Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-168/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika OTP banke d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1322/2023 od 3. prosinca 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalbe tužitelja i tuženika prihvaćaju se kao osnovane te se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1322/2023 od 3. prosinca 2025. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„l. Utvrđuje se postojanje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 25.035,05 EUR.

Il. Utvrđuje se postojanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju u iznosu od 14.491,48 EUR uvećano za zatezne kamate tekuće od dana 24. veljače 2016. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod točkama l. i Il. izreke ove presude i nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: ĐP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.543,56 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 188,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.08.2013. do isplate,

- 2,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2013. do isplate,

- 342,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.09.2013. do isplate,

- 2,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2013. do isplate,

- 355,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2013. do isplate,

- 361 ,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.11.2013. do isplate,

- 371 ,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2013. do isplate,

- 347,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2014. do isplate,

- 335,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2014. do isplate,

- 341 ,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2014. do isplate,

- 340,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2014. do isplate,

- 330,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.05.2014. do isplate,

- 329,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2014. do isplate,

- 337,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2014. do isplate,

- 345,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.08.2014. do isplate,

- 350,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2014. do isplate,

- 350,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2014. do isplate,

- 358,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2014. do isplate,

- 361 ,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2014. do isplate,

- 364,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2015. do isplate,

- 343,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2015. do isplate,

- 300,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2015. do isplate,

- 42,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2015. do isplate,

- 296,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2015. do isplate,

- 46,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.04.2015. do isplate,

- 297,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2015. do isplate,

- 45,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.05.2015. do isplate,

- 300,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2015. do isplate,

- 42,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.06.2015. do isplate,

- 297,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2015. do isplate,

- 45,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.07.2015. do isplate,

- 308,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2015. do isplate,

- 34,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.08.2015. do isplate,

- 313,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2015. do isplate,

- 29,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.09.2015. do isplate,

- 309,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2015. do isplate,

- 33,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.10.2015. do isplate,

- 309,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2015. do isplate,

- 33,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.11.2015. do isplate,

- 308,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2015. do isplate,

- 34,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.12.2015. do isplate,

- 309,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.01.2016. do isplate,

- 33,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2016. do isplate,

- 311,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2016. do isplate,

- 31,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.02.2016. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj ugovora: 40961/07, s nadnevkom: 16. siječnja 2007. godine, ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom u visini od 0,50 % od iznosa kredita.

V. Nalaže se Tuženiku: OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: ĐP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 592,04 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana koji slijedi danu: 24. siječnja 2007. godine pa do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se Tuženiku da Tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.250,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/1 1, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen kao neosnovan.“

2. Protiv točke II. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 9. prosinca 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da se usvoje svi tužbeni zahtjevi tužitelja uz naknadu troškova prvostupanjskog postupka i žalbenog postupka ili da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 15. prosinca 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, a predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te mu naloži da mu podmiri parnični trošak ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovori na žalbe nisu dani.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF iz Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 40961/07 od 16. siječnja 2007. (dalje: Ugovor o kreditu) isplati više plaćeni iznos od 24.443,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine više plaćene mjesečne iznose počevši od 10. ožujka 2008. pa zaključno sa 11. veljače 2016. Također, potražuje utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom u visini od 0,50% od iznosa kredita te temeljem navedene utvrđene ništetnosti isplatu iznosa od 592,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. siječnja 2007. do isplate. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnov i visinu, istaknuo je prigovor zastare te prigovor prebijanja njegove tražbine koju ima prema tužitelju (negativne razlike), prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda te nedostatka postojanja pravnog interesa za provođenje parnice zbog zaključenog Dodatka broj 1 Ugovora o kreditu, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.; dalje: ZID ZPK/15).

7. Tužitelj u svojoj žalbi također ističe da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da je prvostupanjski sud bez ikakva zakonska temelja i na zakonu zasnovana obrazloženja utvrdio da tuženik ima valjanu i postojeću tražbinu prema tužitelju, a zbog čega je izvršio i prebijanje tražbine tužitelja prema tuženiku s nepostojećom tražbinom tuženika prema tužitelju.

7.1. Tuženik u svojoj žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da nije obrazložio zašto se tužitelj ima smatrati potrošačem, da nije dao jasne i razumljive razloge o posljedicama zaključenja Dodatka broj 1 Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF Ugovora o kreditu, jer nije dao razloge zbog kojih nije u obzir uzeo navode tuženika o informiranosti tužitelja prije zaključenja Ugovora o kreditu niti je iznio svoje shvaćanje o prigovoru zastare, kao što ni u obrazloženju kojim odbija prigovor mjesne nenadležnosti suda nije dao razloge zbog kojih smatra taj prigovor neosnovanim.

7.2. I po ocjeni ovog suda u pravu su tužitelj i tuženik kada navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer za svoju odluku nisu dani jasni razlozi te istu nije moguće ispitati.

7.3. U odnosu na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, prvostupanjski sud je naveo kako je Općinski sud u Zadru nadležan prema prebivalištu tužitelja jer je u odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012. i 56/2013.; dalje: ZZP/07) implementirana smjernica 99/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora pa je na taj način hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača. Prvostupanjski sud je citirao članke 49., 51. i 55. ZZP/07 te navodi da je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se presumira da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale i tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj. Uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja Ugovora u konkretnoj situaciji odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je napisana od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz Ugovora povjeri sudu svog sjedišta te s time ostvari pogodnost i bitno smanje troškovi. Uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena da bi takva ugovorna odredba za tužitelja izazvala visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u procesnopravnom položaju ugovornih stranaka.

