Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-966/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Tihani Cišper, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, protiv 1. tuženika LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženika VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Hrvoju Kovaču, odvjetniku u Bjelovaru, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Psp-29/2024-19 od 31. srpnja 2025., 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice GS kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Psp-29/2024-19 od 31. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice GS za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da su 1. tuženik LS i 2. tuženik VS smetali tužiteljicu GS [adresa] u posljednjem mirnom posjedu kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako što su traktorom i utovarivačem razgrnuli šljunak, granje i lišće i navezli ga na bankinu ispred tužiteljičine kuće i nalaganjem 1-2. tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje prije 4. studenoga 2024. tako da vrate šljunak, granje i lišće na tužiteljičinu nekretninu te da im se zabranjuje svako daljnje smetanje posjeda (točka I. izreke) i naloženo je tužiteljici da tuženicima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 625,00 eura (točka II. izreke).

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv navedenog rješenja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 125,00 eura i trošak sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 13,27 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. u vezi članka 381. stavak 1. ZPP-a, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka koje kao žalbeni razlog navodi tužiteljica.

6. Predmet spora je zahtjev za posjedovnu zaštitu koji tužiteljica temelji na tvrdnji da je u posljednjem mirnom posjedu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojeg su smetali 1- 2. tuženici na način da su traktorom i utovarivačem na predmetnu česticu razgrnuli šljunak, lišće i granje koje je prethodno na rubni dio nekretnine navezao suprug tužiteljice.

7. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da 1-2. tuženici koriste zemljani put nekoliko puta godišnje za prevoženje drva i gnojiva za poljoprivredne radove na kojem je vidljiv trag prevoženja i koji se pruža od asfaltirane ceste do nekretnine koju obrađuju 1-2. tuženici. Zatim da je na dio tog zemljanog puta, kojeg prvostupanjski sud naziva "sporna zemljišna površina", suprug tužiteljice navezao šljunak, lišće i granje, a da su 1-2. tuženici 4. studenoga 2024. traktorom i utovarivačem razgrnuli navoženi materijal.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije bila u posljednjem mirnom posjedu "sporne zemljišne površine", već su u posjedu bili 1-2. tuženici koji su tuda po potrebi povremeno prolazili vozilima budući izvršavanje posjeda prolaženjem i prevoženjem nije, niti može biti često s obzirom na prirodu stvari i potrebu da se tuda prolazi samo radi poljoprivrednih radova. Kako su 1-2. tuženici radnim strojevima maknuli materijal koji je prethodno na "spornu zemljišnu površinu" dovezao tužiteljičin suprug, prvostupanjski sud je zaključio da su se 1-2. tuženici poslužili dopuštenom samopomoći u smislu članka 27. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15., 94/17. i 52/25. – dalje: ZVDSP).

10. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužiteljice kojima ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

11. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze i utvrdio da su 1-2. tuženici koristili zemljani put i da je "sporna zemljišna površina" dio tog zemljanog puta te da je suprug tužiteljice na taj dio navezao materijal koji je sprečavao 1-2. tuženike da se koriste tim zemljanim putem, jer je za takva utvrđenja prvostupanjski sud dao jesne i odlučne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su se 1-2. tuženici osnovano posložili pravom samopomoći radi zaštite svojeg prava na korištenje, odnosno posjed prava stvarne služnosti puta.

12. U takvom slučaju tužiteljica nema pravo na posjedovnu zaštitu protiv akta samopomoći, bez obzira što ti akti izgledaju kao smetanje njezinog posjeda, jer ih 1- 2. tuženici nisu poduzeli samovlasno, nego na osnovi svojeg prava na zaštitu posjeda u smislu članka 27. stavak 1. ZVDSP-a, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

13. Naime, člankom 27. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da onaj tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

14. U odnosu na žalbene navode da se sporni zemljišni put uopće ne nalazi na nekretnini tužiteljice kat. čest. [katastarska čestica], već se nalazi na susjednoj kat. čest. [katastarska čestica] i da to proizlazi iz skice izmjere vještaka Damira Mlinarića sastavljene u predmetu istog suda poslovni broj P-1055/2024, a koju prvostupanjski sud nije cijenio te da prvostupanjski sud nije obavio uviđaj radi utvrđenja točnog mjesta počinjenja smetanja posjeda, valja odgovoriti da je u ovom postupku radi smetanja posjeda sukladno članku 441. ZPP-a raspravljanje ograničeno na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. U okolnostima konkretnog slučaja, a polazeći od toga da je prvostupanjski sud na temelju ocjene izvedenih dokaza mogao utvrditi posljednje stanje posjeda i lokaciju mjesta posjeda, to je pravilno zaključio da nije bilo potrebe za provođenjem uviđaja, a sve iz razloga što su tužiteljica, 1-2. tuženici i svjedoci sa sigurnošću i na isti način opisali dio nekretnine na koji se odnosi ovaj spor.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi da su se 1-2. tuženici poslužili nedopuštenom samopomoći, odnosno da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti koji bi opravdavali samopomoć, a posebice nužnost zaštite i opasnost koja bi opravdavala samopomoć. Ovo iz razloga što je tijekom postupka utvrđeno da su 1-2. tuženici bili u posjedu prava stvarne služnosti puta i da su smetani u tom posjedu navoženjem materijala na put zbog čega su se poslužili ofenzivom samopomoći na način da su strojevima razgrnuli materijal s puta na nekretninu tužiteljice, iz čega proizlazi da je samopomoć bila nužna kako bi se otklonila nemogućnost prolaza zemljanim poljskim putem.

16. Sve i da nisu bile ispunjene pretpostavke dopuštene samopomoći iz članka 27. stavak 1. ZVDSP-a, žaliteljici valja odgovoriti da su i u takvom slučaju 1-2. tuženici ostvarili pravo na zaštitu svoje posjeda koji akt nije samovlastan, a to što je samopomoć bila nedopuštena može za posljedicu imati odštetnu odgovornost u smislu članka 27. stavak 3. ZVDSP-a.

17. Prema tome, prvostupanjski sud je dao jasne, potpune i odlučne razloge utemeljene na ocjeni izvedenih dokaza zbog čega zaključuje da su 1-2. tuženici ostvarili pravo na zaštitu svojeg posjeda putem samopomoći, odnosno da tužbeni zahtjev nije osnovan.

18. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tužiteljica osporava odluku o troškovima postupka budući je o istima odlučeno pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, pri čemu se ističe da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a budući tužiteljica određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

19. Slijedom navedenoga, na temelju članka 380. točka 2. u vezi članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu, jer njezina žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2026.

Sutkinja

Tihana Cišper