Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-14/2024-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada Splita, Hercegovačka 51, OIB: 4453703418, kojeg zastupa punomoćnik Neven Matas, odvjetnik u Splitu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-116/2016 od 29. studenog 2023., 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-116/2016 od 29. studenog 2023. u točkama I., II., III. i usvajajućem dijelu točke IV. izreke.

2. Tuženiku se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju s osnove uvećanja koeficijenta radnog mjesta iznos od 3.761,36 eur/28.340,32 kn, po osnovi minulog rada iznos od 2.894,66 eur /21.809,24 kn, te po osnovi rada u turnusu iznos od 1.819,57 eur /13.809,24 kn sve sa zateznom kamatom tekućom na pojedine obroke kako je to specificirano u točkama I., II. i III. izreke za razdoblje od 2011. do 2016. godine. U točki je IV. izreke naloženo tuženiku da tužitelju plati troškove postupka od 4.573,08 eura/34.455,87 kn sa zateznom kamatom, dok je s ostatkom zatraženih troškova tužitelj odbijen.

2. Protiv usvajajućeg dijela presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22-dalje ZPP) uz prijedlog da se uvaženjem žalbe presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a podredno ukine.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće po gore navedenim osnovama za razdoblje od rujna 2011. do siječnja 2016. uz temeljno pravno pitanje obračunava li se plaća tužitelja osnovom Kolektivnih ugovora zaključenih s Gradom Splitom 2008. i 2014. (stajalište tuženika) ili Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike iz 2008., 20112. i 2013, (stajalište tužitelja).

6. U ovoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca-... da mu je tuženik kroz relevantno razdoblje obračunavao plaću sukladno odredbama Kolektivnih ugovora zaključenih s Gradom Splitom i odredbama Pravilnika o radu, te nije osporena visina tužbenog zahtjeva kako je on postavljen prema zadnjoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka financijske struke na kojeg stranke nisu imale primjedbi a koji je tužbeni zahtjev usvojen pobijanom presudom.

7. Vezano za sporno pravno pitanje od odgovora na koje ovisi visina plaće tužitelja, sud je prvog stupnja na temelju utvrđenih i nespornih činjenica ocijenio da je tuženik isplatio nižu plaću od one koju je bio dužan po osnovi uvećanja koeficijenta, minulog rada i rada u turnusu. Pri tome je cijenio stajališta obje parnične stranke kroz kroz propise na koje su se pozivale i koji su relevantni za donošenje odluke.

8. Utoliko je sud prvog stupnja pravilno naveo da je čl. 126. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Nar. nov. 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, dalje: KUDSLN/08) te čl. 128. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Nar. nov. 89/12, 89/12, 104/13, dalje: KUDSLN/12) i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Nar. nov. 104/13., 150/13., 153/13., dalje: KUDSLN/13) bilo propisano da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe tih Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu. Dakle, za odgovor na sporno pitanje bilo je potrebno razjasniti jesu li sredstva za plaće i materijalna davanja profesionalnih vatrogasaca, makar i u nekom određenom dijelu, u spornom periodu bila osigurana u državnom proračunu.

9. Sud je cijenio odredbu čl. 2. st. 1. Zakona o proračunu (Nar. nov. 87/08., 109/07., 136/12., dalje: ZP) kojom je propisano kako se odredbe toga Zakona odnose, između ostalog, na državni proračun te proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: proračun) te proračunske korisnike državnog proračuna i proračunske korisnike proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: proračunski korisnici), a ministar financija, sukladno st. 3. te odredbe, pravilnikom utvrđuje proračunske i izvanproračunske korisnike, kako državnog proračuna, tako i proračunske i izvanproračunske korisnike proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te način vođenja registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Time ZP radi razliku između Državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

10. U skladu sa čl. 2. st. 3. donesen je Pravilnik o utvrđivanju proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna i proračunskih i izvanproračunskih korisnika proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te o načinu vođenja Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika (Nar. nov. 128/09., 142/14., dalje: Pravilnik) kojim je propisano:

- čl. 4. st. 1. - da su proračunski korisnici državnog proračuna u smislu članka 2. točke 1. toga Pravilnika oni korisnici:

1. kojih je osnivač Republika Hrvatska,

2. koji ostvaruju prihode iz državnog proračuna i/ili temeljem javnih ovlasti, zakona i drugih propisa, pri čemu ti prihodi iznose 50 posto ili više od ukupnih prihoda, te 3. koji su navedeni u Registru iz članka 2. točke 3. ovoga Pravilnika.

- čl. 4. st. 2. - da su proračunski korisnici proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u smislu članka 2. točke 1. ovoga Pravilnika oni korisnici:

1. kojih je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,

2. kojima je izvor prihoda proračun jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u iznosu od 50 posto ili više, te

3. koji su navedeni u Registru iz članka 2. točke 3. ovoga Pravilnika.

11. Nije sporno pri tome da je čl. 56. st. 1. i 2. Zakona o vatrogastvu (Nar. nov. broj: 106/99., 117/2001, 36/02., 96/03., 174/04., 38/09., 80/10, dalje: ZOV) bilo propisano da od početka primjene tog Zakona, 1. siječnja 2000., vatrogasne postrojbe – postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova nastavljaju s radom kao javne vatrogasne postrojbe općina, grada i Grada Zagreba u kojima su sjedišta tih postrojbi – postaja i ispostava, čime su zakonom prenesene ovlasti financiranja i osnivanja vatrogasnih postrojbi na općine, gradove i Grad Zagreb, kako je to i danas sukladno istom Zakonu i njegovim izmjenama i dopunama objavljenim u Nar. nov. 117/2001, 36/02., 96/03., 174/04., 38/09., 80/10.

12. Člankom 58. navedenog Zakona bilo je propisano, kao rješenje za prijelaznu fazu decentralizacije djelatnosti vatrogastva, da će se sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika i javnih vatrogasnih postrojbi – postaja i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova, osiguravati prema propisima koji su bili na snazi do dana početka primjene Zakona o vatrogastvu u Državnom proračunu do 31. prosinca 2004., s tim da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje i to u 2002. za 25%, u 2003. za 50% i u 2004. za 75%. Time je ovom odredbom obveza osiguravanja sredstava za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika i javnih vatrogasnih postrojbi kroz Državni proračun, zapravo, bila ograničena do 2004., dok je za daljnji period Zakonom o dopuni Zakona o vatrogastvu (Nar. nov. 174/04.) dodan čl. 58.a kojim je propisano da će Vlada Republike Hrvatske donijet odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini.

13. Takve je odluke Vlada Republike Hrvatske, koje su bile temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini, pod nazivom Odluke Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi (dalje: Odluke Vlade RH), donijela je i za utuženi period i objavljene su u Nar. nov. 29/11., 52/11., 66/11. za 2011., Nar. nov. 149/11. za 2012., Nar. nov. 29/13. za 2013., Nar. nov. 7/14. za 2014., Nar. Nov. 15/15 za 2015. i Nar, nov.

122/15 za prvo tromjesečje 2016.

14. Shodno tome sredstva za plaće profesionalnih vatrogasaca i kroz utuženi su period i nadalje osiguravana kroz pomoć iz državno proračuna na godišnjoj razini, sukladno Odlukama Vlade pa je s obzirom na to u pravu tužitelj kada pozivom na čl. 126. KUDSLN/08 te čl. 128. KUDSLN/12 i KUDSLN/13, navodi i tvrdi da je visinu plaće, odnosno dodataka na plaću trebalo računati primjenom odredbi tih ugovora, a ne primjenom Kolektivnog ugovora sklopljenog s Gradom Splitom.

15. Tuženik u žalbi ponavlja stajalište kako je plaća tužitelja pravilno obračunata temeljem Kolektivnih ugovora zaključenim s Gradom Splitom budući isti nije korisnikom državnog proračuna o čemu da svjedoči dopis Ministarstva financija s lista 218 spisa, a ukoliko je sud prvog stupnja smatrao suprotno da je propustio utvrditi jesu li prihodi isplaćeni iz državnog proračuna premašili 50% ukupnih prihoda tuženika. Smatra da o navedenom prvostupanjska presuda ne sadrži razloge čime da je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16. Na ove navode valja odgovoriti kako nije sporno da se djelatnost vatrogastva, dakle tuženika, obavlja u javnom interesu i kao javna služba. Nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o radu i da je tim Ugovorom definirana plaća tužitelja, utvrđena kao osnovna plaća prema koeficijentu i osnovici, a potom i odmjerenih dodataka na plaću sukladno aktima tuženika. Među parničnim strankama nije sporno da se tužitelju isplaćivala plaća sukladno zaključenom ugovoru o radu i KU zaključenim s Gradom Splitom.