7.4. Ovakvo obrazloženje se ne može ispitati iz razloga što prvostupanjski sud ne navodi odredbu Ugovora o kreditu u kojoj je ugovorena u slučaju spora nadležnost prema sjedištu tuženika, odnosno banke, pa se ne zna sadržaj navedene odredbe, a niti to je li doista ugovorena mjesna nadležnost Općinskog suda u Splitu prema sjedištu prednika tuženika Societe Generale-Splitska banka d.d. Split (drugačije u točki 18. Ugovora o kreditu), te ukoliko je ista i ugovorena zbog čega prvostupanjski sud smatra da bi takova odredba dovela do znatne neravnoteže u pravima stranaka na štetu tužitelja jer prvostupanjski sud samo navodi kako bi prorogacija nadležnosti izazvala visoke troškove za tužitelja, pri čemu ne navodi od čega bi se ti troškovi sastojali i koliko bi oni eventualno iznosili, odnosno bi li visina tih troškova odvratila tužitelja od ostvarenja svojih prava pred sudom.

7.5. Nadalje, nejasno je zbog čega je i na temelju kojih odredbi vršeno prebijanje potraživanja tužitelja prema tuženiku temeljem više plaćenog zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu i potraživanja tuženika prema tužitelju i to iznosa od 14.491,48 eura, koji iznos je u postupku konverzije primjenom prisilnog propisa sadržanog u ZID ZPK/15 tuženik priznao tužitelju kao preplatu, odnosno kao više plaćeno temeljem Ugovora o kreditu, a zbog promjene tečaja tijekom otplate kredita na više u odnosu na početni tečaj.

7.6. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 195. ZOO-a prema kojemu dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prigovor prijeboja prvostupanjski sud smatra osnovanim jer da „…ovaj sud nalazi utvrđenim da je tuženik uslijed promjene tečaja i naplate naknade za obradu kredita više obračunao tužitelju iznos od 25.035,04 EUR, od kojeg iznosa je valjalo umanjiti priznatu preplatu iz konverzije u utvrđenom iznosu od 14.491,48 EUR, što rezultira ukupnim iznosom od 10.543,56 EUR, koji je tužitelj više platio tuženiku na ime promjene tečaja, a koji iznos nije obuhvaćen konverzijom…“.

7.7. U svojem podnesku od 30. travnja 2025. tuženik se očitovao na nalaz vještaka te je za iznos koji je priznat tužitelju kao preplata u postupku konverzije od 14.491,48 eura naveo da „…ukoliko sud smatra da nema osnove da se na temelju iznesenog umanji potraživanje tužitelja, tuženik opreza radi ističe i prigovor prijeboja na ovu okolnost.“.

7.8. Da bi se mogao izvršiti prijeboj tužitelj kao vjerovnik mora imati potraživanje prema tuženiku kao dužniku, a tuženik kao vjerovnik mora imati potraživanje prema tužitelju kao dužniku. Mora se raditi o novčanim tražbinama ili tražbinama koje glase na druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i tražbine moraju biti dospjele.

7.9. U konkretnom slučaju, tužitelj potražuje po osnovu ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 24.443,00 eura i po osnovu ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita iznos od 592,04 eura, odnosno ukupno 25.035,04 eura. U odnosu na ovu tražbinu tužitelj je vjerovnik, a tuženik dužnik. U postupku konverzije, koja je, a što je nesporno između stranaka, provedena sukladno ZID ZPK/15, utvrđeno je da je tužitelj više platio po osnovu ništetne valutne klauzule iz Ugovora o kreditu iznos od 14.491,48 eura. Taj iznos se trebao iskoristiti za plaćanje budućih anuiteta nakon izvršene konverzije. Dakle, radi se o iznosu kojeg sam tuženik priznaje da je dužan platiti tužitelju. Ne radi se o iznosu kojeg bi tuženik kao vjerovnik imao prema tužitelju kao dužniku. Zbog toga nije jasno, a niti je to sud pravilno obrazložio, zbog čega smatra kako su to ispunjeni uvjeti za prebijanje iz članka 195. ZOO-a.

7.10. Isto tako, nije jasno zbog čega je prvostupanjski sud ako je u točki I. izreke presude utvrdio potraživanje tužitelja kao zbroj onoga što je više platio temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita, nakon čega je proveo postupak prebijanja, u točki V. izreke dosudio tužitelju iznos od 592,04 eura temeljem plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom, ako je već taj iznos stavio u prijeboj s po ovom sudu nepostojećim potraživanjem tuženika prema tužitelju.

7.11. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.543,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na pojedine iznose kako su specificirani. Zbrajanjem navedenih pojedinačnih iznosa dobije se iznos od 10.579,10 eura, a ne iznos od 10.543,56 eura, pa i tu postoji kontradiktornost između pojedinih dosuđenih iznosa i ukupnog iznosa.

7.12. S obzirom na navedenu bitnu povredu, ovaj sud je ukinuo cijelu presudu povodom žalbi tužitelja i tuženika, te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a. Zbog učinjene bitne povrede ovaj sud se nije očitovao na druge žalbene navode stranaka.

7.13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu, ponovo će ocijeniti sve izvedene dokaze te odlučiti o zahtjevu tužitelja onako kako je on postavljen u podnesku od 11. lipnja 2025., te odgovoriti na sve prigovore tuženika koji su istaknuti u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, uključujući i prigovor mjesne nenadležnosti, nakon čega će donijeti novu odluku za koju će dati jasno obrazloženje utemeljeno na utvrđenom činjeničnom stanju konkretnog spora, kao što će donijeti i novu odluku o naknadi parničnog troška.

Koprivnica, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković