 12 (glavni ulaz u pivaru) unutar kojega su se također nalazile gospodarske i stambene zgrade pivovare s tavanskim i podrumskim prostorima za potrebe pivovare. Predmetne zgrade koje su se nalazile na samoj Šamačkoj ulici korišteni su kao uredski prostori u stanovi obitelji Šeper;

-današnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara k. č. br. [katastarska čestica] e, 7360/1 i) u naravi je predstavljala zgradu na kućnom broju 16 s ulazom, koja se protezala u obliku slova „U“ do Gornjodravske obale i sastojala se od stamben ih, gospodarskih i poslovnih dijelova u kojemu se, između ostaloga, jedno vrijeme nalazila Pivnica Šeper sa salom za ples i pripadajućim dvorištem;

-današnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi je predstavljala kuću na broju 16 s ulazom na istočnoj strani u dvorište koja odgovara današnjoj k. č. br. [katastarska čestica], a unutar kojeg su se nalazile s tom kućom povezane gospodarske zgrade današnje k. č. br. [katastarska čestica], iza koje je bilo dvorište uz Gornjodravsku obalu, a koje odgovara današnjoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara k. č. br. [katastarska čestica] h, 7405/1 d, 1824, 1825);

-današnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi je predstavljala kuću na Gornjodravskoj obali broj 17 s gospodarskom zgradom i dvorištem, a koja se nalazila zapadno uz zgradu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara k. č. br. [katastarska čestica]/ g).

18. Osim toga, ovlaštenik naknade se očitovao da je nakon konfiskacije oduzeta Pivovara Šeper dana na korištenje Pivovari i vinogorju iz Osijeka, a stambeni objekti fizičkim osobama za stanovanje, do njihovog potpunog rušenja početkom 80 -tih godina prošlog stoljeća od kada se to zemljište koristi za javno parkiralište bez izgrađene infrastrukture.

19. Nadalje, zaključkom prvostupanjskog tijela određen je dana 24. studenog 2015. očevid na predmetnim nekretninama uz sudjelovanje geodetskog vještaka Dušana

O te je utvrđeno slijedeće:

- da nova k. č. br. [katastarska čestica] odgovara nekada staroj k. č. br. [katastarska čestica] koja je bila zgrada broj 14,

- da nova k. č. br. [katastarska čestica] odgovara, između ostalih, nekada staroj k. č. br. [katastarska čestica], a predstavljala je kuće broj 8, 6, 10 i 12 sa gospodarskim i stambenim zgradama, dok se na k. č. br. [katastarska čestica] nalazila Pivovara Šeper,

- da nove k. č. br. [katastarska čestica] odgovaraju nekada starim k. č. br. [katastarska čestica] na kojima se nalazila kuća broj 16 i gospodarske zgrade,

- da nove k. č. br. [katastarska čestica] odgovaraju nekada staroj k. č. br. [katastarska čestica], a nove k. č. br. [katastarska čestica] odgovaraju nekada staroj k. č. br. [katastarska čestica],

- da nova k. č. br. [katastarska čestica] odgovara dijelu stare k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj se nekada nalazila kuća broj 17, Gornjodravska obala, s gospodarskom zgradom i dvorištem,

- da se na svim ovim navedenim novim katastarskim česticama danas nalazi javno parkiralište i da na njemu nema izgrađenog stambenog ili gospodarskog objekta, odnosno objekta slične namjene.

20. Također, dodatno je zatraženo i provođenje građevinskog vještačenja te je u tom smislu određen vještak građevinske struke ČF koji je obavio očevid na licu mjesta dana 8. lipnja 2016. i u spis dostavio nalaz i mišljenje u kojem je utvrđeno slijedeće:

- na dan donošenja Zakona o naknadi tj. 11. listopada 1996. na snazi je bio Prostorni plan uređenja Općine Osijek („Službeni glasnik“ Općine Osijek broj: 12/79., 8/84., 7/88., 5/89., 6/92.), prema kojem su navedene čestice bile unutar granica građevinskog područja u mješovitoj namjeni te su bile u obuhvatu Provedbenog urbanističkog plana dijela gradskog centra „Gornjodravska obala“ u Osijeku („Službeni glasnik“ Općine Osijek broj: 6/89.), a prema provedbenom planu detaljnije je određena namjena javni sadržaj (trgovina, ugostiteljstvo, usluge i sl.).

- izmještanje Pivovare na drugu lokaciju bilo je u skladu s Prostornim planom te se danas na tom mjestu nalazi javno parkiralište za automobile, i to: na k. č. br. [katastarska čestica] parkiralište je dodijeljeno koncesionaru „Elektromodul“ d.o.o. Osijek, a na k. č. br. [katastarska čestica] je također parkiralište koje se nalazi u naplati kod društva „Esseker parking“ d.o.o. Osijek

- parkiralište je izgrađeno nelegalno budući da u Upravnom odjelu za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje nije evidentiran zahtjev niti je izdana lokacijska, građevinska ili uporabna dozvola, odnosno uklanjanjem objekta Pivovare Šeper i stambenih zgrada izvršena je samo djelomična priprema zemljišta za izgradnju, tj. da bi bila izvršena priprema zemljišta u cijelosti, na navedenom zemljištu trebao bi biti izgrađen objekt sukladno Prostornom planu. Međutim, do danas objekt nije izgrađen, odnosno uklanjanjem prijašnjih objekata nije izvršena niti druga priprema zemljišta za izgradnju, kao što je pristupni put na javnu gradsku prometnicu, priključci na gradsku infrastrukturu, električnu mrežu, vodovod, kanalizaciju, grijanje i sl .

21. Kao što je već navedeno, djelomičnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 22. siječnja 2018., između ostalog, pod točkom VII. izreke ŽF iz [adresa] daje se (vraća) u vlasništvo u posjed u 9/24 dijela nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] površine 817 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] površine 3925 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je kao obveznik naknade pod točkom VIII. izreke za predmetne nekretnine utvrđena Republika Hrvatska.

22. Tijekom postupka je utvrđeno da su sadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] konfiscirane te da su uknjižene kao općenarodna imovina; da je kao organ upravljanja bila upisana Osječka pivovara u Osijeku; da su se na zemljištu nalazili i građevinski objekti; da je u postupku osnivanja nove zemljišne knjige na spornim česticama upisano društveno vlasništvo, a prijenos prava korištenja je trebao biti prenesen nakon što poduzeća o tome sudu dostave rješenja; da se Republika Hrvatska upisala kao vlasnica na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju u skladu s odredbom članka 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, broj: 21/96., 71/97., 73/00.) obzirom da je utvrđeno da u postupku pretvorbe društvenog vlasništva IPK Osijek d.d. te nekretnine nisu procijenjen u temeljni kapital društva; da IPK Osijek d.d. nikada nije bio u zemljišnim knjigama upisan kao nositelj prava korištenja na predmetnom zemljištu: da je prednik tužitelja SIZ za urbanizam i komunalne djelatnosti Općine Osijek 31. siječnja 1977. sklopio s nositeljem prava korištenja na spornim nekretninama Pivovarom i vinogorje, kupoprodajni ugovor kojim „Pivovara“ prodaje svoje zgrade koje su predviđene za rušenje prema urbanističkom rješenju „Gornjodravska obala“ te ustupa svoje pravo korištenja na nacionaliziranom građevinski izgrađenom zemljištu predniku tužitelja, te je ugovor ovjerio tadašnji javni pravobranitelj; da je SIZ stupio u posjed predmetnih čestica, dao stanove na korištenje nositeljima stanarskog prava na stanovima u zgradama predviđenim za rušenje; da je Pivovara izmještena na drugu lokaciju te su zgrade sagrađene na spornom zemljištu srušene 1980. odnosno 1981., radi provedbe urbanističkog rješenja „Gornjodravska obala“ te da se na predmetnim česticama danas nalazi parkiralište.

23. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-1047/2017-9 od 13. lipnja 2019. preinačena je presuda Općinskog suda u Osijeku od 28. ožujka 2017., broj P - 962/2016-13 te je, između ostalog, suđeno: „ Utvrđuje se da je tužitelj Grad Osijek, F. Kuhača 9, vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 6,8,10,12, zgrada, šupa i dvor u površini od 3925 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 14 i dvor, Šamačka ul. u površini od 817 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], što je tuženik Republika Hrvatska, Zagreb, Trg Sv. Marka 6, dužna priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenim nekretninama, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova sudska presuda“ te je u korist tužitelja dana 15. listopada 2019. pod brojem Z-16644/2019 izvršena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama, što je vidljivo iz povijesnih zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

24. Međutim, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 4975/2019 - 7 od 1. lipnja 2021. prihvaćena je revizija tuženice Republike Hrvatske i umješača ŽF iz [adresa] te je preinačena presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž-1047/2017-9 od 13. lipnja 2019. na način da je odbijena žalba tužitelja Grada Osijeka i potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-962/2016-13 od 28. ožujka 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj Grad Osijek vlasnik predmetnih nekretnina, što je tuženica dužna priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenim nekretninama, a koju će u suprotnom zamijeniti presuda.

24.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju presude navodi da je Republika Hrvatska pravo vlasništvo stekla na temelju zakonskih odredbi, dok kupoprodajni ugovor prednika Grada Osijeka (SIZ za urbanizam i komunalne djelatnosti Općine Osijek) od 31. siječnja 1977. koji je sklopio s nositeljem prava korištenja „Pivovarom i vinogorje iz Osijeka“ na kojem tužitelj temelji pravo vlasništva nikada nije bio upisan u zemljišne knjige, odnosno prodavatelj „Pivovara i vinogorje iz Osijeka“ nikada nije bila upisana kao vlasnik predmetnih nekretnina da bi kao takva mogla predmetne nekretnine predati predniku tužitelju. Slijedom navedenog, kako su predmetne nekretnine, odnosno građevine na zemljištu u društvenom vlasništvu srušene, to prema odredbi Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Službeni list FNRJ“ br. 56/54.) Grad Osijek kao pravni sljednik SIZ-a nije mogao steći pravo korištenja na predmetnim nekretninama.

25. Nadalje, pregledom zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je na temelju presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-962/2016-13 od 28. ožujka 2017. i presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž-1047/2017-9 od 13. lipnja 2019., a koje se nalaze u zbirci isprava pod poslovnim brojem Z- 16644/2019, presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 4975/2019-7 od 1. lipnja 2021. i tabularne isprave Grada Osijeka, KLASA: 960-01/21-01/74, URBROJ: 2158-1-14-00/2-22-31 od 23. ožujka 2022. uknjiženo pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske pod brojem Z-5706/2022, a koja je prethodno bila upisana kao vlasnik i u trenutku donošenja djelomičnog prvostupanjskog rješenja od 22. siječnja 2018. te je stoga i određena kao obveznik naknade.

26. Što se tiče k. č. br. [katastarska čestica] vidljivo je da je dana 28. listopada 2008. zaključen kupoprodajni ugovor između Grada Osijeka kao prodavatelja i tvrtke „Panteon građenje“ kao kupca tj. Grad Osijek je prodao navedene nekretnine uz uvjet da, ukoliko podnositelj zahtjeva za naknadu oduzete imovine, ostvari pravo na naturalni povrat navedenih nekretnina, ugovorne strane su suglasne da ugovor ne proizvodi pravne učinke, a podnositelj zahtjeva za naknadu oduzete imovine, u tom slučaju može protiv kupca tražiti ovrhu radi ostvarenja svog prava, a Grad Osijek vratiti ono što je temeljem ugovora primio na ime navedenih nekretnina. Nakon toga, tvrtka „Panteon građenje“ je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. studenog 2009. predmetne nekretnine prodala tvrtki „Promenada projekt“ d.o.o. Osijek, međutim, navedeni ugovor je raskinut 29. prosinca 2009. Također, iz podataka spisa proizlazi da su navedene čestice trenutno vlasništvo pravnih osoba, i to: k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tvrtke „Demum“ d.o.o. Osijek, k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tvrtke „Bifidus“ d.o.o. Osijek, a k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tvrtke „Cavus“ d.o.o. Osijek.

27. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje tijekom upravnog postupka i mjerodavne odredbe materijalnog prava, Sud smatra da su pravilno tuženik i prvostupanjsko tijelo utvrdili da se radi o konfisciranim nekretninama, kao i da se radi o presudi iz članka 4. stavka 1. Zakona o naknadi, zatim da prostor na česticama koje su predmet povrata predstavlja parkiralište koje je izgrađeno nelegalno te da na njemu nema izgrađenog stambenog ili gospodarskog objekta, odnosno objekta slične namjene pa je stoga izvršena samo djelomična priprema zemljišta za izgradnju. Naime, uklonjeni su objekti pivovare Šeper i stambene zgrade, dok se na zemljištu ne nalazi objekt predviđen Prostornim planom te nema pristupnih puteva na javnu gradsku prometnicu, priključaka na gradsku infrastrukturu, električnu mrežu, vodovod, kanalizaciju, grijanje i sl.

27.1. Osim toga, Grad Osijek nije bio vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi čega nije mogao raspolagati imovinom, a posljedično tome predmetne čestice nisu mogle biti niti predmetom kupoprodajnih ugovora i ostalih načina prijenosa prava vlasništva.

27.2. Nadalje, nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene su kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 4975/2019-7 od 1. lipnja 2021., a koji Sud je utvrdio da Grad Osijek kao pravni sljednik SIZ-a nije mogao steći pravo korištenja na predmetnim nekretninama, već je vlasništvo istih temeljem zakonskih odredbi stekla Republika Hrvatska, a koja se kao obveznik naknade i vlasnik predmetnih nekretnina niti ne protivi vraćanju istih u naravi pravnom sljedniku ovlaštenika naknade.

28. S obzirom na sve navedeno, pravilno je tuženik odbio žalbu izjavljenu protiv djelomičnog rješenja potvrđujući da predmetne nekretnine treba vratiti pravnom sljedniku ovlaštenika naknade u naravi te je stoga Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučio kao u točki I. izreke presude.

29. Kako su tužitelj i zainteresirane osobe Bifidus d.o.o., Cavus d.o.o. i Demum d.o.o. u cijelosti izgubile spor, prema članku 147. stavak 1. ZUS -a, odbijen je i njihov zahtjev za naknadom troškova ovoga spora te je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.

30. S druge strane, zainteresiranoj osobi DF pripada trošak za pristup opunomoćenika na raspravu održanu dana 29. travnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/2. Tarife), uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife), kako je to zatraženo u troškovniku od 29. travnja 2026., dakle zainteresiranoj osobi je sveukupno priznat trošak u iznosu od 1.250,00 eura te je stoga tužitelj obvezan nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

31. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 27. svibnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi ŽDO u Osijeku, Građansko-upravni odjel

4. Zainteresiranoj osobi Kornelu Šeperu, po opunomoćeniku

5. Zainteresiranim osobama Bifidus d.o.o., Cavus d.o.o. i Demum d.o.o., po opunomoćeniku