17. Po mišljenju ovog suda plaća tužitelja u utuženom razdoblju trebala se obračunati i isplatiti prema odredbama KUDSLN, kao povoljnijem pravu, a ne prema Ugovoru o radu i općim aktima tuženika.

18. Suprotno navodima žalitelja, primjenom odredbi čl. 5., 58. i 58. a ZOV za zaključiti je da iz navedenih odredbi proizlazi da se djelatnost javne vatrogasne postrojbe financira iz državnog proračuna, iako sredstva osigurava osnivač Grad Split, ali i nadalje uz korištenje prava na pomoć iz državnog proračuna. Stoga je tuženik, uz pomoć i korištenje sredstava iz državnog proračuna, trebao osigurati uvjete kako bi plaće i materijalna prava tužitelju mogao isplatiti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: KUDSLN/08 ,89/2012 i 104/2013, u daljnjem tekstu: KU) uzimajući u obzir čl. 126. KU/09 čl. 128. KU/12 i KU/13.

19. Drugim riječima, pored izričite odredbe čl. 58. ZOV da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika i javnih vatrogasnih postrojbi koje su prije djelovale u okviru Ministarstva unutarnjih poslova, a u utuženom razdoblju kao javne vatrogasne postrojbe jedinica lokalne i regionalne samouprave, osiguravaju iz državnog proračuna do 31. prosinca 2004, a potom temeljem čl. 58. a Zakona o dopuni ZOV iz 2014. isto iz državnog proračuna sukladno Odlukama Vlade, da je odredbama citiranih KUDSLN/08, KUDSLN/12 i KUDSLN/13 propisano kako se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe tih Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, neutemeljeno tuženik tvrdi suprotno. Prije svega, dokaz na kojeg se tuženik poziva u prilog svojim tvrdnjama kako ne koristi sredstva državnog proračuna, a radi se o dopisu Ministarstva financija od 4. rujna 2017. ne dovodi do drugačije odluke. Tim dopisom Ministarstvo financija zaista potvrđuje da je tuženik korisnik proračuna jedinica lokalne i područne samouprave, no za razdoblje 2017. koje razdoblje nije predmetom spora. Prema tome pravilno je utvrđeno da je tuženik u relevantnom razdoblju bio korisnik državnog proračuna što proizlazi iz citiranih zakonskih i podzakonskih propisa, a ukoliko je tuženik smatrao suprotno to nije dokazao, a pogotovo ne tvrdnju da su sredstva iz državnog proračuna bila niža od 50%.

20. Sud je prvog stupnja pravilno cijenio visinu tužbenog zahtjeva u smislu odredbi članka 126. i 128. gore navedenih KUDSLN, a u svezi s čl. 41., 44., i 45. tih KU- a, a koji se tiču načina obračuna plaća, odnosno dodatka za rad u turnusu (čl. 44. st. 1. toč. 8.), obračuna dodatka na minuli rad (čl. 41. st. 2.), te uvećanja koeficijenta zbog radnog staža ostvarenog u državnim tijelima (čl. 45.) utvrđujući iz personalnih dokaza da je tužitelj radio u turnusima i pripravnosti, koji mu rad nije plaćen na adekvatan način, kao ni obračunat uvećani koeficijent i minuli rad u visini utvrđenoj nalazom vještaka.

21. Utoliko nije ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP jer pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, kao ni jedna druga na koje ovaj sud prema čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti pa je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i presudu potvrditi sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP budući je zasnovana na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primijeni materijalnog prava.

22. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom i zakonitom u smislu čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) i kao takva je i potvrđena sukladno čl. 380. st. 1 toč. 2. u svezi da čl. 365. st. 2. ZPP.

23. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa mu ne pripada pravo na trošak.

U Rijeci 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar